muzikologija

ponedjeljak, 30.11.2009.

ANA UGARKOVIĆ

Prije nego se bacim na glazbu, htio bih se samo osvrnuti na par sitnica s naše televizije. Da je hrvatsko novinarstvo otišlo kvragu, postalo je jasno odavno. No danas sam se šokirao vidjevši kako žutilo, ona odvratna glamurkafeovska, redkarpetovska ironija, cinizam i omalovažavanje svega oko sebe malo po malo ulaze u svaku poru naše televizije. Ida Prester je naime nakon reportaže koju je novinar HRT-a radio za emisiju HRT-a, Hrvatska uživo (!), o sinoćnjem koncertu Pet Shop Boysa (koji je btw bio izvanredan), ne samo posprdnula komentar svog kolege, nego pokazala i kako je vrlo bistra, dapače zrela za Red Carpet. "Ako je ono bio minimalizam, svaka čast", reče ona nakon Batinovićevog komentara o minimalizmu, i ostade živa, u zanosu koji nosi današnju mladež kako moraju poklopiti sve i svakoga ne prepoznavajući mjesto, vrijeme ni mjeru. Morala je istjerati svoju slupost, pa čak i na račun kolege. Nažalost, ti koji poklapaju u većini slučajeva nisu inteligencijom dorasli situaciji niti ikoga zanima njihovo mišljenje. Možemo uvažiti mišljenja Trbovićke, Kolarice... nekoga u koga imamo povjerenje, nekoga tko nam je dovoljno blizak u tom mediju da poštujemo i cijenimo njegovo mišljenje. Ali jedna bijedna, usporena i iritantna Ida Prester? U emisiji takvog formata, zaista nije bio potreban takav osvrt, a kamoli NJEN osvrt. Koga uistinu zanima što ta neka kvazi-voditeljica misli o ičemu, a kamoli da tako ružan ton daje emisiji koja bi trebala imati potpuno drugačiji? Da stvar bude bolja, slijedeći prilog započinje: "Znate li što je to "ženski cirkus"? I ne mislim pritom na onaj Pokos-Lambaša cirkus". Draga Ida, na audiciju za Red Carpet! Zajedno sa kolegicama Petrom Nižetić i Marijanom Batinić koje su neki dan nakon potresne reportaže o jednoj obitelji rekle kao kroz šalu: "ljudi, pa ovome čovjeku treba spomenik dići!" Mora da se šalite... To je najbolje čega su se dosjetile u tom trenutku? Tko ih je stavio u tu emisiju i što žele postići tim zagađivanjem svojih programa, zaista mi nije jasno. A ljudi koji zbilja imaju nešto za reći, rade na nekakvim kvizovima. Strašno.
No ono čega bih se posebno htio dotaknuti je cijela ova strka oko Ane Ugarković, koju ja osobno jako cijenim. Iznenadila me ova cjelokupna situacija, i kako vidim da svatko ima neko svoje mišljenje, bit ću toliko slobodan.... Nije mi zapravo jasno u čemu je problem oko ovog Plesa? Odjednom su svi zaboravili kako te emisije funkcioniraju? Izabrali smo Rafu, Marina Tironija, poslali smo na Eurosong Novkovića, Mikulića, Klaudiju Beni. Zašto vas sve to iznenađuje? Nismo izabrali Natali Dizdar, niti smo poslali Čarobno jutro na Eurosong....
No na stranu loš ukus Hrvata, iznenadilo me kako su svi šokirani ispadanjem Ive Šulentić? Utvrdimo gradivo još jednom svi zajedno - Tko je Iva Šulentić? Tko je njena publika? I zašto je itko mislio da bi ona ikad negdje dobila više glasova od Ane Ugarković, koja je, budimo realni, najveća zvijezda od svih njih tamo. Za razliku od svih drugih, ona je u svom poslu najbolja. Niti je Franka najbolja pjevačica među pjevačicama, niti Sandi među pjevačima, niti su Mlikota ili Lasić najbolji glumci među glumcima, niti je Šulentićka najbolja među grupom ljudi u poslu kojim god da se bavi. Ana Ugarković je od sebe napravila brand i ljudi ju vole. Ne znam zašto bi itko s tim imao problem, pa čak ni ona spodoba Dinko Bogdanić. Smijem valjda upotrijebiti tu riječ, ne? Osim što je navodno šamarao balerine, u prošloj sezoni nazvao je jednu plesačicu spodobom ( u želji da joj udijeli kompliment, što je naravno njemu očigledno komplicirano kad je o ženi riječ), pa onda to ne bi smio shvatiti kao uvredu. Problem je možda što bismo svi kao trebali vidjeti kako Ana ne zna plesati? Ljudi su zaboravili da bi to trebala biti zabava. Nekako je skoro pa logično bilo zaključiti da će Iva ili Franka plesati bolje od Ane i prije nego je emisija počela. Nitko nije blesav, vidimo razliku ne samo u godinama nego i u energiji. Što se zbog toga trebalo dogoditi? Ne pozvati Anu uopće? Lijepo se svima u prvoj emisiji zahvaliti koji su tamo, poslati ih doma i napraviti jednu emisiju s Ivom i Frankom u finalu? Smiješno.... Znamo kako show funkcionira i zaista ne vidim problem u tome da Ana i pobijedi. Ako tako narod želi, a narodu se daje da glasuje........
U svakom slučaju, moja podrška Ani. Vidim da će si zbog svega ovoga navući negativan publicitet, ali se isto tako nadam da su ljudi ipak malo pametniji od toga.

