<$BlogMetaData$>

ponedjeljak, 10.03.2008.

Odlazim i ja

Kad mi udarna vijest na nekom portalu bude crtica iz života nekog celebritića - ja ga gasim. Ni ostale vijesti na tom portalu više me ne zanimaju.
Ne zanima me Veliki brat, ne zanima me Farma, ne zanima me Red carpet, ne zanima me Fešn guru...

Bilo ih je tako lako ignorirati na televiziji, televiziju ionako slabo gledam. Bilo ih je lako ignorirati i u tiskanim medijima - dobro su poslužili za zaštitu poda prilikom krečenja stana.
No sad su se uvukli i u ovaj moj mali e-svijet i još, pri tom, udarili tamo di najviše boli.

Na blogu sam više od dvije godine, objavila sam preko sto postova - ima tu škarta, da, no na stranu sa skromnošću kakva kod da bila - imala sam par postova koji bi bili zanimljivi širokim masama.
Svejedno, još uvijek sam u "cool ti je blog, dođi posjeti moj i ostavi puuuuuno komentara, ki$$$$$" kategoriji.
Priznajem, smeta me to.
Smeta me jer, ipak, ne pišem blog samo radi sebe - da je tako, ova moja trkeljanja ostala bih samo moja, pisana u wordu i spremljena u posebnom folderu.

O da, počela sam blesavo. Moji prvi postovi upućuju na nezrelu dvanaestogodišnjakinju.
Al rasla sam, razvijala sam se.... i da, smeta me što to nije primjećeno.

I nije ovo samo ego-pobuna.
Krivo mi je što su ignorirani bili i drugi.
Važne akcije ostale su neprimijećene.
Na molbe za pomoć nekih blogera koji su ostali bez svojih blogova odgovorilo se bahato i arogantno...

E pa, ne može to tako.
Vođenje blog servisa biznis je ko i svaki drugi. Zadržat ćeš mušterije samo ako ih učiniš zadovoljnima.
Ja ovdje više nisam zadovoljna, zato idem na novu adresu, tamo gdje je moj dolazak već prvi dan pozdravila glavna i odgovorna.

Znam da moj odlazak neće pogodit one koje bi trebao, za njih sam ja samo još jedna riba u moru. No, ni riba nema beskonačan broj.


Dragi moji
Ovo je samo oproštaj od blog.hr servisa, ne i od vas.
Pratit ću vas i dalje.
Nadam se da će praćenje biti uzajamno i u toj nadi ostavljam vam svoju novu adresu; http://nessinkutak.mojblog.hr/
Lijep pozdrav!
Nessa C.

- 08:22 - Komentari (7) - Isprintaj - #

četvrtak, 06.03.2008.

Dobrodošli u svijet kristala

Image Hosted by ImageShack.us

S kristalima sam se upoznala davne dvije tisućite, dobivši posao koji i danas radim (doduše, danas je naziv radnog mjesta više fancy :D).
Zapošljavanje u firmi koja, između ostalog, prodaje kristale, posljedica je pa valjda prve zrele i odgovorne odluke u mom životu - da zadnjih 12 kuna u džepu ipak potrošim na oglasnik umjesto na cigarete s kojima sam bila na knap.
Još uvijek se sjećam žive rasprave u mojoj glavi, anđela i vraga, pred kvartovskim tobaccom, tada ni slutila nisam koliko će baš ta odluka utjecati na moj život, kako fizički tako i na onaj duhovni.
Firma se s vremenom preorijentirala na neka druga područja, zapostavila kristale, pa sam tako i ja - morala sam učiti nove vještine, obavljati brdo novih poslova, da ne spominjem da sam u međuvremenu postala mama, kristali su pali u drugi plan.
Sada želim obnoviti svoje znanje i ponovo početi raditi s njima i na sebi, svoje znanje i iskustva želim podijeliti sa vama, a kud ćeš boljeg načina nego pisati o kristalima na blogu?
Danas, tu je uvod u svijet kristala, par informacija koje bi trebali znati o odabiru kamena za sebe, njezi, čišćenju i punjenju... malo poduži uvod, da, kako bih već idući tjedan mogla krenuti s predstavljanjem 30ak vrsta polu dragog kamena (onih do kojih mogu doći), svaki tjedan po jedan.

Naziv Kristal općenito označava tvar u krutom stanju u kojoj su atomi, molekule ili ioni koji ju čine pravilno raspoređeni u kristalnu rešetku; po određenom uzorku koji se ponavlja u sve tri dimenzije.
Npr. i snježne pahuljice su kristali.
Iako i snježne pahuljice mogu vrlo pozitivno djelovati na stanje duha :), ja ovdje neću pisati o njima, pisat ću o poludragom i dragom kamenju koje se koristi u kristaloterapiji.
Nažalost, do danas nisam saznala koja je razlika između poludragog i dragog kamena - pretpostavljam da ovisi o čistoći i obradi, ali, kao da mi nešto fali u toj definiciji. Ako vi znate više, molim vas da to podijelite sa mnom :)
Također, biti će riječi i o jantaru, biserima i koraljima, to su tvari organskog porijekla i ne može ih se strpati pod kamenje.
Ipak, u ovom uvodu sve svodim pod jedan nazivnik - kristali - čist' da si malo olakšam.

Osim vlastitim iskustvima, spoznajama, razmišljanjima i informacijama koje su mi dane usmenom predajom, u kreiranju ove rubrike služit ću se i literaturom pa je red da ju ovdje i navedem; to su Moć Kamenja 1 i 2 Osmana Hasanpašića i Universe Of The Precious Stones Verene Nowak.
Pa da krenemo...

Općenito;
O blagotvornom djelovanju kristala na zdravlje, kako ljudi tako i životinja ali i biljaka, znalo se je još u 4 st.p.K. Od davnina su se koristili za saniranje tegoba, bilo fizičkih, bilo psihičkih, bilo duhovnih.
Kristali se spominju u zapisima starih Sumerana, Egipćana, a riječ-dvije o njima možete naći i u Starom Zavjetu.
Možete reći da su to obične čiri-biri babske priče, no moje mi iskustvo govori da tu ipak ima nečega; svaka nova pošiljka kristala u dućan bi donijela gotovo opipljivu energiju na koju se trebalo naviknuti.
Odmatala bih figurice od kristala, klustere (grozdove), geode, šiljke... postajala nervozna, oblijevala me vrućina... kao da sam popila previše kave, energija koju se ne može negirati.
I, da vas sada ne uplašim i odvratim od kristala, ponavljam i ističem: radilo se o par desetaka kila kristala, nekoliko desetaka vrsta kristala na jednom mjestu, kristala koji su do nas prošli mnoge ruke i nisu bili čišćeni. Istina, tako na vas može djelovati i jedan jedini kamenčić, ali zato postoji način na koji se kristali biraju i njeguju, no o tom po tom.
Želim reći da kristali, zbog svoje kristalne rešetke - načina na koji su atomi povezani u njima, imaju posebnu energiju, za razliku od običnog kamenja, živi su, njihova energija itekako utječe na živi organizam, a ta se interakcija manifestira i u materijalnoj dimenziji, potvrđujem iz vlastitog iskustva; cista na jajniku, veličine kokošjeg jajeta - mjesecima sam ju "uzgajala", no smanjila se i povukla u roku od tjedan dana nakon što sam počela nositi ružičnjak; prehlade, koje sam vukla po tjedan-dva jer ih nisam imala vremena preležati, uz gorski kristal trajale su dva do tri dana; uz pomoć hematita popravila sam krvnu sliku i željezo u krvi te sam ponovo mogla biti kandidatom za dobrovoljno darivanje krvi...
Istina, sve se to može pripisati slučaju, autosugestiji, placebo efektu... al čemu onda pripisati drastičan oporavak moje žgoljave i na pol mrtve biljke nakon što sam joj u zemlju zakopala komadić Gorskog kristala?
Da u kristalima ipak ima nešto, da je kristal kamen koji se može programirati, koji pamti i radi prepoznato je i u znanstvenom svijetu - možemo ih naći u satovima (quartz), chipovima (Silicon Valley ime nije dobila po velikom broju umjetnih sisa :D, Silicijev dioksid je kemijska formula quartza)...

Sudeći po sebi, vlastito iskustvo je najbolji uvjeravatelj, stoga vas pozivam da se i sami upustite u istraživanje slijedeći informacije koje ću vam dati, ili informacije koje nađete negdje drugdje, svejedno.
Što se kristala tiče, vaša intuicija je najbolji i, zapravo, jedini pravi pokazatelj; kristali su vam odbojni? U redu, ne pačajte se u njih.
Informacije koje ste dobili s drugog izvora čine vam se ispravnijima od mojih? Super, vodite se tim informacijama.
U svakom slučaju ne činite ništa protiv svoje volje.
Kristal će naći način da vas upozori kako nešto nije u redu, vi trebate samo osluškivati.

Odabir kamena;
Kamen možete birati prema nekoliko kriterija.
Prvi je, kako sam već rekla, vaša intuicija; nemojte provest previše vremena birajući kamen, pokušajte ne dozvolit da se u biranje uključi i vaš "razumni dio". Bacite pogled na ono što se nudi, nešto će vas sigurno privući.
Uzmite kamen u ruku, stisnite ga nježno u šaku, obratite pažnju na ono što osjećate - osjećate li ugodne vibracije, kamen se ugodno zagrijao u vašoj ruci - to je dobar znak. Ne osjećate li baš ništa ili čak osjećate neugodu - pustite kamen i probajte sa sljedećim od iste vrste. Dobro je u isto vrijeme iskušati dva kamena, svaki u jednoj ruci, tako će te lakše primijetiti razliku.
Iako neobično zvuči i protivno je zakonima fizike - neki se kamenčići zaista neće zagrijati u vašoj ruci.
Ovo je ujedno i najbolji način biranja kamena - ovim načinom dopuštate vašoj podsvijesti da izabere kamen, ona najbolje zna što vam treba. Tegobe koje imamo često su tek simptomi dubljih problema kojih ponekad nismo svjesni, a svakako je najbolje djelovat na uzrok, a ne na posljedicu.
No, kristale, ako želite, možete birati i prema tegobama. Za to bi svakako trebali biti dobro informirani, prije kupnje trebali bi znati koji kamen djeluje na koje tegobe.
U pravom, specijaliziranom dućanu trebali bi vam znati preporučiti kamen prema tegobama, dok u Gift Shop-ovima takve informacija ipak nećete dobiti.
Zato, ili posjećujte specijalizirane dućane i događaje (npr. sajam kristala), ili si nabavite literaturu kojom će te se voditi, ili pratite ovu moju rubriku :) Ako ne možete čekati da se dotaknem kamena koji bi vama trebao - slobodno me pitajte, putem komentara ili maila, svejedno. Jamčim diskreciju :)
U svakom slučaju, nakon što ste se odlučili za vrstu kamena, svakako pravi od više njih odaberite prvom metodom.
I treća metoda; koliko sam primijetila, kod nas se kristali najčešće (i cijenom najpristupačnije) mogu naći u obliku privjeska s etiketom - "horoskopski kamen" ispod čega je navedeno kojem horoskopskom znaku pripada. Mislim da je to najobičnija komercijalizacija.
Također, različite literature kamenje su podijelile na različite horoskopske znakove, prema tome...
Što se mene tiče, izabrati kamen prema horoskopskom znaku u redu je ako ga kupujete prijateljici/prijatelju/nekoj dragoj osobi za rođendanski poklon. Ako ništa, barem djeluje osobno.
Ipak, ja kristale ovdje neću dijeliti prema horoskopu.

Odabir kamena prema obliku;
Na tržištu, kristale možete naći u mnogim oblicima.
Neobrađene; geode, klustere, šiljke, grumenčiće...
Obrađene; komade u nakitu, polirane kamenčiće, pločice, jaja, kugle, piramide...
Što će te izabrati - ovisi o vašim potrebama.
Prema nekim autorima, obrada kristala ne umanjuje njihovo djelovanje - no ja, čist iz osobnih nazora, volim što manje obrađeno i što više prirodno, pa tako; za zaštitu prostora od zračenja koristim neobrađene komade. Za zaštitu prostora, također, možete koristiti i piramide, kugle i pločice.
S druge strane, neobrađeni kristali nisu baš praktični da bi ih nosili uza sebe.
Za tu primjenu možda su najjednostavniji kristali u nakitu, ogrlice, privjesci...
Ipak, sama nisam ljubiteljica nakita pa sam za sebe izabrala polirane kamenčiće koje nosim po džepovima.
Čula sam da ih neki ljudi, pomoću medicinskih ljepljivih traka, lijepe na tijelo, po čakrama - meni je to malo too much, a vi kako volite.
Želite li kamen s kojim ćete moći meditirati? Izaberite onaj koji će vam ugodno ležati u ruci.

Njega kristala;
Kristali su "spužvice" za naše negativnosti, od onog što navuku na sebe treba ih očistiti, a potom ih nabiti svježom i pozitivnom energijom kako bi se i dalje mogli brinuti o nama.
Kristali također upijaju i negativnu energiju ljudi kojima ste okruženi (ova se napomena najviše odnosi na one koji su odabrali kristale nositi kao nakit i tako ih izložili ljudima i njihovom razmišljanju na tu temu).
Dok se razni autori uglavnom i slažu oko toga na što pojedini kristali utječu, što se njege kristala tiče - tu zbilja možemo naći svašta.
Jedni tvrde da se svi prazne vodom, drugi tvrde da pojedine vrste s vodom ne smiju ni doći u dodir. Jedni tvrde da se pune na suncu, drugi na mjesecu...
Uz svaki kristal koji ću opisati navest ću i kako ga njegovati, prema izvoru kojim se služim i koji sam ja prihvatila kao istinitim.
Naravno, vas nitko ne tjera da vjerujete meni.

