Mimy_wicked witch

Ovakav odgovor nisam očekivala.

"Wow!", rečem iznenađeno. "Ti to ozbiljno?!"

Lori je klimnula. Izgledala je nekako zamišljeno i izgubljeno.

"Čovječe.", rečem. "Mala stvarno nije normalna."

I tada me puklo.
Lizzie je ista kao ja. Ne u nekom širom smislu, ali donekle jesmo.
Ja nisam ubila osobu, ali skoro jesam.
I gdje mi je toliko poznata? Kad sam ju prvi put vidjela, učinilo mi se da mi nije strana.
Nisam previše ispitivala Lori o tome.

Iz mojih misli me probudilo školsko zvono.

"Što imamo sad?",brzo upitam Lori koja se polako spremala.

"Napitke. Zašto?"
"Moram do McGonallgice. Nisam odabrala izborni predmet, a danas ga imamo.", rečem žureći kroz vrata. "Reci to profesoru!"
"OK! Uzmi Proricanje!",vikne mi ona daleko iza mene. "To ti ja imam!"

Negodovala sam, ali rekla "U redu."
Nisam voljela nikakve stvari koje imaju veze s horoskopom, budućnosti ili ostalim glupostima. Lori je to znala jer sam joj rekla, ali valjda je htjela da budemo skupa.

Sorry Lori, pomislim u sebi.

Izašla sam kroz hodnik i onda skužila da nemam pojma gdje trebam ići. Okrenula sam se da nekoga pitam, ali istovremeno sam se s nekim sudarila.
Skoro smo oboje pali na pod, ali umjesto toga- na podu su se našle knjige.

"Jebote, pazi kuda ideš!", dobacim toj osobi spuštajući se da ih pokupim.
"Vidi tko priča. Pa nisam ja izgubljen."

Podigla sam svoj pogled.
Da, uši me nisu varale.

Bio je to Corvus.

"Oh..", izustim.

On me još jednom pogledao, a onda se spustio do mene i počeo skupljati svoje knjige. Još k tome je pomogao i meni.
Kad smo se oboje ustali, još jednom smo se gledali, onako bezizražajno ne znajući što reći jednom drugom.
Moram priznati; imao je lijepe oči. Onako tamne i duboke…
A onda sam se sjetila McGonallgice.

"Ovaj, znam da smo krivo počeli. Ali možeš li mi reći gdje mogu naći profesoricu McGonagall?",upitam ga i dalje promatrajući njegove oči.

Bile su tamne i duboke, ali kroz njih sam nekako mogla osjetiti da se skriva neka toplina.

Podignuo je svoju obrvu, a onda onako frajerski rekao: "Imaš Preobrazbu ili?"

Odmahla sam glavom.

"Nešto ju trebam. Nova sam ovdje.", rečem. "A sada bih te stvarno molila da mi kažeš ako znaš jer sam u žurbi."

Stvarno mi se nije dalo objašnjavati mu jer mi se nije dalo. A i vrijeme mi leti.

Klimnuo je glavom kao da me razumije.

"Odi niz onaj hodnik pa skreni lijevo. Uđi u prva vrata, tamo ti je učionica iz Preobrazbe gdje najčešće provodi svoje vrijeme. A ako želiš k njen ravnateljičin ured onda odi…"

"Znam taj put, ne trebaš mi objašnjavati.", prekinem ga.

Nasmiješio se i zatim me odmjerio.

"Tek došla, a već stalni posjetitelj kod ravnateljica, jel?"

Smrknula sam se. Što si on umišlja?

"Jako smiješno. Ne, nije tako. Nisam toliko glupa.", napomenem mu hladno. "Moram ići. Hvala."

Nije ništa rekao ili pozdravio, nisam ni pretpostavljala da hoće, ali eto.
Nisam ga ni ja pozdravila, pa zašto bi i on?

****

"Gospođice Jacobson, što vi ovdje radite?"

Odmah sam prešla na stvar.

"Ne brinite-nisam ništa napravila. Htjela sam vas nešto pitati. U rasporedu piše da treći sat imam izborni predmet, ali ja ga još nisam odabrala. Mogu to sada učiniti?"

