Cpt. Insane-o Vas poziva da sudjelujete u stvaranju naslovnice bloga. Sve što trebate je pokazati malo kreativnosti u vandaliziranju Oka koje vas vreba. Predložak mozete skinuti ovdje (click). Radove šaljite na causenad[AT]gmail[DOT]com Uz vrijedne nagrade pobjednik dobiva i link na svoj blog. To je ujedno i moja cool lista

Filip je ovotjedni pobjednik za najbolji dizajn. Jednostavno me oduševio svojom crtačkom vještinom.Rad mu je inspiran mojim zadnjim postom (Pionirska posla) pa sam malo i subjektivan al moj je blog i mogu radit što hoću. Filip za sebe kaže da je srednjoškolac koji voli Bonu i da je siguran da i Bono voli njega. Za nagradu nažalost ne dobiva ništa zbog komentara da mi je blog "interaktivan koliko i dječja slikovnica".

Prijašnji pobjednici su:
1 , 2 , 3
***
Najbolji Banneri ikad
kod
kod
kod
kod

Moraš skupit sve? kod
"4 u 1" Banner

subota, 08.07.2006.

Monkey business

Sredina je 1942. godine. Pedesetak kilometara južno od Osake nalazi se laboratorij. Službeno je sagrađen radi ispitivanja lijekova na životinjama. Tamo je zaposleno oko šezdeset ljudi, od kojih su njih petnaest najbolji Japanski stručnjaci na polju kemije, veterine i molekularne biologije. Već je pri završetku radova krajem 1941. kompleks izazvao kontroverze u javnosti. Postavljalo se pitanje zašto je jedan civilni objekt opasan betonskim zidom visokim šest metara. Zato jer je “furakato” ili rugoba, kako su ga mještani iz obližnjih sela pogrdno zvali bio supertajni pogon proizvodnje biološkog oružja.
Tamo se među ostalima razrađivala ideja genijalnog profesora etike i velikog vizionara, profesora Okabe. On je zamislio vojsku treniranih životinja. Kada se majmun Elvis oslobodio iz kaveza, čuvaru iz pojasa uzeo uzi, ubio čistačicu i čuvara, odlučeno je da će to biti majmuni.

Počeli su fizički treninzi koji će potrajati šest mjeseci. Rođena je specijalna postrojba MKY-173. Kada su završili treninzi bilo je vrijeme za prvi test. Svi majmuni, na čelu sa vođom, karizmatičnim Elvisom jedva su čekali da krenu u akciju. Pušteni su u zatvor sa ratnim zarobljenicima i.....nisu htjeli ubijati. Kada je to vidio Elvis uzeo je nož i zaklao sve zatvorenike, ispuštajući pritom jezive krikove. Kada je bio gotov porezao se po prsima, bacio nož i zaplakao. “Da,sjećam se kao danas. Bilo je užasno. Još uvijek me noću bude ti krikovi. Tog dana sam......tog sam dana odrastao” kaže Odu koji je tada bio devetnaestogodišnji vozač u japanskoj vojsci.

Trebalo je djelovati brzo. Problem je rješen izumom tablete koju su majmunima stavljali u sok. Ona im je brisala osjećaj samilosti i pretvarala ih u strojeve za ubijanje. Neki su prijavili nuspojave poput paranoje i živčanosti. Elvis je znao popušit i do tri kutije dnevno.

Majmuni su sudjelovali u nekim od najbrutalnijih japanskih vojnih akcija, kao i u masovnim silovanjima kineskih žena. Oko kraja rata gubi im se svaki trag, ali o njihovom djelovanju svjedočit će još generacije.