Iz utrobe zemlje pa do vas, kamen je prošao mnoge ruke, a time i mnoge svim i svačim opterećene ljudske živote. Nakupio je na sebe svašta od čega ga valja dobro očistiti.
Prvo čišćenje kristala radi se pomoću morske soli - kupovna sol bit će sasvim dobra, važno da je morska.
Kristal treba u morskoj soli odležati barem 24 sata, potpuno uronjen u nju.
Možete se koristiti suhom morskom soli, možete pripremiti i otopinu u proizvoljnom omjeru (barem velika žlica soli u deci vode), ali pripazite da kamen koji tako čistite smije doći u doticaj s vodom.
Također, ako živite u morskim krajevima, za ovo se čišćenje možete poslužiti i morskom vodom, samo - ne koristite morsku vodu uzetu uz samu obalu, pogotovo ne u ljetnim mjesecima kada je more uz obalu ipak prljavo.
Ovo prvo čišćenje morskom solju ujedno simbolizira vaše "prisvajanje" dotičnog kamena.

Daljnja njega kristala ovisi o njegovoj vrsti. Većina ih se, u određenom vremenskom periodu prazni par minuta pod tekućom vodom, a nakon pražnjenja slijedi punjenje.
Neki se kristali pune na suncu, neki se pune uz druge kristale (najčešće Gorski kristal). Ako za punjenje kristala koristite drugi kristal, imajte na umu da taj drugi kristal, prije punjenja prvog, i sam mora biti očišćen i napunjen.
Možda bi i ovo trebao biti jedan od kriterija za biranje kristala - da se ne dogodi da kristal morate puniti kamenom kojeg možete naći tek na dvoru nekog Sulejmana Velikog :)
Frekvencije čišćenja i punjenja kristala biti će navedene u postovima, no, ponavljam, ono što napišem - nije zakon.
Kada osjetite potrebu očistiti kamen - očistite ga.

U njegu kristala spada i način na koji ih nosite, te kako ih čuvate dok ih ne nosite.
Kristali ne vole umjetne materijale, ni neplemenite metale.
Kad ih ne nosite, spremite ih u posudice od prirodnih materijala kao što su staklo, keramika, drvo...
Ako ih nosite kao nakit - pripazite da su u kombinaciji s plemenitim metalima.
Ako ih nosite u džepovima, kao ja, onda pazite da u džepu u kojem je kristal nema ključeva i sličnih sitnica.

Upotreba kristala;
Tu nema neke mudrosti - polirane kamenčiće ili nakit nosite uz sebe kako bi se zaštitili od negativne energije ili djelovali na specifične tegobe.
Za zaštitu prostora od negativne energije i inih štetnih zračenja smjestite komad kristala, obrađenog ili neobrađenog, na željeno mjesto. Ako za tu svrhu odaberete piramidu, smjestite ju tako da dva suprotna kuta baze leže u smjeru Sjever - Jug.
Od nekih kristala možete raditi i eliksire, npr. od Gorskog kristala da bi općenito poboljšali otpornost organizma, od Hematita da bi poboljšali krvnu sliku.
Eliksir radite tako da očišćen i napunjen kamen preko noći ostavite u deci vode, u jutro popijete na tašte.
Eliksirom od Gorskog kristala možete zalijevati i biljke kako bi bile zdrave i bujne.
Nakon što ste kristal koristili za eliksir potrebno ga je ponovo napuniti.
Zatim, npr. Aventurin, koristi se za problematičnu kožu, očišćenog i napunjenog možete ga držati u vašoj uobičajenoj kremi za lice...
Ako imate problema sa spavanjem, kristal možete držati pod jastukom ili pod madracem....
Ako će te meditirati s njim - držite ga u ruci.
Mogućnosti su bezbrojne - igrajte se, istražujte!

I za kraj;
Zna se dogoditi da kristal pukne, bilo sam od sebe, bilo da vam padne na pod ili nešto treće.
To je znak da je kristal "odslužio" svoje, te mu treba zahvaliti i vratiti ga Zemlji, zakopati ga.

Mislim da je ovo bilo sasvim dovoljno za uvod.
Kako mi se čini, pokrila sam sve što bi trebali znati prije no što se upustite u rad s kristalima. Ako nešto nije jasno ili imate dodatnih pitanja, slobodno se obratite.
Također, ako imate vlastite informacije, slobodno ih podijelite sa mnom i ostalim mojim čitateljima.
U svakom slučaju; dobrodošli u svijet kristala!


Osobno;
Još uvijek se privikavam na ulogu zaposlene žene i majke.
Nije loše, ide mi i, zapravo, jedini dio mog života koji trenutno trpi je - blog.
Nemam vremena.
Trudit ću se da ovo rubrika bude redovita, no unaprijed se ispričavam ako preskočim koji termin i molim za razumijevanje.

- 09:30 - Komentari (7) - Isprintaj - #

petak, 29.02.2008.

Lu, sretan Ti rođendan!!!

Image Hosted by ImageShack.us

Lu,
Sretan,
Sretniji,
Najsretniji!!!
Od neba do zemlje i oko nje sto tisuća puta!!!
Toliko ti sretan rođendan!

- 06:40 - Komentari (5) - Isprintaj - #

utorak, 08.01.2008.

Što je bilo, što je i što će biti... ili Par postova u jednom

Nakon dužeg izbivanja s Bloga imam potrebu, prije no što krenem s temama koje bi mogle nekoga i zanimati, objasniti di sam bila, što sam radila, što se izdogađalo, što namjeravam...

Jaslice i moj godišnji
Elrohir je 1.12 navršio godinu dana, a tada je i službeno završio moj porodiljni dopust.
Ipak, zvala sam svog šefa, par dana prije, i zamolila ga da iskoristim svoj godišnji. Naime, suočila sam se s činjenicom s kojom se susreću svi zaposleni roditelji našeg podneblja - manjkom mjesta u jaslicama.
Čak ni sa pristojno debelom vezom Elrohira nismo uspjeli smjestiti u državne jaslice, navodno je problem to što se rodio poslije 1.09.
1.9. upisuju se djeca koja su do tada navršila godinu dana, popune sva mjesta, a mi ostali, koji nismo vodili brigu o tome kad se sexamo, osuđeni smo čekati da se neko dijete ispiše, da ga izbace zbog neplaćanja i ne dolazaka ili da prijeđe u stariju grupu.
Postoji određen broj djece koja su upisana u jaslice, ali ih roditelji jednostavno ne dovode. Točnije, dovedu ih jednom u tri mjeseca, taman toliko koliko je zakonom propisano, a da mjesto ne izgube.
Ne znam dal da se ljutim na njih ili ne.
Očito je da trenutno nemaju potrebe za jasličkim smještajem, bilo da su roditelji, ili samo jedan od njih, nezaposleni, bilo da im baka servis funkcionira... no oni su si ipak mjesto rezervirali, dok netko tko ima stvarnu i trenutnu potrebu za jaslicama mjesto dobiti ne može.
Nadam se da su ti roditelji, ako su nezaposleni, rezervirali mjesto u jaslicama zbog nade da će posao naći, a ne samo zato da imaju gdje ostaviti dijete kad im zatreba zbog podnevne kavice, frizera, doktora...
Uglavnom, dobila sam dopuštenje da ostanem na godišnjem koliko god mi treba, sve dok moja trudna kolegica može raditi.

Elessarov godišnji
Počeo je valjda tjedan dana prije Božića. 11 radnih dana.
Uz ove blagdanske neradne dane i vikende to se protegnulo na skoro tri tjedna borbe za mjesto pred kompjuterom. Kako sam ja ipak u manjini, težinom barem, uglavnom sam popušila i morala sam se oprostiti od Bloga i e-spama na neko vrijeme, još uz njegov argument "ti si doma već skoro godinu i po i kompjuter je stalno tvoj" nisam imala druge.
Dakle, on je glavni krivac mog izbivanja, a bome i ovih redova ovakvih kakvi jesu...

Povratak na posao
Krajem Prosinca došlo mi je do mozga da sa svojim šefom nisam dogovorila baš sve detalje oko mog godišnjeg. Naime, nejasno je ostalo hoće li mi taj godišnji biti plaćen ili ne.
Zbog događaja prije mog odlaska na čuvanje trudnoće, nisam mogla jasno i glasno tražiti da mi da neku lovu za par mjeseci nikakve koristi od mene, a računi su stizali i trebalo je počet zarađivati.
Slučaj je htio da počnem raditi 02.01, a Elrohira smo smjestili u privatne jaslice.
Prvi dani na poslu protekli su prilično ugodno.
Radila sam u smjeni s kolegicom, kako bi me ona prisjetila stvarima koje sam zaboravila i upoznala me s novostima.
Uglavnom smo klafrale o trudnoći i porodu.
Već prvi dan uspjela sam na tastaturi, čisteći ju, sjebati ovu strelicu između Caps Locka i Ctrl-a, ovu za veliko slovo, i space bar.
Prvi dani u jaslicama prolaze, također, prilično ugodno.
Elrohir je veseo i društven dečko, voli djecu i dobro se uklopio.

Jedan plan

Što se samog mog života tiče, trenutno nemam nikakvih planova. Odlučila sam doslovno živjeti dan za danom, dok ne vidim kako izgleda život zaposlene majke i žene i ne ufuram se u isti.
Ovaj plan se odnosi na Blog.
Naime, prije dosta vremena Choco nam je pisala o quazi iscjeliteljima, onima koji udobno žive na nesreći i naivnosti drugih.
Zbog prirode mog posla i djela asortimana kojeg prodajemo, često sam se susretala s razno-raznim iscjeliteljima, bioenergetičarima, reikistima, kristaloterapeutima... i imam što o njima reći.
Počela sam pisati post na tu temu, no konstantno se razvlačio u svim smjerovima i nikako da zadobije oblik povoljan za objavljivanje.
Odustala sam.
Onda je Kinky s nama podijelila priču o svojoj narukvici koja je neobjašnjivo pobjegla s njene ruke.
Sve što se događalo poslije toga i komentari na taj Kinkyn post podsjetili su me na jedno veliko područje o kojem, istina, ne znam sve, ali znam puno, dovoljno da se osjećam kvalificirano da pišem o toj temi i pokušam vas potaknuti da se sami upustite u te vode i počnete istraživati.
Plan mi je, po uzoru na Choco i njene čokoladne petke, pokrenuti tjednu rubriku o - kristalima, poludragom kamenju.
Upoznati vas s osnovama svijeta kristala i kristaloterapije, a potom i svakog kristala posebno. Ne svih, samo onih do kojih osobno mogu doći, a s obzirom da postove želim popratiti vlastitom fotografijom. Svejedno, ima tu dosta materijala, preko trideset vrsta kristala, ja ću uživati, a nadam se da ćete i vi.

Toliko za danas od mene, toplo vas pozdravljam do novog posta!

- 09:00 - Komentari (19) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 31.12.2007.

Svima vam od srca želim sretniju i uspješniju dvijetisućeiosmu od dvijetisućeisedme. Puno ljubavi, sreće, zdravlja, ostvarenih želja i planova.

A mojim dragim Posebnima zahvaljujem na ljubavi i iskrenom prijateljstvu!

Image Hosted by ImageShack.us

- 09:03 - Komentari (9) - Isprintaj - #

subota, 01.12.2007.

Ljubavi moja,

upoznali smo se prije godinu dana.

Dogovorili su nam sastanak čak dva tjedna ranije, no ti si kasnio - najduža dva tjedna u mom životu. Iz dana u dan nadala sam se tvom dolasku, čekala te odana ko pašče, znala sam da ćeš se pojaviti kada budeš spreman, znala sam da vrijediš baš svake minute.
Zapravo, bila sam ti i zahvalna što kasniš - odgađao si trenutak kada ću, bojala sam se, shvatiti da ne znam s tobom, da sam loša i nesposobna i da bi ti bilo bolje s nekom drugom... toga sam se užasno bojala.
Kada si se napokon pojavio strahovi su nestali, sve je sijelo na svoje mjesto i znala sam da će biti u redu.

Image Hosted by ImageShack.us


Kad su mi te prvi puta dali u naručje pomislila sam "Vidi, rodila sam žabicu. Ali, ja nisam princeza i jedan poljubac neće biti dovoljan da te pretvori u lijepog princa. Nema veze, ljubit ću te puno puta... koliko god bude potrebno..."
Šalim se, srećo, bio si nešto najljepše što sam ikada vidjela u životu; čista ljubav, mamino čudo.

Kakav ćeš biti, dao si mi naslutiti dok si još bio u mom trbuhu. Baš nikad neću zaboraviti tvoja konstantna ritanja, okretanja, premještanja...Takav si i danas, živahan i veseo, i ja sam presretna zbog toga.
Stalno se smiješ i jako rijetko plačeš, nadam se da ćeš takav i ostati.
Ljubavi, donio si mi neopisivu sreću.
Ali i strah. Svijet zna biti ružno mjesto.
Iako nisam vjerovala, danas se zbog tebe ipak nadam da Bog postoji, da sluša moje molitve i da ih je voljan uslišiti.
A molim se stalno.
Molim za tvoje zdravlje, za tvoj život, za tvoju sreću, za što manje patnje i bola.
Molim Ga da mi udjeli dovoljno ljubavi, mudrosti i strpljenja kako bih ti bila najbolja mama na svijetu - najbolju mamu i zaslužuješ.

Sada radiš svoje prve korake, uz moju pomoć i pomoć tvoga tate, ali vrlo brzo ćeš pustiti naše ruke i samostalno se upustiti u avanturu zvanu Život.
Ljubavi, na tom putu čeka te svašta. Bit će tuge i gubitaka, razočaranja, varat će te, lagat će te... ali i puno prekrasnih trenutaka zbog kojih vrijedi živjeti, vidjet ćeš, a tata i ja uvijek ćemo biti uz tebe i za tebe, voljet ćemo te bezuvjetno.

Ljubavi, svakoga dana ti si moja prva i zadnja pomisao, a u svojim mislima grlit ću te vječno.
Ljubavi, sretan ti prvi rođendan.
Tvoja mama.

Image Hosted by ImageShack.us

- 19:16 - Komentari (22) - Isprintaj - #

srijeda, 28.11.2007.

Idemo dalje....

...cirkus se nastavlja! Zar ste sumnjali?

