utorak, 03.10.2006.


.....every song ends, but is it a reason not to enjoy the music......?

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

tesko mi je zapoceti ovaj post... a ako ovo citate... znat cete da mi ga je jos teze zavrsiti...
ponekad je tesko... kad netko ode... kad netko odustane od nas...
ili mi sami... od zelja... ljudi... sebe...
no kad se sjetim ove recenice, potakne me da se sjetim koliko je sve u biti relativno...
koliko je zivot nepredvidiv...
kako i kroz lose zivotne trenutke naucimo nesto sto nas moze potaknuti da ipak
pronadjemo svjetlo... ili da bar pokusamo...
kako se u toj tami mozda prepozna neko lice...
zavoli nova dusa...
kako te netko moze nadahnut... samo onim iskrenim osmijehom... pogledom...
zagrljajem razumijevanja...
i mozda u toj tami otkrijemo da zapravo i nismo sami...
jer postoji svjetlo... uvijek...
samo o nama ovisi... hocemo li zatvoriti oci... i nastaviti lutati...
ili se trgnut i odlucit borit...
jer zivot je borba...
najprije sa samim sobom...
da... ponekad je tesko... i mislimo da nema nikog...
kad medju mnostvom lica osjetimo tu neku prazninu...
kako zidovi oko nas pretvaraju se u one u nama...
kako se snovi mogu tako lako poderati... poput obicnog papira...
kako osjetis da vrijeme prolazi...
a znamo da nije tesko kupiti sat... ali vrijeme je jedna potpuno druga dimenzija...
kada se ta lica u sjeni koja se udaljuju zrcale u tvojim suzama...
a ne mozes nista uciniti...

mogu reci da mi je glazba i dar i prokletstvo...
zasto.../?
divna je... sviranje je daleko iznad zadovoljstva... i prekrasno je biti dio svega toga...
ali iza nje se tako lako sakriti...
ostat iza svog zida... ne pustit nikog blizu...
strah... nismo ni svjesni koju moc ima...

ali... nije najvaznije sto nam se dogodilo u zivotu... ili sto nam se dogadja...
vec kako se nosimo s tim...
ponekad je ipak potrebno dozvoliti snazi vremena da nam kaze... pokaze...
da shvatimo zasto...

I opet na kraju vracam se na onu predivnu recenicu...
.....every song ends, but is it a reason not to enjoy the music......?


razmislite...
dozvolite i vi sebi da budete sretni... da ne odustanete...
od zelje da ne izgubite to svjetlo u sebi...
ono sto vas cini posebnim...
jer posebni ste...
svatko je... na svoj nacin...
dajte najbolje od sebe...
nasmijte se svijetu... sebi...
i vjerujte da postoji jos netko...
da ne morate imat kontolu da bi uspjeli...
samo se prepustite...
i makar bili povrijedjeni,znat cete da ste uzivali u toj pjesmi srca...
ugrabite trenutak... koji je neponovljiv... i zivite ga... onako kako vi zelite...
lijep je osjecaj da te netko voli zbog onog sto jesi...
kad netko u tvom zivotu ostavi trag...
kad shvatis sto je zapravo u zivotu bitno...
i boris se za to...
jer samo je jedan zivot i jedna prilika da ucinis sve sto zelis uciniti...
darujte osmijehe jedni drugima...te male,a tako neprocjenjive trenutke reciprocne srece...
od srca srcu...
mozda sam rekla nesto krivo... ali samo pokusavam da rijec mi slijedi misao...
hvala vam svima na podrsci... na svemu...
zelim vam sve najbolje... i saljem osmijeh...
...zbogom...

| 21:11 | ...express yourself... (27) | Print this! | #

utorak, 20.06.2006.

priča

...dobih predivan mail koji sadrži i više od priče... pročitajte... mene je dotaklo... zaista...

Dva muškarca, obojica jako bolesni, zajedno su ležali u bolnici. Jedan od njih je svaki dan imao mogućnost sjediti u svom krevetu zbog izdvajanja vode iz njegovih pluća. Njegov krevet je stajao uz jedini prozor u sobi.
Drugi muškarac je morao stalno ležati na leđima.