McGonallgica je pogledom prešla prema rasporedu i nešto u sebi mrmljala.
Nakon toga me pogledala i duboko izdahnula.

"Bojim se da to nećemo uspjeti srediti danas. Treći sat ćete imati slobodno."

I to je loše?!

"No, za idući tjedan će već biti nešto moguće. Već će vam biti poslane knjige i potreban pribor, samo mi recite koji predmet želite imati: Proricanje Sudbine, Aritmancija i Skrb za magična stvorenja. I imamo novi ako vas zanima: Mitologija."

"A o čemu se radi u Mitologiji?",upitam.

"Slično kao Skrb i Povijest Magije. Tu ćete učiti o raznim bićima iz svijeta magije i svaki sat ćete imati priliku vidjeti hi uživo.",reče ona. "Prilično zanimljiv predmet, ako mene pitate."

Hm. Nije loše.

"Zanimljivo, ali dajte vi meni Aritmanciju.", rečem i ona je na neki papir to zapisala.

"Dobro onda. A ako je to sve, mislim da možete na nastavu.", reče ona i onda još nešto napiše na papir te mi ga dade. "Ovo dajte profesoru Slughornu."

Klimnula sam i napustila učionicu.

****

Ubrzo sam shvatila zašto mi je Lori jednom rekla da profesor Slughorn smiješan.
Kao prvo- njegovo tijelo.
Izgledao je kao okrugla bundeva. A tek ta faca- kao medvjedić.
Jest, bio je smiješan. I činio se drag.
Zato me i nije čudilo da je to jedan od Lorinih omiljenih profesora.

"Dakle, dakle. Ti si sigurno Jacobsica.", reče on meni čim sam ušla u učionicu. "Gdje si zbrisala kad kasniš?"

Zašto su svi tako uporni u tome da misle kako ću ja odavde pobjeći glavom bez obzira?!

Nisam mu ništa odgovorila. Samo sam ju predala papirić koji mi je dala McGonallgica.
Pročitao ga je i samo klimnuo glavom.

"Ok je. Možeš sjesti na svoje mjesto."

Sjela sam do Lori, a onda primijetila da su u svakom redu stolovi spojeni.
Tehnički rečeno- sjedila sam u redu s Lori, Samanthom, C.J. i još jednom curom koju još nisam upoznala.

Slughorn je počeo s nastavom, ali nisam se previše obazirala na to. Samo nam je govorio koji smjesu da pomiješamo s ovom i koliko će nam za to trebati minuta.

U međuvremenu, Lori i ja smo počele čavrljati. Stvarno mi je nekako prirasla srcu, iako sam mislila da to nikad neću osjećati za nekoga. Bila je…posebna. Drugačija samim time što mi se usudila prići i pričati sa mnom. Znači-bila je neki freak kao i ja.
Happy freak, ali i to se računa.

"Koji si predmet odabrala kao izborni?",upita me ona kad je dodala nekoliko korijena biljke u svoju smjesu.
Nisam znala kako joj reći da nisam odabrala Proricanje, ali koliko god mi ona bila draga; ne znači da trebam sve raditi kao i ona.

"Aritmanciju.",odgovorim. Odmah sam primijetila njen razočaran izraz lica. "Žao mi je, Lori ali rekla sam ti da je taj predmet bez veze i da su to sve bapske priče. Poštuj moju odluku."
Osmijeh joj se odmah vratio na lice prije nego što sam trepnula. Ta cura stvarno nije normalna, na pozitivan način.

"Sve je OK. Razumijem te. Htjela sam da više vremena provodimo skupa jer C.J. i Sam isto nemaju Proricanje…"
"Čekaj malo!", prekinem ju. "Nemoj mi samo reći da i one imaju Aritmanciju?!"

Nije da sam ih mrzila ili nešto, ali zasada mi je Lori bila dovoljna prijateljica. Ne trebam ogroman broj ljudi oko mene da budem sretna.

"Ne, obadvije su odabrale Mitologiju.", reče Lori, a kad sam odahnula, prasnula je u smijeh. "Ti stvarno ne voliš biti blizu ljudi, zar ne?"

