petak, 19.05.2006.

...u parku

Ovih dana sam skroz u svom filmu... i u tom nekom xy raspolozenju odlucih iskoristiti pauzu izmedju predavanja za park...
Sjela sam na jednu od niza klupica... oko mene razliciti ljudi... puno parova... dodira... saputanja...
Iskljucila sam se od svega sto se dogadjalo oko mene i u meni... taj jedan trenutak bila sam... da, bila sam daleko... fontana, zelenilo, sumovi, lica, glasovi... a u meni tisina... glasna tisina... i tako neprimjecena od svih, uzeh svoju kajdanku i pocnem pisat... pisala sam sat vremena, ali osjecala sam se neobicno jer cura koja je sjela na klupicu nasuprot mene isto je nesto pisala, ali sam cesto osjecala njen pogled na meni... no, uspjela sam se iskljucit i bilo mi je lijepo...
Nakon tih sat vremena... dotakli su nam se pogledi... nedugo zatim prisla mi je... iskrenog osmijeha... spontana... i dala jedan papir rekavsi '...ne poznajem te, ali zamijetila sam te... doimas se zanimljivom i voljela bih da ovo sacuvas za uspomenu...' Zbunjeno sam pogledala taj papir dok su mi se nejasno, poput jeke, vrtile te rijeci kao da ih opet izgovara... a na papiru bila sam ja... kako zamisljeno nesto pisem i sama sjedim na klupici... tocno je osjetila moj polozaj, tocno ga je tako prikazala... ostala sam zacudjena... bez rijeci... tada su rijeci bile sve samo ne pozeljne... obje smo sutile par sekundi... ali nije bila napeta situacija... dapace...
...uslijedila je zahvala... kratki razgovor... i ona je umjetnica... i prepoznala je moje lice... vidjela je nesto sto je i pokazala na crtezu... kad je otisla, suze su samo izvirale iz mene... a ona je otisla... no da... uljepsala mi je dan... iako tko zna hocemo li se ikad vise sresti... iako joj ne znam ni ime... ali sto su imena? ... to su naljepnice... etikete koje imamo, kao i broj osobne i sl. Koliko znas ljudi, koliko imena... a u biti samo to?

Image Hosted by ImageShack.us

Sad gledam taj obican papir na kojem je jedna
dusa... i toliko mi govori... toliko toga sto rijeci ne mogu... ona je vidjela nesto u meni... nikad necu znat sto... ali vidjela me... docarala svakim potezom ono sto osjecam... vidjela je nesto u meni sto ljudi s kojima provodim svaki dan ne vide... ali, to je predivno... kada znas da nisi sam... bar na taj jedan lijepi trenutak proveden u jednom parku...


| 00:35 | ...express yourself... (37) | Print this! | #

utorak, 09.05.2006.

trenutak


...ponekad se covjek nadje zarobljen u trenutku...
...ako nisi oprezna, taj trenutak postane tvoj zivot...
Kuda sve to vodi?
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Moj zivot je kao kula od karata... svaka ima svoju svrhu i ona na vrhu ne bi postojala bez one na dnu... svaka sa svojim znacenjem... ali ako netko gurne jednu, sve ce se srusit... slomit... i u trenutku sve ce postati nista... ali, sve je moguce... moguce je biti nitko... osim ne osjecat nista...

... si se ikad zapitala kakvo znacenje ima trenutak? jedna minuta dovoljna je da se srusi nesto sto traje godinama... a opet... jedna sekunda toplog, iskrenog osmijeha da se ukrasi dan... trenutak koji spaja proslost i buducnost... sada... u tom trenu je zivot... sreca... bol... buka... tisina... rijeci... misli...
Image Hosted by ImageShack.us
sve ono izreceno i neizreceno u nama i oko nas...

MySpace Layouts

| 23:39 | ...express yourself... (28) | Print this! | #

petak, 05.05.2006.

krik


Image Hosted by ImageShack.us

...koliko puta pozelis zavristat...?
...a koliko si puta vec vristala, ali nitko nije cuo...?
Munch je tocno znao... zato obozavam ovo djelo koji me uvijek iznova dirne...
Inace, on je imao slican zivotni zaplet kao i G.Mahler (kasnoromanticki skladatelj)...
Imao je zivot, obitelj, puninu... a onda su svi umrli... ali njihovi krikovi su ostali zabiljezeni... oni jos zive... predivne slike... glazba... vrijeme koje staje... i bol koja dobiva smisao...
Gledajuci, slusajuci njihov dar covjecanstvu... osjecam da nisam sama... da netko razumije... osjeti... kako je to izgubit nesto... nekoga... dio sebe... nepovratno...i onda zivjet s tom prazninom svaki dan... A oni su imali snage izrazit tu bol do savrsenstva...
Kako to zvuci... SAVRSENA BOL...
Oni su tada mozda i bili manje shvaceni... ali su ostali svoji... do kraja... u borbi... samoci... umjetnosti... ti veliki ljudi...
...ali opet mislim da ce to vidjet, prepoznat oni koji to zele... Ostali ce hodat svijetom i u zaru povrsnosti uzivat... dan za danom... bez zelje, sposobnosti, truda da uvide nesto dublje... da zaviru u sebe... stvore vlastite stavove... razmisljanja... da dopru do stvari koje ih ispunjuju... da pogledaju u izlog vlastite maste... i odaberu nacin... kreaciju... koju zele, a ne koja im je nametnuta...
...kada bi bilo tako lako... ljudi ne bi odustajali... manje bi sumnjali u ljude... vise bi riskirali... manje se bojali... strah ubija... danas nazalost korist cesto prevladava u odnosima... sto ce netko napravit za tebe bez razloga, samo zato jer si mu draga? Ljudi cesto padnu na prvu loptu i onda je veci pad razocarenja... Nekako sam uvijek vjerovala da su prijatelji uz nas onda kada je najteze... da su to pravi prijatelji... ali shvatila sam... lakse je nekog tjesit...ali pravi prijatelj ce bit uz tebe i onda kad prolazis kroz najsretnije faze... smijat ce se od srca s tobom... u tvojim zivotnim 'pobjedama'...primjetih da mnogi traze ono negativno, slabu tocku... Iskustvo je zbroj nasih razocarenja, netko rece... meni ipak ne...
...a njih dvojica, oni su primjer osoba koje nisu odustali od sebe bez obzira na masu koja je tezila za drugim stvarima, nisu se odrekli sebe ni u jednom trenutku svog zivotnog puta... i zive i danas...
Koliko nam samo moze reci jedna slika... skladba... na koliko nas rijeci mogu asocirat... i njihova znacenja... koliko osjecaja mogu izazvat i osvijestit u nama... dat nam snage... motivaciju... volju za zivotom... za vjecnom borbom... prihvacanje onog nepromjenjivog... da i dalje sanjamo... ponekad i otvorenih ociju...

MySpace Layouts

| 21:28 | ...express yourself... (29) | Print this! | #

Copyright © life_music - Design touch by: Tri mudraca