<$BlogMetaData$>

utorak, 28.08.2007.

Slomi, spali, uništi...

Davno prije, u mom starom kvartu, na čošku ulice do moje, stajala je telefonska govornica. Ona plava kabina sa žutim slovima i staklenim vratima.
Nama klinkama služila je zezanju ljudi s lažnim pozivima (kao da su nam vjerovali da zovemo iz policije - mo'š mislit'), za zivkanje dječaka iz razreda, onih koji su nam se sviđali, i za skrivanje od onih drugih, a koji su nas htjeli čupati za kosu, a kasnije i štipati za guzu.
Aparat je radio na kovanice, prvo na dinare, potom na kune.
Jedan dan govornicu su odnijeli - skoro u stanju u kakvom je bila i postavljena, zub vremena na mjestima je oljuštio boju i korodirao metal, a ona drvena polica bila je išarana mnogim potpisima - i to je bilo to, prilično nevino uništavanje.
50 metara dalje postavili su novu govornicu - moderniju, stup sa dva aparata, jedan sa svake strane, i pleksiglas školjkama koje su štitile od buke i oborina.
Aparati su radili na telefonsku karticu.
Aparata više nema.
Prije par godina, iz svog podstanarskog stana, nosila sam prljavi veš svojoj mami. Na putu od tramvajske stanice do kuće prošla sam kraj telefonske govornice - ni jedan aparat nije imao slušalicu. Bile su iščupane.
Drugi put kad sam prolazila slušalice su bile na svojim mjestima.
Treći put slušalica ponovo nije bilo, kao ni jedne pleksiglas školjke.
Četvrti put – telefonska govornica bila je kao nova.
Peti put - nije bilo slušalica, pleksiglas školjke bile su razbijene.
Šesti put - po cijeloj govornici tragovi vatre, komadi pleksiglasa još uvijek su stajali sa strane.
Sedmi put – od telefonske govornice ostao je samo temelj i par žica koje su virile iz njega.

Čovjek.
Biće koje se razumom voli izdvajati iz ostalog živog svijeta.
Biće koje tvrdi da vjeruje da postoji nešto veće i od njega samog.
Biće sposobno za tako prekrasne i čudesne stvari, sposobno za stvaranje knjiga, muzike, filmova, slika, sposobno za stvaranje aparata koji nam olakšavaju život, sposobno za pronalaženje lijekova, sposobno za stvaranje letjelica i otkrivanje tajni svemira, sposobno za otkrivanje tajni života samog, sposobno za ljubav...
To biće je, na kraju, ipak samo najobičnija štetočina.

Vozili 245 km/h, s 4 promila alkohola u krvi...
Dvoje djece kritično nakon naleta glisera na gumenjak...

Šetala sam se neki dan, sa svojom bebom.
Kraj nas je prošao kamion, vozač je u ruci imao mobitel. Zar ga slučaj Ledenik ničemu nije naučio? Želi li nositi nečiji život na duši?
Kroničan nedostatak suosjećanja – je li to problem?
Neodgovornost u kombinaciji s manjkom inteligencije, nebrige i nepoštovanja za život, tuđi i svoj.
"To se događa drugima". Zaista?

Sukob dvojice mladića završio pokušajem ubojstva...
Prijetio joj smrću pa ju upucao na spavanju...

Ljudi, posebice oni muškog spola, dive se oružju.
Dive li se njegovom dizajnu, preciznoj izradi, divnim ukrasima?
Ne, dive se njegovoj mogućnosti ubijanja.
Koliko metaka može ispaliti u minuti, koliki mu je domet, preciznost u pogađanju mete....
Podmornice i letjelice – što tiše i neprimjetnije za radare, da bi mogle neopaženo doči do cilja i nanijeti veću štetu, sa što većim kapacitetom za razno razne projektile što razornije moći.
Oružju je svrha da ubija. Ljude.
Nije li bolesno što uopće postoji?
No, oni ga kupuju, legalno ili ilegalno svejedno, podržavaju njegovu proizvodnju, podržavaju ubijanje ljudi – kao da ti ubijeni ljudi ne mogu postati oni sami. Ili njihove obitelji.
Spremaju ga po kućama, da im bude pri ruci kad im "padne mrak na oči", ostavljaju ga na dohvat svojoj djeci da u igri mogu ubiti svoje prijatelje ili sebe.

Također, svjedoci smo katastrofa, uzrok kojima je djelovanje čovjeka.
Globalno zatopljenje, otapanje polarnih kapa, poplave, ozonske rupe, zagađenja, kisele kiše, nestanak šuma...
Neškodljivim i obnovljivim izvorima energije, točnije tehnologiji za proizvodnju iste, nabili su cijenu, a kako bi i dalje bili ovisni o njima – o nafti i onima koji ubijaju za nju – i punili im džepove. Kao da sutra ne postoji. Kao da njihovoj djeci i unucima neće trebati čist zrak?

Neodgovorno odlaganje nuklearnog otpada, nedovoljno sigurne nuklearke, GMO, svi oni E-ovi u hrani, voda koju ostavljaju da teče dok peru zube, motorno ulje u kanalizaciji, žvaka na asfaltu, papirići pored koša za smeće... upaljeni čik kroz prozor automobila...

Prekjučer je umrlo četvero ljudi - majka i troje djece.
Bježali su od požara koji je najvjerojatnije podmetnuo neki... idiot je preblaga riječ.
Našli su ih zagrljene.
Što više dodati, osim tišine?

- 12:48 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se

--------------------oOo--------------------