subota, 10.04.2010.
RECENZIJA: ERYKAH BADU, MGMT, JUSTIN BIEBER, JASON DERULO
Erykah Badu vraća se s novim albumom na scenu i nakon malo eksperimentiranja na prošlom albumu, ponovo je nježna i ovo i ono i sve što smo kao voljeli na njoj. Međutim, eksperimentirala ona sa tematikom i zvukom ili ne, uvijek je djelovala nekako intrigantno, neodoljivo privlačno i sama njena interpretacija bila je dovoljna da od dobre pjesme ispadne još bolja i po tome se recimo izdvajala od konkurentica iz te neke neo soul kategorije. Strah me to uopće izgovoriti, da me ne snađe neka sila:-), ali kao da je evolucija Erykah Badu na ovom albumu stala. Odnosno neposredno prije. Ako zanemarimo genijalnu Window Seat (James Poyser, ništa čudno), novi album nema taj neki wow trenutak, nema neke pjesme koja vas zgrabi kao primjerice Soldier s prošlog albuma, Bag Lady s ranijeg ili cijeli niz starih pjesama kojima se nametnula kao jedna od vodećih u neo soul glazbi.
Having said that (hvala Simonu), sve glazbene pohvale stoje, ako je i zastala, njen put do ovdje je i više nego impresivan, Erykah je neka svoja kategorija, smiješno je uopće uspoređivati ju s aktualnim hit izvođačima, ona uopće nije s ovog svijeta. Zaista je jedna od rijetkih koja od samih početaka svoje glazbene karijere fura svoj film, zvučala je tako na samim počecima, zvuči tako i dan danas. Ja bih samo volio kad bi bilo više pjesama kojih ćemo se sjećati i nakon 5 ili 10 godina, nešto što od nje do sada nismo čuli, nešto manje predvidivo...
OCJENA: 4
Fan grupe MGMT postao sam valjda neposredno nakon prvog preslušavanja albuma Oracular Spectacular. Kids, Electric Feel, Weekend Wars, nezaobilazna Time To Pretend.... Toliko genijalnih pjesama na jednom mjestu zaista nije lako naći. Najnoviji uradak grupe nema ni približno toliko jakih i komercijalnih pjesama. Ironija je međutim u tome da će se novi album vrlo vjerojtano već u prvim tjednima prodati više nego prethodnik sveukupno, čisto zbog usmene predaje i hvalospjeva upućenih prethodniku. Sumnjam ipak da će oni koji očekuju pitke pjesme zaraznih pripjeva doći na svoje, jer iako album ima nekoliko podsjetnika na Oracular, svojevrstan je tu zaokret ka malo alternativnijem zvuku, jednom koji je manje radio friendly. Flash Delirium, I Found A Whistle, Congratulations, Siberian Breaks i meni jedna od najdražih - It's Working odlične su pjesme, daleko od toga da nisu. Konačna ocjena međutim proizlazi iz nedostignute visine na koju je letvica postavljena prethodnim albumom. Ovaj bolje funkcionira kao cjelina, ali neke pjesme s prošlog jedne su od najboljih pjesama koje sam čuo u zadnjih nekoliko godina.
OCJENA: 4+
Priču o Justinu Bieberu pretpostavljam znate. Stavio dječak nekoliko svojih videa na youtube, ponude prštale sa svih strana. Usher i Justin Timberlake ponudili su mu ugovore, priklonio se Usheru i evo ga prodao milijun kopija prvog albuma (EP točnije) samo u Americi, a novi album ovih dana prodaje se jednako uspješno, u izravnoj borbi i čak uspješnije od mentorovog. Ocjenjivati dijete je vrlo osjetljivo područje. Nedovoljno ozbiljna glazba, predjetinjasta glazba, previše ozbiljna, nije prikladna za dob, blablabla.... Ako se ponaša i pjeva pjesme u skladu sa svojim godinama, odrasle neće zanimati. Kome bi zapravo bilo zanimljivo slušati dječaka od 16 godina kako pjeva pjesme prikladne za svoju dob, osim djevojčicama do te iste dobi? Ako zanima odrasle, zamjerat će mu se da je previše ozbiljan za svoju dob.....kako god da okrenete, netko se može naći nezadovoljan.
Što se tiče vokala, nemam zamjerke. Bieber zvuči korektno, nije iritantan i što se toga tiče, pjesme su mu fino prilagođene i teku bez previše gnjavaže. Međutim, to je samo korektnost, ništa više od toga. Što se pak samih pjesama tiče, ne mogu reći da je album ispunjen lošim pjesmama, čak ni jedna nije nešto posebno loša. Međutim, unatoč "velikim" producentskim imenima, skoro sve redom su jednako bezlične. U tom smislu, puno je veći pogodak recimo posljednji album Jesseja McCartneya. Dakle zaista nije stvar u godinama. Kad čujem malog Jacksona, oduševljen sam na više razina, kad čujem Biebera, nemam ga želju ponovo čuti. Previše je tu već prožvakanog zvuka, površnosti i iritantne imitacije fraza, pokreta i poza u cjelokupnom nastupu, a premalo osobnosti. Da, čak i za klinca. No da ne ostane sve na tome, pohvalio bih zadnje dvije pjesme koje potpisuje producentski tim The Messengers, duo kojeg sačinjavaju Adam Messinger i Nasri, pjevač i tekstopisac o kojem ćete sigurno još puno čuti.
OCJENA: -3
A sad samo za cure koje koje vole prave muškarce. Počupane obrve, na milimetar uređena bradica, afektiranje. I ne samo to, naučio je sve Usherove i Justinove pokrete. Barem on misli da je. Bilo bi mu međutim puno korisnije (barem dugoročno) da je pokupio i nešto vezano za glazbu, jer se za godinu dvije nitko neće ni sjećati tko je on. Ako sada uopće netko zna tko je on. Da stvar bude gora, Jason je pokupio već 2 hit singla. Prvi osvaja vrh Billboarda, drugi UK charta, što recimo nije ni približan uspjeh aktualnog mu konkurenta Treya Songza koji osim što zvuči 10 puta bolje, ima i jednako toliko bolji album. Cijeli album producirao je J.R.Rotem, a donosi cijeli niz pjesama bez trunkice osobnosti. Ništa, ali baš ništa nema ovdje privlačno što bi nekoga trebalo ponukati da posluša ovaj banalni treš-r&b album više od jednom. Pa čak i jednom. Od bezveznog vokala, auto-tunea, bezvezne produkcije....Šteta što nije snimio neki duet sa Seanom Kingstonom, da fino zaokruži cjelinu.
OCJENA: -2
