F *F*A*N*T*A*S*Y* ...ili...kako ostati...normalan...donekle

Fantasy... ili... kako ostati normalan... donekle



01.02.2007., četvrtak

Zbogom, ali i doviđenja

Ostavljam ovaj blog, ali ne ostavljam ga u potpunosti...

Otvorila sam drugu adresu, pa ću vam se s nje javljati...
Možda me prepoznate, možda vam se sama predstavim,
ali radim ovo jer mi treba ona stara anonimnost da bi moja
inspiracija mogla slobodno letjeti...

Zatvorila bih ovaj blog, ali previše sam emotivno vezana uz njega...
- 13:00 - Tell me what you think (6) - ... - ¤

28.09.2006., četvrtak

Lutkar #2

Vrisnula je ugledavši njegov bijesni pogled, činilo joj se kao da gleda divlju životinju, a ne svog vlastitog brata.
Znala je da nije trebala napraviti to što je napravila, ali znatiželja ju je gurala da zaviri u tu njegovu sobicu...
Kao i uvijek, morala je popustiti znatiželji.
Iako nije htjela.
Htjela je ne ljutiti brata više.

Tresao se od gnjeva, nije ga uopće mogla prepoznati. Još nikad nije bio ovako ljut.
Činilo joj se da je sposoban ubiti ju u tom trenutku, ali znala je da je to njen brat i da on nikad na nju nije digao ruku.

Nasmješila se. „Baš su ti ... smiješne... ove tu lutke...“ rekla je, očekujući da će njezin brat prihvatiti šalu.
Ali nije prihvatio.


...


U tijelu majke koja je sebe smatrala još sasvim mladom probudio se osjećaj smrti.
Ali ne njezine.
Bilo je jutro, a u sobi njene kćeri nije bilo nikoga.
Spustila se u sinovu sobu, misleći da je opet otišla gnjaviti brata.
No i dolje je krevet bio prazan.
No, primjetila je rupu na sred poda, za koju nije ni znala da postoji.
Kad se približila, primjetila je ljestve.
Polako se spustila, dozivajući njihova imena, iako se nitko nije odazivao.

Kad je stala na čvrsto tlo, osvrnula se i u svjetlu svijeća vidjela u jednom uglu desetak lutki prirodne veličine.
Sve su ličile na nekoga, savršeno izrezbarene od drveta, obojane i obučene u odjeću, tako ta izgledaju stvarno.

Najviše joj se svidjela lutka njene kćeri.
Imala je slatke pletenice kakve više nije htjela nositi, otkako je navršila 9 godina zaključila je da je prestara za njih.
Imala je obučenu prelijepu haljinicu sa puf-rukavima i bila je djetinjasto našminkana.

Majka se osmjehnula i približila da bolje vidi ostale likove.
Odmah pored kćeri bio je njezin muž i ona, svi sretni i nasmijani.

Tek kad se približila, primjetila je mrlju na mjestu gdje je ruka lutke njene kćeri dodirivala haljinu lutke koja je predstavljala njenog muža.
Na svjetlu svijeće se činilo kao tinta.
Podigla je lutkinu ruku, osjetivši mekoću pravog mesa.
Vrisnula je, prestravljeno ju ispustivši.
Odmaknula je ostale lutke od nje i u suzama pokušavala dozvati svoju kćer, pomičući haljinu da vidi ono što nije htjela vidjeti.
Više nije znala da li vrišti ili plače, nije ni mogla vidjeti više od suza.
Njena kćer bila je pretvorena u lutku.
Svi zglobovi bili su joj presječeni i zatim povezani žicom, a dijelovi tijela probušeni i povezani koncima koji su ju držali u uspravnom položaju.

Lutke njenog sina nije bilo.

Zbog suza u polumraku nije mogla vidjeti na zidu natpis, ispisan krvlju:
Zašto nije mogla biti kao njena lutka?
- 22:11 - Tell me what you think (7) - ... - ¤

24.09.2006., nedjelja

Lutkar

Polako se spustio niz stepenice, i ugledao svoju sestru dolje, među svojim stvarima, među svojom svetinjom.
Srce mu je počelo kucati kao ludo, nije to podnosio, mrzio je to što nikad nije imao privatnosti, mrzio je što ga najdraža sestra lišava iste.
Osjetio je kako mu se ruke tresu, uhvatio se za rukohvat stepeništa kako bi se smirio, ali nije pomagalo.
Prsa su mu se sve brže nadimala od sve divljijeg disanja, u glavi je slagao sve goru priču.

