<body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="//connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

...Dobrodošli u moj privatni pakao.
Emocije nisu umrle,sve se kriju u redovima
mojih riječi,i tu su zauvijek zatočene.
Zato utonite u moj svijet,jer tu ga samo
Vi još uvijek činite živim...


''Što sam?Tko sam?Ja sam samo sanjar,čiji pogled gasne u magli i memli,živio sam usput,ko da sanjam, kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji. I tebe sad ljubim po navici, dijete, zato što sam mnoge ljubio, bolećiv, zato usput, ko što palim cigarete, govorim i šapćem zaljubljene riječi. "Uvijek" i "ljubljena" i "upamtit ću", a u duši vazda ista pustoš zrači; ako dirneš strast u čovjekovu biću, istine, bez sumnje, nikad nećeš naći. Zato moja duša ne zna što je jeza odbijenih želja, neshvaćene tuge. Ti si, moja gipka, lakonoga brezo, stvorena i za me i za mnoge druge. Ali, ako tražeć neku srodnu dušu. vezan protiv želje, utonem u sjeti, nikad neću da te ljubomorom gušim, nikad neću tebe grditi ni kleti. Što sam?Tko sam?Ja sam samo sanjar, čiji pogled gasne u magli i memli, i volim te usput, ko da sanjam, kao mnoge druge na toj zemlji.''


Sedamnaestogodišnjakinja kojoj nitko ne vjeruje da ima tek toliko.
Zaljubljena u fotografiju i romantiku,među ostalim.
Kod nekih stvari staromodna.
Veliki sanjar.
Prizemljena.
Vidljivo kontradiktorna.
Svakakva.
Freak svoje vrste.
No nikad se ne bi mjenjala za potrebe drugih.
Živi za svoje prijatelje,one prave.
Čudna. Zbunjena. Neshvatljiva. :)



I pray god,to beam me,
To heaven,you'll be there,
Waiting to keep me,all alive...
One thousand miles away from you,
I'm losing you,I'm losing You...

..Kutak za izgubljenog anđela...

Image Hosted by ImageShack.us



Sad si napokon dobio krila koja oduvijek zaslužuješ..
I dok živimo mi,živjet ćeš i ti..
U svom srcu zauvijek čuvam uspomenu na tebe,jedan dio tebe..
A sad leti anđele,fly to a dream..nadam se da si pronašao
svoj mir..volimo Te zauvijek...






credits
xxx
murderscene
Angel of mine.




Image Hosted by ImageShack.us



Laugh and come and look into me
Drips of moonlight washing over me
Can I show you what you are for me?


Kako sada započeti sve ovo ni sama ne znam, gubim se polako u mislima o tebi.
Kroz što smo sve prošli, na sve kutke svijeta to ne bi stalo.
Priče bi zauvijek ostale neispričane, moru nigdje ne bi bilo kraja.

Uz tebe ni zauvijek jednostavno nije dovoljno dugo.

Toliko sam puta poželjela biti suza na tvom mekom licu,
Pala poput zvijezde izgubljene u svemiru..
Klizala bi nježno kroz putanju tvog bića, da bi napokon zaspala unutar tvoj zagrljaja..


Tvoje riječi okružuju moje umorno tijelo koje prerano umire, poput hladnog oceana sa sobom donoseći razigrani vjetar, koji mi vraćaju želju za životom.

Sjećam se da sam nekoć bila tako daleko. Daleko od dubina.
No svakim danom bi osjećala kako se valovi dižu kao da ih sami bogovi bijesno zovu sebi, samo se tiho šuljaju meni. A ja se ne trudim pobjeći od njih. Nisam to željela.

Samo par laganih treptaja oka, inače toliko neprimjetni, promijenili su svijet svemu što sam u sebi poznavala.
Osjetila sam tekućinu kako mi se lagano plete o nožne prste, penje se koljenima tako vješto, miluje bedra, da bi se uskoro našla zatočena u modrini koja me u svojoj anđeoskoj tišini oslobađa.

U ljušturi oceana pronašla sam toplinu, ljubav, snagu. Pronašla sam Tebe.

Tvoja ljubav, tako nježna, najčišća, odraz savršenstva.
Moja ljubav, već iskvarena, prljava, izdrapana, ali prema tebi vječna.

Želim se vječno utapati u savršenstvu tvojih emocija.