"Ma daaaaaa. Otkud ti pak sad to?",rečem sarkastično. "Pa, ja obožavam da svi vise oko mene. Pravi sam people person, nema što!"

Moj sarkazam je više nasmijavao Lori i u jednoj ruci mi je bilo drago radi toga. Htjela sam da bude sretna. I vjerovala ona ili ne, stvarno mi je postala draga.
Samo joj to ne želim otvoreno priznati.

"Mimy moja, ajmo nas dvije nastaviti raditi ovu smjesu.", reče ona s sjajem u očima. "Mislim da sam negdje fulala."

Ostala sam njenom rečenicom koja i nije imala posebnog značenja, ali nešto u meni je proradilo: Mimy moja…
Izrečeno je s toliko topline i iskrenosti da sam bila sigurna kako sam napokon skužila što znači imati prijatelja.

Lori me znatiželjno gledala, očito ne shvaćajući moj izgubljeni pogled.

"Mimy? Halo, si živa?",upita me ona, a onda razvuče svoj osmijeh još šire. "Oh, vidi. Eno Corvusa."

Moj pogled je automatski otišao prema vratima učionice, a prije nego što sam ga uspjela vratiti nazad, shvatila sam da me nasamarila.
Naravno da tamo nije bio Corvus.

Lori je blistala od sreće. Počela je potiho pljeskati.

"Ajme, znalaaaa sam!!",usklikne ona samo da ja čujem. "He-he, Mimy ima simpatiju! Yeee!!"

Taj njen smijeh me, začudo, nekako razvedrio jer sam se i ja počela smijati.
Onako, čisto bezveze, ali i to mi je bilo dovoljno.
Lori je pozitivno djelovala na mene. Ona je bila lijek za moju mračnu i tmurnu dušu i nema šanse da bih dozvolila nekome da ju ozlijedi ili ju uzme od mene.
A činjenica da me zajebavala u vezi Corvusa je samo poboljšalo situaciju.
Dečko nije loš, a ispunjava moje kvalitete…no, nije bitno ako mi se sviđa ili ne.
Stvar da je on ovdje i da ga mogu svaki dan viđati mi je bila dovoljna. Pa makar i naš susret nije bio za pohvalu…

****

"Vidimo se kasnije.",vikne Lori dok je odlazila s ostalima prema učionici iz Proricanja.
"See ya.",rečem joj i stanem nasred puta gledajući ju kako polako nestaje iza ugla.
"Budi dobra!", dobaci mi ona s smiješkom i namigne mi.

Vragolasto sam se nasmiješila.

"Znaš da hoću."
"Zato se i brinem."
"Mrš."

Lori se nacerila i isplazila mi jezik dok je skupa otišla dalje niz hodnik s C.J. i Sam.
Duboko sam izdahnula.

Ostala sam sama.
Sama punih 45 minuta. I gdje sad?

****

Bila sam nekoliko minuta u Velikoj Dvorani, ali pošto tamo nije bilo nikoga osim nekoliko prvašića, otišla sam malo izvan dvorca da se prošetam. No, vrijeme je bilo oblačno i jako je puhalo pa sam se brzo vratila natrag. Kiša me malo smočila, ali to sam brzo sredila s štapićem.
No, svejedno mi je bilo hladno.
Zakopčala sam svoj kaput do kraja i stisnula ju čvrstu uz sebe da se malo ugrijem.
Male kapljice kiše su mi ostale u mojoj dugoj crnoj kosi pa sam ih s rukama otresla.
Pogledala sam na pust hodnik ispred sebe.

Gdje sad?

Hodala sam bez cilja kroz hodnik u potrazi za nekom zanimacijom. Ni žive duše nije bilo.
Jedino su moje mokre marte proizvodile zvuk.

"Jebote.",kažem kroz cvokotanje zuba. "Zar nitko normalan ne zna markirati?"

Odjednom, iza sebe sam čula cerek.
Okrenem se, a iz sjene je dopreo duboki, muški glas.
"Ovisi od osobe. Ne očekuješ valjda da 90 % učenika ove škole markira, zar ne?"

Prilika je izašla iz sjene i ostala sam spoznajom tko je to.

