<$BlogMetaData$>

srijeda, 26.09.2007.

5 x 5 (ili 7) meme

5 stvari koje volim:
- mir i tišinu
- miris svježe pokošene trave
- buljiti u zvijezde
- biti sama
- bez cilja hodati gradom

5 stvari koje ne znam a voljela bih znati:
- nacrtati svoju kuću iz snova
- riječima ukratko i jasno objasniti ili prepričati nešto
- kako je biti članom posade na nekom svemirskom brodu
- voziti tramvaj, onaj stari, s onom ručicom koju treba vrtiti
- što Bog misli o ovim svojim predstavnicima/posrednicima

5 stvari koje me fasciniraju:
- kako su ljudi mogli misliti da svijet leži na leđima kornjače
- pisci bujne mašte
- smireni ljudi
- ljudi prepuni znanja
- ustroj svemira

5 stvari koje ne volim:
- gužvu i buku
- što mi se kosa rudla samo sprijeda
- licemjerje
- peciva od lisnatog tijesta
- peglati

5 stvari kojih me sram:
- hodam po kući u podrapanoj trenirci
- kopam nos kad nitko ne gleda
- lošeg pravopisa
- ma, da vam ne bih baš sve rekla :)
-

5 stvari koje želim učiniti u životu:
- vidjeti Auroru Borealis
- prestati pušiti
- odseliti se što dalje od svekrve
- prestat se opterećivati glupostima
- živjet život punim plućima

5 stvari na kojima sam zahvalna
- na svom djetetu
- na zdravlju, svom i svoje obitelji
- na prijateljima
- na sposobnosti da učim iz tuđih grešaka
- na životu samom

Eto, to je popis od 7 x 5 stvari koje....
Štafetu sam preuzela od Tedi, a tko želi, slobodno nek ju preuzme dalje.
Zanimljivo mi je što dugo nisam znala što bih stavila na popis. Činilo mi se laganim zadatkom, no dugo se nisam mogla sjetiti više od tek jedne ili dvije stvari po kategoriji. No, kad je krenulo, krenulo je... pa sam brisala, dopisivala, prepravljala... Na kraju mi je bilo žao što se moram ograničiti na samo 5 stvarčica.

- 12:11 - Komentari (24) - Isprintaj - #

petak, 21.09.2007.

Komentari dnevnih zbivanja, komentar na komentar, spektakli, dnevni horoskop i zadatak za razbibrigu + Update + malo samohvale ;)

Možda zbog utakmice, a možda i zbog nekih drugih stvari - jučer sam, oko 20h - u špici, kad se masa ljudi vraća s posla i ko zna od kud još, čekala svoj tramvaj nekih 35-40 minuta :(
Sreća u nesreći je da sam zbog tog kašnjenja, na svom omiljenom kiosku naletila na današnje izdanje Jutarnjeg i sad se mogu baciti na komentiranje vijesti prije no što postanu "out", pa krenimo redom:

Naslovna strana;
Prvi naslov koji sam uočila bio je "CARITAS DRŽAVI: Dajte još novaca ili uzmite djecu". Užasno zvuči i ne priliči instituciji kakva je Caritas, barem kakvom bi trebala biti, jer: "riječ Caritas (lat. Caritas: ljubav) označava kršćansku djelotvornu ljubav prema Bogu i prema bližnjemu", a ljubav se ne kupuje, niti prodaje.
Kako novine znaju stvari izvući iz konteksta, a kako bi dobili na senzacionalizmu (nije mi se samo jednom dogodilo da sam ostala šokirana naslovnom viješću, no smirilo me čitanje cijelog članka), odlučim pročitati sve. I da, ipak je tako kako se čini. Ne žali se Caritas da mu nedostaje sredstava za uzdržavanje djece, već se osjećaju diskriminirano, a s obzirom da im država pokriva samo 55% troškova za domske štićenike (Samo? 55% je više od pola, koliko ja znam.), dok državnim domovima idu veća sredstva.
I sad, tko je ovdje lud?
Državni domovi su, sama riječ kaže - državni. I, po meni, podrazumijeva se da ih država i financira.
A Caritas? Ako im fale sredstva, ne bi li se trebali obratiti svom poslodavcu?
Prevedeno u svakidašnji život, meni ovo izgleda kao da, recimo, prodavačica u dućanu na pult stavi škrabicu i od kupaca zahtjeva da stave unutra kunu-dvije, jer joj plaća, koju joj isplaćuje šef, ne pokriva životne troškove.
Gospodo iz Caritasa - vi ste Crkvena, a ne državna institucija.