Image Hosted by ImageShack.us



Da li je ovo dovoljno stvarno za tebe?
Što ti još mogu dati da ti dokažem da ću ti uvijek pripadati na isti način kao i ti meni.
Želiš svijet?
On je ionako samo isprazna, ništavna dimenzija bez tebe u njemu da mi ni u jednom trenu ne pustiš ruku.
Trebam li stisnuti prste toliko snažno da tvoji ne mogu izmaknuti ili ih mogu opustiti da se ispletu s tvojima bez da se bojim hoće li to biti posljednji dodir prije odlaska?
Uvijek postoji strah.

Bojim se posegnuti natrag u ocean.
Vjetrovi su me odgurnuli od tebe.
Bojim se kiše koja će me jednom otjerati.

My love for you still grows.
This I do for you.
Before I try to fight the truth my final time.



Željela bih ti toliko toga reći, zapravo napisati,
ali nema tih rečenica ni stihova koji mogu pokazati koliko mi značiš.
A ni inspiracije u ovom umornom biću.
Zaslužuješ više.
Najviše.
Žao mi je ako ti ikad nisam pružila koliko zaslužuješ.
Žao mi je za svaku pogrešku koju sam ikad napravila.
Žao mi je ako više nisam dovoljno posebna kao nekoć.

No nije mi žao za svaku suzu.
Nije mi žao ni za jedan osmijeh.
Nije mi žao za one predivne trenutke u Zagrebu.
Žao mi je samo što ih je još uvijek tako malo.
Nije mi žao što sam onda u bilo kojem trenutku za tebe bila posebna.
Ni što sam bila tvoj anđeo.

I need you,
Please take me into your arms..
When love and death embrace…


Image Hosted by ImageShack.us


Best Friends Forever?

Image Hosted by ImageShack.us



Print | # |



I can tell you'd like some company,but I can't fix you and you don't want me.

Sakrij toplim suzama svoje oči od mene, možda otope taj led.
Oči koje su nekoć bile ogledalo moje duše, gdje bi se skupa
s tvojom isplela, ljubavlju za koju nismo znali što znači.
Ljubavlju koja je za nas oduvijek bila zabranjena.
Bar si ti tako mislio.

Moja vjera u tebe je bila veća od njihovog boga.


Ali ne mogu zauvijek biti tvoja mala lutka koja guta i tvoje najveće laži kao tabletice za sreću.

Image Hosted by ImageShack.us


Shvaćam da ti se nikad nije dalo truditi oko ničega.
Samo si željela da se svi oko tebe trude.
Ali to ne prolazi zauvijek.
Tvoja krinka je odavno postala samo vic.
Naučili su glumiti bolje od tebe.
I nikad neću biti poput tebe.
Iako sam prije tako žarko željela biti.
Sada,ne zaslužuješ ništa od mene..

A kad mi opet dođeš kao najljepša ledena skulptura da o mene obrišeš svoje lažne suze,
nećeš pronaći nikoga.
Neću ostaviti ni traga.

Onu staru tebe zaključati ću u srce i nadati
se da ćeš se jednom takva opet meni vratiti.

Image Hosted by ImageShack.us


Isti ste.
Da, zato si i pripadate.
Oduvijek, zar ne? Da, smiješno je to.
Oboje tvrdite da ste nešto što niste.
I bahatite se s jedinim što je ostalo važno.
Nekoć, je barem bilo važno...


To je oduvijek bilo nešto više od zaborava.
Uostalom, zaborav je nešto najgore.
No oduvijek si mi previše značio.
Zato ti dopuštam da me baciš u najcrnju rupu svojih misli.
Ali samo ako budeš svjestan toga da zaborav nikad neće biti obostran.
Više nisam dijete, i shvaćam neke stvari koje prije nisam, i ne bojim se više tvojih povreda.


Moja ljubav prema tebi je svijeća čiji plamen vječno gori.


A ja..

Smisljam pravu rijec za ono sto se naziva hod zatvorenih ociju...
Medju prste zapetljan zadnje cigarete dim cuva me od mene samoga...
Neka mi vjetar s juga osmijeh vrati na lice kao da me nikad nije..
...nije bilo tu...


Ja samo čekam boje u svoj svijet osjećaja.




Print | # |



Žigolo.