"Dva puta u istom danu? Pa to je sudbina.",kažem sarkastično približavajući se Corvusu.

On se osmjehnuo svojim frajerskim smijehom i dugo me gledao u oči.
U ruci je držao cigaretu koja je tek bila upaljena.

"Prije bih rekao sreća.",kaže on.
"Ne vjerujem u takve gluposti."
"A u sudbinu da?", podignuo je obrvu.
"Kako kad. Ako je sudbina na mojoj strani, onda da."

Opet se nasmiješio.

"Zanimljiva teorija.",kaže on i povuče dim cigarete.

Slegnula sam ramenima.
Kroz tijelo mi je prošla neobjašnjena hladnoća pa sam zadrhtala.
Corvusov pogled se brzo promijenio. Izgledao je gotovo blizu zabrinutog.

"Je li ti hladno?"
"Malo.",kažem stišćući rukave jakne još čvršće. No, odalo me cvokotanje zubi koji su se sad pojačali. Ruke sam ovila oko svojih prsa i počela dahtati topli zrak na svoje pomrzle ruke.

Corvus je tad učinio nešto neočekivano.
Skinuo je svoju crnu, kožnu jaknu sa sebe i stavio ju oko mojih ramena.
Instinktivno sam se lecnula i odmakla od njega.
On me začuđeno pogledao dok mu je cigareta visjela na rubu usne.

"Što je sad?",upita me on.
"Što je tebi?",upitam ga s grimasom. "Što namjeravaš?"
"Ništa. Pomislio sam da ti je hladno pa…"
"Dobro sam!",kažem strogo i naredim zubima da prestanu cvoktati. Obgrlila sam se rukama još jače i odmakla od njega na sigurnu distancu.

On je i dalje buljio u mene kao da sam idiot što sam najvjerojatnije i ispala, ali to mi je bila najmanja briga.
Da mu objasnim razloge svog ispada, rekla sam dvije razumljive riječi:

"Volim životinje."

Pogled mu je sad bio zbunjeniji. "Pa?"

Prevrnula sam očima.
"Je li to kožna jakna?"

"Da, i?"
"E pa ne volim kožne jakne."
"Zašto?"
"Rekla sam ti. Volim životinje. Valjda kužiš što hoću reći."
"Iskreno, ne. Nemam blage što time želiš reći."
"Zar ti trebam crtat?"

Sada je on prevrnuo očima. Iritiran cijelom situacijom, obukao je svoju jaknu i povukao još jedan dim cigarete.

"Zar bi ti radije umrla od hladnoće nego obukla kožnu jaknu? Pa makar i bila prijatelj životinja i takva sranja…"

Kiselo sam ga pogledala.
"A i da odbijem…što onda? Što se tebe to tiče?"

Slegnuo je ramenima.
"Čista znatiželja. Valjda smijem pitati.", podignuo je obrvu očekujući moju reakciju.

Samo sam ga pogledala. Dugo i ravno u oči.
Izvijeno se nasmiješio što me iritiralo. Došlo mi je da mu maknem taj osmijeh s lica samo jednim okretom štapića.

"No? Nema komentara?",upita on glasom nevjerice.
"O da imam. Samo ih držim za sebe."
"Budi velikodušna. Podijeli ih."
"Ne želim."

Povukao je još jedan dim i podignuo obrvu.
"Kako god.",kaže on i krene hodnik dalje od mene.

"Gdje ideš?",upitam ga.

Nije mi odgovorio. Nastavio je ići, bez riječi. A gusti dim cigarete je prešao preko njegovih ramena.

"Hej! Što sam ja nevidljiva?!",viknem prema njemu. "Pitala sam te nešto!"

Napokon se okrenuo. Na licu mu se previo izvijeni smiješak i rukom mi je pokazao na prostor pokraj sebe.

"Ideš sa mnom?"

Bila sam sumnjičava. Šta ja znam gdje će on mene odvesti? Jedva ga i poznajem.
No, moje noge su već bile na pola puta do njega.

"A gdje to?"

"Vidjet ćeš.",odgovori on i nasmiješi se.