četvrtak, 26.11.2009.

RECENZIJA: JAY SEAN

Velika Britanija dobila je nove zvijezde afektiranja. Jay Sean i JLS i njihove face neprocjenjive su vrijednosti. Nije baš uvjerljivo kad pjevaju curama, ali ajde dobro. Kao što možda znate, Sean se nedavno proslavio u Americi i to nakon što je njegov singl Down osvojio vrh Billboardove ljestvice singlova, a jedno je od onih imena koje sam vam predstavio još davno prije nego je postao ovako velika zvijezda. All Or Nothing bit će objavljen kao njegov prvi album za američko tržište i treći za britansko. Tu je nekoliko suradnji s američkim glazbenicima (Lil Jon, Lil Wayne, Sean Paul), a obuhvaća i neke njegove stare pjesme. Ovaj ušminkani r&b album često je cmizdrav, vokal je bojbendovski i ograničava raspon do kojeg pjesma može otići u smislu ozbiljnost. Teško dopire dalje od određene dobne granice. A naravno ne pomažu ni pjesme-brojalice. Ali ima svoje trenutke, neku neobičnu privlačnost i šarm. Ovo je zapravo jedan od onih guilty pleasure albuma.
OCJENA: -4

NOVO: KELIS, MELANIE FIONA

Kelis - Acapella.mp3
Melanie Fiona - It Kills Me.mp3

srijeda, 25.11.2009.

RECENZIJA: PIXIE LOTT

Pixie Lott - Nothing Compares.mp3
Pixie Lott - Hold Me In Your Arms.mp3
A i evo i jednog primjera kako i kada pristupam nekome s predrasudama nije nemoguće da se to mišljenje ne odražava na konačnu ocjenu albuma. Nekome je jeziva GaGa, meni je recimo malo jeziva ova mala, britanska teen senzacija. Ne znam hoće me itko razumjeti, ali onaj neki neurotični-sajko-šik. Tipa Iva-Šulentić-jeziva. Lijepa cura, ali jednostavno nešto iritantno. Sva nekako sebi kul, raščupana, brbljava, blesasta, careless. E, da. Ili sestra Luke Nižetića. Ma i Luka Nižetić. Nekakve hodajuće lutkice naoružane svim aktualnim modnim dodacima po sebi, bez talenta se probijaju svijetom jer su odlučni uspjeti u svemu čega se prime. Jer svijet je njihov i samo nebo je granica. Brrr....
Mama Do i Boys and Girls su dva singla s kojima se ova djevojka predstavila javnosti i oba su došla na sam vrh britanske liste singlova. I ne znam koja mi je od njih gora. I spotovi skupa s njima. No za razliku od većine albuma gdje se izbacuju najbolje pjesme a ostale budu lošije, ovdje sam došao do nešto drugačijeg rezultata. Spomenute pjesme bez previše dileme najlošije su pjesme na albumu. Ne znam koliko je to pozitivno za nju, budući da je uspjeh postigla s ove dvije meni grozne pjesme, možda njeni fanovi nisu spremni za nešto kvalitetnije od toga. Što je još zanimljivije, sve ostale pjesme su relativno okej, iako se čak na snimkama osjeti kako se prenemaže i ne treba joj ni spot da realizira to u vizualnom smislu. Nije nešto što bih slušao u slobodno vrijeme, ali je bolje od onog što sam očekivao.
OCJENA: 3+

Khm Khm....

Zašto se nitko nije htio kladiti sa mnom? Ha, Drew?

Susan Boyle 600 000
Lady Gaga 300 000
Adam Lambert 215 000
Rihanna 160 000

Tako izgledaju prva predviđanja za narednu listu albuma u Americi. Podsjetit ću samo da je Kris Allen, pobjednik američkog Idola ostvario prodaju od tek 80 000 kopija svog albuma.

subota, 21.11.2009.

PREMIJERA: JENNIFER LOPEZ *updated*

Jennifer Lopez - Louboutins.mp3
Najavni singl novog albuma Jennifer Lopez, Love?, koji će se u prodaji pojaviti u siječnju. Pjesmu Louboutins potpisuju The-Dream i Tricky Stewart.