Dalje, ponovo s naslovnice: "Crvenkapica navija za Dinamo, Split u šoku". Svašta. :)
U školske udžbenike uvrstili su preinačenu verziju ove poznate bajke, pripovijetku književnika Paje Kanižaja. Pričica je napisana prije nekog vremena i nije bila namijenjena udžbenicima - tko ju je i zašto uvrstio, meni nebitno, ali su mi smiješni upiti i prosvjedi od strane dalmatinskih roditelja. Joj, daj, kaj se pjeniš????
Ok, lako meni govoriti kad sam "s druge strane", al ono, da Crvenkapica navija za Hajduk - meni ne bi smetalo :)

Dalje, strana 2, "Afera Vrbani III - Bandić, Šostar i Ljuština napili se vode s hidranta u Palinovečkoj". Veli Bandić "Bolju vodu u životu nisam pio".
Je, gospon Bandić, voda koju obično pijete je bez mirisa i okusa, a ova je ipak bila aromatizirana. Mineralna ulja i ini aditivi sigurno su zanimljivog okusa, pogotovo kad vam je na vrh glave onih okusa limuna, jabuke, brusnice...je l', malo za promjenu.

Strana 3, "Sudac Rukavina razriješen zbog nepravilnosti u 28 predmeta". Da l' je nekom stao na žulj ili ipak svjedočimo dugo čekanom buđenju pravne države?

Strana 6/7, "Sanaderov napad na SDP". Mislim da se nekom tresu gaće :)
"Ne glasajte za one koji žele uvesti porez na kapitalnu dobit. To znači da će svi morati platiti porez ako zarade na dionicama Ine i HT-a"
Gospon Sanader, još nisam čula da će se država odreči PDVa na sredstva skupljena u humanitarnim akcijama. Ha? Kaj se čeka?
Hoćete li te novce barem uložiti u koji kanader?
(također, obratite pozornost na ono "ako zarade...")
"Glasajte za crvene ako..." Hm, hm? Čini li se samo meni da nas ponovo plaše pofarbanim vragovima?
"...Oni koji sebe radije nazivaju drugovima nego gospodom...."
WTF?
Kao mala i nadobudna djevojčica obratila sam se stričeku na ulici "Gospodine, nemojte hračkati, to je ružno", baš onako kako me mama naučila.
Da li je taj striček postao boljom osobom samo zato što sam ga nazvala gospodinom?
"Gospodin" je danas riječ koju koristimo češće iz pristojnosti, tek tu i tamo naletim na osobu (u ovom slučaju muškog spola) koja tu titulu stvarno i zaslužuje. Vrlo važno kako se međusobno zovu.
Gospodine Sanaderu, nemojte srat, to je ružno.
Strana 7, "Tajnik Vesne Škare-Ožbolt snima i prodaje erotske kalendare" Hihihihihihi!!!!!

Preskoč, preskoč, preskoč.

Strana 38/39 - rubriku su nazvali "SPEKTAKLI" i pod Spektakle naveli;
"Čeljuska i Čuljak furaju se na svoju šeficu Hlo"
"Božidar Alić napravio face lifting"
"Raspada se lice Donatelle Versace"
Spektakularno, nema što.

Preskoč, preskoč, preskoč.

Strana 60; Dnevni horoskop - Zvijezde mi se ne smiješe, al kažu da će mi verbalne sposobnosti biti naglašene (Blogeljice moje drage, posebice Tedi, imate sreću kaj danas nemrem doći, jerbo ne bi mogle doći do riječi od mene ;)), te da ću upoznati osobu koju ću doživjeti bliskom ili započeti dugu vezu. Želje će mi biti ispunjene želim li samo kratku i uzbudljivu pustolovinu. Dobit 5 milja na lotu - uzbudljiva pustolovina, a ako ih brzo spiskam mogla bi biti i kratka. Samo, danas nema izvlačenja lota :(

Strana 61; U rubrici "Vjerovali ili ne" zadatak: Ako je vaga u balansu s 2 mača i tri kacige s jedne strane i 20 voćaka s druge, ali s 1 mačem s jedne strane i 3 kacige i 4 voćke s druge strane, koliko bi voćki bilo potrebno da balansira s jednim mačem?
Ja sam dobila da se radi o osam voćaka. Da li dobro računam, saznat ću sutra.