Nakratko sam ga pogledala, a onda skupa s njim krenula dalje niz hodnik.
Nisam znala ni gdje idemo, ali imala sam nekakav siguran osjećaj da neću požaliti što idem.

****

Došli smo ispred nekakvog WC-a, a po znaku koji je visio s vrata, shvatila sam da je ženski.
Corvus je povukao zadnji dim svoje cigarete i bacio ju na pod te otvorio vrata WC i pustio mene da uđem prva.

Nisam ga ništa zapitkivala. Ušla sam unutra i napravila grimasu.
Obuzeo me užasan dim cigareta i jedva sam mogla disati.

"Daj ajde! Zatvaraj ta prokleta vrata!",kaže nečiji ženski glas. "Taman mi treba da Peeves ovdje dođe."

Corvus me poveo dalje u WC gdje su bile kabine. U sredini se nalazio veliki umivaonik s svake strane. Kad me prešao dim, primijetila sam da se ovdje nalazi mala skupina ljudi.

Kraj umivaonika su bile svije cure koje su se promatrale u zrcalu, jedna djevojka je sjedila na podu WC-a i crtala nešto u svoj blok, a jedna cura je odmah pokraj slušala glazbu s svog mp3-a. Dva dečka su sjedila na prozorskoj dasci i pričala s dvjema curama koje su pušile.
Od tih dečkiju sam prepoznala Alexa i također vidjela cigaretu u njegovoj ruci.
Ovaj drugi dečko nije pušio. Činio mi se nekako izgubljenim dok su Alex i ta cura pričali s euforijom. Ne znam. Možda mi se to samo činilo, ali imala sam osjećaj da on baš i ne pripada ovom društvu.

Kad smo Corvus i ja njima prišli, svi pogledi su pali na nas.

"CORVUSE!!!"
Djevojka koja se maloprije gledala na zrcalu je skočila na Corvusa i počela ga grliti. On ju je, s šokom u licu, samo potapšao po ramenima.
Učinilo mi se da ga je cura htjela poljubiti, ali Corvus ju je odmaknuo od sebe s napomenom: "Nemoj sada, Jackie."

Ona ga je prpošno pogledala, a onda frknula nosom i vratila se svojoj prijateljici do umivaonika.
Corvus je svih pozdravio, a onda me poveo do prozorske daske na kojoj su sjedili Alex, djevojka i onaj dečko.
Alex mi je prvi prišao s nekim umišljenim pogledom, a onda mi pružio ruku.

"Alex Corwell-Lemar. Drago mi je."
Pružila sam mu svoju ruku s grimasom.
"Morwena."
Na moje iznenađenje, uzeo je moju ruku i poljubio ju poput nekog kavalira.
S gađenjem sam odmakla ruku i pogledala ga. On je ostao iznenađen dok su ostali prasnuli u smijeh skupa s Corvusom.

"E, Alex, Alex…neće tebi fini maniri privući cure.",kaže ona cura i baci svoju popušenu cigaru na pod. "Ja sam Hellen Laiho. Nice to see ya."

Potapšala me na ramenu i namignula.
Činila se OK curom, ali po iskustvu znam da izgled itekako zna varati.
Predstavila je ostatak ekipe koja me samo s zanimanjem gledala.

"Ovo ti je Marcus.", pokaže na dečka pokraj sebe. "On i Alex su braća. Ne bi se reklo, zar ne?"
Ostala sam iznenađena. Malo bolje sam ih pogledala i stvarno nisam mogla vidjeti ijednu sličnost među njima. Samo možda po kosi pošto im je obadvoma bila crna. Duh!

"Stvarno ne može.",kažem dok mi se Marcus slabašno nasmiješio.

Cura pokraj nje s crnom kosom stavljene u dva repa je sišla s daske.
Pružila mi je ruku.

"Bella Black. Drago mi je. Morwena, zar ne?"

Klimnula sam, a Hellen je nastavila predstavljajući ostatak ekipe.

"Ona skica dolje koja sluša glazbu je Katja…", djevojka mi je mahnula. "..a ona pokraj nje koja crta neke svoje gluposti je Rowena.", djevojka mi se nasmiješila, a isplazila jezik Hellen.