Otkad je znao za sebe netko mu je oduzimao privatnost.

Sjetio se kako je, dok je bio djete, u svojoj sobi u podrumu skrivao nekoliko magičnih leptirića u staklenci. Sjajili bi svaku noć i njihovo tiho zujanje mu je bilo poput uspavanke. Nije ih htio nikome pokazati, jer se bojao da će mu ih oduzeti.
Sve dok jednoga dana, a po danu oni izgledaju poput običnih buba, nije došla njegova mlađa sestra i otvorila staklenku da 'ubije gamad'.
Nekoliko dana je samo plakao, ali nikada nije pomislio na to da ju udari.
Ipak je to bila njegova sestrica.

Kasnije, dok je imao 15 godina, a njegova sestra 13, zaljubio se u jednu djevojku. I poput svih mladića u to doba, ukrao je jednu vlas njene kose dok je prolazio pored nje, stavio ju u kutiju koju je kupio od neke vračare na sajmu i preko noći se u kutiji stvorila mala lutkica, potpuno ista kao i predmet njegovog obožavanja.
Nije ju vadio iz kutijice, bojao se da joj se nešto ne dogodi, jer ako se nešto dogodi lutkici, vrlo lako će se nešto dogoditi i njegovoj simpatiji.
Njegova mlađa sestra ju je pronašla i ošišala, presvukla, i zaključila da je predebela, pa joj izrezala višak na struku i bedrima.
Slijedeći dan njegova ljubav se nije pojavila, niti ikad više, a kasnije je čuo da je ozbiljno oboljela i ubrzo je umrla.
Opet je samo plakao, prihvaćajući činjenicu da njegova sestra nije znala što radi.

Od tada je počeo izrađivati lutke.
Činile su se tako jednostavne.
Likovi bez osobnosti, bez vlastite volje, bez namjera koje treba pročitati s njihovih lica.
Uživao je u njihovom društvu.
Mogao im je sve reći, i znao je da će to ostati među njima, mogao ih je ostaviti da leže u njegovoj sobi, znajući da mu neće kopati po ladicama i uništavati stvari.

Napravio je lutke koje su bile identične ljudima koji su ga okruživali, i s njima bi provodio više vremena nego s pravim ljudima. Postao je sve sretniji, jer njegova obitelj i prijatelji sada su radili ono što je on htio, i nisu ga više ismijavali zbog čudnih navika.
Iskopao je rupu u podu i ugradio tajna vrata, tako da nitko ne nađe njegovu malu obitelj.

Sada je stajao na ulazu u vlastitu sobu i nije mogao vjerovati.
Njegov zadnji pokušaj da stvori svijet u kojem može živjeti je uništen.

Tresao se kao da je upravo ušao sa snježne oluje, u glavi mu je srce glasno otkucavalo.
...zašto nije mogla biti kao njezina lutka...?
Lutka njegove sestre obećala mu je da nikad više neće zabadati nos u njegove stvari. I opet su bili sretni kao nekad prije, igrali su se i smijali zajedno.
Zašto je morala baš sve upropastiti?
Zašto baš ona?

Osjećao je kao da više nije on sam, kao da se i sam pretvara u lutku kojom netko manipulira.
I ništa više nije bilo važno, samo njegov bijes...

...

- 00:24 - Tell me what you think (4) - ... - ¤

22.09.2006., petak

so nice...

Evo, nedavno sam pokušala pogledat blog, i naišla sam na neke tehničke probleme, i nije mi mogao otvoriti stranicu...
a hvala bogovima, mene nije teško obeshrabrit, baš sam bezveze.

I sad dođem, i vidim sve ove komentare...

ajme ljudi, sve bih vas izgrlila, hvala vam :D

idem sad malo prolistat po vašim blogovima, pa da se opet ufuram u sve to...

baš ste me razveselili :)

a eto, upisala sam TTF (tekstilno tehnološki fakultet) ...nije moj prvi izbor, zapravo, ali je logičan izbor nakon završene primjenjene...
zapela sam za tu modu i nikamo...
i to sam još upisala bez plaćanja (dobro samo zbog podizanja ega)
but nevermind that :)

Idem surfat po blogovima, priče ću pokeljit za koji dan :)
- 16:58 - Tell me what you think (4) - ... - ¤

25.05.2006., četvrtak

još malo...