edit: Ne znam jeste li gledali sinoć American Music Awards, ali evo kratkog izvještaja. Mogli ste pročitati kako je Jennifer Lopez pala ili kako je Rihanna pokazala novu tetovažu, a budući da je naše novinarstvo danas postalo žutilo nad žutilima, teško da ćete negdje pročitati tko je pobijedio u kojoj kategoriji, kako je tko zvučao i kako je netko treći od zvijezda iz publike komentirao nastupe. Jennifer Lopez se vratila. Premijerno je izvela pjesmu Louboutins, kojom najavljuje novi album. Mislim da je to ipak nešto veća vijest od one da je pala. I vratila se u punom sjaju. Nisam ju nikad doživljavao nekom bogznakakvom plesačicom i pjevačicom, ona je zabavljač i imala je dobar nastup. Lady GaGa je bila standardno dobra, Mary besprijekorna u svom stilu, Adam Lambert imao je svoj prvi nastup na jednom takvom događaju, Whitney Houston je bila prekrasna, Shakira se kao i Nelly Furtado odjednom transformirala u šminkericu i djeluje više fejk nego ikad, Kelly Clarkson je opravdala svoju titulu američkog Idola, Rihanna je razočarala big time. Groznim nastupom i aranžmanima zaista vas natjera da se pitate u čemu je kvaka njenog uspjeha. Najveća zvijezda večeri bila je naravno Janet Jackson. Drago mi je što su shvatili da Janet ima štošta ponuditi osim odati počast Michaelu. Iz tragedije koja se dogodila, nakon što je glazbeni svijet ostao bez jednog od najboljih, ako ne i najboljeg, nadam se da će se još mnogo puta na primjeru Janet vidjeti kako je još jedan talent tu negdje, u sjeni poluproizvoda koji vladaju top listama. Kako je veći od svih njihovih zajedno i da će više prostora dati glazbenim ikonama poput spomenute. Janet Jackson je priča za sebe. Institucija. Tekstopisac, producent, glumica, pjevačica i plesačica. I to kakva plesačica! Žena koja je izmislila sve ovo što danas gledate i čemu se divite kod drugih pjevačica-plesačica (pogledajte krute pokrete Jennifer Lopez i onda pogledajte nastup Janet sa sinoćnje dodjele. Usporedite težinu izvedbe pokreta, rad ruku, rad nogu). Žena koju su toliko puta pokušali kopirati, a ni jedna nije došla ni blizu. Jer Janet je nedodirljiva. Baš kao što je bio i Michael. Svi ovi drugi foliranti neka budu u zabludi kako je za evoluirati u glazbi dovoljno staviti novu tetovažu i nabaciti novi superkul friz. Za nekoliko godina ostat će informacija kako su imali 5,6,7 brojeva 1, ali će se malo tko osim najžešćih fanova sjećati o kojim se pjesmama radi.

Taylor Swift je izvođač godine.
Michael Jackson, Taylor Swift i Black Eyed Peas su pop/rock izvođači godine. Jay-Z rap/hip hop izvođač godine, a njegov album je album godine u istoj kategoriji. Michael Jackson, Beyoncé i Black Eyed Peas su najbolji soul/r&b izvođači godine, a album Number Ones Michaela Jacksona pobjednik je u kategoriji albuma. Rascal Flatts, Keith Urban i Taylor Swift slavili su u country kategorijama. Breakthrough artist award je na iznenađenje svih (u kategoriji nominirani još i Kid Cudi, Keri Hilson i Lady GaGa) otišla country grupi Gloriana.

četvrtak, 19.11.2009.

RECENZIJA: ADAM LAMBERT

Pazite sad ovo. Linda Perry radila je pjesme za P!nk, Faith Hill, Christinu Aguileru, Gwen Stefani, Jamesa Blunta i Aliciu Keys. Max Martin je radio za Britney Spears, Kelly Clarkson, Katy Perry, N*Sync, Matthew Bellamy je pjevač grupe Muse, Rivers Cuomo je pjevač grupe Weezer, Justin Hawkins je pjevač grupe The Darkness (nemojte stoga vući paralelu s Mikom, Justin je vrištao prije Mike, a i prije Justina su mnogi vrištali:-). Ryana Teddera vjerujem znate. Greg Wells (One Republic, Mika, Jamie Cullum) i Evan Bogart. Svi oni + P!nk i Lady Gaga radili su pjesme na debitantskom albumu Adama Lamberta. Ako to ne zvuči impresivno....
Priču možda znate. Samozatajni, nenametljivi, vrlo prosječni Kris Allen pobijedio je u finalu američkog Idola, iako ga je ekscentrični deklarirani gay Lambert vokalno tukao big time. Izdvojio se tada, a izdvojio se i albumom prvijencem. Ne radi se o nekom vrhunskom ostvarenju, ali za razliku od većine ostalih natjecatelja (i još gore, pobjednika) jedini je uspio nametnuti neku svoju osobnost i prepoznatljivost. Osim vizualne, još važnije - vokalnu. Ne sjećam se da sam ikad čuo nekog natjecatelja, tamo ili negdje drugdje, s boljim glasom. Njegove izvedbe pjesama Track Of My Tears ili pak If I Can't Have You ne samo da su oduševile žiri i publiku, nerijetko su se ustajali i oduševljeno aplaudirali i sami autori pjesama koje je izvodio. Raspon i kvalitetu njegovog glasa svakako ćete čuti i na ovom albumu, ali velike su još stvari ispred njega i ne sumnjam kako ovo nije ni polovica onog što ćemo od njega čuti.
Što se tiče zvuka, iako rokerski nastrojen, pokazivao je tijekom emisija sklonost prema pop i dance glazbi, a utjecaj se čuje i na albumu. Tu prvenstveno mislim na suradnje s Max Martinom i plesni dio albuma. Cijeli album je zapravo jedna mješavina dance pop rock pjesama i tu je njegova prednost i zanimljivost. Ne jer je raznolikost sama po sebi dobra i nužna, nego jer to njegov glas dozvoljava i podnosi, a njegova osobnost traži. Daleko od toga da sve pjesme zvuče spektakularno dobro, no preko nekoliko je tu pjesama zaista vrijednih pažnje i još važnije - ni jedna ne zvuči ni približno banalno i neinspirativno poput pjesama s albuma Cooka, Archulete ili Allena (prošlogodišnji pobjednik, prošlogodišnji finalist i ovogodišnji pobjednik).
OCJENA: 4

ponedjeljak, 16.11.2009.

