ponedjeljak, 22.06.2009.

Marin Zrile, jedan prolaznik u mom zivotu koji ce mi ostati zauvijek u uspomeni

Marine, nisam te znala jako dobro ali bilo je nesto posebno u tebi sto me uvijek vuklo u Zvuk, sa Branom sam se smijala jer si ti jedini konobar koji nas moli da popijemo pivu samo da ne mora kuhati kavu... Bio si lud za biciklom a meni lijenoj osobi je bilo cudno-kako bicikla a ne motor? Kako ti se da vrtit pedale kada mozes sijedit na dva kotaca kao kralj?
Nismo mnogo pricali, ali svaki razgovor je bio popracen smijehom i vedrinom, imao si previse dobrote za 100 ljudi a kamoli ne za samo jednu osobu, i valjda je zbog toga sve trebalo stati?
Otisao si na slican nacin kao moj brat i ostavio isto kao i moj brat-roditelje i sestru.
Prijatelji nose u mislima ali te nemogu vratit a zbog necije nepaznje njihovi zivoti su postali svakodnevna agonija. Nije smjelo tako biti, jer nikakav slucajni prolaznik u zivotu NESMIJE upravljat, svojom nepaznjom, nemarom, na zivote drugih.
Roditelji odlucuju zele li ili ne imati djecu i obitelj, oni moraju donjeti odluku, hraniti, oblaciti, odgajati djecu, vole ih svom snagom a onda dolaskom nekoga tko nema pojma koliko ljubavi i truda je ulozeno u taj mladi zivot, svojom nepaznjom sve oduzme.
Nebi smjeli oduzimati zivot oni koji ne mare, ne bi smjele postojati tako jake posljedice koje mogu prouzrocit oni koji ne mare...
Odakle njima pravo da se mijesaju u zivote NASIH voljenih?

Nema prava niti ima smisla, ali tko to slusa? Koga zanima?
Ubija me to... Evo poslati cu nesto, pisano za bicikliste, inspirirano Marinom, a potaklo je i bijes u meni...
Pogled je to jos jednog BICIKLISTA na stanje u prometu

Biciklisti su prijatelji - motorizirani su neprijatelji. A kakvi su prema biciklistima?



Zar je tako teško promijeniti traku kad se prolazi kraj nekog nezaštićenog? Ili je stvarno fora dovesti neku budalu na biciklu u životnu opasnost samo da mu se pokaže ko je tu jači? Što će biti kad pogine prvi? Pobjeći s mjesta nesreće? Reći da je izletio pred auto? Pravdati svoju nepromišljenu guzicu na bilo koji način samo da bi istu izvikao iz sranja? Slučajno su se ovi moji događaji super poklopili s reklamom - što biste učinili da su bicikli veći od vašeg auta? Ja znam odgovor - ništa ne bi učinili. Bili bi pristojni i mirni ko bubice. Zašto se izložiti mogućnosti da vas sude zato jer ste glupom biciklistu/pješaku/skuteru/___________(dopišite sami) htjeli pokazati gdje mu je mjesto? I na kraju, gdje mu je mjesto? Na groblju?
Zašto je tako prokleto teško pokušati se staviti u tuđu kožu i razmisliti - što ako nešto pođe krivo?

Normalno, svi mi imamo putra na glavi, svi mi malo dramimo i galamimo kad želimo skrenuti pažnju na sebe, nikad nije stvar samo crna ili samo bijela pa bi ja tako mogao i starom cestom kroz Možđenec. Ali neću. Jer imam pravo voziti po ovoj. I nisam u ovoj priči ja bitan, iako sam uzeo sebe za primjer, jer ima jako puno ljudi koji nemaju alternativu. Bitno je da bar neki ljudi shvate da se sranja ne događaju drugima. Pogotovo ako ih (spomenuta sranja) provociramo.

Poruka svim biciklistima - nosite kacige, ljudi! Ne zato jer ćete negdje u šumi probati porušiti stoljetnu bukvu - nego zato što ćete si otvoriti lubanju na prvom rubniku na koji će vas stisnuti vozač nečeg metalnog jer ste na krivom mjestu u krivo vrijeme. I ne pokušavajte istjerati pravdu sami - jer kacige ne zaustavljaju metke, a nikad ne znate tko nosi rukavice u pretincu za pištolj - ili je obrnuto? :-)))

Eto, kao crni epilog ovom dosta davno napisanom tekstu: Nedavno je u Zagrebu na sličan (kamionski) način poginuo Marin Zrile. Nije da ga poznate, tek činjenica da je bio biciklist kao i neki od nas i da mu je kamion, skrećući udesno, oduzeo prednost (Marin se kretao ravno u istom smjeru – preko zebre) , odbacio ga a onda pregazio. Vozač se “ničeg ne sjeća”, bilo mu prebrzo...




sve mozete naci na : http://www.novi-marof.com/index.php/Svijet-ispod-dupeta/Dobar-je-strah-komu-ga-Bog-da.html

pa eto, koga zanima... Jako cesto odem i citam ovaj tekst iznova...

Marine, pazi mi na brata i Branu molim te

- 10:58 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< lipanj, 2009 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Kolovoz 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Sve misli, uspomene, tuge i rijetke radosne trenutke nakon njegove smrti, i sve predivne uspomene za zivota posvecujem mom bratu kao vjecni leksikon uspomena na njega... Ne samo radi nas, moga brata i mene, nego radi nase majke kojoj se divim i koju volimo beskrajno jer ona istom tom snagom voli nas...

Zao mi je, mamice nasa, jer si svoga sina morala sahranit...
Da ga barem mogu vratit nama...

Linkovi za blogove onih koji razumiju bol

Stela Župančić

Una Varelija

Josip Beljan

Martin Abramović

FALIŠ MI..

Fališ mi da se ponosiš mojim uspjesima,

Fališ mi da se smiješ mojim glupostima,

Fališ mi da se raduješ mojoj sreći,

Fališ mi da me tješiš kad sam tužna,

Fališ mi da me hrabriš kad sam nesigurna,

Fališ mi da me hvališ u inat svemu,

Fališ mi da stvorimo bar još jednu uspomenu,

Fališ mi da mi prigovaraš kad ti nešto smeta,

I fališ mi da mi pametne savjete dijeliš,

Fališ mi da se prvi mog rođendana sjetiš,

Fališ mi da me voliš bez ijednog uvjeta,

Fališ mi i da se ljutiš makar i bez povoda,

A najviše mi fali da me tvoj osmijeh dočeka

I mijenjat će se ljudi kao i godišnja doba u svakome ću tražiti bar dio sjaja tvoga,

I znam da ću s vremenom plakati sve manje i tiše

a ti ćeš mi faliti sve više i više....

I falit ćeš mi u tenucima raznim i tražit ću te uvijek u sobama praznim

I velik dio mene bit će prepun tebe, taj će dio prekrit naše uspomene,...

...tamo oživjet ću dane smijeha, tuga koje dijelili smo jednom davno skupa!!!



Free Image Hosting at www.ImageShack.us

QuickPost

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se