Mutni H2O

petak, 25.02.2011.

EU će propasti uđe li Hrvatska u nju

Hoće li EU propasti ako Hrvatska uđe u nju? Mislim, Hrvati su više država i kraljevina uništili nego što su Ameri ikada napali. Austro-Ugarska, Yugoslavia, Kraljevina Yugoslavia, SHS, Mletačka Republika (ono s Dalmacijom), Turci su se raspali u Hrvatskoj. Mislim, što je to u krvi nas Hrvata? Jesmo li mi proklet narod? Pa, samo uništavamo i raspadamo druge nacije. Možda zato što nismo imali svog vladara oko 1000 godina prije Tuđmana, da, vjerojatno je to razlog. Nismo imali vladara 1000 godina i onda smo odjednom dobili svoju Republiku, a novajlije kao novajlije idu odmah u propast. Tako smo mi od početka Republike Hrvatske krenuli prema ponoru, a danas smo samo jedan korak od tog ponora. Kako je krenulo nećemo uspjeti zakočiti nego ćemo nastaviti dalje i upasti u taj ponor.

Trenutni cilj Republike Hrvatske je ući u EU. Nekoliko puta smo se ponizili da bi ispunili neke od uvjeta ulaska u EU, naprimjer, sranja sa bahatim Slovencima. Ti mali kreteni od nas prave budale od kada smo mi odlučili ući u EU, stoje ispred nas dok mi klečimo. Ispada da su oni nama nadređeni, država u kojoj se ne možeš okrenuti je viša od nas, zar to nije sramota? Ali eto, od kada znamo za Hrvatsku uvjek smo bili ispod nekoga. Sam Napoleon je rekao "Da mi je dati šačicu hrvata, osvojio bi cijeli svijet", zar nam to ne govori nešto o nama. Govori, govori... Govori nam da smo mi dobar narod, ali da nas vode krivi ljudi. Problem Hrvatske je to što su ju uvjek vodili krivi ljudi koji nemaju veze s vezom i kojima je cilj samo svoja guzica, čast iznimkama.

Ovaj Ivan Pernar, mladi buntovnik, je samo jedan od onih koji "žele" promjere, mada sam čuo o njemu mnoge priče koje mi se nisu svidjele. Pretpostavljam da je ovo što on radi samo jedna glasna reklama za sebe. Ispričavam mu se, ako griješim, ali nakon nekoliko dugih razmišljanja nisam mogao naći drugi zaključak nego da je on možda budući Hitler, Staljin ili tako nešto. Možda se s njim Hrvatska digne malo, možda i mi budemo nekoj državi "nadređeni", ali to je sve jedno veliko možda.

Da se vratim na temu, dakle, EU će garant propast ako Hrvatska uđe u nju. Zašto? Pa, možda zato što nam je u krvi da raspadamo države. Postoje i priče unutar Europske Unije da će EU propasti prime li Hrvatsku. Imam osjećaj da europljani na Hrvatsku gledaju isto kao i što su gusari gledali na ženu u brodu, a to je nesreća.

Dakle, nema nam druge nego napraviti jedan veliki zid oko hrvatske, potjerati strance i zabraniti ulazak u Hrvatsku. Možda jednog dana postanemo i važni... :D

25.02.2011. u 22:28 • 10 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 21.02.2011.

Ponedjeljak

Evo, kraj ponedjeljka, još jednog u nizu od kretenastih, napornih dana kada mi glava puca kao da sam deset dana bio na nekim teškim drogama. Ubija me to što znam da se sutra moram dignuti i krenuti ponovno, kao i danas u nove radne "pobjede". Mada bi ih ja sada počeo zvati poraze, ali eto...

Što sada raditi? Moram ići leći, a ne spava mi se. Sama pomisao da sutra moram trpiti ono psihološko kreteniziranje pijanih profesora, pravljenje magaraca od nas učenika. Dali je ikoga briga što ja ne mogu mrdati sobom od umora, što ne mogu držati otvorene oči kada se ujutro probudim (znam...treba otići ranije leći)? Koga briga što je to pluskamperfekt, koga briga za one debilne latinske, grčke deklinacije, feljtone, polemike, Hanibale Luciće, Marke Maruliće i neznam sve koje ne gluposti koje moram znati. Koga briga koga je na kraju Paris povalio i zbog koga je zaratila Troja i Grčka. Mislim, eno vam fakultet pa tamo to sve proučavajte, a sada me u najboljim godinama pustite na miru. Ionako ću i sa faksom morati ići u čobane....

