utorak, 19.05.2009.

Nasa mama

A braco kako si me mogao pustit ovako samu?
Ne mogu podnosit mamu od kada te nema, jedva razgovaramo ali me toliko tetosi i gnjavi i za najmanju sitnicu i sva je isprepadana za mene a mene to gusi jer mi je stalno pritisak da sve savrseno radim a nemogu.
Razumijem ju odnosno pokusavam ju razumjet ali ponekad kad me stegne bol oko tebe a onda me mama pocne gnjavit jer ne radim nista i da je lako sada samo kukat pozelim doci tebi brate moj...
A razumijem ja mamu, ona bi da te grli i da sam ja sretna i zeli opet galamu nasu doma i da se stalno smijem i da nas nalazi u tvojoj sobi kako drijemamo jer smo proveli popodne gledajuci filmove.
Izasli bi skupa i imali smo ljuljacku u dvoristu pa dok sam manja bila uvijek bi me ljuljao, jednom sam te slucajno lupila ljuljackom a ti si pao, nije ti bilo nista samo si bio zbunjen jer se sve odvilo u sekundi i mama prica a i ja se sjecam-kada sam vidjela da sam te mozda povrijedila pobjegla sam u sobu i plakala cijeli dan i nisam mogla spavati, ti si samo govorio meni da ti nije nista i molio me da ne placem ali meni te je bilo jako, jako zao i nikako nisam mogla prestati i sjecam se da si me dignuo na svoje rukice i odnjeo u stolicu za ljuljanje u prizemlje i tako sjedio samnom i samo me grlio i govorio da ce sve biti u redu i da stanem plakati jer si ti dobro.

Sjecam se kada sam imala upalu pluca i jako me bolilo, mama je provodila noci uz mene ali je jednom zaspala uz moj krevet a mene je probudilo jer me sve bolilo, i nisam budila ni zazivala mamu nego sam dosla do tebe u sobu u pidjamici na plave medeke, povukla te za rukicu i zazvala, onako pospano si otvorio okice i rekao-jako te buba? ja sam kimnula glavom i onda si podigao pokrivac, i povukao me da sjednem, ustao si se i otisao u moju sobu i uzeo Vix, kada si dosao skinula sam majicu pidjame i namazao si svojoj maloj sekici od 4godine, nisam jos niti 5 godina navrsila kada sam bila bubana, prsa da lakse disem... I obukao si mi nazad majicu od pidjame i svoju najdeblju trenerku si mi obukao, stavio si me u svoj krevetic i jako,jako zagrlio da mi bude toplo, samo uz tebe sam uspjevala zaspat, cak i vodene kozice kada sam imala-jedino ti si me smirio i tada sam spavala...

Skrenula sam sa prve namjere pisanja braco, ali nemogu se ljutit na mamu samo sta je sve to pretesko za mene jer mamica najvise pati...
Ali ja bi samo mir i tisinu ili onu galamu od prije...

- 16:31 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  svibanj, 2009 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Kolovoz 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Sve misli, uspomene, tuge i rijetke radosne trenutke nakon njegove smrti, i sve predivne uspomene za zivota posvecujem mom bratu kao vjecni leksikon uspomena na njega... Ne samo radi nas, moga brata i mene, nego radi nase majke kojoj se divim i koju volimo beskrajno jer ona istom tom snagom voli nas...

Zao mi je, mamice nasa, jer si svoga sina morala sahranit...
Da ga barem mogu vratit nama...

Linkovi za blogove onih koji razumiju bol

Stela Župančić

Una Varelija

Josip Beljan

Martin Abramović

FALIŠ MI..

Fališ mi da se ponosiš mojim uspjesima,

Fališ mi da se smiješ mojim glupostima,

Fališ mi da se raduješ mojoj sreći,

Fališ mi da me tješiš kad sam tužna,

Fališ mi da me hrabriš kad sam nesigurna,

Fališ mi da me hvališ u inat svemu,

Fališ mi da stvorimo bar još jednu uspomenu,

Fališ mi da mi prigovaraš kad ti nešto smeta,

I fališ mi da mi pametne savjete dijeliš,

Fališ mi da se prvi mog rođendana sjetiš,

Fališ mi da me voliš bez ijednog uvjeta,

Fališ mi i da se ljutiš makar i bez povoda,

A najviše mi fali da me tvoj osmijeh dočeka

I mijenjat će se ljudi kao i godišnja doba u svakome ću tražiti bar dio sjaja tvoga,

I znam da ću s vremenom plakati sve manje i tiše

a ti ćeš mi faliti sve više i više....

I falit ćeš mi u tenucima raznim i tražit ću te uvijek u sobama praznim

I velik dio mene bit će prepun tebe, taj će dio prekrit naše uspomene,...

...tamo oživjet ću dane smijeha, tuga koje dijelili smo jednom davno skupa!!!



Free Image Hosting at www.ImageShack.us

QuickPost