Brzo su se upoznali i razgovarali po cijele dane. Pričali su o svojim obiteljima, svojim domovima, poslu, gdje su bili u vojsci i na odmoru. Svaki dan muškarac koji je sjedio uz prozor opisivao je drugome muškarcu stvari koje je vidio vani.

Muškarac na drugom krevetu je počeo živjeti za te jednosatne trenutke kada je njegov prijatelj sjedio i pričao o događanjima i bojama vanjskoga svijeta. Prozor je gledao na park uz jezero s labudovima.
Guske i labudovi su se igrali u vodi, a mala su djeca spuštali svoje male čamce u vodu.
Mladi parovi su zagrljeni šetali uz cvijeće svih boja. Veliko, staro i snažno drveće je uljepšavalo pokrajinu, a u daljini su se vidjela svjetla grada.
Kada je muškarac uz prozor detaljno objašnjavao sve to, njegov je prijatelj na drugom krevetu zatvorio oči te zamišljao sve te slikovite prizore.
Jednoga dana mu je muškarac uz prozor opisivao paradu, koja se kretala uz jezero. Bez obzira što njegov prijatelj nije čuo tu muziku, on ju je čuo i osjetio u svom umu. Tako su prolazili dani i tjedni.
Jednoga jutra je jutranja sestra donijela vodu za umivanje i uz prozor pronašla tijelo muškarca koji je u snu mirno umro. Bila je tužna... Pozvala je medicinsko osoblje koje je tijelo odnijelo van.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Odmah kada je to bilo moguće, drugi muškarac je zamolio da ga pomaknu uz prozor. Sestra mu je sa zadovoljstvom udovoljila, pobrinula se da se je udobno namjestio te ga ostavila samog.
Uz veliki napor podigao se polako na laktove kako bi po prvi puta ugledao vanjski svijet.
Konačno je imao priliku sam uživati u vanjskim ljepotama. Pogledao je kroz prozor i ugleda prazan zid.
Muškarac je pitao sestru koji je to bio razlog da je pokojni prijatelj tako lijepo opisivao stvari u vanjskom svijetu. Sestra mu je rekla da je bio slijep i da nije mogao vidjeti zid koji je stajao ispred prozora. Reče: »...a možda je htio usrećiti vas?«

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Neizmjerna sreća leži u usrećivanju drugih, bez obzira na naše uvjete. Podijeljena tuga se raspolovi, a kada dijelimo sreću ona se podvoji. Ako se želiš osjećati bogatim tada prebroji stvari koje ne možeš kupiti novcima.
»Danas je dar, zato se zove sadašnjost«.

| 14:56 | ...express yourself... (88) | Print this! | #

subota, 03.06.2006.

lica

...oko mene je toliko lica...
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

...sva u magli... tako daleko...
...ne mogu ih prepoznati...
...kamo su otisle rijeci koje smo osjecali, a nismo rekli?
...sama sam medju gomilom bez lica...
...obgrljena vjetrom... daleko od svih...
...sutnja...
...opet osjetih grub dodir sa stvarnoscu...
...ali ne mozes naci mir bjezeci od zivota...
...sebe...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

| 23:48 | ...express yourself... (71) | Print this! | #

petak, 19.05.2006.