Taman kad sam pomislila da je sve gotovo, prava gnjavaža tek počinje.
Umjesto da trguju iza zatvorenih vrata, kako to već radi svaki političar koji iole drži do svog ugleda, oni se javno prepucavaju ko ima ili nema pravo sastaviti vladu, hvale se navodnim čestitanjem na pobjedi, umiruju se "uznemireni" građani i sl.... Shit.

Mislila sam da sam o izborima napisala sve što sam željela, no, hebi ga, ima još. Muči me to i moram izbaciti iz sebe.
Ko da ću imati neke koristi od toga, pratim vijesti, na TVu i na netu, posebno ove na netu s obzirom da pružaju mogućnost komentiranja, pa čitam i komentare.
I živciram se i ljutim se i gnušam se; razina komunikacije, način izražavanja, prostakluk, prijetnje, likovanje - uglavnom HDZovog glasačkog tijela (priznajem, ima i lijevih sirovina, al desnica ipak prednjači) - meni su strani, a sve u meni vrišti "to je krivo!!! tako se ne razgovara!!!"
Ok, znam i ja poslat u pi*ku materinu, o da, znam biti prosta i gruba i to ravno čovjeku u facu, no nakon toga - rasplačem se ko malo dijete koje zna da je bilo zločesto.

Tu, javno, pod svojim, doduše izmišljenim, ali punim imenom i prezimenom, izjavljujem da sam od glave do pete, srcem, umom, tijelom i dušom - lijeva, kao što je moja obitelj lijeva, kao i što su moji preci bili lijevi.
Ponosna sam na svoje crvene korijene, zovite me "komunjarom" - meni ne smeta. Iako, "komunjara" donosi negativnu konotaciju, ja znam da je moja savjest i savjest moje obitelji - čista.
Komunizam u mojoj obitelji vodi se njegovom izvornom idejom savršenog, besklasnog društva potpune jednakosti ljudi.
Komunisti slove za ateiste, bezbožnike, no, zanimljivo, baš u Novom Zavjetu možemo naći sliku idealne komunističke zajednice, u stvari opisa prvotne kršćanske zajednice u Jeruzalemu;
"U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko.... ....Doista, nitko među njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljišta ili kuće, prodavali bi ih i utržak donosili i stavljali pred noge apostolima. A dijelilo se svakomu koliko je trebao." (Izvor Wikipedija - naravno, izbacila sam dio koji spominje apostole i uskrsnuće)
Jasno mi je ( i mojoj obitelji također smijeh) da to tako ne može funkcionirati, osim toga apsolutno zajedničko vlasništvo, po meni, i nije baš fer.
Također, čovjek ima zanimljivu potrebu da uništi baš sve što vrijedi, tako je uništeno i ono što je u komunizmu vrijedilo, nakaradno izobličeno, bezobrazno tumačeno... umjesto Utopije, donijelo nam to što je donijelo. Takvog komunizma ja se odričem, no ideal da baš svako zaslužuje život dostojan čovjeka, sredstva i mogućnosti za pristojan život - to će u meni živjeti zauvijek i baš zbog toga ja ću zauvijek biti ponosna ljevičarka.

Nego, nisam željela o komunizmu, željela sam predstaviti sebe, objasniti kako dišem... čist da se zna od kud ovo moje blebletanje dolazi.

SDP.
Daleko je od meni idealne stranke.
Smeća ima svugdje, pa o tome neću - ono što im najviše zamjeram to je nedostatak odlučnosti u vrijeme Račana, te nivo na koji su se spustili za vrijeme ove kampanje; umjesto da na optužbe i laži, krivo interpretiranje njihovih ideja... odgovore argumentima, krenuli su putem "oko za oko, zub za zub".
Svejedno, na ovim, kao i na svima do sad, izborima - glasala sam za njih. Ne baš ZA njih, više PROTIV HDZa. Činjenica je da je SDP jedina stranka (svejedno lijeva ili desna) na našoj sceni čije je glasačko tijelo skoro kao i HDZovo, veličinom naravno, a od izbora do izbora se i povećava (ako se ne varam, ove su godine osvojili 20ak mandata više no na prošlim izborima, zar ne?), stoga je HDZu jedini pravi konkurent.
I, da, mislim da po zakonu imaju pravo pokušati sastaviti vladu.
Sastaviti vladu ima pravo onaj koji skupi dovoljnu potporu zastupnika, bez obzira bio on relativnim pobjednikom ili ne. Nitko Sanaderu ne brani da ju sastavlja... hmmmm, lažem... brani mu, brani sam sebi nenavikao na koalicije i kompromise...
Podržavat ću SDP i dalje, osim ako ne koaliraju s Glavašem. Ako se to dogodi, počet ću sustavno uništavati, poništavati svoje glasačke listiće ili ću glasati za Ružu Tomašić, ako se uspije vratiti na političku scenu, bez obzira što nije lijeva.

HDZ
Ne podnosim ih od prvog dana.
Leglo licemjera, lopova i prodavatelja magle.
Istina, veliki dio političara je takav, no HDZ itekako prednjači, debelo prelazi sve granice moje tolerancije.
Ne podnosim ih.
Jedina karta na koju igra su emocije, poruka koja se dade iščitati iz svih Sanaderovih govorancija - tko ne glasa za HDZ ne voli svoju braću Hrvate - a narod puši foru uvjetovanog domoljublja, kao u osnovnoj školi; "ako ne prevrneš koš za smeće - ne voliš mamu", a mali blesavac, slijepo vjerujući da jedno s drugim ima veze, na kraju najebe od profesorice. I njegova će mama najebati zbog toga, no glavno da je on dokazao da ju voli.
I tako... narod živi u jadu i bijedi, radi za mizernu plaću (ako uopće radi), radi prijavljen na minimalac ili radi na crno (što je tu čudno kad nam i sama vlada ljude zapošljava na crno?), preživljava od prvog do prvog il se zadužuje kod kamatara... sudski procesi protežu se na desetljeća, spremaju se u ladicu, zastarjevaju... lovatori bivaju oslobođeni, pošteni najebu... zdravstvo, ah zdravstvo... korupcija - društveno prihvatljiv oblik ponašanja.... rasprodano sve što se dalo rasprodati... proizvodnja uništena.... veterani rata odslužili su svrsi, potrebe za topovskim mesom više nema, sada su odbačeni....
umirovljenici kopaju po smeću, mladež nam se baca u delikvenciju, a roditelji im rade od jutra do sutra.... ali zato, država nam pršti od silne ljubavi....

Dijaspora.
Jebem ti dijasporu.
I to prvo onu pravu - koliki glupan možeš biti pa glasati za stranku koja je tvoju lovu namijenjenu obrani matične domovine spremila sebi u džep? Koliko glup?
"Hrvati iz inozemstva kao dio našeg nacionalnih bića imaju potpuno pravo da suodlučuju o nacionalnim pitanjima.", tako mi je jedan odgovorio.
Dio našeg nacionalnog bića, WTF???
Dio mog nacionalnog bića je onaj koji živi u istim govnima kao i ja, zajedno samnom živi sve dobre ili loše odluke ove vlade... dio mog nacionalnog bića nije netko ko se žali da su ga prije milijun svjetlosnih godina iz Hrvatske istjerali komunisti, a u Hrvatsku se ne vraća iako tih komunista već odavno nema....
Naravno da se ne vraća - tamo mu je bolje.
A ova lažna iz susjedne nam be i ha??? "Bili smo vam dobri kad se trebalo pucati..." Ma, dajte.... tu smo vam uslugu vratili... naši su dečki ginuli i kod vas (Pitanje; jel to još uvijek javna tajna, ili je postala javna činjenica?) ...
I, šta su se toliko uspjenili oko tog glasanja??? Ko da je to neka bogzna kakva privilegija.
Što oni s time dobivaju? Baš ništa.
I ne pričam gluposti - onima koji ne znaju dajem na znanje, a one koji znaju podsjećam; udana sam za Hercegovca, znam što se dolje događa.
(Moj se Hercegovac dolaskom u Hrvatsku odrekao BIH državljanstva, smatrajući to MORALNIM!!)
Eto, dokazali su da silno vole državu Hrvatsku - jer su glasali za HDZ.

Osvrnula bih se na još svašta, možda i hoću ako me kojim slučajem svojim komentarima na to potaknete (u što nekako sumnjam - moj blog i tako čitaju samo moji sličnomišljenici), no, uspjela sam se ispuhati, pa ću ovdje stati.

Želim samo dodati još nešto - koliko god lijeva ja bila, koliko god ne podnosila HDZ, zaista želim da Sanader uspije sastaviti vladu. Od sveg se srca nadam tome, također i na idućim izborima, takokođer i na izborima poslje... Zašto?

Zato što netko ne prepoznaje govno sve dok mu ga ne natrljaš na nos.

- 13:25 - Komentari (7) - Isprintaj - #

subota, 24.11.2007.

Pssssssssssssst!

Image Hosted by ImageShack.us

Fala ti Bože, već mi ih je bilo na vrh glave.

- 10:42 - Komentari (14) - Isprintaj - #

srijeda, 14.11.2007.

Treba li mu dopustiti glas(ov)anje?

Image Hosted by ImageShack.us


Imam dvojbe oko toga, naime;
Veli on da voli rvacku, veli da mu srce titra na rvacku himnu - priznajem, raznježio me je i na trenutak sam pomislila "Da, trebaju glasati! Imaju pravo na to!", no, khm, s druge strane, ne bi li se tako na biralištima stvorila prevelika gužva?
Mislim, koliko bi se ljudi skupilo u redu dok bi gospon Niko bezuspješno po listiću tražio stranku ADZ?

- 11:44 - Komentari (18) - Isprintaj - #

četvrtak, 01.11.2007.

Irska (copy-paste)

U nedostatku inspiracije i vremena (Elessar ima produženi vikend), odlučila sam sa starog bloga kopirati jedan post. Nadam se da ga do sad niste čitali, ili, ako jeste, da je bio dovoljno zanimljiv da bi ga željeli pročitati još jednom :)
Post je u originalu bio mail slan mojim prijateljicama, molim za razumjevanje što nema kvačica tamo gdje bi ih trebalo biti (na slovima kao što su s, c, z, d, a da bi bila š, č/ć, ž, đ...), dovoljno sam vremena provela mjenjajući imena, te mi se nije dalo mijenjat još i to, al ionako bi negdje fulala.
Također, sve se događalo krajem 2004 kada je npr. za ulazak u Britaniju bila potrebna viza, Ryanair nije imao letove iz Hrvatske, a pušenje u zatvorenim prostorima je već bilo zabranjeno, dakle imajte i to na umu.
Bila sam u Irskoj, povodom sestričnine udaje za Irca. Bio je početak prosinca i bilo je zima.

Glavni akteri su;
S, stric – stric
Sa, strina – strina
B – bratić
BC – bratićeva cura
Dra – sestrična
Tommy – sestričnin tada budući, danas sadašnji
Elessar (sporedna uloga, pomoćno sredstvo) – moj tada budući, danas sadašnji
Ja, N – moja malenkost, Nessa

Pa da krenemo;