RECENZIJA: LADY GAGA

Koliko sam shvatio cijelu priču, debitantski album Lady GaGe, The Fame, trebao je doživjeti svoje re-izdanje, no u konačnici je odlučeno kako će Monster biti objavljen kao samostalni EP, a deluxe izdanje Monstera sadržavat će album The Fame. Pa bih ga trebao ocijeniti kao zasebnu cjelinu. Ja se doduše ionako ne sjećam starog albuma, osim hitova koji su prozujali listama. Naravno, nisam se zaboravio pohvaliti kako sam vam prestavio GaGu još prije više od godinu dana i kako sam s albuma istaknuo točno one pjesme koje su kasnije postale svjetski hitovi:-) Just Dance mi je još uvijek dobra pjesma, Poker Face i LoveGame ne, Eh Eh mi je oduvijek bila bezveze, a Paparazzi mi je sada i bolja nego prije, zapravo najbolja njena pjesma s albuma The Fame uopće.
O Bad Romance sam već pisao, neću se ponavljati. Nego, Alejandro, ili kako ju ja volim zvati - Don't Turn Around:-) I'm gonna be strong, I'm gonna do fine, don't worry about this heart of mine....don't turn around.....Sjećate se? Bio je to ogroman hit tamo negdje davno kad sam ja išao u osnovnu školu, 90 i neke (verzija Ace Of Base, of kors, ne Tina), dan danas znam cijeli tekst napamet i nije me uopće sram:-) Nisu mi zapravo loše ove pjesme. Istina, nije me ni jedna nešto posebno oduševila. Nisam oduševljen ni spektakularno najavljenim duetom s Beyonce, ali Monster je u svakom slučaju daleko bolji od The Fame. Nudi jedan čvršći i zanimljiviji zvuk, plesne i zabavne pjesme sklopljene u bolju cjelinu i sva raskoš produkcije (da, skoro sve pjesme idu na istu foru, ali to mi čak ovdje ne smeta toliko), zasjenila je (i dalje prisutnu, ali u manjoj mjeri) površnost koja je toliko smetala na albumu The Fame.
Očigledno je da je GaGa talentirana, vokalno je dobra, sve pjesme potpisuje s RedOne, osim na Telephone s Darkchildom, a na Teeth s Teddy Reilyjem. S vremenom će vjerujem doći pjesme koje nisu tek za jednu sezonu.
I zašto imam osjećaj da je razlog zašto se toliko dugo čeka na Aguilerin album taj što joj je GaGa sjebala koncept? Nakon Keeps Getting Better, dam se kladiti kako je kraljica mijenjanja žanrova htjela u elektro pop. I još su slične. I na momente slično zvuče (Teeth). I ne vole se. Neka igre počnu!
OCJENA: -4

RECENZIJA: KRIS ALLEN

Kris Allen - Heartless.mp3
Nije da očekujem previše od pobjednika svih tih američkih "Idola" ili britanskih "X Factora", no baš da ne snime ni jedan hit, to je ipak u neku ruku smiješno. Nije li poanta da na takvim emisijama dobijemo ili neki super vokal ili neki super hit koji će se vrtjeti na radiostanicama dok vam ne bude muka od njega? Stotine ovakvih albuma pojavi se na američkom tržištu godišnje i postoji razlog zašto skoro ni jedan ne postane hit. Album je nakrcan predvidivim banalnim pjesmama, gotovo kao po špranci nakon Cooka, Archulete i sličnih. Kao da su predodređeni snimati jednake jeftine pop rock pjesmice koje nitko ne želi slušati i nitko da nešto nauči iz toga. Da ga curice nisu onako hipnotizirano gledale i obožavale, možda bi Amerika imala Idola u liku Adama Lamberta. Vidjet ćemo što će on ponuditi na svom albumu (barem ekipa koju je okupio zvuči zanimljivije), no ne mijenja činjenicu kako Lambert ima jedan od najboljih i najljepših glasova koje sam ikad čuo.
Alright With Me zvuči zanimljivo, I Need To Know također, Let It Rain nije loša, no to je tek sitnica u odnosu na većinu koja je bla. Dosadnjikava, nezanimljiva, predvidiva. Ostavljam vam ovdje Heartless, obradu pjesme Kanye Westa, istu je izvodio u jednoj od live emisija. Čak ne kao primjer u kojem bi smjeru trebao ići, u čemu se najbolje snalazi ili nešto slično. Nije čak ni bolja verzija od Westove. Nego kao primjer koliko su zapravo dobre pjesme Kanye Westa:-)
OCJENA: 2+

nedjelja, 15.11.2009.