Nije me dugo bilo...

Završila mi škola, i još nisam gotova s poslom...

Treba dovršit maturalni rad, složit radove u mapu, naučit za maturu, naučit za prijamni...

uhh...

Jedva čekam da se svega toga riješim, da mogu svoje misli posvetiti samo pričama.
Već druga priča mi je propala upravo zbog škole.
Čim ju ne pišem duže od dva mjeseca, izgubim liniju po kojoj sam pisala, više ne poznajem likove i ne da mi se ponovno ih upoznavat...

Imam taj neki 'posebni' odnos sa svojim pričama, koji iziskuje potpunu pozornost. lud
Ako ih zanemarujem... ništa od svega toga.
Zato je najbolje pisat po ljetu, dok me nitko ne smeta.
Jedva čekam praznike...cool

Sorry svima što ne posjećujem blogove...
Fali mi to, ali stvarno nemam vremena...
Ne smijem ni počet, jer ako počnem, to će trajat satima,a te sate sam trebala puno korisnije iskoristit... Korisnije, dakle, i manje zanimljivo...

Tako da...

Srest ću vas sve opet, kad položim maturu i upišem faks.
Nadam se. thumbup
- 00:43 - Tell me what you think (9) - ... - ¤

28.04.2006., petak

:)

Sretan mi rođendan... :)

nut
rofl
partypartypartyparty
njaminjami
thumbupthumbup
cerekcerekcerekcerekcerekcerekcerekcerek
greedygreedy
smijehsmijehsmijehsmijeh
kisskisskisskisskisskisskisskiss


Bio je ovo jako lijep dan.


- 23:13 - Tell me what you think (7) - ... - ¤

16.04.2006., nedjelja

...kao proljeće...

Dolaziš mi kao vjetar
čist i mekan, ujutro, dok još ne otvorim oči...

Dolaziš mi kao zraka Sunca
nasmiješena i topla, dok još ne otvorim oči...

Dolaziš mi kao rijeka
tiho šapućeš najljepše riječi, dok još ne otvorim oči

Dolaziš mi kao proljeće

Kao uvijek, ali opet na drugačiji način

Očekivano, ali sasvim iznenadno

Otvaraš mi oči poljupcima

Budiš me osmjehom

Ostavljaš mi svoj miris pod prstima...

Kao proljeće...



I zato te volim, koliko volim i proljeće...
- 14:01 - Tell me what you think (9) - ... - ¤

08.04.2006., subota

Spisateljica pod reflektorima?

Nervoza polako tinja... još pola sata i stajat ću usred gomile koja očekuje nešto senzacionalno.

Stojim u vlastitoj kreaciji sa još četiri kolegice i čekam da dođe red na nas da se prošećemo pistom...

Sve je bilo u redu dok nismo mi bile slijedeće.

Dlanovi su mi se oznojili i ohladili, ruke počele nervozno tresti.

Počinje glazba...
Pratim ritam koraka dviju ispred mene...
Izlazimo na pistu.

Trenutak stojimo, zatim ja prva, zamnom i sve ostale, krećem odlučnim korakom prema sredini.

Ne gledaj u pod, lagani smješak, uspravno se drži, diži noge

Dolazim na sam rub piste, stojim pet sekundi, mijenjam poze, dvije ogromne kamere stoje mi pred nosom, došla sam namjerno preblizu, tako da me teže snime...

Smješkaj se, požuri, nemoj se sudariti s drugima, stani na pravo mjesto...

Stajem na krivo mjesto. prijateljica mi pogledom govori da sam na krivom mjestu...
Polako se premjestim ispred nje, mislim da nitko nije primjetio...

Smješkaj se, drži se uspravno...

...red je na meni da sama prošećem pistom...

Smješkaj se, drži se uspravno...

I napokon je sve gotovo...
Tresu mi se ruke, koljena klecaju, osjećam se kao da smo izgledale potpuno izgubljeno i blesavo...

Četvrte od osam... na državnom natjecanju...
Kao objašnjenje, nakon što se mentorica raspitala zašto nismo bolje prošle, rečeno nam je da ništa slično našem nije viđeno na natjecanju, ali da ne može svake godine naša škola biti prva (prošle i pretprošle je bila).