...u parku

Ovih dana sam skroz u svom filmu... i u tom nekom xy raspolozenju odlucih iskoristiti pauzu izmedju predavanja za park...
Sjela sam na jednu od niza klupica... oko mene razliciti ljudi... puno parova... dodira... saputanja...
Iskljucila sam se od svega sto se dogadjalo oko mene i u meni... taj jedan trenutak bila sam... da, bila sam daleko... fontana, zelenilo, sumovi, lica, glasovi... a u meni tisina... glasna tisina... i tako neprimjecena od svih, uzeh svoju kajdanku i pocnem pisat... pisala sam sat vremena, ali osjecala sam se neobicno jer cura koja je sjela na klupicu nasuprot mene isto je nesto pisala, ali sam cesto osjecala njen pogled na meni... no, uspjela sam se iskljucit i bilo mi je lijepo...
Nakon tih sat vremena... dotakli su nam se pogledi... nedugo zatim prisla mi je... iskrenog osmijeha... spontana... i dala jedan papir rekavsi '...ne poznajem te, ali zamijetila sam te... doimas se zanimljivom i voljela bih da ovo sacuvas za uspomenu...' Zbunjeno sam pogledala taj papir dok su mi se nejasno, poput jeke, vrtile te rijeci kao da ih opet izgovara... a na papiru bila sam ja... kako zamisljeno nesto pisem i sama sjedim na klupici... tocno je osjetila moj polozaj, tocno ga je tako prikazala... ostala sam zacudjena... bez rijeci... tada su rijeci bile sve samo ne pozeljne... obje smo sutile par sekundi... ali nije bila napeta situacija... dapace...
...uslijedila je zahvala... kratki razgovor... i ona je umjetnica... i prepoznala je moje lice... vidjela je nesto sto je i pokazala na crtezu... kad je otisla, suze su samo izvirale iz mene... a ona je otisla... no da... uljepsala mi je dan... iako tko zna hocemo li se ikad vise sresti... iako joj ne znam ni ime... ali sto su imena? ... to su naljepnice... etikete koje imamo, kao i broj osobne i sl. Koliko znas ljudi, koliko imena... a u biti samo to?

Image Hosted by ImageShack.us

Sad gledam taj obican papir na kojem je jedna
dusa... i toliko mi govori... toliko toga sto rijeci ne mogu... ona je vidjela nesto u meni... nikad necu znat sto... ali vidjela me... docarala svakim potezom ono sto osjecam... vidjela je nesto u meni sto ljudi s kojima provodim svaki dan ne vide... ali, to je predivno... kada znas da nisi sam... bar na taj jedan lijepi trenutak proveden u jednom parku...


| 00:35 | ...express yourself... (37) | Print this! | #

utorak, 09.05.2006.

trenutak


...ponekad se covjek nadje zarobljen u trenutku...
...ako nisi oprezna, taj trenutak postane tvoj zivot...
Kuda sve to vodi?
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Moj zivot je kao kula od karata... svaka ima svoju svrhu i ona na vrhu ne bi postojala bez one na dnu... svaka sa svojim znacenjem... ali ako netko gurne jednu, sve ce se srusit... slomit... i u trenutku sve ce postati nista... ali, sve je moguce... moguce je biti nitko... osim ne osjecat nista...

... si se ikad zapitala kakvo znacenje ima trenutak? jedna minuta dovoljna je da se srusi nesto sto traje godinama... a opet... jedna sekunda toplog, iskrenog osmijeha da se ukrasi dan... trenutak koji spaja proslost i buducnost... sada... u tom trenu je zivot... sreca... bol... buka... tisina... rijeci... misli...
Image Hosted by ImageShack.us
sve ono izreceno i neizreceno u nama i oko nas...

MySpace Layouts

| 23:39 | ...express yourself... (28) | Print this! | #

petak, 05.05.2006.