Eto.
Da nisam odgovorna majka koja svoje dijete mora odvest doktoru skomentirala bih ja još štošta.
Ovako, za danas samo toliko - čist da se maknem sa onog posta kojeg baš i niste bili inspirirani završiti.


Update;
Dok mi se još netko ne zapjeni zbog Plavokapice u udžbeniku; nisam pročitala priču i ne mogu si uzeti pravo suditi da li joj je mjesto u udžbeniku ili nije - vjerojatno nije, no ja namjerno nisam ulazila u tu problematiku. Vražja posla je dobro pogodila "...Ali to je tako nebitno kad vidim u udžbenicima za OŠ za hrvatski nebuloze kakvih nigdje nema." - uz svakojake nebuloze koje je u udžbenicima mogu naći, roditelji se našli prosvjedovati zbog Crvenkapičinog klubskog opredjeljenja, a time svojoj djeci sami šalju poruku da je navijanje vrlo bitna stvar u životu. To je ono što mene smeta. Djeca ne mogu odrastati pod staklenim zvonom, u procesu kreiranja vlastitog ja biti će suočeni sa svakakvim sranjima, lažima, glupostima.... škola će im reći da se i Crvenkapica bacila u navijačke vode, situacija u zemlji da bolje prolaze oni koji kradu... etc. al na roditeljima je da daju sve od sebe kako bi ublažili štetu.
Nadam se da sam sad bila malo jasnija.
Uglavnom, "Komentari dnevnih zbivanja, komentar na komentar, spektakli, dnevni horoskop..." trebali bi biti shvaćeni kao spoj ironije i cinizma.


Malo samohvale:
Jučerašnji zadatak iz jutarnjeg lista riješila sam točno!
Hvala! Hvala!

- 09:59 - Komentari (20) - Isprintaj - #

četvrtak, 13.09.2007.

Priča koja traži kraj

Sreli smo se.
Zapravo, sam susret je nekako bezvezan, onako bezvezan kako slučajni susreti već znaju biti.
Ja sam tumarala gradom tražeći pristojan poklon za svog brata, a on se vraćao s posla.
Primijetio me je prvi; "Eeeeej, pa di si ti? Šta ima?"
Noge su mi se odsjekle kad sam shvatila da je preda mnom baš on.

Prije mnogo vremena radili smo firma do firme, često smo se sretali.
Željela sam ga tada, nevjerovatno sam ga željela. Frajer sa pokrićem.
Pitala sam se da li je želja uzajamna, a kad sam skupila hrabrosti da to i saznam - on je nestao.
I sad, nakon toliko godina stvorio se niotkud, sa istim učinkom na mene.

Sjeli smo na kavu, zanima ga sve što se samnom događalo, priča mi kako je njemu na novom poslu.
Gledam ga u oči, plave su. Duboke. Gubim se u njima. Njegove čvrste ruke zamišljam na svojem tijelu. Primjećujem da drhtim.
Da li da učinim prvi korak? Pogriješim li - riskiram da ga više nikad ne vidim, a ako se ponovo slučajno sretnemo - da pobjegne na drugu stranu ulice.
"Idemo kod mene?'" protisnula sam, suptilnija nisam mogla biti. Odgovorio je sa smiješkom "Moj stan je bliži".