DAN PRVI; - putovanje -
* utorak *
Elessar i N ustali se u pet (N zaspala iza tri!!!)! Umivamo krmeljave okice, oblacimo se, neki od nas imaju problema s lecama. Mazim macu za pa-pa, izlazimo u mrklu noc... ili mrklo jutro, hmmmm?
Na kolodvoru nas ceka ostatak "druzine"; S, Sa, B i BC. Pozdravljam se sa Elessarom, on odlazi svojim poslom... On nije imao volje za putovanje avionom.
S,Sa,B,BC i N ulaze u vlak za Gratz, udobno se smjestamo i putovanje moze poceti.
Stric je cijelim putem, svako malo, vikao "vidi rijeka! Vidi potok! Vidi jezero! Vidi voda!" - uglavnom, opcinjen je vodom, i uziva nam davat informacije za koje misli da ih mi ne znamo i da ih jako trebamo, a vara se i sve nas pomalo iritira, a tako je bilo od pocetka do kraja putovanja... Na granici sa Slovenijom osim carinika, policije i tih vec koji su (imate sta za prijaviti?), pozdravlja nas i sl.mobile... Slicna stvar i na granici s Austrijom (da ne davim prevec detaljima koji se ponavljaju...). Ugodno doputovasmo u Gratz, na kolodvoru odmah kupimo kartu za prigradski do aerodroma (8 eura za 5 osoba). E, u to vrijeme ja vec kuzim kako sam glupa bila kupivsi si jednom davno najobicniju rucnu putnu torbu; dok ostali iz druzine elegantno vuku svoje kofercice na kotacima, meni se ruke iz minute u minutu izduzuju, a ramena i vrat izgledaju ko da imam gene buldoga...
Dosli na aerodrom, cekamo nas salter da se otvori, ja napokon palim svoju prvu cigaretu (bez kave mi je bezveze, al vidim da kavu necu skoro dobiti)... I tak, preuzeli karte za London, predali prtljagu, prosli kroz rentgen, ulazimo u prvu cekaonicu, cekamo.... Prolazimo kroz drugu kontrolu, putovnice ("nemate vizu???!!!" - Ne! Nemamo! Prase Austrijsko iz EU!), ulazimo u drugu cekaonicu, cekamo... No, na kraju, ukrcamo se u avijonceka, sjedam kraj prozora, kraj mene S, pa Sa. B i BC ispred nas. Pilot nas pozdravi, obavjesti o malim turbulencijama, ali i o prekrasnom i suncanom danu tamo gore. Stjuardese nas upoznaju sa izlazima za nuzdu, pojasima za spasavanje (aha, oce mi to bas pomoci kad se strmopizdimo...), krecemo, krecemo, krecemo iiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii polijecemo!!!!! Zeludac mi u petama, al filing mi je nesto izmedju orgazma i kihanja, vicem OOOOOOOOOOOOOO, AJOJ, AJOJ, AJOJ.... Sjedimo iza krila, ono mi je skoro u prvom planu i usporedjujuci sa patuljcima na zemlji izgleda mi presporo da bi poletili. Al zna pilot, pravi dasa, svoj posao, dizemo se tamo negdje iznad prljavstine, tmurnog vremena i ostalog dreka, zao mi je sto nisam suncane ponjela, jer gore je bilo zbilja divno, sunce przi, ispod nas vatica oprana persilom sa zelenim zrncima "da bi bijelo ostalo bijelo"...
Tu i tam neka rupica, a kroz nju vidis gradice i autice i travnjake i bas ti je lijepo (u jednom sam trenu pomislila da se preskolujem za pilota, al los vid, strah od letenja i to... hm.). Boce sa vodom se napuhuju zbog pada tlaka, smijem se tome.
Prelazimo preko nekih planina, kazem "stric, vidi Alpe!" Prelazimo preko velke vode, kazem "vidi stric La Manch, picimo dalje. Moj strikan spazi nekaj i veli "jel to dimnjak? Vidi dimnjak! Kaj si se ti sela kraj prozora kad nis ne znas?! A ja sve znam, a ne vidim nis od tebe!" OK, stric, ne seri!
Spustamo se prema Londonu. Jos je dan i njihova polja su bas "lovely", onakva sva pravilna i u svim nijansama zelene. Boce s vodom sad su spljostene. Na aerodromu, pisamo i kakimo, ko bas mora, idemo na kontrolu, teta policajka je bas OK, slatka plava i nasmijana. Malo je bed sto nemamo vizu (strina krece po prtljagu, B ju plasi policijom pa ona odustaje i nastavlja ceznutljivo gledat ju kako usamljena kruzi po traci, prtljaga je odmah iza carine), al daje nam teta tranzitnu vizu, uvjerivsi se kako imamo karte za Dublin, no ne smijemo napustati podrucje aerodroma. Prolazimo policiju, lovimo prtljagu po traci, i sad imamo u picku materinu vremena do slijedeceg leta.
Napokon kafa! Malo bed jer Londoncani bas i ne primaju eure, al simpa crni stricek koji dela za sankom brazilske kafeterije popusta, pozdravlja Hrvatsku i, naravno, Sukera...
Ukrcaj za let za Dublin isti je kao i za London, osim malo drugacijih interijera. Ukratko picimo za Dublin (u Londonu pomaknuli kazaljke na nasim satovima i mobitelima).
Slecemo u Dublin, vani je mrak pa se zbog upaljene ulicne rasvjete itekako kuzi velicina grada, iz visine izgleda ko da je neka bogatasica ostavila svoju bogatu zlatnu ogrlicu na crni stoljnjak... Prekrasan pogled.
Na kontroli u Dublinu jos malo gnjavljenja sa carinom, jedini smo u redu za putnike iz neeuropskih zemalja, pa policajac nema puno posla i daje si oduska na nama!
Docekuju nas Dra, Tommy i njegov frend. Idemo prvo Tommyjevim roditeljima na papicu i da stric i B isprobaju svoja odjelca za svadbu. Ulazimo u aute, ja se stanem kraj prednjih desnih vrata, navika valjda, i skuzim volan. Dotle se vec B sjeo naprijed lijevo pa sam morala iza sjedit. I bolje da jesam, jer sam imala strahovitu potrebu otet Tommyju volan i vratit auto na pravu stranu ceste!!! I ta potreba je ostala do zadnjeg dana.
Za papicu nas docekuju - SENDVICI! - I bili bi OK da ih ne jedemo cijeli dan. A poslije sendvica - kruh s grozdjicama namazan putrom (oni svugdje stavljaju putar!!!).
I na sve to, naravno, crni caj s mlijekom.
Idemo za Carlow - tak se zove gradic u kojem zive Dra i Tommy, cca. dve vure voznje od Dublina. Razgledavamo kucicu, slatka je, i ista ko sve ostale u tom kvartu, i vise se ne sjecam sta je dalje bilo te veceri, jerbo sam bila krepana. Ja sam spavala u dnevnoj, malo se smrzla, al ok.

DAN DRUGI; - prvi dan u Carlowu -
*srijeda*
Kada i zasto smo se ustali, nemam pojma. U cijeloj kuci jos nevidjeh sata.
Dolazi taxi po nas, vozi nas na busnu stanicu, ulazimo u bus i idemo u razgledavanje Dublina; Dra, stric, strina, B, BC i ja.
Negdje bezveze silazimo, jerbo se Dra dogovorila sa za-koji-dan-svekrvom, B-ovo odjelo bilo je preveliko pa smo ga isli promjeniti. Nakon toga, ulazimo u gradski bus (na kat), vozac ne prima papirnate, mi kovanica nemamo, vozimo se djabe.
Sati nam prolaze trazeci stricu zimsku jaknu (svoju je ostavio u Carlowu jer se Dublinu htio pokazat kao gospo'n te je isao samo u odjelu, pa mu bjese zima). B i BC pizde, jer on to uvijek radi - sve je podredjeno njemu, svi pice za njim. Smisljamo plan; sutra u Dublin idemo bez njih!
Napokon nasli jaknu, sad smo vec gladni. Ulazimo u ABRAKEBABRA, i papamo fini kebab, "pravo" Irsko jelo, vrlo ukusno. I tu nam je proslo neko vrijeme. Trcimo po Dublinu, sada za Drom, u potrazi za carapama, rukavicama i torbicom u boji slonovace. I opet, B i BC nisu presretni. Jedina pametna stvar, kazem ja, je da se raspicimo svak na svoju stranu i tu se nadjemo za pol sata il kak vam vec pase. OK, svi se sloze (kasnije se uspostavilo da stric ni bas skuzil ideju jer je digo paniku kad sam mu se izgubila iz vida).
B, BC i ja picimo po nekoj ulici (spoj nase Ilice, Bogoviceve i nekog shoping centra - dugacka, ducan do ducana i brdo standova), mislim da je bila O'Connols street. Tu kuzim da je pusenje na cesti jako europski, znak dobrog odgoja dapace, pa pusim i ja. Razgledavamo mi standove, ducane. Ulazimo u jedan di su torbe na -50% rasprodaji. Gledam sa ceznjom na jedan fini kofer na kotacice za 26 eura, al puno mi to brate paaaa, jebi ga... Gledamo mi te torbe, kad iza nas; "A, jebo ga pas!", okrenem se i refleksno viknem RODJO! Kad se prodavac okrenu prema nama, nasmije se i veli, na tecnom hrvaskom sa tvrdim naglaskom, Evo samo malo!
Ode on, kupcu (kojeg je jebo pas) donese nesto i pridruzi nam se. Veli iz Zagreba je, mislim si ja, pa da, od kud bi rodjo bio nego iz Zagreba? Bio bi i zgodan da nije strasna rasisticka seljacina, al necu sad kvarit tom pricom. No, da nastavim, zavrsli mi s "razgledavanjem" Dublina za taj dan, bus za Carlow nam skoro krece, pa picimo na kolodvor. Dra si nije nasla ni carape, ni rukavice, ni torbicu za svadbu, te cemo, B,BC, i ja to sutra morat zbavit.
Dolazimo u Carlow, Dra nas vodi u pub, pijem Guinness pomjesan sa sokom od borovnice - PRVA LIGA! Pravo Irsko zensko pice! Gladni gledamo u menu, fina papica, krilca u raznim umacima i sl., al sad cemo doma na papanje, pa da ne trosimo lovu...
Idemo taxijem. Tommy je doma, pozdravlja nas. B-u i meni daje najnoviji CD od U2 (preprzeni dakako, al opet; JEEEEEEEEEEEEEE! Time me je totalno osvojio!). U dnevnoj smo, Dra nam priprema veceru u kuhinji, donosi nam tortilje s raznim umacima, tako, kao predjelo. Za veceru je bilo; tanko narezana sunkica, tri vrste sira i - KREKERI! Je si luda?! DAJ KRUHA! Ima, ima tamo neki kruh, gore negdje. Odlazim i nalazim nesto crno i narezano u vrecici - i odvratnog okusa, B-u, BC i meni zao sto nismo jeli u pubu.
Tusiramo se, idemo spat.

DAN TRECI; - tura po Dublinu -
*cetvrtak*
B, BC i ja, napokon bez zurbe u Dublinu.
Prvo dorucak; 3.50eura - kobasicica, jaje na oko, przena slanina, komadic paniranog oslica, dvije snite tosta (sa putrom, naravno) i kava ili caj. Tuzno gledam u tu sicu, al prevarih se, ta mizerija od dorucka drzala nas je 10 sati sitima!
I tako...
Kupili karte za turisticki bus po Dublinu... Na kat je, gore je otvoren, naravno da smo isli gore i smrzli se ko picke. Inace karta vrijedi 24 sata, kraj svake znamenitosti ima stanica na kojoj mozes sici, razgledati ju i uskociti na iduci bus. Ucinilo mi se pametnim, jer vozac prica price vezane uz Dublin, pa da ne profulamo koju informaciju, da napravimo jednu neprekinutu turu, a onda u slijedecoj silazimo. Slozise se samnom.
Vozac je bio ludnica! Cijelim putem nas je nasmijavao. Izmedju fora bi i pricao nekaj pametnog al to nismo culi jer smo se smijali predhodnoj fori - inace, u ovoj sam fazi vec pomalo uvatila Irski naglasak i kuzim kaj se prica.
Na stanici kod Guinnessa usle tri cvrkutave Skotkinje – vozac nam veli da sad nema smisla tu izlaziti jerbo da su Skotkinje ionako sve popile.
Na kraju sisli s busa i pozelili zgrijati se shopingom. Ima jedan ducancic zove se PENIS, naravno, pise se tako da kuzis da se radi o mnozini od penija, sto ce reci jeftin ducan - sve za 12 kuna - al Penis nam je bas bio smjesan, pa smo ga tak i dalje zvali.
Kupih si tam nakoliko sitnica, slatkih i jeftinih (medju tim naslo se i nesto crno, prozirno sa pink masnicama - zbilja droljasto - da razveselim Eru).
Sad je vec pao mrak i kuzim da smo se zajebali sto nismo silazili sa busa jer nemam niti jednu sliku znamenitosti.
A sta ces... Tjesimo se novim shopingom...
No, sada vec picimo za Carlow. Tam nas cekaju ostali i Tommy nas vodi u pub, da vidimo pravi Irski, i vodi nas u isti onaj u kojem smo bili vece prije, al on to ne zna, i pravimo se odusevljeni da ga ne razocaramo.
Idemo doma. Spavamo.

DAN CETVRTI - malo odmora pred buru -
*petak*
Ustajemo se, Tommy nam pravi irski dorucak (kobasice, slanina, grah, tost s putrom...)
Odmaramo, gledamo KILL BILL 1 i 2, prvi dio krvav, drugi uopce nema krvi, Bill je ubijen.
Popodne, dolaze Tommyjevi roditelji, brat sa zenom i klincima; za taj dan planirana je proba u crkvi i obiteljska vecera u restoranu.
To vece dodjeljena sam stricu i strini kao sluzbeni prevoditelj, pa sve do kraja naseg boravka. Ludim jer je stric napuhanko (ned'o Bog da on nesto ne zna, pokusava u pol sata nauciti engleski pa se pokusava snaci sa idiotskim zvukovima tipa hm-hm koji su neprevodivi, a smisao istih ostao je nepoznat i meni i Tommyijevim roditeljima kojima su i bili upuceni), a strina cmizdravko (Tommyjevi roditelji donjeli su novo odijelo za B, dok ga je probavao mi smo (S, Sa, Tommyjevi roditelji i ja u jednom, Tommyjev buraz, zena i deca u drugom autu) vec krenuli i kako Tommy, Dra, B i BC jos nisu dosli strina je rekla kako se sad brine da B-u odjelo nije premalo), al sta je tu je. Snalazim se kako znam, biram sta cu prevest da mi S i Sa ne ispadnu zadnji debili.
U crkvi guba svecenik, razradjujemo plan, BC i Tommyjeva sogorica bit ce djeveruse (srecom ne i ja jerbo su haljine grozne pa ne bih bila tako drop-dead-sexy kava sam vec bila), svecenik mi govori kad ja trebam uletit sa citanjem necega iz Ivanove poslanice, i tada saznam da cu jos citati i molitve vjernika, Dra veli da ce mi dat popis istih, jerbo su na engleskom, pa nek si odaberem dvije i prevedem ih. OK, nema frke.
Idemo na veceru.
Papica zakon, kraj mene sjedi Tommyjev necak od sedam godina - mali je bio super drustvo, jaaaaaaaaako zabavan sa odraslim smislom za humor. Mali je zbilja super.
Idemo doma. Tommy ide sa svojima.
Tusiramo se, brijemo i radimo ostale higijenske rituale, da drugi dan ne moramo.
Dra mi daje svoju super-super-super-sexy haljinu za svadbu (ja sam ponjela bordo suknju, sljokicavu crnu majicu i crne cizme na petu - i to je bila super obleka, al ovo sto mi Sandra nudi presexy je za odbit), BC malo krivo jerbo ce se ona setati u glupoj haljini koja joj bezveze stoji, ne govori to, al vidi joj se u ocima.
Dra, BC i ja, umjesto djevojacke, vecer provodimo slazuci aranzmane za svadbu (cvjecarka je trazila 900 eura!!!), za crkvu, za tortu, bukete, kitice, konfete... Strina Dra-i sije podsuknju i torbicu (nismo ju nasli) i sve to do kasno u noc.
Nisam dobila popis molitvi vjernika.