krik


Image Hosted by ImageShack.us

...koliko puta pozelis zavristat...?
...a koliko si puta vec vristala, ali nitko nije cuo...?
Munch je tocno znao... zato obozavam ovo djelo koji me uvijek iznova dirne...
Inace, on je imao slican zivotni zaplet kao i G.Mahler (kasnoromanticki skladatelj)...
Imao je zivot, obitelj, puninu... a onda su svi umrli... ali njihovi krikovi su ostali zabiljezeni... oni jos zive... predivne slike... glazba... vrijeme koje staje... i bol koja dobiva smisao...
Gledajuci, slusajuci njihov dar covjecanstvu... osjecam da nisam sama... da netko razumije... osjeti... kako je to izgubit nesto... nekoga... dio sebe... nepovratno...i onda zivjet s tom prazninom svaki dan... A oni su imali snage izrazit tu bol do savrsenstva...
Kako to zvuci... SAVRSENA BOL...
Oni su tada mozda i bili manje shvaceni... ali su ostali svoji... do kraja... u borbi... samoci... umjetnosti... ti veliki ljudi...
...ali opet mislim da ce to vidjet, prepoznat oni koji to zele... Ostali ce hodat svijetom i u zaru povrsnosti uzivat... dan za danom... bez zelje, sposobnosti, truda da uvide nesto dublje... da zaviru u sebe... stvore vlastite stavove... razmisljanja... da dopru do stvari koje ih ispunjuju... da pogledaju u izlog vlastite maste... i odaberu nacin... kreaciju... koju zele, a ne koja im je nametnuta...
...kada bi bilo tako lako... ljudi ne bi odustajali... manje bi sumnjali u ljude... vise bi riskirali... manje se bojali... strah ubija... danas nazalost korist cesto prevladava u odnosima... sto ce netko napravit za tebe bez razloga, samo zato jer si mu draga? Ljudi cesto padnu na prvu loptu i onda je veci pad razocarenja... Nekako sam uvijek vjerovala da su prijatelji uz nas onda kada je najteze... da su to pravi prijatelji... ali shvatila sam... lakse je nekog tjesit...ali pravi prijatelj ce bit uz tebe i onda kad prolazis kroz najsretnije faze... smijat ce se od srca s tobom... u tvojim zivotnim 'pobjedama'...primjetih da mnogi traze ono negativno, slabu tocku... Iskustvo je zbroj nasih razocarenja, netko rece... meni ipak ne...
...a njih dvojica, oni su primjer osoba koje nisu odustali od sebe bez obzira na masu koja je tezila za drugim stvarima, nisu se odrekli sebe ni u jednom trenutku svog zivotnog puta... i zive i danas...
Koliko nam samo moze reci jedna slika... skladba... na koliko nas rijeci mogu asocirat... i njihova znacenja... koliko osjecaja mogu izazvat i osvijestit u nama... dat nam snage... motivaciju... volju za zivotom... za vjecnom borbom... prihvacanje onog nepromjenjivog... da i dalje sanjamo... ponekad i otvorenih ociju...

MySpace Layouts

| 21:28 | ...express yourself... (29) | Print this! | #

srijeda, 26.04.2006.

smisao


' To sam u zivotu vec prosao', zali se svom srcu.
' Doista, prosao si... ali nisi nadisao', odgovara mu srce...
... on tada shvati da ponovljena iskustva imaju jednu svrhu - nauciti ga onome sto ne zeli nauciti...

... kako nadici nesto bolno sto se ponavlja?
Toliko puta zamislim se koje su sve moje uloge u zivotu... Koje je njihovo znacenje... smisao...
Koji je nas pravi put? Da li zbilja mozemo biti sigurni da je ono u sto ulazemo i vjerujemo najbolje za nas? Da neki znakovi i ponovljeni neuspjesi imaju svoj cilj da nam pokazu stvari koje ne zelimo vidjeti?
Da je bol neizbjezna... da je patnja zbilja trenutak spoznaje?

