Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...Dobrodošli u moj privatni pakao.
Emocije nisu umrle,sve se kriju u redovima
mojih riječi,i tu su zauvijek zatočene.
Zato utonite u moj svijet,jer tu ga samo
Vi još uvijek činite živim...
''Što sam?Tko sam?Ja sam samo sanjar,čiji pogled gasne u magli i memli,živio sam usput,ko da sanjam, kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji. I tebe sad ljubim po navici, dijete, zato što sam mnoge ljubio, bolećiv, zato usput, ko što palim cigarete, govorim i šapćem zaljubljene riječi. "Uvijek" i "ljubljena" i "upamtit ću", a u duši vazda ista pustoš zrači; ako dirneš strast u čovjekovu biću, istine, bez sumnje, nikad nećeš naći. Zato moja duša ne zna što je jeza odbijenih želja, neshvaćene tuge. Ti si, moja gipka, lakonoga brezo, stvorena i za me i za mnoge druge. Ali, ako tražeć neku srodnu dušu. vezan protiv želje, utonem u sjeti, nikad neću da te ljubomorom gušim, nikad neću tebe grditi ni kleti. Što sam?Tko sam?Ja sam samo sanjar, čiji pogled gasne u magli i memli, i volim te usput, ko da sanjam, kao mnoge druge na toj zemlji.''
Sedamnaestogodišnjakinja kojoj nitko ne vjeruje da ima tek toliko.
Zaljubljena u fotografiju i romantiku,među ostalim.
Kod nekih stvari staromodna.
Veliki sanjar.
Prizemljena.
Vidljivo kontradiktorna.
Svakakva.
Freak svoje vrste.
No nikad se ne bi mjenjala za potrebe drugih.
Živi za svoje prijatelje,one prave.
Čudna. Zbunjena. Neshvatljiva. :)
I pray god,to beam me,
To heaven,you'll be there,
Waiting to keep me,all alive...
One thousand miles away from you,
I'm losing you,I'm losing You...
..Kutak za izgubljenog anđela...
Sad si napokon dobio krila koja oduvijek zaslužuješ..
I dok živimo mi,živjet ćeš i ti..
U svom srcu zauvijek čuvam uspomenu na tebe,jedan dio tebe..
A sad leti anđele,fly to a dream..nadam se da si pronašao
svoj mir..volimo Te zauvijek...
murderscene
Laugh and come and look into me
Drips of moonlight washing over me
Can I show you what you are for me?
Kako sada započeti sve ovo ni sama ne znam, gubim se polako u mislima o tebi.
Kroz što smo sve prošli, na sve kutke svijeta to ne bi stalo.
Priče bi zauvijek ostale neispričane, moru nigdje ne bi bilo kraja.
Uz tebe ni zauvijek jednostavno nije dovoljno dugo.
Toliko sam puta poželjela biti suza na tvom mekom licu,
Pala poput zvijezde izgubljene u svemiru..
Klizala bi nježno kroz putanju tvog bića, da bi napokon zaspala unutar tvoj zagrljaja..
Tvoje riječi okružuju moje umorno tijelo koje prerano umire, poput hladnog oceana sa sobom donoseći razigrani vjetar, koji mi vraćaju želju za životom.
Sjećam se da sam nekoć bila tako daleko. Daleko od dubina.
No svakim danom bi osjećala kako se valovi dižu kao da ih sami bogovi bijesno zovu sebi, samo se tiho šuljaju meni. A ja se ne trudim pobjeći od njih. Nisam to željela.
Samo par laganih treptaja oka, inače toliko neprimjetni, promijenili su svijet svemu što sam u sebi poznavala.
Osjetila sam tekućinu kako mi se lagano plete o nožne prste, penje se koljenima tako vješto, miluje bedra, da bi se uskoro našla zatočena u modrini koja me u svojoj anđeoskoj tišini oslobađa.
U ljušturi oceana pronašla sam toplinu, ljubav, snagu. Pronašla sam Tebe.
Tvoja ljubav, tako nježna, najčišća, odraz savršenstva.
Moja ljubav, već iskvarena, prljava, izdrapana, ali prema tebi vječna.
Želim se vječno utapati u savršenstvu tvojih emocija.
Da li je ovo dovoljno stvarno za tebe?
Što ti još mogu dati da ti dokažem da ću ti uvijek pripadati na isti način kao i ti meni.
Želiš svijet?
On je ionako samo isprazna, ništavna dimenzija bez tebe u njemu da mi ni u jednom trenu ne pustiš ruku.
Trebam li stisnuti prste toliko snažno da tvoji ne mogu izmaknuti ili ih mogu opustiti da se ispletu s tvojima bez da se bojim hoće li to biti posljednji dodir prije odlaska?
Uvijek postoji strah.
Bojim se posegnuti natrag u ocean.
Vjetrovi su me odgurnuli od tebe.
Bojim se kiše koja će me jednom otjerati.
My love for you still grows.
This I do for you.
Before I try to fight the truth my final time.
Željela bih ti toliko toga reći, zapravo napisati,
ali nema tih rečenica ni stihova koji mogu pokazati koliko mi značiš.
A ni inspiracije u ovom umornom biću.
Zaslužuješ više.
Najviše.
Žao mi je ako ti ikad nisam pružila koliko zaslužuješ.
Žao mi je za svaku pogrešku koju sam ikad napravila.
Žao mi je ako više nisam dovoljno posebna kao nekoć.
No nije mi žao za svaku suzu.
Nije mi žao ni za jedan osmijeh.
Nije mi žao za one predivne trenutke u Zagrebu.
Žao mi je samo što ih je još uvijek tako malo.
Nije mi žao što sam onda u bilo kojem trenutku za tebe bila posebna.
Ni što sam bila tvoj anđeo.
I need you,
Please take me into your arms..
When love and death embrace…
Best Friends Forever?