DAN PETI; - svadba -
*subota*
Ustajemo se rano ujutro.
Strina, Dra, BC i ja idemo okititi crkvu, postaviti aranzmane i vezati masleke na klupice. Prije pola deset BC ide na frizuru (ona je znala di je frizer pa je isla prva, u pol deset jedna je bila narucena). Oko deset nas ostale zamoljene smo da napustimo crkvu jerbo je misa. OK, idemo i mi ostale na friz.
Upadamo u frizeraj, vidim ispred svake tete na frizuri stoji lijepa bijela salica, mislim si "Fino, kafica ce mi bas pasati". Teta frizerka vodi me na pranje kose i pita "would you like some white wine?" "White wine?" pitam je zbunjeno. Da, bijelo vino, zbog svadbe - svi piju bijelo vino! - odgovori teta. Pa, Ok, mislim si, ak je to sto piju svi iz bijelih casa vino, mogu i ja malo, osim toga ima praf, pa svadba je!
Teta me fenira, donose mi vino u staklenoj casi na nozici, naravno! Dobila me teta na foru, al neka, pijuckam si ja vinceko, fino je, uzivam gledajuci moju sexy frizuru u nastajanju. Dra je kraj mene, takodjer pije vino. Strina i BC piju caj iz bijelih salica. Strina ga je trazila, BC-ii nisu ni ponudili vino.
Gotove, vracamo ce dovrsiti crkvu. Fali nam cvijeca, BC i ja ga odlazimo kupiti. Ja se malo klatim na nogama i cerekam - efekt vina na prazan zeludac.
Dovrsavamo i idemo doma. Dra je sad vec prilicno nervozna.
U kuci, ostalo nam je jos sloziti cetri buketa (za mame, baku i vjencani). Dosli T-ovi roditelji i sogorica, druga djeverusa. T-ovi roditelji uzeli stvari koje ce ici u hotel, torte, roba u koju cemo se presvuc drugi dan jer spavamo u hotelu.
Dakle, teku zadnje pripreme, oblacimo se, sminkamo, frizove vec imamo, slazemo jos tih par buketa...
U 14h trebamo bit u crkvi.
U 13h Sandra trazi carape i gace (one koje smo joj kupili B, BC i ja), zivcana je i place, Tommijeva sogorica, druga djeverusa, tjesi ju i teta je zbilja super i dobra i draga.
Ja oblacim Drainu supersexy haljinu, carape, cizme, sminkam se, nalazim Sandrin sakoic (haljinica nema ni britelica, iako u Irskoj nije bed doci u crkvu golih ramena, meni ni svejedno, a opet i da se bas ne smrznem...), malo mi je mali i pitam se kako je Dra-i uspjelo tako smrsavit, bila je nekad davno moje velicine...
U 13.30h nalazimo carape i gace, ali sad Dra trazi svoju sminku. Svi trazimo Drainu sminku u papirnatoj vrecici neke irske farmacije. Raskopavamo i nase kofere, sminke nema. U 14h Dra vice da se ona nece udat, nase pudere nemre iskoristit jerbo su presvijetli. Sad i ja placem i vicem da se ni ja necu udat jer je to prevec stresno. Tommyjeva sogorica nas obje tjesi pricom; bila je djeverusa na jednoj drugoj svadbi, dosla je u jutro kod mlade pomoc pri zadnjim pripremama, nasminkana i s frizom, dakle sve sto treba je obuci haljinu i cipele, za sto joj treba dve minute i ostavlja to za sam kraj. Oblaci se, uzima kutiju sa cipelama, a u nutra dvije lijeve!!! Salje muza da ide zamjeniti - zbog nje su svatovi kasnili pol sata - to je bio pravi bed!
U 14.35h Dra pronalazi sminku u plasticnoj vrecici DM-a. Sminka se i napokon je sve to gotovo. Dolazimo u crkvu sa sat vremena zakasnjenja.
Tece obred, svi smo sretni, malo smrcamo...
Na dogovoren znak, P. (zove se Patricija) i ja, citacice, ustajemo se obavit svoj posao, ja jos uvijek nemam prijevod molitvi vjernika.
Prvo citamo poslanice, to je OK jer sam si iz naseg zavjeta prepisala svoje na veliki kartoncic. Sjedamo, P mi daje te molitve i dok obred traje, ja si prevedem prvu, al od druge kuzim samo cetvrtinu, do prvog zareza, ostatak mi nema nikakvog smisla. Pop (pop je prava faca!) skuzi da nekaj ne stima, prilazi mi, ohrabruje me i pruza podrsku.
Citam molitve, prva OK, druga koma -u hodu zmislim nekaj, baljezgam i na rubu sam cerekanja te mi glas zvuci ko da imam tremu... Srecom pa me razumiju samo moji, a oni, obuzeti udajom svoje mezimice ionako ne slusaju.
Prosla muka.
Sestricna mi udana, idemo jesti (napokon!!!!!!!!!!!)!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Dolazimo u hotel. Svi mi govore kako sam bila super! Hvale me i dive mi se kad saznaju da sam ono cudo dubila pred samo citanje i da sam morala prevest u hodu, meni smjesno jer ne znaju pricu.
Torte nema.... Cekamo da odu po tortu, u medjuvremenu bi nas malo slikali, al oni koji su osli po tortu javljaju da ne mogu zakljucati kucu, pa mladozenja odlazi. Jos malo cekanja, gladni, vec je 5, 6 sati, nista nismo jeli.
Vracaju se, slikamo se i to traje, traje, traje, traje.......
Napokon ulazimo u salu.
Najbliza familija i djeveruse sjedaju za glavni stol, za mene tamo nema mjesta i ostajem solo!!!! Gledam di ima mladjih ljudi i pridruzujem im se.
Bed je sto je tam kod njih jedna cuga na racun mladenaca i ta dolazi tek nakon vecere za zdravicu, ostalo si kupujes na sanku, ako prihvatis da ti netko plati pice sljedeca je runda tvoja - i to za cijelo drustvo koje je bilo u rundi - tako da ja ne pijem nista, imam samo 5 eura u torbici, taman za jednu cugu. Klopa super, nekako se snalazim s onim silnim priborima za jelo, mada, kuzim, svi oko mene i nisu neki fini ljudi, i njima je zlica ko zlica, jel za juhu il desert svejedno je, glavno da funkcionira...
Popapali, zasladili se sladolednom tortom, popili kaficu, popapali i komadice svatovske torte (najodvratnijeg okusa na svijetu!), stize i moj hajniken...
Stric nesto baljezga za zdravicu, B prevodi, ljudi umiru od smijeha, izzdravljali svi po redu ko je vec morao. Micu stolove sa strane, rasture glavni stol, pocinje caga...
Sad smo se ispremjesali, ja napokon sjedim sa svojom familijom i pijem na racun Tommijevih roditelja, na podiju sam glavna.
Zicam malog Tommijevog necaka za ples, on me ODBIJE! Zamislite, On NE plese sa curama!!! A facu koju je slozio trebalo je vidjeti, ko da zicam nekog superstara, ja, mali crv...
Vani, pred vratima hotela, upoznajem divne ljude - kolege pusace - jos malo hvaljenja na racun mojeg citanja, na racun plesanja i odlicnog baratanja engleskim (mislim si, recite to mojoj profesorici iz engleskog!), ego mi je ko cijela Irska, sva sam simpaticna, draga i divna... Bend organizira natjecanje u irskom plesu izmedju muskih i zenskih, sa solo dionicama; Ajmo, tip u bijeloj kosulji, tip sa bradom, kum, otac mladozenje, brat mladenke, mladozenja, Ajmo, baka ova, baka ona, mame, djeveruse, cura iz Hrvatske u crnoj haljinici (vidi, vidi ova plese ko rodjena Irkinja! - jest da sam se popikla pri okretu, al sam se tak ljupko naklonila da to nisu ni primjetili), mladenka...
Uglavnom, cure pobjedile...
U neko doba bend se pokupio, Irci pjevaju za stolovima. Mene ponjelo pa u jednom trenu stavim ruku na uho i zagangam; VUK MAGARE NA PLOT NAGONIOOOOOO iz petnih zila. Skuzili me, shit, ajde, pjevaj, pjevaj, necu, nisam luda gange pjevat Ircima, al moras pjevat, ajde nesto sto znate da svi pjevamo, ubij me nemrem se sjetit ni jedne engleske pjesme. Poceli nesto Irci sto sam i ja znala, neku saljivu sa smjesnim plesom, dizem se, pjevam s njima i mrdam guzom...
Ohrabrili se B i ja, ustali se, zagrlili, digli case, dizu ih i Irci, pjevamo im ZATO, BRACO PIMEGAAAAAAAAAAAA!!!!!!!!!!!!
Sljedeca; PA PO LOJTRICI GOR, PA PO LOJTRICI DOL - Irci totalno odvalili na ovu, oce ju nauciti...
A naravno da smo im otpjevali i LIPE CVATU.
Moje grlo sad vec jedva sluzi svrsi, nakon pjevanja (deranja) i prevodjenja jos je i dobro.
OK, napokon smo isli spavati - bilo je problema oko moje pidjame, ostala je kod B i BC u sobi pa sam ih morala ici traziti po hotelu, onako krepana. Ja sam spavala sa stricom i strinom u sobi pa nije bilo sanse da spavam gola - da sam bar imala potkosulju i normalne gace umjesto tangi, pa ajde.
Onda, u hotel si nisam ponjela posudicu za lece, pa sam ih ostavila u casama sa vodom!!! Pristojno sam zamolila strica i strinu da istu ne piju.
Drugo jutro su me malo grebale...
Tak.

DAN SESTI; -odmor i spremanje -
*Nedjelja*
Pocela je negdje u vrijeme dok smo plesali Irske plesove, valjda, cijelo vrijeme boravka u Irskoj neka vura mi je bila na rubu vidokruga, al kad bih se okrenula da vidim koliko je sati, misteriozno bi nestala...
No, na kraju smo se pokupili krepani u krevete, vrlo bolnih nogu. U sobi do moje, jedan par je dobar dio noci lupao krevetom po zidu i stenjao - drazesno - strina i ja smo umirale od smjeha.
U jutro smo sisli na dorucak.
BC si nije ponjela nista za presvuci, pa se setala u haljini djeveruse, sto je ljudima bilo malo smjesno...
Tommy i Dra pozdravili su nas i odpicili za Kanare.
Uslijedilo je pozdravljanje s ljudima (i plakanje s moje strane), grljenje, ljubljenje, obecavanje da ce se opet doci....
Tomijevi tata i mama odvezli su nas doma (Drainoj i Tomijevoj kuci) gdje je bio uzasan nered, grozan nered, ostataka cvijeca po podu i sl.
To smo pospremili, malo se odmarali, poslali strica (kad se vec tako dobro snalazi i sporazumjeva) po kruh. Vratio se za dva sata, ali se vratio, svaka cast.
Pripremili smo si neki odvratni rucak, na paketicima lososa koje smo nasli pisalo je upozorenje za alergicare; IT MAY CONTAIN FISH!
Obavili smo zadnja pakiranja (spakirala sam si i Drinu supersexy haljinicu! S namjerom da ju vratim, naravno!) i osli spavati.

DAN SEDMI; - povratak -
*Ponedjeljak*
Poceo je rano.
U cetri su me digli! Strasno.
Taxi je dosao po nas oko 5h, odvezao nas na aerodrom, stricu uzeo 125 eura.
Put je prosao normalno, bez vecih dogadjaja vrijednih spominjanja - bila sam i preumorna i pomalo tuzna pa mi se nije dalo zabavljati. U avionima sam sjela par redova iza svojih da ne moram slusati stricova pametovanja...
Na aerodromu u Gratzu ostala sam bez cigareta, a tamo smo trebali provest 4-5 sati, cekati vlak za ZG, te sam si ih ipak odlucila kupiti.
Ulazimo B i ja u ducancic. On kupuje Mozart kugle, ja trazim Marlboro sto-es. Teta me blijedo gleda i pokazuje na kratki. Ja joj jos jednom ponovim; Ne, ne, STO'S!
The long one! Aha, klima ona glavom, daje mi dugacki...
Izlazimo iz ducancica, gladam kutiju cigareta i velim B-u; Joj kak je glupa, vidi, pa lijepo joj pise 100'S. On mi veli; Je! Da si joj rekla hundred es, mozda bi te i razmela...
Hrkljus.
I tak...
Dosli mi u Hrvatsku oko pol jedanaest. Moj me Ero docekao i odveo kuci na spavanje...
Tako je sve to svrsilo.
Smrc.

- 23:49 - Komentari (15) - Isprintaj - #

četvrtak, 18.10.2007.

Sretan ti rođendan!

Image Hosted by ImageShack.us

Vidi, jedna (plavooka!) maca za tebe!!!!!!

Najdraža Tedice na svijetu,
od sveg srca ti želim sve najbolje!

- 08:07 - Komentari (17) - Isprintaj - #

srijeda, 10.10.2007.

Mama je sve što bebi treba

Proteklih sam dana često imala priliku na radiju čuti reklamu u kojoj nam mali Marko, šestomjesečna beba, opisuje svoje prve dane provedene u rodilištu, uz mamu, i moli nas da podržimo akciju kojom bi sve naše buduće bebe dobile takvu priliku; da svoje prve dane 24 sata provodu uz mamu.
Kao bivša rodilja i žena koja bi rado, u neko dogledno vrijeme, imala barem još jednu bebu - imam iskustvo, mišljenje o oba tipa smještaja u rodilištu i veliku želju da ga iznesem.

Ukratko, smatram da oba tipa smještaja imaju svoje prednosti i nedostatke, te da idealno riješenje leži u kombinaciji ta dva tipa.
A sad, na dugačko i na široko;

Bila sam u rodilištu koje prakticira tip odvajanja; nakon poroda majka ima priliku držat svoju bebu tek par prekratkih trenutaka. Nakon toga beba ide na pregled pedijatru i na tzv. sunčanje koje pomaže u prevenciji žutice.
Kako sam rodila predvečer, taj dan više nisam imala priliku vidjeti i držati svoje dijete.
Ostale dane donosili su mi ga na sat vremena svakih nekoliko sati - u pravilnim razmacima.
Zadnji dan odjavili su ga iz rodilišta rano u jutro, te smo do dolaska novopečenog tatice i odlaska iz rodilišta proveli prilično vremena zajedno.
Provesti prve dane 24 sata sa svojom bebom zvuči bajno, ali tih par sati meni nisu bili nimalo ugodni. Možda zvučim grozno i nimalo majčinski, no, vjerujte, imam svoje razloge o kojima ću malo kasnije.