Vodi me ravno u spavaću sobu - odrasli smo ljudi, oboje to želimo, dovoljno smo čekali.
Poljubac mekan, a opet čvrst i odlučan. Dug. Njegova ruka s moga vrata preko ramena spušta se na leđa i zaustavlja tamo gdje treba, tik iznad guze. Nije od onih koji se odmah čapaju za guzicu i pičku.
Grize mi vrat, a prsti klize po mom lijevom bedru.
Spuštamo se na krevet, teško i dugo željeno tijelo napokon uz mene.
Skida svoju majicu, potom skida i moju. Koža smo uz kožu, oboje topli i znojni od ljeta i želje. Provjeravam mu opremu "o, da, frajer sa pokrićem".
Prelazim mu rukom po leđima, lagano ga grebući noktima, njegove usne su na mojim bradavicama. Siše ih i jezikom kruži oko njih.
Poljupcima se spušta prema trbuhu.
Otkopčava mi hlače i rukom traži put do moje pičke. "Vlažna je", kaže. Vlažna je još od kad smo se sreli, odgovaram mu u sebi.

Sigurnim pokretima vodi me do vrhunca, muškarac koji zna što radi.
Ne treba mi još puno, no prije toga želim ga u sebi.
Skidam hlače i sjetim se.... zadnji put sam obrijala noge prije mjesec dana....

Priča je plod autoričine (više ili manje bujne) mašte i ovulacije. Nema veze sa stvarnim događajima.
Autorica vas moli da priču završite po svom ukusu.

- 09:24 - Komentari (19) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 10.09.2007.

Feminizam

Uf, kak je ovo teška tema...
Do sad sam napisala ali i obrisala brdo toga i sad se pitam koji mi je vrag trebao da se baš na ovu zakačim... no, eto, moram pa kud puklo... natjerala me izjava Elessarovog prijatelja. I po ko zna koji put me natjerala da poželim biti prvoklasna bitch i uzet si za pravo da mužu biram prijatelje.

Jučer smo sjedili na kavi; Elessar, ja, Elessarov prijatelj, njegova žena i naši potomci.
Ne znam kako smo došli, zapravo, kako su došli (tko me poznaje, zna da sam više slušački tip) na temu o kuhanju. Mislim da je prijatelj pitao svoju ženu što njena mama radi za ručak, ona je rekla da njena mama radi, ali da joj je sestra doma, no da ona ne zna oguliti krumpire, na što je on odgovorio "da joj ne bih ja gulio krumpire...". Ok, ovo ovako napisano možda ne zvuči tako strašno, no ton glasa, izraz lica i poza njegovog tijela dok je to izgovarao, na mene su ostavili dojam kako dotični guljenje krumpira smatra poslom nedostojnim muškarca.

Ne smatram se feministicom.
Zapravo, ne znam kako bih sebe opisala.
Užasno mi je što se neke stvari promatraju kroz prizmu spola - poslovi se dijele na muške i ženske, za isti posao žene su slabije plaćene, žene teže dobivaju posao zbog moguće trudnoće...
Kad netko kaže "Čovjek i žena" dođe mi da mu iščupam mozak (iako takva osoba vjerojatnije ima ganglij umjesto mozga) iz glave i zgnječim ga čekićem, a zbog izjave "Za madraca, a ne za mudraca" poželjela sam obnoviti svoje znanje o kastraciji svinja.
Fizičko nasilje nad ženama, "sama je to tražila (jer se provokativno obukla) pa je silovana", klitoridektomija, feređe, burke, izopčavanje žene za vrijeme menstruacije... bolesno.

Da, tu se slažem s feministicama.
Zašto se onda ne smatram feministicom?
Mislim da bi gore navedeni stavovi trebali biti "pod normalno" - karakteristični za svaku osobu zdravog razuma, bez obzira na spol.
Ono što me odbija od feminizma, kao i od ostalih -izama, je forsiranje i neki, po meni, preradikalni stavovi.
Najsvježiji primjer je dizanje hajke na spot jedne banke s Vlatkom Pokos u glavnoj (i jedinoj) ulozi.
B.a.b.e. tvrde da reklama opisuje ženu kao ispraznu glupaču sposobnu jedino za šoping, te da je šoping ženski odgovor na sve probleme...
Ne znam.
Na stranu to što me prilično iritira trakavica Pokos-Radeljak, što sad osim tekstova na tu temu u novinama koje sebe vole nazivati ozbiljnima, moram izbjegavati i reklame, spornu reklamu doživjela sam kao šalu gđe.Pokos na vlastiti račun .
Svekolikom puku su dobro poznati Vlatkini afiniteti prema šopingu i skupim dizajnerskim krpicama - ona to ne skriva, dapače hvali se time. Ona je takva. Ima li itko pravo zabranit joj da bude kakva želi biti?
Nije nikoga ubila (nošenje krzna nije tema ove priče), pretpostavljam da nije ni krala - možda je bila sponzorirana, no onaj tko ju je sponzorirao činio je to pri punoj svijesti i vlastitom voljom.
Dakle, ona ima puno pravo biti kakva želi, prema tome i plitka i površna, a ima pravo i šaliti se na vlastiti račun.
Da su stavili koju drugu ženu umjesto Vlatke, naljutila bih se, ovako me više smeta što udruga B.a.b.e. Vlatku Pokos stavlja u kontekst univerzalne predstavnice ženskog roda.
Jesam žena, no ja se u Vlatki nisam prepoznala.
Recite da sam glupa i neprosvijetljena, ali stekla sam dojam da u tom spotu gospođa Pokos predstavlja ipak samu sebe.