RECENZIJA: RIHANNA

Imam s Rihannom skoro pa jednak problem kao s Lady GaGom. Uopće zapravo ne razumijem te njihove imidže, još manje kako se tako žestoko sudaraju s glazbom kakvu rade. Ako si provokativan, budi provokativan do kraja. A nemoj pjevati tu neke popaste teen p-p-p-poker pjesme i pojavljivati se na sceni s razlivenom krvi po licu ili štajaznam, obrijane glave, rokerskog štiha i pjevati ovo što pjeva Rihanna. Kad su 80-ih to izvođači radili, radili su to uglavnom s nekom porukom, glazba je nosila neku poruku, bili su buntovni, pomicali granice ne samo vizualno nego i svojim pjesmama. Gornje dvije pomiču granice svojim izgledom, a glazba nepomično stoji. Još nisam čuo Lady Gagu na pjesmi koja bi dostojno parirala tome kako izgleda (na stranu to što cijenim nju kao osobu i njen aktivizam, respect), a Rihanna joj eto odmah za petama. Pardon, srednji prst, fuck i te spike, upotrijebila ih je na ovom albumu. Trebali bismo zapljeskati? Moj mali bratić je buntovniji od nje po tom pitanju onda.
Russian Roulette doduše odlazi na mračniju stranu, no neke pjesme Mary J.Blige ili Mariah Carey mračnije su i teže deset puta od ičega što ovdje imamo priliku čuti. Samo dotične nemaju obrijanu glavu, dame su koje ističu svoje obline i ženstvenost, pa to onda valjda nije to. Zamislite sramote da netko u društvu pozera, odrpanaca, kul curki s crnim oko očiju ili u nedajbože starkama, kaže da voli Mariah Carey. Uuuu. Katastrofa. Inspirativno je to kako se Rihanna izdigla iz loše veze jača nego ikada, a tko bi se zapravo zamarao svom silinom emocija koje proizlaze iz pjesama Carey koja je preživjela deset puta gore stvari, kad ona nije kul. I ima napumpane cice. I glupa je. Rolleyes.
Neću pokušavati osporiti njenu veličinu, kvalitetu nekih pjesama koje je Rihanna do sad snimila (što se uglavnom odnosi na prethodni album), pa čak ni kvalitetu njenog glasa. Naprotiv, na novom albumu Rihanna zvuči bolje nego ikad. No nekoliko pjesama koje je tu stavila ne bi bilo oprošteno ni puno boljim pjevačicama. I tu su ti neki dvostruki kriteriji. Da je Beyoncé snimila Fire Bomb, Rock Star ili Rude Boy ili banalnu Te Amo, bila bi sasječena i više nego što je bila sa svojim albumom. I na stranu što ni jedna neće postati veliki hit poput Single Ladies ili Halo, Rihanna je ipak ta koja je više kul. Rolleyes again. Negativnost ovog posta proizlazi iz sjebanih kriterija i javne prezentacije, konačna ocjena proizlazi iz preko nekoliko dobrih pjesama - Wait Your Turn, Stupid In Love, Photographs, The Last Song, So Hard i najboljih Cold Case Love i Russian Roulette.
OCJENA: 4

subota, 14.11.2009.

MARIAH CAREY

Mariah Carey - H.A.T.E.U..mp3
Mariah Carey - I Want To Know What Love Is.mp3
I dok svi bruje o novom Rihanninom albumu, ja ću ipak pustiti da se stvari malo slegnu i preslušati ga još koji put prije konačne ocjene. Na prvo slušanje nisam ni najmanje oduševljen. Ne sumnjam uostalom kako ćete na vrijeme saznati sve o Rihanni, njenim albumima i pjesmama. Pozabavit ću se u međuvremenu boljim pjesmama. Likom i djelom Mariah Carey primjerice. Najprodavanije pjevačice u povijesti, trećeg najprodavanijeg izvođača općenito. Uz to, vlasnica je 5 Grammy nagrada i 18 #1 singlova u Americi, najviše za nekog solo izvođača. Ispred nje je još samo grupa The Beatles.
Nisam o njoj pisao još od recenzije albuma, a dogodilo se puno toga. Iako je album podbacio što se prodaje tiče, nakon platinastog top 10 singla Obsessed, Carey se vraća s jednom od najboljih pjesama koje je snimila u zadnje vrijeme i jednim od najboljih spotova koje je ikad snimila. Novi singl za američko tržište, izvanrednu pjesmu H.A.T.E.U., potpisuju Mariah Carey, The-Dream i Tricky Stewart, a pjesma samo što nije doživjela svoju video premijeru. Premijera spota za pjesmu I Want To Know What Love Is je pak bila jučer, a pjesma je njen novi singl za europsko tržište. Obrada je to pjesme grupe Foreigner, a spot je režirao Hype Williams. Osim što Carey izgleda besprijekorno, radi se o izvrsnom spotu koji iako ponavlja već viđenu formulu djeluje čarobno, nadnaravno i vrlo emotivno. Što se tiče neprestanog seciranja njenih interpretacija, ne bih to uopće komentirao. I u svom najslabijem izdanju, Mariah zvuči bolje od 90% današnjih pjevačica. Da ne govorim o onim boljim izdanjima.....

četvrtak, 12.11.2009.

RECENZIJA: NORAH JONES

Norah Jones u svojoj je karijeri prodala 16 milijuna primjeraka svojih albuma samo u Americi, preko 30 milijuna u cijelom svijetu. Ako tome dodamo činjenicu da su joj se tek dvije pjesme pojavile na Billboardovoj HOT 100 ljestvici singlova, jedna (prva, Don't Know Why) tek na broju 30, druga (Thinking About You) nije uspjela ući u top 50, te činjenicu kako je imala tek jedan top 30 singl u Velikoj Britaniji, čini taj uspjeh znatno znatno većim. Nisu ju dakle prodavali hitovi, prodavali su ju live nastupi, magnetska privlačnost kojom zrači na svojim nastupima, njen senzibilitet, njena očigledna zaljubljenost u glazbu. A nećemo zažmiriti ni pred činjenicom da je prekrasna.
Objavila je do sada 3 albuma, i iako je prethodnik prilično slabiji u odnosu na odlična prva dva, njena diskografija krcata je malim remek djelima.
I Chasing Pirates komotno se može pridružiti toj skupini. Osvojio me već na prvo slušanje, a otvara četvrti po redu studijski album ove talentirane djevojke, The Fall. Donosi i svojevrstan mali zaokret u glazbenom izričaju, budući da je i sama Jones najavila kako će novi album više koristiti gitarski zvuk, uz najavu kako će na novom albumu surađivati s Jacquire Kingom, koji je radio s Kings of Leon, Tomom Waitsom i drugima, te ekipom koju između ostalih sačinjavaju i bubnjar Waronker (Beck, R.E.M.) i James Poyser (Mariah Carey, Erykah Badu, Musiq, Vivian Green...). Istina, album je nešto čvršći i žešći u zvuku, no vokal Norah Jones čvrsto ju međutim drži u onome u čemu svoju naviknuli slušati ju i čemu ju volimo najviše. Slatkoća njenog vokala, njene besprijekorne interpretacije i njen senzibilitet jednostavno i s lakom zasjene svaki veći nedostatak koji ovaj album ima.
Istaknut ću za kraj i izvrsnu Light as a Feather koju Norah potpisuje zajedno s Ryanom Adamsom, koja ruku pod ruku može u onu kategoriju neprocjenjivih bisera. Ne samo najbolja pjesma na albumu, nego i jedna od njenih najboljih pjesama uopće.
OCJENA: 4