Kap skupocjenog parfema i već kliziš po drugoj, zaboravljajući na pogrešku koju si i prethodni put napravio.I put prije toga. I prije toga. I prije toga..
Vraćajući se u prošlost udišem sparni ljetni zrak s nostalgijom u grudima. Poput ogromnog kamena obješena oko vrata,sjećanja me pritežu duboko u sliku prošlogodišnje jeseni, kada si još bio tu, kad je svako svitanje novog dana bilo poput najsavršenijeg osjećaja savršeno opisanog u otrcanom ljubavnom romanu.
I uživali smo,istraživali jedno drugog dodirom. I sve si s takvom pažnjom radio,nikad nisam pomislila da ću opet biti samo jedna u nizu..
Lutajući po vlastitoj prošlosti, čitam iznova knjigu čijem se kraju svaki put tako prokleto razočaram.
Ne uspijevajući se dugo zadržati u tim sjećanjima koje si mi ostavio polako se vraćam u rutinu sadašnjice, pokušavajući joj izmaknuti, skoro pa i ne osjećajući više te slane kapljice koje me još jednom sprječavaju da nastavim bez gada kao što si ti.



Image Hosted by ImageShack.us


Print | # |



He’s standing by the stone,rain has started to fall,what it means it’s too late? She won’t come never more...

Osjećaš li miris mrtvog cvijeća koji te zanosi. Zanosi i tjera te da razmišljaš o njoj.
Jedinoj koju si volio i jedinoj koja je tvoje srce prekrila boli kao ledeni pokrivač što na zemlju pada dok nebo pušta ledene suze radi gubitka svog anđela. Palog anđela. Toliko dugo tragaš za savršenstvom za koje i sam znaš da ne postoji. No ono što tvoja lucidnost sprječava da vidiš jest da si bio tako blizu onome što tvoj nerazboriti razum smatra savršenstvom. Ispijao si njezin otrov kao vino iz kaleža Smrti. Svidjelo ti se, i nisi znao prestati.


Osjećaš li vjetar što nosi tvoju kosu, nježno ti miluje lice koje si zamrzio jer ga ne prati njezin dodir. Sad ga opet mnoge diraju, no upravo su mnoge jer nakon nje nisi više osoba koja je sposobna voljeti. Volio si i izgubio. Prezireš iznova vjetar jer te vraća u tužnu uspomenu, želio bi zalediti vrijeme, poput sata kojemu možeš vratiti kazaljke unatrag, to
bi ti odgovaralo. Zapravo više ne znaš gdje da ideš, smatraš da ti je mjesto uz tu bocu, uz to piće koje ti muti razum i svijest no ne shvaćaš da to radiš samo da bi se prisjetio njene uspomene.




Osjećaš li grižnju savjest kako ti bode cijelo blijedo tijelo poput tisuće ledenih noževa, iznova i iznova. Inače znaš da bi u takvoj boli uživao, ali se više ne možeš usredotočiti na samo jednu bol. Gubiš se u mirisu mrtvih oltarskih ruža, više ih ne možeš podnijeti, sve što želiš je nju vratiti, i u njezinoj ljubavi uživati. Ali znaš da to ne možeš, i još uvijek kriviš sebe, i svakim novim danom cijeli svijet ti se iznova ruši poput kule od karata koja se srušila radi tvoje nepažnje. Jednog djelića sekunde tog trenutka. I opet se iznova rađaš da bi svakim novi danom umirao na mjestu gdje je ona ispustila posljednji dah na ovom svijetu, radi istog, vlastite ne pažnje.


Volio si i izgubio, činjenica koju za vrijeme svog bijednog života nećeš moći prihvatiti.
I nećeš nikad to zaboraviti dok te god drski vjetar opija mirisom mrtvog cvijeća, gorućeg lišća poput njenog opojnog otrova s usana. Svaku večer slušaš isti glas u snovima, i dok god ne shvatiš da ona ostala je na Zemlji, tamo gdje se smrtnici boje kročiti, gdje je postala robom tvoje mržnje, izjedat će te probadajući osjećaj krivnje, tako dubok da ne možeš uopće vrištati, tako dubok, da ne možeš ni disati…




Print | # |




"Budi savršen primjer, budi savršen dokaz onoga u što vjeruješ. To ponekad može boljeti, ponekad će te istupanje za ono u što vjeruješ slomiti, ponekad ćeš se osjećati kao da umireš iznutra i ponekad će ti se činiti jednostavnije da odustaneš. ali ako u to doista vjeruješ onda se toga moraš držati bez obzira na cijenu. A bit će onih koji će ti oteti sve što imaš dati i onih koji će ti oteti sve do čega ti je ikada bilo stalo, ali ti ne možeš odustati. Jer ako odustaneš, tada nisi u to nikada vjerovao i to je bila samo prolazna moda!"
(David W. Frasure)



I guess, I'm back.

