my_alterego
12.05.2006., petak
Razvoj situacije...
Cura koja je eksplodirala na probi došla se svima ispričati...kaže da je jesnostavno pukla u tom trenutku i da zna da nije trebala tako reagirati...ali nije se mogla svladati...to je do neke mjere razumljivo jer kada dobiješ slom živaca ne biraš ni mjesto ni vrijeme...ali je još rekla da se želi neko vrijeme povući iz zbora...Na to je kapelan reagirao...rekao je da ga je iznenadila svojim ponašanjem i da se ne treba odmah povlačiti čim dođe do nekog sukoba...da je to neprihvatljivo...ona je rekla da može ona promjeniti mišljenje ako je potrebno...i tako je završila ta saga...A što se tiče živčanih slomova to je potpuno razumijem...ali ja sam svoje uspjela barem za sada zadržati u granicama svoje obitelji i povremeno kod svog dečka...Ja mogu dugo gutati svakakve gluposti i puštati sitnice da prođu ali kada se nagomila onda jednostavno puknem i svi znaju da mi se onda treba slanjati s puta...A ja se brzo ispušem i onda sve po starom...Ovaj blog mi služi kao ispušni ventil...kada me netko ili nešto naživcira sve svoje frustracije napišem "crno na bijelo" pa mi bude malo lakše...iako primjećujem da u zadnje vrijeme trebam manje ispuhavanja...to je dobro...popravljam se...promjene sa početka su uzele maha....pa mogu staviti i koji smajlić u ovo sivilo...Do sljedećeg sloma...  |
07.05.2006., nedjelja
Sukob
Jučer sam bila na probi jednog zbora sa prijateljicom...obje smo bile prvi puta tamo a ljude smo znali onako iz viđenja...to samo po sebi mi je izazivalo neku nelagodu jer se ja u nepoznatom društvu ne mogu opustiti... pa djelujem šutljivo a neki to protumače i kao umišljenost... No atmosfera je bila ležerna pa smo se i mi nekako uklopile...Taj zbor nije nekog službenog tipa (crkveni zbor mladih) pa smo se više zezeli nego radili...no jedna cura je se ozbiljno zagrijala za to pa je se počela derati na ostale što se smiju i šale...na to je reagirao kapelan koji je inače opušten i uvijek spreman na šalu...rekao je da se ne smije tako obraćati drugima...na to je ona krenila galamiti i na njega, da ih on nasmijava i da stalno ometaju...i tu je počeo otvoreni sukob između njih dvoje...neću birat strane i govorit tko je od njih bio u pravu jer sam tamo bila prvi puta i ne znam ih dobro, ali mogu reći kako je svima ostalima, a pogotovo meni bilo strašno neugodno...našli smo se između dvije vatre...ja sam htjela propasti u zemlju ili pobjeći od tamo...osjećala sam se kao da na mene galame...koliko god imali jedno ili drugo pravo tu su raspravu trebali ostaviti za nasamo...Sukob je trajao nekoliko minuta i nakon toga naravno da ništa nije bilo kao prije...kapelan je pokušao ponovno uspostaviti ležernu atmosferu ali ubrzo nakon toga je proba završena i svi su se razbježali...Ja sumljam da ću ponovno otići upravo zbog toga... Inače ne volim sukobe i izbjegavam ih koliko mogu...radije se povučem nego uđem u otvoreni sukob...znam da to nije dobro i da se treba izboriti za svoje stajališta ali jednostavno ne mogu...jer obično ja završim u suzama i ne postignem ništa s time jer unesem previše osjećaja u sve i pa me to pogađa...A pogotovo ne volim kada se nađem u sukobu kao sada...imam osjećaj da sam ja kriva iako je logično da nisam u ovom slučaju, ali nelagoda se javlja... |
03.05.2006., srijeda
Osjećaji...
Osjećajima ne možemo upravljati...pojave se iznenada iako mi ne želimo to osjećati...tako je i sa ljubomorom... i onda nema mjesta racionalonom razmišljanju...tek kada se malo glava ohladi i osjećaji smire možeš razmisliti... Tako je bilo i samnom...bila sam užasno ljubomorna tu večer...i da se nisam čula s njim u tom trenutku on ne bi ni saznao...ali valjda je to bila sudbina...Sada sam se ohladila...prihvatila sam savjete i ispričala se zbog ponašanja...rekao mi je da se ne moram brinuti zbog nikakve cure...ali ja to i sama znam... Sada kada mogu racionalno razmisliti o svemu vidim da stvarno nemam razloga da se tako osjećam...to što mu se možda netko i nabacuje nije ni važno...pa zašto mu se ne bi cure nabacivale...zgodan je ...visok, plav...prekrasne oči...sladak osmijeh...duhovit i pametan...što svaka cura može poželjeti...a ja to sve imam... A kada sad malo razmislim...i meni laska kada mi neki dečko poklanja svoju pažnju, iako ni ne pomišljam na prevaru, već jednostavno malo podigne moje samopouzdanje...odnosno makne ga sa nule... Ali lako je sada tako razmišljati...znam da kada me opet uhvati ljubomora da ću sve zaboraviti... S dečkom je sada sve ok, ostale stvari su tak tak....pala sam opet onaj ispit i to me muči...svi kažu proći ćeš ti već to..znam, ali kada...to je pitanje... Što se tiče moje preobrazbe, ona je još u tijeku...mijenjam se ali i mjenjam društvo...do sada sam se uvjek šlepala sa dečkovim društvom i osjećala se manje vrijednom...sada se uklapam u novo društvo u kojem se osjećem ugodnije...mogu biti slobodnija...maska polako silazi... Nadam se da ste proveli dobar dan...i svima vam želim laku noć.... |