RECENZIJA: JOHN MAYER

17.studenog John Mayer će objaviti svoj četvrti studijski album, Battle Studies. Od samozatajnog kantautora u međuvremenu se premetnuo u jednu od zvijezda tabloida, što mu najvjerojatnije neće ići u korist. Dečko iz sjene koji radi dobre pjesme odjednom je postao dečko pod povećalom za kojeg bi se možda upravo pod tim povećalom moglo konstatirati nakon ovog albuma da i nije neki maher. Daleko od toga da je album nešto posebno loš. Ali nije dobar kao prethodnici, ni približno dobar kao Continuum. Slow Dancing In A Burning Room i I Don't Trust Myself bile su odlične pjesme i dan danas kad ih slušam jednako su mi dobre kao kad sam ih prvi put čuo. Plus još nekoliko pjesama s istog albuma. Ovom albumu jednostavno fali takvih/nešto jačih pjesama. I na stranu što se odmaknuo od komercijale, na momente je prilično zamoran. Djeluje rutinski i bez duše.
OCJENA: 3

srijeda, 11.11.2009.

RECENZIJA: ONE REPUBLIC

Za nekoliko dana grupa One Republic objavit će svoj drugi po redu studijski album, Waking Up. Grupu pretpostavljam najbolje znate po njihovom hit singlu s Timbalandom, Apologize (iako su svoju verziju pjesme imali i prije te suradnje), a ime glavnog vokala benda u glazbenim krugovima još je poznatije. Ryan Tedder osim što piše sve pjesme za matičnu mu grupu, napisao je i producirao hrpu pjesama za druge, uključujući Beyoncé (Halo), Jamesa Morrisona (Please Don't Stop The Rain), Kelly Clarkson (Already Gone), Jordin Sparks (Battlefield), Leonu Lewis (Bleeding Love, Happy), Jennifer Lopez (Do It Well)...Kao što sam već u jednom od prethodnih postova napisao, ja ne volim taj zvuk. Na svakoj pjesmi samo nervozno iščekujem ono agresivno bum,1,2,bum,1,2,bum... tik uz prvi ton pripjeva i tako do kraja pjesme. I onda se naslađujem što sam bio u pravu. Na sreću, ovaj album ne primjenjuje tu metodu (Secrets doduše da). A na žalost, sve ostale metode koje primjenjuje su neuspješne. Konačan rezultat je bljedunjavi pop rock album kakav snimi svaki treći pop rock američki bend, a rok trajanja će mu biti koliko i rok pjesme koja ga bude održavala na životu. All The Right Moves ima neku privlačnost, eventualno su još tek pjesma, dvije vrijedne spomena i to je uglavnom to. Tedder ima talent, šteta što ga tako ograničeno koristi.
OCJENA: -3

50 CENT, trebala biti recenzija, ništa od toga...

50 cent - Baby By Me (feat. Ne-Yo).mp3
Preslušao sam novi album 50 centa, ali niti ću se pretvarati da sam se uspio uživjeti u preslušavanje kako bih donio neku objektivnu ocjenu, niti ću ga na kraju krajeva ocijeniti. Nije mi međutim jasna jedna stvar. Koliko ti reperi moraju biti očajni i željni novca kad UVIJEK za singl izbace najkomercijalniju pjesmu s albuma. I ajde, nek je komercijalna. Ali JEDNA JEDINA takva na albumu. S kojom ostatak albuma skoro da nema ni najmanje veze. Da je faca kakvom se prikazuje na ostatku albuma, nikad ne bi snimio ovakvu pjesmu. I ne bi mu Ne-Yo bio na pjesmi. Pobogu, je l mu kompić Eminem znao za to?? Ostavljam vam ovdje dotičnu pjesmu, odličnu Baby By Me. Pjesmu je producirao Polow Da Don, Ne-Yo gostuje na pjesmi, Kelly Rowland u spotu.

utorak, 10.11.2009.

PREMIJERA: MARY J. BLIGE

Mary J. Blige - I Am.mp3
Johnta Austin je napisao, a Stargate producirali novi singl Mary J. Blige. Pjesma I Am najavljuje njezin novi studijski album Stronger koji će se pojaviti u prodaji 22.prosinca. Iako podosta podsjeća na Stickwitu Pussycat Dolls, predstavlja Mary u ipak nešto prepoznatljivijem i boljem izričaju nego ove neke neuredne prethodne pjesme koje su se pojavile u zadnje vrijeme, predvođene patetikom i groznom interpretacijom na naslovnoj Stronger.

nedjelja, 08.11.2009.