Nakon poroda imala sam priliku na koju minutu držati svog Elrohira, jedan čaroban trenutak, a tuga koja me obuzela kad su mi ga uzeli iz ruku neopisiva je.
Objašnjenje da ga moraju pregledati, vidjeti da li je s njim sve u redu, umirilo me je.
Na ruke sam ga ponovo dobila tek iduće jutro.
Porod, najprirodnija stvar na svijetu, nekim ženama lagan, nekima težak, no svakako iscrpljujuć i prilika da se nakon njega odmoriš i naspavaš - nije za odbaciti.
Osobe koje su pokrenule spomenutu akciju, kao najveću manu odvajanju beba i mama u rodilištu ističu otežano uspostavljanje bliskosti. Tu treba uzeti osobnost žene, njeno psihološko stanje i masu drugih aspekata koji utiču na to da majka prema bebi razvija bliskost tek dok su zajedno. O prirodi procesa razvijanja bliskosti ne znam ništa, stoga ne mogu, niti želim generalizirati, ovo pišem samo iz vlastitog iskustva.
Smatram da Elrohir i ja odvajanjem u rodilištu nismo uskraćeni za razvijanje bliskosti, ako i jesmo bili, sve smo itekako uspjeli nadoknaditi u danima koji su slijedili po dolasku kući.
Svakako, užasno mi je bilo ležati u krevetu, jesti, razgovarati s cimericama, a cijelo vrijeme zapravo misliti što je s mojim djetetom - da li spava ili je budan i plače, a ja ga ne mogu utješiti.
Najvećom manom ovog tipa rodilišta smatram poteškoće u uspostavi dojenja.
Neki od nas bili su rođeni u vrijeme kada je umjetno mlijeko bilo IN. Iako nam zbog toga ne fali ništa, danas ipak znamo da je za bebu najbolji odabir majčino mlijeko. Kolostrum - prvo mlijeko, sadržava sve komponente bitne za zdravlje, snagu i zaštitu novorođenčeta. Izdvojit ću samo antitijela potrebna da se zaštiti zdravlje male bebe i zbilja je bitno da ga beba i posiše. Kolostrum se stvara u prvih 24 - 36 sati nakon poroda, a odvajanje mame i njene bebe nakon poroda i politika hranjenja dojenčadi u rodilištu bitno i negativno utječu na količinu kolostruma koju će beba posisati.
Na proizvodnju mlijeka utječu hormoni koji se stvaraju nakon poroda, kao i samo sisanje.
Elrohir mi je u "posjetu" dolazio sit. Znao je "visiti" na sisi, no zapravo ništa nije jeo. To je rezultiralo zastojem mlijeka - jako neugodan problem, a još je neugodnije bilo njegovo rješavanje. Dobrih tjedan dana nakon izlaska iz bolnice Elrohir je bio osuđen na dohranu umjetnim mlijekom dok napokon nisam uspjela razbiti bolne kvržice zgusnutog mlijeka i počistiti mliječne kanaliće.
Posljedica hranjenja na bočicu - Elrohir se navikao na istu, te pravu cicu više nije htio ni pod razno, što je za mene značilo sate i sate uz TV i izdajalicu, u razna doba dana i noći, kao i odbijanje od sise ( u mom slučaju to se ne može tako nazvati, al boljeg naziva nemam) par mjeseci prije nego što sam htjela.
Za to krivim sebe što se na vrijeme nisam informirala o potrebi izdajanja, ali i rodilište koje je me nije upozorilo i koje mi je donosilo sito djete.

To bi bilo moje iskustvo s rodilištem koje prakticira odvajanje. Mane su mu uočljive i velike, pa zašto onda imam zamjerke rodilištu koje bi mi omogućilo da uz svoju bebu budem 24 sata?

Na žalost, ne poznajem niti jednu ženu koja je bila u takvom rodilištu. Zaista ne znam kako to izgleda, a moje mišljenje je stvoreno samo na temelju utiska koji je na mene ostavila rečenica "24 sata zajedno".
Velika je mogućnost da sam u krivu, ako znate više od mene, molim vas da me prosvijetlite, ali ja to rodilište vidim ovako; Soba u kojoj su jedna, dvije ili više rodilja - nebitno (još dugo nećemo imati mogućnost da jedna rodilja i jedna beba budu u jednoj sobi, osim ako masno platimo) - uz svaki krevet nalazi se i krevetić za bebu; prekrasno i bajno, beba spava - mama se odmara, beba je budna - mama ju hrani, igra se s njom... idila. No, da li ta majka može mirne savjesti otići na WC ili, još gore - na duži period, otuširati se naprimjer?
Sad se vraćam na svoje zadnje sate u rodilištu.
Rano u jutro donjeli su mi Elrohira, dobio je otpusno pismo i više ga nisu uzimali nazad.
To je jutro sestra primijetila da s mojim grudima nešto nije u redu - da su mliječni kanalići zaštopani, a rješavanje tog problema mučan je postupak - masirala mi je grudi i ručno izdajala, bol ravna užasnoj zubobolji ako ne i samom porodu. Izdajala me je tek desetak minuta, a meni se činila kao cijela vječnost. Gadno sam se oznojila i, zapravo prvi put u svom životu, smrdila sama sebi.
Imala sam veliku potrebu otuširati se, da ne pričam da mi je bilo i sila na wc - nuždu i broj 1 i broj 2 - ali nikako nisam mogla Elrohira ostaviti na čuvanje svojim cimericama.
Divne i krasne žene, da, ali tri dana u rodilištu nikako nisu dovoljna da nekoga upoznaš. U mrkloj noći ušla bih u njihov auto, no svoje im dijete nisam mogla povjeriti na čuvanje.
Eto, toga se ja bojim kod rodilišta u kojem bih cijelo vrijeme bila sa svojom bebom.

Podržala sam akciju.
To što nisam mogla na WC svakako mi je manja mana od onih koje ima rodilište u kojem sam bila. Da, nakon poroda želim sa svojim djetetom biti što je više moguće, no svakako se nadam da će mi pružiti priliku da ga imam kome ostaviti na čuvanje kad "priroda pozove".


Otkako sam otvorila ovaj blog, zanimanje za stari je splasnulo.
Na starom blogu tu i tamo napišem nešto, no kako mi u pravilu služi kao paravan, broj posjeta njemu mi i nije tako bitan.
No, danas sam tamo objavila vijest, problem zapravo, u rješavanju kojeg bi mi dobro došla i vaša pomoć.
Stoga, molim vas da tamo pročitate najnoviji post, a informaciju, također vas molim, proslijedite moguće zainteresiranim prijateljima ili rodbini.
Hvala
LINK

- 10:56 - Komentari (19) - Isprintaj - #

petak, 05.10.2007.

New design intro

Ovaj se post odnosi na dizajn koji više nije u uporabi.

Pih.
Htjela sam se jadat malo, žalit na T-com, svekrvu, muža i jedno prijateljstvo koje se pokazalo lažnim - isti su me prilično iskomirali ovih dana i osjećala sam se baš jadno. I pisala sam dugački post, ispuhivala se.... a onda...
Gali mi zrihta ovaj lijepi, veseli dizajn i sad jednostavno nemrem biti jadna. Barem ne ovdje i ne sada. No, očekujem PMS za koji dan, tako da vam ipak pripremam dozu depresije, a do tada... dizajn.

Je l' da je baš lepi?
Naravno, ima nedostatke, npr. a bit insane je primijetila da mi naslovi nisu istaknuti. Hvala a bit insane, dakako da mi smiješ ukazati na nedostatke, čak dapače.
Svi ste pozvani i pohvaliti i pokuditi, svaka kritika dobro je došla i biti će uvažena.
Dizajn je malo zeznut - nije namijenjen blogu, al uz pomoć Gali i ostalih blogeljica koje se kuže u ove stvari (žmig-žmig za Choco, Suputnicu, Tedi i Banditu), potrudit ću se ispraviti nedostatke.
Dizajn nema predviđena mjesta za boxeve, da budu onako kako smo navikli - lijevo i/ili desno - pa vam skrećem pažnju na četiri strelice u gornjem desnom kutu; naime, tri strelice odvest će vas na boxeve, a četvrta vratiti na post. Naravno, morate kliknuti na njih ;)

Toliko od mene za danas.
Lijep vam pozdrav šaljem, a sad se bacam na svoje blogodužnosti.

- 10:05 - Komentari (24) - Isprintaj - #

srijeda, 26.09.2007.

5 x 5 (ili 7) meme

5 stvari koje volim:
- mir i tišinu
- miris svježe pokošene trave
- buljiti u zvijezde
- biti sama
- bez cilja hodati gradom

5 stvari koje ne znam a voljela bih znati:
- nacrtati svoju kuću iz snova
- riječima ukratko i jasno objasniti ili prepričati nešto
- kako je biti članom posade na nekom svemirskom brodu
- voziti tramvaj, onaj stari, s onom ručicom koju treba vrtiti
- što Bog misli o ovim svojim predstavnicima/posrednicima

5 stvari koje me fasciniraju:
- kako su ljudi mogli misliti da svijet leži na leđima kornjače
- pisci bujne mašte
- smireni ljudi
- ljudi prepuni znanja
- ustroj svemira

5 stvari koje ne volim:
- gužvu i buku
- što mi se kosa rudla samo sprijeda
- licemjerje
- peciva od lisnatog tijesta
- peglati

5 stvari kojih me sram:
- hodam po kući u podrapanoj trenirci
- kopam nos kad nitko ne gleda
- lošeg pravopisa
- ma, da vam ne bih baš sve rekla :)
-

5 stvari koje želim učiniti u životu:
- vidjeti Auroru Borealis
- prestati pušiti
- odseliti se što dalje od svekrve
- prestat se opterećivati glupostima
- živjet život punim plućima

5 stvari na kojima sam zahvalna
- na svom djetetu
- na zdravlju, svom i svoje obitelji
- na prijateljima
- na sposobnosti da učim iz tuđih grešaka
- na životu samom

Eto, to je popis od 7 x 5 stvari koje....
Štafetu sam preuzela od Tedi, a tko želi, slobodno nek ju preuzme dalje.
Zanimljivo mi je što dugo nisam znala što bih stavila na popis. Činilo mi se laganim zadatkom, no dugo se nisam mogla sjetiti više od tek jedne ili dvije stvari po kategoriji. No, kad je krenulo, krenulo je... pa sam brisala, dopisivala, prepravljala... Na kraju mi je bilo žao što se moram ograničiti na samo 5 stvarčica.

- 12:11 - Komentari (24) - Isprintaj - #

petak, 21.09.2007.

Komentari dnevnih zbivanja, komentar na komentar, spektakli, dnevni horoskop i zadatak za razbibrigu + Update + malo samohvale ;)

Možda zbog utakmice, a možda i zbog nekih drugih stvari - jučer sam, oko 20h - u špici, kad se masa ljudi vraća s posla i ko zna od kud još, čekala svoj tramvaj nekih 35-40 minuta :(
Sreća u nesreći je da sam zbog tog kašnjenja, na svom omiljenom kiosku naletila na današnje izdanje Jutarnjeg i sad se mogu baciti na komentiranje vijesti prije no što postanu "out", pa krenimo redom:

Naslovna strana;
Prvi naslov koji sam uočila bio je "CARITAS DRŽAVI: Dajte još novaca ili uzmite djecu". Užasno zvuči i ne priliči instituciji kakva je Caritas, barem kakvom bi trebala biti, jer: "riječ Caritas (lat. Caritas: ljubav) označava kršćansku djelotvornu ljubav prema Bogu i prema bližnjemu", a ljubav se ne kupuje, niti prodaje.
Kako novine znaju stvari izvući iz konteksta, a kako bi dobili na senzacionalizmu (nije mi se samo jednom dogodilo da sam ostala šokirana naslovnom viješću, no smirilo me čitanje cijelog članka), odlučim pročitati sve. I da, ipak je tako kako se čini. Ne žali se Caritas da mu nedostaje sredstava za uzdržavanje djece, već se osjećaju diskriminirano, a s obzirom da im država pokriva samo 55% troškova za domske štićenike (Samo? 55% je više od pola, koliko ja znam.), dok državnim domovima idu veća sredstva.
I sad, tko je ovdje lud?
Državni domovi su, sama riječ kaže - državni. I, po meni, podrazumijeva se da ih država i financira.
A Caritas? Ako im fale sredstva, ne bi li se trebali obratiti svom poslodavcu?
Prevedeno u svakidašnji život, meni ovo izgleda kao da, recimo, prodavačica u dućanu na pult stavi škrabicu i od kupaca zahtjeva da stave unutra kunu-dvije, jer joj plaća, koju joj isplaćuje šef, ne pokriva životne troškove.
Gospodo iz Caritasa - vi ste Crkvena, a ne državna institucija.

Dalje, ponovo s naslovnice: "Crvenkapica navija za Dinamo, Split u šoku". Svašta. :)
U školske udžbenike uvrstili su preinačenu verziju ove poznate bajke, pripovijetku književnika Paje Kanižaja. Pričica je napisana prije nekog vremena i nije bila namijenjena udžbenicima - tko ju je i zašto uvrstio, meni nebitno, ali su mi smiješni upiti i prosvjedi od strane dalmatinskih roditelja. Joj, daj, kaj se pjeniš????
Ok, lako meni govoriti kad sam "s druge strane", al ono, da Crvenkapica navija za Hajduk - meni ne bi smetalo :)

Dalje, strana 2, "Afera Vrbani III - Bandić, Šostar i Ljuština napili se vode s hidranta u Palinovečkoj". Veli Bandić "Bolju vodu u životu nisam pio".
Je, gospon Bandić, voda koju obično pijete je bez mirisa i okusa, a ova je ipak bila aromatizirana. Mineralna ulja i ini aditivi sigurno su zanimljivog okusa, pogotovo kad vam je na vrh glave onih okusa limuna, jabuke, brusnice...je l', malo za promjenu.

Strana 3, "Sudac Rukavina razriješen zbog nepravilnosti u 28 predmeta". Da l' je nekom stao na žulj ili ipak svjedočimo dugo čekanom buđenju pravne države?