MySpace Layouts


Sto je ono sto me cini jedinstvenom?? To se cesto pitam... I vec duze ne nalazim odgovor...
Tko bi uopce zamijetio da odem? Vec odlazim od nekih ljudi koje sam smatrala blizima... no, oni ne primjecuju jer su zaslijepljeni vlastitom sjenom... sto sam tek sad shvatila... Ono o cemu sam vec pricala - gledaju, a ne vide... Svi mi ponekad toliko toga ne vidimo, ali bar je bitno potrudit se... dozvolit ocima srca da prepoznaju ono sto je povrsno nemoguce vidjet... da prihvate... osjete... zavole...
Tako je tuzno gledat nekoga u oci, a da ne mozes doprijet do njihove dubine... i onog sto spaja te oci sa necim puno dubljim... a tako zelis to...
Boli kad svakodnevno osjecas da zid oko tebe postaje zid u tebi...
Kad toliko zelis pomoci drugim ljudima, a onda shvatis da ne mozes sebi... kad svi stalno odlaze...
Danas je sustav vrijednosti skroz iskrivljen... a ostati svoj je moguce... No, cijena je velika... Divim se ljudima koji to uspijevaju... koji su uspjeli... koji se trude... Makar ih neki proglasili cudnima, oni su zapravo nasi Ucitelji... koji su sami sa sobom uspjeli dokucit sebe i svjesno kroce svojim zivotnim putem hraneci se duhovnom snagom koju posjeduju...
A mi koji zelimo ponekad odustat od svega zapravo smo slabi... kukavice koje se boje zavirit u vlastitu dusu i prihvatit sebe i zivot bas takav kakav je... i naci hrabrost i vjeru da nastavimo hodati tim nepoznatim, nepredvidivim putem zvan ZIVOT... makar krocili neravnim putem... makar se spoticali... bili sami... usamljeni...
Najvise ubija kad osjecas da duboko u tebi postoji zelja za zivotom, uzivanjem u moru predivnih sitnica koje cine zivot... kad toliko zudis za iskrenoscu, za toplinom... za zivotom... a osjecas da te zaobilazi... da stojis sama u kutu i promatras kako taj zivot i sve sto obuhvaca znacenje te rijeci prolazi... mimoilazi...
...a ti ostajes zarobljena u vremenu i okovima koji su postali precvrsti da bi ih mogla sama otkloniti...
Ali... iako je ogledalo mog lica i duse razbijen, trudit cu se naci komadice... i sastavit mozaik... kakav god ispadne, to sam ja...

MySpace Layouts


... i opet nisam dokucila koji je sm
isao svega ovoga...

MySpace Layouts

| 20:30 | ...express yourself... (42) | Print this! | #

nedjelja, 23.04.2006.

jednom...


... jednom kad smo se slucajno sreli, pitao me: 'Da li bi bila sa mnom da znas da necemo ostati skupa...?'

layout for myspace


Rekoh mu: '...da... jer najljepsi trenuci u zivotu mogu biti i najvece pogreske...'

MySpace Layouts

| 04:13 | ...express yourself... (26) | Print this! | #

srijeda, 19.04.2006.

...

.. toliko toga nam je dano da biramo... da zivimo... a opet nalazim prepreke u sebi za svu slobodu koja mi se nudi... za zivotom... ispunjenjem... a tako zelim zivjet... Toliko je ljudi oko mene iskrenih pogleda... ciste duse... a ja bjezim... u tisini se povlacim od svega... iako izunutra vristim... zedna ljubavi...
Volim davat drugima... bit uz njih... olaksat im trenutke kada sve stane i ostane samo bol... volim ljude... zbilja mi mogu obogatit dan... samo cinjenicom da su tu...
No osjecam da gubim sebe... da odlazim u neki svijet u kojem sam sama... gdje mi nitko nista lose ne moze... ali opet tako usamljena... u tom svijetu... gdje sam sama sebi jedina... previse je toga...
Ne vjerujem vise ljudima kao prije... jel' postoji netko... netko tko ce to razumijet... da zelim... a ne mogu...?
...sto vidis kad se pogledas u zrcalo? Kako se osjecas? Si ponosan? Jel' se prepoznajes?
...
Kazu da je lijepo bit sam, ali ne i usamljen... Mislim da je svakome od nas potrebna samoca u odredjenoj kolicini... za razmisljanje, opustanje, mir...
Al' tako je tesko smijat se zbog drugih... kad nosis toliko toga u sebi... i sutis... i udaljujes se od njih... sebe...