Nepravda ili ne, nema veze... to što nismo među prve tri znači da ne moramo imati još jednu reviju, i to je dobro.
Glavno je da smo to riješile, a osim stresa zbog revije, izglupirale smo se i umorile smijući se po malom slavonskom gradiću...

Eto toliko...
Samo da zaključim, nikad više neću uzimat ulogu manekenke...
Doduše, PRAVA manekenka ionako ne mogu bit jer mi fali 15 cm da bih došla u obzir, ali ne bih ja mogla ponovo pred komisiju, hodat kao pokretna izložba koja predstavlja cijelu školu...
Nije lako izgledati dobro kad koreografiju nismo dobro uvježbale, a oni nam prate svaki pokret...

A tko bi bio opušten, kad mora u ovome hodat pred nekoliko konzervativnih članova komisije, koji traže nosivost...
- 19:52 - Tell me what you think (9) - ... - ¤

<< Arhiva >>

< veljača, 2007  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Fantastične fantazije fantasyem opsjednutog uma.
Ili jednostavno rečeno... črčkarije jedne luđakinje. ;)
lud


moja stranica na Deviant Art-u:
Terranea

Linkovi

Crtači i slikari koje jako...JAKO volim (i često njihove slike koristim na svom blogu):

Luis Royo, Boris Valleyo, Salvador Dali, Jonathon Earl Bowser, Michael Whelan, David Delamare,
Ciruello Cabral, Linda Bergkvist, Amy Brown, Stephanie Pui-Mun Law, Anna Ignatieva





...pisci...

Terry Pratchett, J.K.Rowling, G.R.R.Martin,R.A.Salvatore, R. Zelazny, V. Faust, M. Cabot, E.A. Poe, J.R.R. Tolkien, T. Williams, D. Windgrove...



...glazbenici...

Therion, Nightwish, Him, Helloween, Moonspell, Hammerfall, Lost Horizon, Elvenking, Demons and Wizards, Rhapsody, Within Temptation, Enya, Deep Forest, Evanescence, Garbage, Cranberries, Iron Maiden, Metallica, Scorpions, Queen



Therion - Lemuria

[Lyrics by Thomas Karlsson]
[Music by Christofer Johnsson]

In the ocean, deep down
Under raging waves, wrapped in memories, you'll find
Wrecks of stately ships, they all went astray

Captain, did you find
Land of Mu, Eldorado for the seaman?
Or did you sink in dreams (and) lose your ship
In the Sirens' symphony?

When the sailman's sailing away
He shows that the dream of Lemuria is true
A land lost he will find again
Hear the call from the depth of the anemone song
Do you dare to enter the ship?
Hear the call from below of an underwater world
Land of Mu is close to the stars
In the arms of the sea you will live as hypnotized

Call of Narayana, the seven-headed on
Lemuria, rise!

When the sailman's sailing away
He shows that the dream of Lemuria is true
A land lost he will find again
Hear the call from the depth of the anemone song
Do you dare to enter the ship?
Hear the call from below of an underwater world
Land of Mu is close to the stars
In the arms of the sea you will live as hypnotized


hidden hit counter

get free counter

The Phantom Of The Opera

CHRISTINE:
In sleep he sang to me
In dreams he came
That voice which calls to me
And speaks my name
And do I dream again
For now I find
The Phantom of the opera is there
Inside my mind

PHANTOM:
Sing once again with me
Our strange duet
My power over you
Grows stronger yet
And though you turn from me
To glance behind
The Phantom of the opera is there
Inside your mind

CHRISTINE:
Those who have seen your face
Draw back in fear
I am the mask you wear

PHANTOM:
It's me they hear

TOGETHER:
My/your spirit and your/my voice
In one combined
The phantom of the opera is there
Inside your/my mind

He's there the Phantom of the opera
Beware the Phantom of the opera

PHANTOM:
In all your phantasies
You always knew
That man and mystery

CHRISTINE:
Were both in you

TOGETHER:
And in this labyrinth
Where night is blind
The phantom of the opera is there
Inside your/my mind

PHANTOM:
Sing my angel of music

Sing my angel of music

Sing to me...

Sing, my angel...




moon phase




Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se