Strana 6/7, "Sanaderov napad na SDP". Mislim da se nekom tresu gaće :)
"Ne glasajte za one koji žele uvesti porez na kapitalnu dobit. To znači da će svi morati platiti porez ako zarade na dionicama Ine i HT-a"
Gospon Sanader, još nisam čula da će se država odreči PDVa na sredstva skupljena u humanitarnim akcijama. Ha? Kaj se čeka?
Hoćete li te novce barem uložiti u koji kanader?
(također, obratite pozornost na ono "ako zarade...")
"Glasajte za crvene ako..." Hm, hm? Čini li se samo meni da nas ponovo plaše pofarbanim vragovima?
"...Oni koji sebe radije nazivaju drugovima nego gospodom...."
WTF?
Kao mala i nadobudna djevojčica obratila sam se stričeku na ulici "Gospodine, nemojte hračkati, to je ružno", baš onako kako me mama naučila.
Da li je taj striček postao boljom osobom samo zato što sam ga nazvala gospodinom?
"Gospodin" je danas riječ koju koristimo češće iz pristojnosti, tek tu i tamo naletim na osobu (u ovom slučaju muškog spola) koja tu titulu stvarno i zaslužuje. Vrlo važno kako se međusobno zovu.
Gospodine Sanaderu, nemojte srat, to je ružno.
Strana 7, "Tajnik Vesne Škare-Ožbolt snima i prodaje erotske kalendare" Hihihihihihi!!!!!

Preskoč, preskoč, preskoč.

Strana 38/39 - rubriku su nazvali "SPEKTAKLI" i pod Spektakle naveli;
"Čeljuska i Čuljak furaju se na svoju šeficu Hlo"
"Božidar Alić napravio face lifting"
"Raspada se lice Donatelle Versace"
Spektakularno, nema što.

Preskoč, preskoč, preskoč.

Strana 60; Dnevni horoskop - Zvijezde mi se ne smiješe, al kažu da će mi verbalne sposobnosti biti naglašene (Blogeljice moje drage, posebice Tedi, imate sreću kaj danas nemrem doći, jerbo ne bi mogle doći do riječi od mene ;)), te da ću upoznati osobu koju ću doživjeti bliskom ili započeti dugu vezu. Želje će mi biti ispunjene želim li samo kratku i uzbudljivu pustolovinu. Dobit 5 milja na lotu - uzbudljiva pustolovina, a ako ih brzo spiskam mogla bi biti i kratka. Samo, danas nema izvlačenja lota :(

Strana 61; U rubrici "Vjerovali ili ne" zadatak: Ako je vaga u balansu s 2 mača i tri kacige s jedne strane i 20 voćaka s druge, ali s 1 mačem s jedne strane i 3 kacige i 4 voćke s druge strane, koliko bi voćki bilo potrebno da balansira s jednim mačem?
Ja sam dobila da se radi o osam voćaka. Da li dobro računam, saznat ću sutra.

Eto.
Da nisam odgovorna majka koja svoje dijete mora odvest doktoru skomentirala bih ja još štošta.
Ovako, za danas samo toliko - čist da se maknem sa onog posta kojeg baš i niste bili inspirirani završiti.


Update;
Dok mi se još netko ne zapjeni zbog Plavokapice u udžbeniku; nisam pročitala priču i ne mogu si uzeti pravo suditi da li joj je mjesto u udžbeniku ili nije - vjerojatno nije, no ja namjerno nisam ulazila u tu problematiku. Vražja posla je dobro pogodila "...Ali to je tako nebitno kad vidim u udžbenicima za OŠ za hrvatski nebuloze kakvih nigdje nema." - uz svakojake nebuloze koje je u udžbenicima mogu naći, roditelji se našli prosvjedovati zbog Crvenkapičinog klubskog opredjeljenja, a time svojoj djeci sami šalju poruku da je navijanje vrlo bitna stvar u životu. To je ono što mene smeta. Djeca ne mogu odrastati pod staklenim zvonom, u procesu kreiranja vlastitog ja biti će suočeni sa svakakvim sranjima, lažima, glupostima.... škola će im reći da se i Crvenkapica bacila u navijačke vode, situacija u zemlji da bolje prolaze oni koji kradu... etc. al na roditeljima je da daju sve od sebe kako bi ublažili štetu.
Nadam se da sam sad bila malo jasnija.
Uglavnom, "Komentari dnevnih zbivanja, komentar na komentar, spektakli, dnevni horoskop..." trebali bi biti shvaćeni kao spoj ironije i cinizma.


Malo samohvale:
Jučerašnji zadatak iz jutarnjeg lista riješila sam točno!
Hvala! Hvala!

- 09:59 - Komentari (20) - Isprintaj - #

četvrtak, 13.09.2007.

Priča koja traži kraj

Sreli smo se.
Zapravo, sam susret je nekako bezvezan, onako bezvezan kako slučajni susreti već znaju biti.
Ja sam tumarala gradom tražeći pristojan poklon za svog brata, a on se vraćao s posla.
Primijetio me je prvi; "Eeeeej, pa di si ti? Šta ima?"
Noge su mi se odsjekle kad sam shvatila da je preda mnom baš on.

Prije mnogo vremena radili smo firma do firme, često smo se sretali.
Željela sam ga tada, nevjerovatno sam ga željela. Frajer sa pokrićem.
Pitala sam se da li je želja uzajamna, a kad sam skupila hrabrosti da to i saznam - on je nestao.
I sad, nakon toliko godina stvorio se niotkud, sa istim učinkom na mene.

Sjeli smo na kavu, zanima ga sve što se samnom događalo, priča mi kako je njemu na novom poslu.
Gledam ga u oči, plave su. Duboke. Gubim se u njima. Njegove čvrste ruke zamišljam na svojem tijelu. Primjećujem da drhtim.
Da li da učinim prvi korak? Pogriješim li - riskiram da ga više nikad ne vidim, a ako se ponovo slučajno sretnemo - da pobjegne na drugu stranu ulice.
"Idemo kod mene?'" protisnula sam, suptilnija nisam mogla biti. Odgovorio je sa smiješkom "Moj stan je bliži".

Vodi me ravno u spavaću sobu - odrasli smo ljudi, oboje to želimo, dovoljno smo čekali.
Poljubac mekan, a opet čvrst i odlučan. Dug. Njegova ruka s moga vrata preko ramena spušta se na leđa i zaustavlja tamo gdje treba, tik iznad guze. Nije od onih koji se odmah čapaju za guzicu i pičku.
Grize mi vrat, a prsti klize po mom lijevom bedru.
Spuštamo se na krevet, teško i dugo željeno tijelo napokon uz mene.
Skida svoju majicu, potom skida i moju. Koža smo uz kožu, oboje topli i znojni od ljeta i želje. Provjeravam mu opremu "o, da, frajer sa pokrićem".
Prelazim mu rukom po leđima, lagano ga grebući noktima, njegove usne su na mojim bradavicama. Siše ih i jezikom kruži oko njih.
Poljupcima se spušta prema trbuhu.
Otkopčava mi hlače i rukom traži put do moje pičke. "Vlažna je", kaže. Vlažna je još od kad smo se sreli, odgovaram mu u sebi.

Sigurnim pokretima vodi me do vrhunca, muškarac koji zna što radi.
Ne treba mi još puno, no prije toga želim ga u sebi.
Skidam hlače i sjetim se.... zadnji put sam obrijala noge prije mjesec dana....

Priča je plod autoričine (više ili manje bujne) mašte i ovulacije. Nema veze sa stvarnim događajima.
Autorica vas moli da priču završite po svom ukusu.

- 09:24 - Komentari (19) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 10.09.2007.

Feminizam

Uf, kak je ovo teška tema...
Do sad sam napisala ali i obrisala brdo toga i sad se pitam koji mi je vrag trebao da se baš na ovu zakačim... no, eto, moram pa kud puklo... natjerala me izjava Elessarovog prijatelja. I po ko zna koji put me natjerala da poželim biti prvoklasna bitch i uzet si za pravo da mužu biram prijatelje.

Jučer smo sjedili na kavi; Elessar, ja, Elessarov prijatelj, njegova žena i naši potomci.
Ne znam kako smo došli, zapravo, kako su došli (tko me poznaje, zna da sam više slušački tip) na temu o kuhanju. Mislim da je prijatelj pitao svoju ženu što njena mama radi za ručak, ona je rekla da njena mama radi, ali da joj je sestra doma, no da ona ne zna oguliti krumpire, na što je on odgovorio "da joj ne bih ja gulio krumpire...". Ok, ovo ovako napisano možda ne zvuči tako strašno, no ton glasa, izraz lica i poza njegovog tijela dok je to izgovarao, na mene su ostavili dojam kako dotični guljenje krumpira smatra poslom nedostojnim muškarca.

Ne smatram se feministicom.
Zapravo, ne znam kako bih sebe opisala.
Užasno mi je što se neke stvari promatraju kroz prizmu spola - poslovi se dijele na muške i ženske, za isti posao žene su slabije plaćene, žene teže dobivaju posao zbog moguće trudnoće...
Kad netko kaže "Čovjek i žena" dođe mi da mu iščupam mozak (iako takva osoba vjerojatnije ima ganglij umjesto mozga) iz glave i zgnječim ga čekićem, a zbog izjave "Za madraca, a ne za mudraca" poželjela sam obnoviti svoje znanje o kastraciji svinja.
Fizičko nasilje nad ženama, "sama je to tražila (jer se provokativno obukla) pa je silovana", klitoridektomija, feređe, burke, izopčavanje žene za vrijeme menstruacije... bolesno.

Da, tu se slažem s feministicama.
Zašto se onda ne smatram feministicom?
Mislim da bi gore navedeni stavovi trebali biti "pod normalno" - karakteristični za svaku osobu zdravog razuma, bez obzira na spol.
Ono što me odbija od feminizma, kao i od ostalih -izama, je forsiranje i neki, po meni, preradikalni stavovi.
Najsvježiji primjer je dizanje hajke na spot jedne banke s Vlatkom Pokos u glavnoj (i jedinoj) ulozi.
B.a.b.e. tvrde da reklama opisuje ženu kao ispraznu glupaču sposobnu jedino za šoping, te da je šoping ženski odgovor na sve probleme...
Ne znam.
Na stranu to što me prilično iritira trakavica Pokos-Radeljak, što sad osim tekstova na tu temu u novinama koje sebe vole nazivati ozbiljnima, moram izbjegavati i reklame, spornu reklamu doživjela sam kao šalu gđe.Pokos na vlastiti račun .
Svekolikom puku su dobro poznati Vlatkini afiniteti prema šopingu i skupim dizajnerskim krpicama - ona to ne skriva, dapače hvali se time. Ona je takva. Ima li itko pravo zabranit joj da bude kakva želi biti?
Nije nikoga ubila (nošenje krzna nije tema ove priče), pretpostavljam da nije ni krala - možda je bila sponzorirana, no onaj tko ju je sponzorirao činio je to pri punoj svijesti i vlastitom voljom.
Dakle, ona ima puno pravo biti kakva želi, prema tome i plitka i površna, a ima pravo i šaliti se na vlastiti račun.
Da su stavili koju drugu ženu umjesto Vlatke, naljutila bih se, ovako me više smeta što udruga B.a.b.e. Vlatku Pokos stavlja u kontekst univerzalne predstavnice ženskog roda.
Jesam žena, no ja se u Vlatki nisam prepoznala.
Recite da sam glupa i neprosvijetljena, ali stekla sam dojam da u tom spotu gospođa Pokos predstavlja ipak samu sebe.

Drugi primjer koji me osobno više pogodio - na temu porodiljnog dopusta kojeg bi mogli uzimati i muškarci.
Od sveg srca pozdravljam i podržavam takvu mogućnost; briga za dijete i kućanstvo (pretpostavljam da očevi koji uzimaju porodiljni spremaju po kući, peru suđe, kuhaju ručak... dok im žena radi) nikako nije niti smije biti samo ženski posao. No... hmmmmm, da, no...
Prije par mjeseci prenesena mi je izjava jedne deklarirane feministice. Bilo je to prije nekog vremena i bila je iz druge ruke, stoga ju ne mogu ponoviti od riječi do riječi, no smisao joj je bio da bi ta mogućnost trebala biti obavezom, da su žene koje svoje muževe/očeve svoje djece ne natjeraju na porodiljni - glupe i nesvjesne situacije u kojoj se današnja žena nalazi, te da potkopavaju sav trud feministica koje se bore i za njihova prava.
Elessar i ja imamo približno iste plače, nekad je veća njegova, nekad moja - stoga njegov odlazak na porodiljni ne bi nikako utjecao na naš kućni budget. A da se ja odreknem i jedne minute, u ovih devet i nešto mjeseci, provedene sa svojim Elrohirom samo da dokažem nešto? Nema šanse.
Ne smatram da me samo majčinstvo čini ženom, niti mislim da bi sve žene trebale željeti biti majke, niti je žena više ili manje žena na osnovu njenih stavova o majčinstvu.
No, ako mene netko smatra glupom, primitivnom konzervom zato što uživam u vremenu provedenom sa svojim djetetom, umjesto na poslu, i to vrijeme ljubomorno prisvajam za sebe, umjesto da Elessara natjeram da uzme porodiljni - e, onda imamo problem.
Vlasnica te izjave, ponavljam, ima sva prava na svoje mišljenje, no osoba koja ne može shvatiti, prihvatiti i uvažiti ljubav majke prema djetetu, kronično je lišena svake ljudske emocije.

Elessarovom prijatelju s početka priče, da sam mu žena - nikad više ne bih ništa skuhala, ni oprala, ni popeglala, ni počistila... sve dok ne bi sasvim sam ogulio barem 50 kila krumpira.
No ne smatram se feministicom.
Zapravo, ne znam kako bih sebe opisala.
Možda feministicom novog doba?

Da čujem drage, ali i dragi moji, u čemu se slažete sa mnom, a u čemu ne.

Elessar je na izjavu svog prijatelja odgovorio "pa kupi onaj pomfri u vrećici - već ti je oguljen." Praktično moje :)

- 12:25 - Komentari (16) - Isprintaj - #

subota, 01.09.2007.

Riječi

Nemam riječ kojom bih izrazila bol.
Nemam riječ kojom bih izrazila tugu, ljutnju, bijes i jad.
Nemam riječ kojom bih vratila poginule.
Nemam riječ koja bi utješila one koji su ih izgubili.
Riječi.
Što god da napišem zvučat će prazno.
A nisam prazna.
Puna sam... nečega... nečega što ne mogu opisati riječima.
Zato ostavljam tišinu.

