< veljača, 2015 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28  

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
kontemplacije



plavetnilo@gmail.com
e-mail

Arhiv




Poveznice...
alkion
annaboni
aquaria
boccaccio
brod u boci
catcher
čiovka
dinaja
espadrila
ely
e.p.
fanny
foto brlje
fra gavun
freestyler
greentea
gustirna
justawoman
koraljka
mela
metamorfoza
morska zvijezda
odmak
pametni zub
pegy
pjaceta
plavozeleni
plokmin
primakka
pubertetica
putopis
shadow of soul
simple minds
slavonchica
sredovječni
tražeći sebe
trill
uspomena
vacaguare
valcer
viviana
žubor vode
wall
walkingcloud
012station



Napomena: neke slike objavljene uz postove našla sam na Webu; naveden je izvor ili je sama slika link do stranice s koje je preuzeta. Prepozna li tko svoje djelo,
neka zna da ga ne prisvajam i ne podmećem kao svoje.


Copyright © Big Blue




free hit counter javascript

Jure Kaštelan

Volio bih da me voliš

Volio bih da me voliš
da budem cvijet u tvojoj kosi.
Ako si noć, ja ću biti zora
i bljesak svjetlosti u rosi.

Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor, i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.






Ljudi koji zaustavljaju vrijeme

11.02.2015., srijeda

Sklopio sam mirovni sporazum s vremenom; niti ono progoni mene, niti ja bježim od njega, jednog dana naći ćemo jedno drugo.
Mario Lago


Noć i ja. Svjetiljka nježno raspršuje tamu i meke sjene sanjare na zidu. Kazaljke sata bešumno iscrtavaju svoj vremenski krug. Kroz prozor se nazire ulična lampa. U okrilju njezine svjetlosti lepršaju zaigrani kristali gustog snijega.

Odjednom se, kao jeka iz dubine noći, pojavljuje uspomena. Tišinu mojih misli preplavljuje zvuk stare pjesme i poznato ime.

I tada se sjetim! Postoje ljudi koji zaustavljaju vrijeme!

Pritom nije riječ o postojanju paralelne stvarnosti u koju se možemo prebaciti pomoću čarobnog napitka skuhanog u noći punog mjeseca, čiji je tajni sastojak (ups! sad više neće biti tajni) jedna svilena nit iz kukuljice leptira kupusara.

Nije to ni plod moje mašte u besanom satu prije ponoći.

To je osjećaj koji izvire u onim trenucima kad se nađem u zagrljaju sadašnjosti koja samo zatreperi od zvonkih osmijeha, mirnih riječi i toplih pogleda; odzvanja zatišjem i ostaje nepomična. Razlijeva se dan u vedrim bojama i gube se misli zasijane sumnjama, nemirima i tugama. Postoji jedino val istinske prisutnosti u toj ljepoti sadašnjeg.

To je osjećaj koji preplavljuje kad prestane nepotrebno osvrtanje na preskočene zablude i kad postane suvišno brojanje svakog sljedećeg koraka.

To je osjećaj koji teče i nastavlja se u susretu s nekim tko bez ikakve namjere sputavanja, zaustavljanja ili zadržavanja uspijeva učiniti da vrijeme stane i sat zaboravi svoj krug. Sve se stapa u jedno jedino - sada.

Lijepo je znati i osjećati da postoje takvi ljudi – koji zaustavljaju vrijeme. Ipak, postoji jedan - još ljepši - trenutak u tom istom vremenu.

To je onaj osjećaj kada spoznamo da smo i sami postali – ljudi koji zaustavljaju vrijeme. Kada nekome, bez ikakve namjere sputavanja, zaustavljanja ili zadržavanja – uspijemo učiniti da vrijeme stane i sat zaboravi svoj krug. Tada se uvijek iznova stvara ona čarobna ljepota sadašnjeg.

Oznake: trabunjanje u ponoćni sat


- 00:01 - Komentari (28) - Isprintaj - #