RECENZIJA: LEONA LEWIS

Leona Lewis vs. Alexandra Burke. Bitka je to koja se vodi na raznoraznim forumima, a evo im sad i albumi otprilike u isto vrijeme objavljeni na tržištu. Moj glas u svakom slučaju odlazi Alexandri Burke. Djevojka ne samo da odlično izgleda i zrači nevjerojatnom energijom na sceni, nego ima i izvrstan vokal koji je dobro iskorišten na njenom prvijencu no nažalost na slabim i bezveznjikavim pjesmicama.
Leona Lewis pak s druge strane ne zrači nikakvom energijom na sceni. Mlitava je, nekarizmatična, redovito grozno odjevena, a svaki nastup skoro da je identičan onom prethodnom. I ružna mi je. Da, dobro ste pročitali. Nekako mi je dosta toga da su uvrede na račun izgleda uvijek rezervirane za određene pjevačice, a neke su ne znam zbog čega toga uvijek pošteđene. "Mariah je debela", "Britney je debela", "Pogledajte koliko celulita ima Beyonce". "Sharon Stone, nekad fatalna žena, danas oronula starica".... i tako dalje i tako dalje. Rješenje? Liposukcija? Botox? Plastične operacije? Nekoliko dana poslije objavit će članak kojim se promovira dostojanstveno starenje, prirodna ljepota i ostala sranja. I reklame na kojoj vam dvadesetogodišnjakinja pokazuje učinkovitost kreme protiv celulita. Rijetko kad si dozvoljavam upuštati se u komentare nečijeg fizičkog izgleda. Eventualno kad se odnosi na neki spot ili energiju koju neki pjevač odašilje. No fascinira me kako da se npr. nikad Queen Latifu ne nazove debelom. Ili Jennifer Hudson. I ne slika se njihov celulit i rasteže po novinama. To se kao podrazumijeva da su one debele i da valjda moraju biti debele. To je neka vrsta poremećene korektnosti. Puno je zanimljivije kad je na slici Beyonce i njen celulit. Nećete vidjeti članak o debelim nogama Alicie Keys, nego o debelim nogama Beyonce i Mariah... Palo mi je to na pamet upravo zbog Leone Lewis, koju još nitko nije kritizirao zbog njenog izgleda. Zašto? Jer je nenametljiva i samozatajna?? I što, ako sad ja izgovorim nešto ružno o njoj, postajem isti kao i svi drugi? Izgleda kao transvestit s 5 centimetara sloja šminke na licu i nosom većim od 5 holivudskih zajedno. There, I said it. Grozan sam poput svih drugih....
Natrag na temu, ima Leona nekoliko vrlo dobrih pjesama na svom prijencu (svjetski hit Bleeding Love, odlična Better in Time i Run, cover koji može parirati originalu, a većini je i bolji) i siguran sam kako će upravo ta činjenica biti odskočna daska novom albumu i spasiti ga od propasti..
Najavni singl njenog drugog po redu studijskog albuma Echo, koji će se pojaviti u prodaji za nekoliko dana, u Americi nešto kasnije - pjesma Happy, došao je kao svojevrsno razočaranje. Ne toliko jer pjesma nije dobra koliko zbog odabira da upravo ta pjesma bude najavni singl. Album je pak razočaranje svoje vrste. Prvo, imam odbojnost prema Ryan Tedder-zvuku. Ne toliko prema njemu konkretno (na koncu, on ni nije uljučen u ovaj projekt u više od dvije pjesme) i prema uzorku koji ponavlja (Halo, Already Gone, Battlefield, Happy), koliko zbog masovnog kopiranja tog zvuka od strane drugih producenata (Brave i My Hands primjerice previše očito recikliraju Happy, u cijeloj strukturi pjesme - od uvoda, smirene i lagane prve strofe, preko uključivanja iritantnog beata preko agresivnih iritantnih pripjeva pa zadanom shemom tortura tako traje sve do kraja pjesme). Zadnji album Jordin Sparks doslovce je nakrcan tim jeftinim hard beat driven jednodimenzionalnim banalnim baladicama. Stargate su napravili već nebrojeno puno istih pjesama za razne izvođače, pa mi to nekad funkcionira, nekad ne, ovisno o interpretaciji i melodiji, Tedder-zvuk mi jednostavno teško sjeda, tko kod ga izvodio....A ako tome dodamo da nisam fan Leoninog glasa i njenih interpretacija....
Pjesme su uglavnom dosadne i bezvezne i teško ih je poželjeti poslušati još koji put, a pomaci u pozitivnom smjeru zaista su minimalni (Don't Let Me Down, koju između ostalih potpisuje i na njoj pjeva backove Justin Timberlake, Alive ili Lost Then Found (feat. One Republic), iako opet ima onu gore spomenutu iritantnu produkciju, na prvom pripjevu u duetu zazvuče kao dvoje amatera na karaokama) i sve je to preprenezanimljivo da bi zainteresiralo nekog osim okorjelog fana Leone Lewis. Stop Crying Your Heart Out kao ni Run nije njena pjesma, pa ju neću ni ubrajati u gornju kategoriju. A ako ste voljeli Bleeding Love i takav pop zvuk, nažalost sličnu pjesmu ovdje nećete naći. Poslušajte radije malog McCartneya, klinca koji joj je tu pjesmu napisao.
OCJENA: -3

četvrtak, 05.11.2009.