- 11:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 30.08.2007.

Utakmica : CSI – 1 : 0

Mrzim što je veći i jači od mene.
Mrzim što to iskorištava.
Mrzim, o kako ga tek mrzim, daljinski koji je preživio pad s drugog kata na beton.


Molim lijepo, predrasude malo ostavite po strani – pogledam i ja koju utakmicu, i uz nju popijem malo pivo, čak znam što znači zaleđe iako ga nikad ne skužim na terenu, ali...
Ne kad je na drugom programu CSI i ne kad me pere PMS!
I, kad On na kraju kaže "Bolje da ju nisam gledao", pa tko ne bi popizdio? Tko???!!!

Ne tuče On mene, ne, svoju visinu i snagu iskoristi tako da visoko drži daljinski, dok ja blesavo skakućem oko njega.
Džabe mi što ja program promijenim na samom teveu, kad je ON gospodar od daljinskog – davno sam to naučila, jako davno. I taj glupi daljinski! Zakaj se nije razbio kad sam ga hitila kroz balkonska vrata??? Zakaj se ona glupa staklena, ili od čega je već, kuglica nije razbila kad je zveknuo o kuhinjske pločice???
Jebote (pardon na izrazu, al zbilja sam ljuta), skupi novi auti krepavaju u sred vožnje, skupe kućne uređaje nosimo na popravak pod garancijom, čovjek bi rekao da će s običnim daljinskim lako na kraj, al neeeeee, to petparačko govno, smeće jedno prastaro, otporno na sve!!!!! Smrad mali!

I tako.
Okrenula sam CSI, a onda je došao ON i oteo daljinski. Škakljajući me nimalo đentlmenski.
Kaj nemre, ko svaki normalni muškarac koji voli nogomet, pokupit prnje i utakmicu gledati s dečkima u nekoj birtiji??? (Ženu nikak zadovoljit, ne?)
Pokupila sam se u sobu iz protesta, al i uz zatvorena vrata baš sve čujem.
Ko da je riječ o nekom ozbiljnom događaju prvo ide Uvod. Ma dajte, uvodu u utakmicu????
Filozofirati o sportskom događaju??? Neš ti veće bedastoće.
Trkeljaju ga, trkeljaju, sastav... što od koga očekuju... dal su dobro il loše sastavili momčad... Ma da? Ak znaš bolje, što ti nisi na terenu? To mi je ko propali filmaši il pisci koji se bace na kritiku.
Onda malo reklama, niš bez reklama... i to traje, i traje, a vrijeme prolazi i prolazi, ja sam komotno mogla pogledati CSI i ne pasti pod utjecaj PMSa.
Počelo.
Pa malo traje.
Pa ga čujem; Jebi ga!
Da, protivnička momčad dala je prvi gol.
Pa još malo, uh, oh, i sl.... da bi završilo sa "Jeeeeeeeeeeeee!".
Nije mi jasno zakaj muški pojačavaju TV kad naši daju gol. Zakaj? Ko da će tada jedan gol vrijediti barem za dva... Pih.
Do kraja prvog poluvremena palo je još par golova. Tko ih je i koliko dao, nebriga me, nisam brojala "jebiga-ove" i "jeeee-ove"
Gospodin tata, koji je nedavno izjavio da se uz malu bebu sve stigne po kući napraviti, donio mi je našeg gladnog potomka – gledati utakmicu i nahraniti djete ipak je nemoguća mislija.
Utakmica je završila kak je završila, a On je završio sa "Bolje da ju nisam gledao".

Nego, uopće ne kužim tu fascinaciju nogometom.
Čopor muškaraca naganja jadnu loptu, pa se malo šoraju, preseravaju da ih buba, valjaju po blatu i na prijevaru pokušavaju izvući jedanaesterce...
Blesavo.
Ok. Kužim ljudsku, a posebno mušku, potrebu za akcijom, nadmetanjem i adrenalinom, al, mislim, u gledalištu sve neke pivske škembice koje prstom ne miču... dižu se iz fotelje tek da bi došle na stadion... Pa dajte... ak vam treba akcije, nadmetanje i adrenalin odite se i sami bavit sportom, kaj ne?
Neeeee.
I onda te bolesno visoke premije?
Kako može biti normalno da jedan nogometaš svojim trčkaranjem zarađuje više od... ne znam... recimo profesora? Od osobe koja hordama klinčadije i malo veće klinčadije pokušava ulit znanje o određenom predmetu i dati im temelj za samostalan život?
Kako?
Poremećen sustav vrijednost, eto kako – a svojom opsesijom za nogomet taj sustav i podržavaju...
Da se nogometom, umjesto ratom, rješavaju nesuglasice među narodima i narodnostima, podržavala bih ga i ja, čak bih im dala i trostruko veće premije, al ovako....

Nastavit ću kad od PMSa ostane samo M.

- 14:12 - Komentari (18) - Isprintaj - #

utorak, 28.08.2007.

Slomi, spali, uništi...

Davno prije, u mom starom kvartu, na čošku ulice do moje, stajala je telefonska govornica. Ona plava kabina sa žutim slovima i staklenim vratima.
Nama klinkama služila je zezanju ljudi s lažnim pozivima (kao da su nam vjerovali da zovemo iz policije - mo'š mislit'), za zivkanje dječaka iz razreda, onih koji su nam se sviđali, i za skrivanje od onih drugih, a koji su nas htjeli čupati za kosu, a kasnije i štipati za guzu.
Aparat je radio na kovanice, prvo na dinare, potom na kune.
Jedan dan govornicu su odnijeli - skoro u stanju u kakvom je bila i postavljena, zub vremena na mjestima je oljuštio boju i korodirao metal, a ona drvena polica bila je išarana mnogim potpisima - i to je bilo to, prilično nevino uništavanje.
50 metara dalje postavili su novu govornicu - moderniju, stup sa dva aparata, jedan sa svake strane, i pleksiglas školjkama koje su štitile od buke i oborina.
Aparati su radili na telefonsku karticu.
Aparata više nema.
Prije par godina, iz svog podstanarskog stana, nosila sam prljavi veš svojoj mami. Na putu od tramvajske stanice do kuće prošla sam kraj telefonske govornice - ni jedan aparat nije imao slušalicu. Bile su iščupane.
Drugi put kad sam prolazila slušalice su bile na svojim mjestima.
Treći put slušalica ponovo nije bilo, kao ni jedne pleksiglas školjke.
Četvrti put – telefonska govornica bila je kao nova.
Peti put - nije bilo slušalica, pleksiglas školjke bile su razbijene.
Šesti put - po cijeloj govornici tragovi vatre, komadi pleksiglasa još uvijek su stajali sa strane.
Sedmi put – od telefonske govornice ostao je samo temelj i par žica koje su virile iz njega.

Čovjek.
Biće koje se razumom voli izdvajati iz ostalog živog svijeta.
Biće koje tvrdi da vjeruje da postoji nešto veće i od njega samog.
Biće sposobno za tako prekrasne i čudesne stvari, sposobno za stvaranje knjiga, muzike, filmova, slika, sposobno za stvaranje aparata koji nam olakšavaju život, sposobno za pronalaženje lijekova, sposobno za stvaranje letjelica i otkrivanje tajni svemira, sposobno za otkrivanje tajni života samog, sposobno za ljubav...
To biće je, na kraju, ipak samo najobičnija štetočina.

Vozili 245 km/h, s 4 promila alkohola u krvi...
Dvoje djece kritično nakon naleta glisera na gumenjak...

Šetala sam se neki dan, sa svojom bebom.
Kraj nas je prošao kamion, vozač je u ruci imao mobitel. Zar ga slučaj Ledenik ničemu nije naučio? Želi li nositi nečiji život na duši?
Kroničan nedostatak suosjećanja – je li to problem?
Neodgovornost u kombinaciji s manjkom inteligencije, nebrige i nepoštovanja za život, tuđi i svoj.
"To se događa drugima". Zaista?

Sukob dvojice mladića završio pokušajem ubojstva...
Prijetio joj smrću pa ju upucao na spavanju...

Ljudi, posebice oni muškog spola, dive se oružju.
Dive li se njegovom dizajnu, preciznoj izradi, divnim ukrasima?
Ne, dive se njegovoj mogućnosti ubijanja.
Koliko metaka može ispaliti u minuti, koliki mu je domet, preciznost u pogađanju mete....
Podmornice i letjelice – što tiše i neprimjetnije za radare, da bi mogle neopaženo doči do cilja i nanijeti veću štetu, sa što većim kapacitetom za razno razne projektile što razornije moći.
Oružju je svrha da ubija. Ljude.
Nije li bolesno što uopće postoji?
No, oni ga kupuju, legalno ili ilegalno svejedno, podržavaju njegovu proizvodnju, podržavaju ubijanje ljudi – kao da ti ubijeni ljudi ne mogu postati oni sami. Ili njihove obitelji.
Spremaju ga po kućama, da im bude pri ruci kad im "padne mrak na oči", ostavljaju ga na dohvat svojoj djeci da u igri mogu ubiti svoje prijatelje ili sebe.

Također, svjedoci smo katastrofa, uzrok kojima je djelovanje čovjeka.
Globalno zatopljenje, otapanje polarnih kapa, poplave, ozonske rupe, zagađenja, kisele kiše, nestanak šuma...
Neškodljivim i obnovljivim izvorima energije, točnije tehnologiji za proizvodnju iste, nabili su cijenu, a kako bi i dalje bili ovisni o njima – o nafti i onima koji ubijaju za nju – i punili im džepove. Kao da sutra ne postoji. Kao da njihovoj djeci i unucima neće trebati čist zrak?

Neodgovorno odlaganje nuklearnog otpada, nedovoljno sigurne nuklearke, GMO, svi oni E-ovi u hrani, voda koju ostavljaju da teče dok peru zube, motorno ulje u kanalizaciji, žvaka na asfaltu, papirići pored koša za smeće... upaljeni čik kroz prozor automobila...

Prekjučer je umrlo četvero ljudi - majka i troje djece.
Bježali su od požara koji je najvjerojatnije podmetnuo neki... idiot je preblaga riječ.
Našli su ih zagrljene.
Što više dodati, osim tišine?

- 12:48 - Komentari (9) - Isprintaj - #

četvrtak, 23.08.2007.

Ja sam velika.

Jučer me je puklo dok sam sjeckala mrkvicu svom malom Elrohiru za ručak. Zveknulo me po sred čela, kao i mnogo puta do sada (i, zanimljivo, svaki put sam bila u kuhinji), a svejedno me šokiralo.
"Ja sam velika!"

Prije mnogo godina pitala sam se kako će to izgledati. Promatrala sam svoju mamu; kako odlazi na posao, kako se vrača, kako nam kuha, kako razmišlja hoće li imati dovoljno za račune i može li nam kupiti traženu ili potrebnu sitnicu, kako uči razne «muške» poslove a kako ne bi morala plaćati majstora (jedino muško u kući bio je vrste canis domesticus).

Kao njena srednja kćer, fizički najjača, psihički najstabilnija i s afinitetom za popravljanje stvari, pomagala sam joj postavljati pločice u kupaoni i kuhinji, mijenjati tapete, a sama sam popravljala kućanske aparate; učinila da telefon ponovo zvoni, promijenila kompletan kabel termoakumulacione peći i stavila nov šteker na kraj istog, i svašta još...
Malo zbog životnih prilika, malo i zbog karaktera, od malena sam bila prilično samostalna.
No, svejedno, bila sam mamina kći i mama se brinula za mene.

Čudno je kako te nekad takve spoznaje zveknu, zar ne? Mislim, obično ne razmišljam o takvim stvarima, živim iz dana u dan pomalo nesvjesna vremena koje prolazi, nekad planiram budućnost, nekad ne, ispunjavam svoje obaveze najbolje što mogu, nekad mi se da, nekad mi se ne da, sasvim normalno, sasvim svakodnevno.... a onda; paf!, "pa, ja sam velika!"

Danas; imam svog muža, imam svoje dijete, imam svoj posao i svoju plaću, imam kreditne kartice sa svojim imenom i prezimenom, i račune koji glase na moje ime.
Prije odlaska u dućan gledam što nam fali, razmišljam što bih kuhala za ručak.
U bilježnicu upisujem troškove, računam kako bih znala koliko mi novaca ostaje nakon što poplaćam dugove.
Imam svoj krov nad glavom, namješten baš onako kako želim, namještaj zarađen Elessarovim i mojim radom – ne radom naših roditelja, našim radom – jer mi smo sada veliki.

2001 sam se odselila od kuće, silom prilika, nebitno za ovu priču.
23 godine – je l' to puno ili malo za emancipaciju u našem podneblju?
Bila sam podstanar 2-3 godine, podstanarstvo sam plaćala svojim novcem, ali cimerica mi je bila mlada studentica, stoga mi je sve to još uvijek izgledalo kao zajebancija, kao luda i bezbrižna mladost.
Potom sam se preselila k Elessaru, svom današnjem mužu, a tadašnjem dečku.
Zajedničkim snagama uređivali smo naše ljubavno gnijezdo. U početku mi je izgledalo kao da se dvoje klinaca igraju "mame i tate", točnije "muža i žene", no onda me je počelo pucati s vremena na vrijeme; "ja sam velika", "vidi, ja radim ovo i ovo, kao moja mama".
Po svim propisima došla je i svadba, pa trudnoća i naš mali Elrohir. Muž i žena, tata i mama. Veliki smo. Velika sam.

Neobično mi je što sam u biti još uvijek ona stara, mamina samostalna, ali mala kći.
Glas u glavi, onaj koji konstantno vodi monologe, još uvijek isto zvuči. Na taj glasić vrijeme kao da nije utjecalo. Unatoč svim brigama, problemima, strahovima, razočaranjima... još uvijek je jednako nevin i veseo i znatiželjan.

I, sad, što nas zaista čini "velikima"? Stvari koje svakodnevno obavljamo ili taj naš unutarnji glas?

- 11:26 - Komentari (13) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se

--------------------oOo--------------------