Afrika priča
Dan škole u Kivumu
Evo šta sam napisao za Ivicin site njegove škole http://vjeko-rwanda.info
U Africi sam preko deset mjeseci kao volonter u centru za mlade Gatenga, u Hrvatskoj najpoznatijem po tome sto je ravnatelj centra nas don Danko Litric. Za to vrijeme imao sam priliku upoznati vecinu nasih misionara u regiji, a najcesce se druzim upravo sa fra Ivicom buduci da je Kivumu samo nekih 40-tak kilometara od Kigalija. Cesto sam tamo bio i gost franjevacke brace i uvijek se ugodno osjecao a i jako mi je drago kad im mogu i pomoci, uglavnom oko nekih sitnih kompjuterskih poslova. Za nas centar Gatenga u Ruandi znaju gotovo svi. Prva asocijacija ipak nije don Bosco nego: akrobati! Sport kojin nije uopce tradicionalan u Africi vrlo je brzo zbog svoje atraktivnosti postao vrlo popularan i nasi momci cesto nastupaju u razlicitim prigodama.
cuvar strasniFra Ivica je mjesec dana unaprijed rezervirao nase akrobate za proslavu dana skole u Kivumu i mi smo se rado odazvali. Kao predstavnik zajednice sa akrobatima sam posao ja. To jutro smo nakrcali rekvizite na kamion i sa petnaestak akrobata krenuli za Kivumu. Da ne bi prekrsili stari africki obicaj kasnjenja i mi smo malo zakasnili tako da nismo stigli na misu ali u Kivumu smo bili toplo docekani. Nasu je djecu najvise obradovao topli dorucak: uz caj, peciva i kekse brzo su se zagrijali. Nije uvijek slucaj kad nastupaju da im se nesto punudi a u Kivumu su jeli cak dvaput taj dan! Nakon sto su se okrijepili i presvukli poceli su sa zagrijavanjem i istezanjem u maloj dvorani a ispred skole program je polako i zapoceo. Mene je Ivica kao i uvijek necim zaposlio tako da sam snimao predstavu kamerom i fotoaparatom ali to je nesto sto i inace radim i sto volim.
Ispred skole bilo je dosta zivo. Na sve strane nekakve izlozbe, u gradjevinskom odjelu prava jedna minijaturna kuca, predlosci stolova, klupa i stolica iz stolarske sekcije, a najvise su pripravile krojacice i tu je bilo skakakve odjece, za musko i zensko, staro i mlado. Njihova najbolja djela nosile su naravno one same. Za taj dan svatko je bio svecano obucen i po tome se odmah znalo da je danas poseban dan, slavlje!
plesaciU Ruandi su za ovakva dogadjanja neizostavni tradicionalni plesaci tako da je nakon uvodne rijeci prvo pocela njihova tocka. Uz zvuke bubnjeva i pjesmu plesaci pokazuju bogatu ruandsku tradiciju. Ima ih razlicitih vrsta, muskih i zenskih grupa, i «intore» plesaci, sa dugim bijelim grivama kao lavovi i kopljima. Ruandjani su u svijetu poznati po svom folkloru. Malo pomalo doslo je i vrijeme za nase akrobate. U kratko vrijeme na trg ispred skole postavljeni su rekviziti, pustena je njihova muzika i show je mogao poceti. Nastupali su malo vise od sat vremena a njihov je repertoar stvarno bogat, od akrobacija, gimnastike, yoge, predstave sa klaunovima, zongliranja, ma bilo je pomalo svega a meni je bilo jako drago sto smo dosli jer sam slikajuci promatrao publiku koja je bila odusevljena i cijelo vrijeme vriskala i pljeskala bodreci nase momke.
njemacki ambasadorKivumu je ipak jedno selo i vecina njih nikad nije bila u gradu Kigaliju a kamoli vidjela ovako nesto. Upravo su zato nasi momci dali sve od sebe i pokazali svu vjestinu i snagu. Na kraju je njihova tocka zavrsila gromoglasnim pljeskom a nakon programa mnogi su se domaci momci interesirali kako bi i oni mogli nauciti akrobaciju. Program je nastavljen pozdravom njemackog ambasadora koji je narodu objasnio kako smo njegova zena, Ivica i ja iz istog plemena sto se vidi po licu a najvise po nosu i toplo sve pozdravio zahvaljujuci se na pozivu. Zatim su ucenicima podijeljene diplome i nagrade za troje najboljih ucenika iz svakog odjela. I do kraja naravno jos pjesme i plesa...
A zatim ono sto je vecina zeljno iscekivala... Rucak! Dobro je bilo poznato da je jucer zaklana krava sto znaci: danas je za rucak meso! A to nije svaki dan! I sve je bilo kao i dosad spremljeno od samih ucenika, pokazali su stvarno visoku razinu organizacije i zato to i je bio njihov dan, dan njihove skole. U franjevackom duhu jeli smo svi skupa, i narod i uzvanici. U Africi se ljudi koji su malo «vazniji» vole drzati visoko i nedodirljivo i meni je bilo posebno drago sto je bilo tako organizirano da jedemo svi skupa u velikoj sali. Ucenici, zatim oni koji su tu vec zavrsili skolu, njihovi roditelji, akrobati, gosti, svi smo jeli isto, a bilo je za svakoga i nazdraviti! Prava gozba!
Iza rucka ja sam htio ostati pogledati jos malo program i igre koje su pripremili ali decki su bili da se vratimo u Kigali pa smo tako i napravili. Lijepo smo se zahvalili sitih trbuscica, nakrcali kamion i krenuli nazad. Ja sam bio osobito zadovoljan jer su svi bili sretni: Ivica i ucenici i gosti zbog dobrog nastupa, a nasi momci jer su se dobro natrpali. Pa kad su svi sretni onda sam i ja sretan!