"A one tamo dvije koje se gledaju na ogledalu misleći da su sexy su Jackie i Tiny.",dovrši Hellen s smiješkom. "Evo. To ti je to. Dobrodošla u Hogwarts, btw. Ovdje ti je čista ludnica."

Zagrlila me za rame, a onda potražila džepove i izvadila upaljač.
"Hoćeš cigaru?",upita me ona.

"Ne pušim."

Ona je prasnula u smijeh i došetala do Corvusa.
"To ti svi kažu, lutko. A onda poslije ipak promijene mišljenje."

"Da, to se često događa s Hellen. Ipak je ona loš utjecaj na nas.",prokomentira Katja skidajući svoje slušalice.
Hellen joj je isplazila jezik i počela gnjaviti Corvusa.

"Corvuse, daj mi cigaru."
"Nemam."
"Ne seri. Daj mi cigaru. Znam da imaš."
"Otkud ti to?"
"Ti uvijek imaš."

Iz džepa svoje kožne jakne je izvadio kutiju ronhilla i pružio jednu cigaru prema Hellen.
"Dužna si mi."
"Naravno, naravno.", kaže ona i pošalje mu poljubac.

Ja sam se osjećala kao višak u ovoj priči, a činilo mi se da se i Marcus tako osjećao pošto je stalno gledao na vrata WC-a.

"Ne slušaj, Hellen. Ona je uvijek takva kad primimo novo meso."
Odjednom, pokraj mene se pojavila ona cura koja je "napala" Corvusa.
"Patetično, zar ne? Meni nešto priča, a tu se pravi važna samo zato što puši."

Činilo mi se da Hellen ne čuje što ta cura govori pošto se ona zadubila u razgovor s Alexom.
Ja nisam ništa rekla na to.

"Ja sam Jaqueline Sparrow, btw. Ali možeš me zvati Jackie.",veselo mi se nasmiješi i zagrlila umjesto rukovanja. "Dobrodošla."

"Hvala.",odgovorim joj.

Jackie je imala srednje-dugu crnu kosu koja joj je lijepo padala niz njeno bljedoliko lice.
Imala je čiste zelene oči i lijep osmijeh. Bila je vitka i lijepo obučena.
Pravi slatkiš. Nekako mi je odisala emo-stilu, ali nije bilo tako. Vidjela sam da nosi crne starke i odmah mi se stvorila dobra slika o njoj.

"Inače, otkuda si došla?",upita me ona.
"Iz Irske, iz tamošnje škole "Ludwig." Jako dosadna škola. Svi su ufurani u svoje bogatstvo i ne vide dalje od svog nosa."
Jackie je klimnula u znak slaganja.
"Znam takve. Ima ih i ovdje.",kaže ona i odmakne se za centimetar od mene da mi pokaže onu drugu curu koja se gledala u zrcalo.
"Ono ti je Tiny Morrison. Njena obitelj je jedna od najimućnijih obitelji u čarobnjačkom svijetu. I ona si svašta umišlja radi toga."

Tiny je primijetila da ju gledamo pa je krenula prema nama.
"Jadnica. Misli da je dio društva, a zapravo je samo mala cinkarošica.",dobaci mi Jackie dok je Tiny došla do nas i počne se bezveze cerekati.

Predstavila se svojim punim imenom: Christine Morrison, ali pošto ima dugačko ime, svi ju zovu Tiny. Njoj se taj nadimak baš i ne sviđa.

"Zašto?",upitala sam ju.
"Zato što je bezveze. Osoba poput mene bi se trebala oslovljavati svojim punim imenom, a ne nekim glupim nadimkom koji su odabrali nebitni ljudi."

Sada sam shvatila zašto ju je Jackie tako opisala. Samo mi nije jasno zašto se onda svi druže s njoj ako im se ne sviđa.
To sam poslije i pitala Jackie kad je Tiny otišla do Corvusa i Belle koji su o nečemu duboko čavrljali.

"Stvarno ne znam. No, mislim da je pravi razlog zato što ne želimo da nas cinka nekom od profesora. Kužiš?"

Klimnula sam.