Drugi primjer koji me osobno više pogodio - na temu porodiljnog dopusta kojeg bi mogli uzimati i muškarci.
Od sveg srca pozdravljam i podržavam takvu mogućnost; briga za dijete i kućanstvo (pretpostavljam da očevi koji uzimaju porodiljni spremaju po kući, peru suđe, kuhaju ručak... dok im žena radi) nikako nije niti smije biti samo ženski posao. No... hmmmmm, da, no...
Prije par mjeseci prenesena mi je izjava jedne deklarirane feministice. Bilo je to prije nekog vremena i bila je iz druge ruke, stoga ju ne mogu ponoviti od riječi do riječi, no smisao joj je bio da bi ta mogućnost trebala biti obavezom, da su žene koje svoje muževe/očeve svoje djece ne natjeraju na porodiljni - glupe i nesvjesne situacije u kojoj se današnja žena nalazi, te da potkopavaju sav trud feministica koje se bore i za njihova prava.
Elessar i ja imamo približno iste plače, nekad je veća njegova, nekad moja - stoga njegov odlazak na porodiljni ne bi nikako utjecao na naš kućni budget. A da se ja odreknem i jedne minute, u ovih devet i nešto mjeseci, provedene sa svojim Elrohirom samo da dokažem nešto? Nema šanse.
Ne smatram da me samo majčinstvo čini ženom, niti mislim da bi sve žene trebale željeti biti majke, niti je žena više ili manje žena na osnovu njenih stavova o majčinstvu.
No, ako mene netko smatra glupom, primitivnom konzervom zato što uživam u vremenu provedenom sa svojim djetetom, umjesto na poslu, i to vrijeme ljubomorno prisvajam za sebe, umjesto da Elessara natjeram da uzme porodiljni - e, onda imamo problem.
Vlasnica te izjave, ponavljam, ima sva prava na svoje mišljenje, no osoba koja ne može shvatiti, prihvatiti i uvažiti ljubav majke prema djetetu, kronično je lišena svake ljudske emocije.

Elessarovom prijatelju s početka priče, da sam mu žena - nikad više ne bih ništa skuhala, ni oprala, ni popeglala, ni počistila... sve dok ne bi sasvim sam ogulio barem 50 kila krumpira.
No ne smatram se feministicom.
Zapravo, ne znam kako bih sebe opisala.
Možda feministicom novog doba?

Da čujem drage, ali i dragi moji, u čemu se slažete sa mnom, a u čemu ne.

Elessar je na izjavu svog prijatelja odgovorio "pa kupi onaj pomfri u vrećici - već ti je oguljen." Praktično moje :)

- 12:25 - Komentari (16) - Isprintaj - #

subota, 01.09.2007.

Riječi

Nemam riječ kojom bih izrazila bol.
Nemam riječ kojom bih izrazila tugu, ljutnju, bijes i jad.
Nemam riječ kojom bih vratila poginule.
Nemam riječ koja bi utješila one koji su ih izgubili.
Riječi.
Što god da napišem zvučat će prazno.
A nisam prazna.
Puna sam... nečega... nečega što ne mogu opisati riječima.
Zato ostavljam tišinu.

- 11:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>


--------------------oOo--------------------