četvrtak, 09.12.2010.
RECENZIJA: CHERYL COLE, JAZMINE SULLIVAN, CIARA, CHRISETTE MICHELE
Britanska ljepotica objavila je nedavno svoj drugi studijski album, a sve ono što sam napisao u komentaru o prvom albumu, mogao bih ponoviti i ovdje. Cole nema vokal koji bi nosio pjesmu. Nema ni puno pjesmama koje se uzdižu iznad osrednjeg. Ono što ima je ta neka magnetska privlačnost, skromnost i simpatičnost i kad se ta njena osobnost poklopi sa dobrim videom, pokojim dobrim nastupom i sl., uz ono malo pjesama koje nadiđu prosječnost, dobijemo hit. Parachute s prvog albuma ili Let's Get Down s ovog su dobri primjeri kombiniranja njenog vokala s produkcijom. Nema vokalnog prenemaganja, čist vokal od kojeg se ne zatijevaju rasponi i beat u pozadini. Na drugoj strofi LGD malo potegne u drugi tonalitet i to je to. Čak je i prepoznatljiva. Svjestan sam da ju kritika ne može smisliti, da je trn u oku svim talentiranim glazbenicima koji nikako da se probiju, curama koje se toliko silno trude biti sexy, a ona ih premaši na svim listama....Nema Cole puno toga na svojoj strani. Osim popularnosti:-) I ne mogu se suzdržati i ne reći da ju radije čujem nego Aguileru.
OCJENA: 3+
Jazmine Sullivan mi je trenutno jedna od najdražih r&b glazbenica. Uglavnom zbog sirove emocije koju lako prenosi u svojim pjesmama zbog svog specifičnog, bogatog vokala. Onda i zbog nekih pjesama. Dva najavna singla albuma, Holding You Down i 10 seconds, odlične su pjesme koje pokazuju Jazmine u njenom najboljem izdanju. Nisam nažalost naišao na puno takvih trenutaka na njenom novom, drugom po redu studijskom albumu, Love Me Back. Ljepotu svog vokala prezentira skoro na svakoj pjesmi (odlična Don't Make Me Wait je pjesma gdje biste ju teško prepoznali ako niste dobro upoznati s njenim radom i live nastupima), Stuttering je odlična pjesma koja skače iznad prosjeka, no pjesme poput Love You Long Time i Luv Back narušile su cjelokupan dojam, to je nešto što bi snimila pjevačica daleko slabijeg kalibra od Jazmine.
OCJENA: -4
Ciaru volim na jedan neobičan način. Nije dosad snimila neki čvrsti album, sklopljen u finu cjelinu od početka do kraja, sve se često činilo čudno skrpano, forsiranje balada, agresivnih klupskih pjesama..., a zapravo je uvijek bila najbolja u sredini. Lover's Thing, Keep Dancing On Me i Promise neki su od najboljih njenih trenutaka. U njima dolazi do izražaja i izrazito ugodna boja njenog vokala iako nema raspon i jačinu. Unatoč tom manjku dobro pogođenih (ili da kažem prilagođenih) pjesama, ima nešto privlačno u njoj (osim fizičkog izgleda), njenim nastupima, njenoj nekoj zaigranosti u glazbi, uživanju u istoj. Nešto kao Rihanna u pop glazbi, Ciara je u r&b glazbi. Možete očekivati svašta, puno eksperimentiranja, samim time i puno promašaja. Ali kad pogode, pogode jako dobro. Žao mi je zbog brojalica poput Girls Get Your Money, ali druga polovica naslovne pjesme, Speechless, Heavy Rotation....to su neki od razloga zašto nije teško dati joj šansu opet i opet i opet. Pročitao sam jednu jako lošu kritiku albuma, ali ja bih ipak rekao kako je ovo njen najujednačeniji album do sada. Volim Ciaru, volim neke njene pjesme, ali ne mogu ni za jedan njen album reći da mi je dobar. Ovaj je nekako najbliže tome.
OCJENA: 4
Chrisette Michele upravo je objavila svoj treći studijski album, Let Freedom Reign i iako je vidljiv manji pomak u odnosu na prethodni album, sve je to još uvijek nedovoljno privlačno, dosadnjikavo čak...Tekstovi su previše površni i repetativni, produkcija nije na nekoj zavidnoj razini, vokal nije dovoljno zanimljiv da spasi slabije pjesme itd. +neka čudna energija pjevačice, iritantno samodopadna. Goodbye Game je lijepa pjesma, I'm a Star također. Ali to je uglavnom to od Chrisette.
OCJENA: 3+