MySpace Layouts


...zelim se vratit i pocet ispocetka... zelim biti dijete koje iskreno oprasta... koje se raduje sitnicama koje u biti cine zivot...
...s
ada trenutno samo zelim otici sto dalje od svega i jednostavno nestat... u svijet u kojem nema vremena... onda bi to bila prica o djevojci, meni, koja zivi tamo gdje vrijeme ne postoji... gdje nema okova... lazi... nesigurnosti... boli...
Ne sazaljevam se... ne trazim nemoguce... samo svjetlo... putokaz zivota...
...
zasad je to bijeg...

pozdrav

MySpace Layouts


MySpace Layouts

| 17:14 | ...express yourself... (23) | Print this! | #

utorak, 18.04.2006.

jedna prica

Djevojka je cekala avion u cekaonici jednog velikog aerodroma. Posto je
trebala dugo cekati, odlucila je kupiti knjigu kako bi joj vrijeme brze
proslo. Uz knjigu kupila je i paketic keksa.
Sjela je u VIP cekaonicu kako je nitko ne bi uznemiravao.
Kraj nje je bila stolica sa keksom, a sa druge jedan gospodin koji je citao novine.
Kad je ona pocela uzimati kekse i gospodin je uzeo jedan. Ona se sokirala,
ali nista nije rekla i nastavila je citati knjigu.
U sebi je pomislila: 'ma gledaj ti ovo, da samo imam malo vise hrabrosti, do
sada bih ga vec udarila...'
Svaki put kad je ona uzimala jedan keks, covjek pored nje, ne obaziruci se
ni na sta, uzimao je isto tako jedan.
Nastavili su tako dok nije ostao samo jedan u paketu i djevojka pomisli: 'Bas
me zanima sta ce sad napraviti!!!'
Covjek uze posljednji i podijeli ga na dvoje!
Ovo je zaista previse! Pocne da uspuhuje sokirana, uzme svoje stvari, knjigu,
torbu i ode prema izlazu iz cekaonice...
Kada se osjecala malo bolje, sjela je na mjesto gdje nije blo nikoga da bi izbjegla
neke druge neprijatne dogadjaje.
Zatvori knjigu i otvori torbu da je ubaci u nju. U tom trenutku ugleda
paketic keksa jos uvijek netaknut.
Postidje se kao kradljivac i tek tada shvati da je keks, isti kao njen, bio
od gospodina koji je sjedio pored nje, ali koji je, bez sokiranja, nervoze
ili prepotencije, podijelio i svoj posljednji komad sa njom, totalno
suprotno od nje, kojoj su bili povrijedjeni ponos i osjecaji.

MySpace Layouts


Koliko puta u nasem zivotu cemo ili smo pojeli tudji keks, a da
to nikad necemo ili nismo ni saznali?
...prije nego sto se dodje do brzopletog zakljucka i nego sto se pocne
mislit lose, GLEDAJ sa paznjom detalje, vrlo cesto situacija nije onakva
kako nama izgleda nama na prvi pogled...
Ovu pricu sam negdje procitala i zelim je podijelit s vama... jednostavna je, ali skriva u sebi poruke... mislim da su rijeci suvisne... samo cu reci da je zalosno koliko puta imamo jedne kriterije za sebe, a druge za ostale ljude oko nas... poput ove djevojke... razmisli...
Btw, sretan Uskrs svima... s malim zakasnjenjem... Uskrs je pobjeda Ljubavi...
Ljubite... dajte drugima... od srca... a i samo jedan iskreni osmijeh moze uljepsati covjeku dan...


MySpace Layouts



U zivotu postoji 5 stvari koje se NE mogu vratiti:
- Kamen kad je bacen
- Rijec nakon sto je recena
- Mogucnost nakon sto je izgubljena
- Vrijeme kad je proslo
- Ljubav za koju se NE BORI...

Svima nama zivoti su razliciti, a opet isti... jer svi mi trazimo nesto... sto ce nas ispunit... zbog cega cemo ici dalje, zbog cega cemo osjecat, zivjet... to 'nesto'...
...zato... SVAKOM NOVOM DANU PRUZI PRILIKU DA POSTANE NAJLJEPSIM DANOM U TVOM ZIVOTU...

myspace layout



MySpace Layouts



| 10:15 | ...express yourself... (28) | Print this! | #

Copyright © life_music - Design touch by: Tri mudraca

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se