I tako sam provela svoje vrijeme u zagušujućem WC-om s ljudima koje sam tek upoznala i razmjenjivali smo neka svoja mišljenja te razgovarali o svakakvim temama.
Pričala sam s Rowenom i Katjom, raspravljala o životinjama s Jackie, zajebavala sam Corvusa skupa s Hellen i slušala glazbu skupa s Bellinog mp3-a.
Slušala je iste grupe kao i ja pa smo nakratko čak i zapjevale skupa što je bilo urnebesno smiješno.
Hellen, Bella, Jackie i ja smo radile face iza Tinynih leđa što je nasmijavalo dečke.
Ona je glumila neku povrijeđenu princezu pa se rasplakala i na kraju smo ju morale ići tješiti na nagovor Rowene.

Moram priznati…bilo je ugodno.
Upoznala sam ih u kratkom vremenu, a već sam poprilično dosta toga znala o njima.
I bilo mi je žao kad se oglasilo školsko zvono.

Prva koja je prigovorila je bila Hellen.

"Fuck. Sada moram ići trpjeti Slughorna. Koja gnjavaža.",kaže ona i zamoli me da ju dignem s poda što sam učinila. "Što sad ti imaš, Morwena?"
"Obranu.",odgovorim. "Moj omiljen predmet."

Hellen je napravila grimasu.

"Bljak. To mi je najmrži predmet. Mislim, bolji je od Napitaka, ali svejedno."

Nasmijala sam se njenim odgovorom.
Jackie me primila za ruku i skupa smo svi izašli iz WC-a.
Stali smo na hodniku i počeli se pozdravljati.

"Pa…bilo mi je drago, Morwena.",kaže Hellen i s njom su se složile Katja i Bella.
"Vidimo se opet. Nadam se uskoro.",dobaci Rowena koja je krenula na sat Preobrazbe skupa s svojim blokom.
"Hvala. I meni je bilo super.",kažem i to sam stvarno iskreno mislila.

Jackie me zagrlila i poljubila u obraz. Stvarno je bila druga vrsta Lori.
Sad sam se sjetila: Lori!

"Ae, pa se vidimo. Kad god budeš markirala, dođi ovdje. Ovo ti je WC Plačljive Myrtle i skoro nitko ovdje ne dolazi. Samo možda netko od nas…",kaže Bella i skupa s Hellen i Katjom ode dalje niz hodnik na sat Napitaka.

Alex me pogledao s nekim pogledom koji mi se činio odvratnim i samo rekao: "Ciao!"
Tiny mi se samo kiselo nasmiješila i otišla vukući svoju torbu, a Marcus nas je sve pozdravio te otišao negdje u nepoznato s zamišljenim pogledom na licu.

Ostali smo samo Corvus i ja.

A on se činio kao da je uživao. Smiješio mi se, a onda predložio da krenemo.

"Što imaš sad?"upitala sam ga.
"Hm…Čarolije."

Zbunjeno sam ga pogledala.

"Čekaj malo. Kako možeš imati Čarolije kad si ih imao s nama?"

"Lijepo. Ja sam na 7. godini i zapravo sada imam Čarolije. Ovaj sat s vama sam imao samo zato što mi je bilo dosadno, a i profesor Flitwick je počeo biti malo senilan."

Oboje smo se nasmijali tome, a kad smo se približili učionici iz Čarolija, obadvoje smo stali.

"Pa…vidimo se.",kažem i zagledam se u svoje marte.
"Vidimo se.",kaže on.

Još jednom smo se pogledali, a on je potom upitao:

"Još mi nećeš reći one komentare od maloprije?"

Prevrnula sam očima i okrenula se od njega.

"Do viđenja, Corvuse.",kažem sarkastično, ali duboko u sebi sam se smijala.

Krenula sam dalje niz hodnik ostavljajući ga samog s svojim egom.


Ispričavam se što dugo nije bilo novog posta.
Napisala sam ga zbog pogodbe koju sam sklopila s Corvusom i zbog moje drage prijateljice May koja je bolesna...

Pozdrav svima!

Mimy

P.S. Je li možda netko zna neki dobar blog s dizajnima? Hitno mi treba jedan.