RECENZIJA: AMERIE

Ako ne ubrojim neke neaktivne pjevačice (Erykah Badu, Lauryn Hill,...), neke malo alternativnije (Feist...), nego samo pop/r&b aktualne "veće" zvijezde, komotno mogu reći da ja vokal Amerie u top 3 najboljih vokala današnjice. Nije kvaliteta njenog vokala nikad bila upitna, problem je bio način na koji doći do publike. 1 thing bio je ogroman hit, lansirao je Amerie među r&b zvijezde, ali koliko joj je pomogao, toliko joj je i odmogao. I ne samo zbog činjenice da je istu pjesmu pokušala reciklirati preko nekoliko puta, vjerojatno u nadi da će ponoviti isti uspjeh, pa se tako spotaknula već nekoliko puta za redom, budući da NI JEDNA pjesma nije postigla uspjeh, nego i zbog sve težeg pronalaska vlastitog zvuka. Pogrešni odabiri singlova s prethodnog albuma (moram se ovdje opet osvrnuti na recenziju prethodnog albuma gdje sam unatoč pozitivnim stranama albuma točno prognozirao kako ni jedna pjesma neće postati hit), a niz se nastavlja i s novim album. Problem se međutim javlja i ako počnem razmišljati o potencijalnim hit pjesmama, singlovima, što god. Jer ni na ovom albumu takvih nema. Ako s Why R U nije uspjelo, a radi se ne samo o najboljoj pjesmi na albumu, nego i o jednoj od najboljih pjesama njene diskografije, zaista ne znam s čim može. Namjerno koristim izraz "može", a ne hoće, jer je više nego očito da ni sa jednom neće.
Amerie nema svoj zvuk (a da pritom ne asocira na 1 thing; što treba razlikovati od toga da ima vrlo prepoznatljiv, izvrstan vokal). I sve pjesme komotno joj se mogu staviti u dvije košare. U jednoj su one s prvog albuma, All I Have, (da, Amerie je imala album i prije hita 1 thing, vjerovali ili ne. I to solidan album), u drugoj su sve one koje inspiraciju traže u 1 thing. To povlači za sobom ne samo niz dosadnih, neinspirativnih i bezličnih pjesama, nego vas doslovce prisili da vam bude dobra jedino u pjesmama u kojima iskoči iz tog uskog okvira koje si je zadala. Ako već ne može raditi kvalitetni alternativni urbani soul/r&b zvuk kojeg je ponudila na prvijencu (a očito je da ne može, jer ni jedna pjesma na ovom albumu ne doseže te razine), te ako nije u stanju raditi pjesme koje je ponudila na albumu Touch, mislim da bi jednostavno trebala prestati miksati ta dva albuma, dok oko nje pjevačice ne samo da evoluiraju u glazbenom smislu, nego doslovce izmišljaju žanrove, produkciju i aranžmane. Na prošlom albumu još se moglo progledavati kroz prste, ali nakon toliko vremena vratiti se s ovako blijedolikim pjesmama dovodi u pitanje njen glazbeni ukus i njenu relevantnost u glazbenom smislu. Uporno izbjegava snimati pjesme s boljim producentima, a ne samo da ne nudi nešto bolje, nego nudi neke bezveznjikave pjesmice koje se nikad neće pojaviti na listama. Nije joj važno? Ne bih rekao. Da nije važno, ne bi snimila polovicu ovih pjesama s albuma, uhvatila bi se prave glazbe. Kad Erykah Badu ili Jill Scott kažu da im nije važno, onda im možete vjerovati, jer one rade glazbu. I s minimumom minimuma promocije, prodaju više nego Amerie sa svim svojim ušminkanim spotovima. To se zove vjerovati nekom izvođaču. Kao što je teško povjerovati da bi Badu ili Feist snimile nešto loše, tako je teško vjerovati da još neki novi album Amerie neće imati isti prizvuk kao ovaj i prethodni. Ovo je jednostavno bezlična glazba koja ne postaje poznata i priznata upravo s razlogom. Jer je bezlična. Amerie može biti sretna što je jako zgodna i ima prekrasan glas.
OCJENA: 3+

RECENZIJA: RYAN LESLIE

Kao i album Treya Songza i ovaj je sklopljen u finu i slušljivu r&b cjelinu. Doduše zapadne tu i tamo u monotoniju, postane na momente tamo negdje u drugoj trećini zamoran i repetativan, ali uglavnom se radi o dobrom ostvarenju Ryana Leslieja, boljem od prvijenca, s više zanimljivih melodija i preko nekoliko vrlo dobrih pjesama (Never Gonna Break Up, Something That I Like, Is It Real Love, All My Love, Guardian Angel i I Choose You).
OCJENA: 4

utorak, 03.11.2009.

Who's that girl?

Rihanna - Hard (feat. Young Jeezy).mp3
Prema nekim neslužbenim informacijama Hard (feat. Young Jeezy) će biti jedan od singlova za Rihannu. I dok mi je Russian Roulette sjeo, Wait Your Turn (iako spot podiže cijelu pjesmu) nije previše, Hard još manje. Počinje mi sve to oko Rihanne zapravo ići na živce. Cijeli taj iskorak prema mračnijem imidžu i mračnijoj glazbi svidio mi se u startu. No njena glazba ne parira njenom imidžu ni najmanje, a i imidž ionako postaje sve lošiji. Od intrigantne ljepotice s edgy stilom pretvorila se u šporkulju s lošom frizurom i lošom odjećom. Ne sumnjam međutim kako će sve te pjesme naći svoje slušatelje, osvojiti top liste i postati popularnije i od novih singlova Norah Jones, Amerie..., pa čak i Alicie Keys. Kao što će i Chris Brown biti još popularniji nego prije. Nastrana publika.
Ignorirat ću stoga sve nove promo fotografije i prisjetiti se ovom fotografijom ljepših Rihanna-dana.