Print | # |



We'll censor the ending for me...for you...

Ponekad bi mi znao pokazati raj..
Sreli bi se tamo,držao bi me za ruku.
Obećavao si da nećeš pustiti.
I vjerovala sam da nećeš.
S vremenom, tvoje su riječi otišle s hladnim vjetrom..

'' ...tvoje ruke malene, kako da me grle,
jer dok moje traze mir, tvoje nekud hrle..
Tvoje njezne godine, njezne misli tvoje,
mogu da nas razdvoje , prije nego spoje... ''


Sve što sad osjećam su ove smrznute i teške suze.
Pritežu me sve više.I više.
Do dna.

Počela sam tražiti utjehu u svima.
Očekivajući da mi ju nitko neće pružiti.
Svijet izumrlih emocija nije nikakav svijet..
Još uvijek osjećam njihove isprazne dodire.
A sve što je ostalo su samo Njihovi obrisi..

Ne želim više samo gledati nebo.
Ja..želim ga osjetiti..
Bojim se svega.A najviše sebe.

Želio si me popraviti.
Kao i sve druge.
Želio si me jednostavno zapljepiti, svjestan da sam prekomlicirana slagalica za tebe.

Nisam željela dopustiti da me slome, naravno.
Željela sam tugu negdje zametnuti.
Nisam uspjela.
Hladno mi je.
Ne osjećam više ništa.

.Please hold me now, I'm freezing.
God tell me how we ever got this cold..


Žao mi je što ne mogu samo pasti u tvoj zagrljaj.
Žao mi je što me nikakvi anđeli ovog puta ne mogu spasiti.
Ja sam samo dijete.
Koje je mislilo da zna voljeti.
A zapravo ne zna ništa.

.If you knew...
Would you save me?
Can you tell me what stopped the rain?
Can you tell me what stopped it?
If you knew...
Would you save me?.


Neću zaboraviti.

Tek kad izgubimo shvatimo koliko nam je to uistinu značilo..

.Just say goodbye.
I live and I'll die.

...I'll stare forever and love whatever breaks my heart...



Print | # |



Dive in Your own sea of shame...


Sjećaš se onih predivnih proljetnih dana koje smo provodile zajedno?
Sjećaš se kad bi sjele na travu i gledale zadivljujuće odraze naših lica u hladnim jezerima?
[ znam da se ne sjećaš.]
Željela bi se vratiti u ono davno vrijeme.
Sjećaš se, uvijek si me oblačila poput anđela.
Mislila sam da je to jer sam bila tvoj anđeo.
Da mama, samo tvoj mali anđeo.
[ istina je oduvijek bila okrutna.]
Nekoć smo bile tako sretne.
Nosile smo svoje osmjehe po cijele dane dok ih ne bi iznosile do kraja.
No i već iznošeni izgledali su tako savršeno.
Savršeno umjetni. Savršeno uvježbani.
[ hvala što si me naučila kako izgledati nevino.Hvala što si me naučila lagati..]

Želim da opet odemo na naše ledeno jezero.
Želim da ovaj put sama dođeš skroz do ruba.
Uroni u dubine. Ja ću se pobrinuti da više nikad ne izroniš.
Sjest ću na travu i diviti se svom nevinom odrazu lica.
Smiješiti ću se blago. Kao prava mamina curica.
Pritom ću izgledati savršeno. Zlo prekriveno savršenstvom.
Gledati ću te zarobljenu. Neću ti pružiti ruku. Ne. Ne više..
Zaprljala bi svoju savršenu bijelu haljinicu.
A sjećaš se što si rekla što ćeš mi napraviti ako ju zaprljam?
[ znam da se toga sjećaš..]
U sumrak ću se vratiti kući.
Nitko neće znati gdje si.
Osim mene.
Ali psssst, to će biti naša mala tajna.
Zauvijek skrivena iza nevinog osmijeha tvoje male djevojčice…


Image Hosted by ImageShack.us



" ..Reth, if you go, where should I go, what should I do? "
" Frankly my dear, I don't give a damn. "

Print | # |