Ovako isfrustriran moram krenuti dalje, bez obzira što mi matematika nikada u životu neće trebati. Da bi postigao ono što imam namjeru postići moram izdržati ovu psihičku ludnicu. Ako sada ne izdržim, kako ću onda poslije kada me budu ebavali i psihički i fizički (ne doslovno)... Jedino me to pokreće da idem dalje. Misao na to kako ću se s ponosom gledati u ogledalo za nekih 10-ak godina, kada završim ono što imam namjeru početi. Opet, s druge strane obitelj mi ne dozvoljava da odustanem. Ne mogu samo tako odustati od svega, a znam da su mi roditelji dali sve što treba da uspijem. Uložili su i posljednju lipu da bi meni kupili knjige, robu, pribor za rad.

Svakodnevno padam, ali se dignem, obrišem prašinu sa sebe i počnem isponova. Ponekad mi se čini da sam kao Sizif, radim a ne vidim što sam napravio upravo zato jer to svoje znanje nemam gdje iskoristiti. Zato se svaki dan pitam: "Što upiše, budalo?". Ali eto, mora se dalje...

21.02.2011. u 22:37 • 12 KomentaraPrint#

subota, 19.02.2011.

Divljaci

Živim u gradu gdje je veliki broj nasilnika...

Ako nešto mrzim onda je to kukavičluk. Postoji mnogo vrsta kukavičluka, neki se boje vlastite sjene, ali nemam namjeru pričati o takvoj vrsti kukavičluka. Govorim vam o nasilju. Dvojica, trojica, pa možda i više kretena se skupe i teroriziraju ljude, djecu, većinom one koji su slabiji od njih. Uhvate ih, rugaju se s njima, tuku ih, a danas i sve češće, ubiju ih. Ne ide mi u glavu koji je problem s tom djecom, nemaju važnijeg posla osim teroriziranja ljudi. Sve su to mahom kukavice i ljudi koji nemaju život. Njima je dosadno pa idu malo razbijati, idu malo praviti se face, da nebi netko i uprio prstom u njih i rekao "Eno, pogle ga, on ti je glavni u ovoj ulici, nemoj ga zafrkavati, magao bi loše proći." Oni nemaju život kao što imamo mi, ostali ljudi. Oni nemaju nikakve obveze, ne rade ništa zanimljivo. Oni se opijaju, puše, drogiraju se, jer oni su face. Kada su se oni zadnji put skupili i otišli malo na nogomet, košarku ili neki takav sport. Evo, ja ću vam reći... Nikada, jer oni nemaju život.

Psihijatri, s gustim obrvama kažu da je problem u odgoju i tipu života. Ma kakav odgoj, što je vama ljudi. Nema to veze s odgojem, odgoj je možda samo jedna nit koja je uzrokovala takvo ponašanje. To je u njihovoj krvi, oni su se takvi rodili. Zašto kriviti roditelje i vrstu odgoja? Poznajem puno ljudi koji su odgajani u jako lošim uvjetima pa isto ne mlate ljude okolo. Možda je krivo društvo? Ali opet, da bi krivili društvo opet moramo okriviti neke ljude iz tog društva. Ne možemo tek tako upirati u ljude i kriviti ih...

Mnogi ljudi stradali su i žrtve su maloljetničkog nasilja. Luka Ritz, Miroslav Tunjić (maloljetnik kojeg su pretukli punoljetni delikventi), Filip iz Sesveta i još mnoge stradale žrtve nasilja. Što su to oni napravili tim idiotima, čime su ih izrevoltirali da ih tako pretuku? Roditelji od žrtava svakodnevno strahuju nebili se to opet ponovilo, ali ponovit će se. Možda ne toj obitelji, ali će se ponoviti u susjedstvu, u ulici, u gradu. Ponavljat će se dok kod ne uzmemo stvar u svoje ruke.

Država ovdje ne može ništa dok se ne promjeni zakon, a zakon je debilan. Amerikanci maloljetničke nasilnike mogu osuditi na doživotni zatvor ili naplatiti masnu kaznu njihovim roditeljima (a to nije rješenje)...

Trebamo mi, ljudi, uzeti stvari u svoje ruke i hvatati ih jednog po jednog. Tući ih, mučiti ih, maltretirati ih i na kraju ih pustiti. Puštili bi ih da se muče do kraja života. Jer kada bi se ja uhvatio osobe koja mi je pretukla brata ili sestru, tukao bi ih toliko da nebi znali tko ih je rodio, a tko napravio. Nebi znali gdje žive i odakle su. Nažalost, to je jedino rješenje.

Postoji još jedno rješenje, a to je goli otok. Volio bih kada bi se otvorio Goli otok, pa bi lijepo sve takve nasilnike stavilo na Goli otok pa neka tuckaju kamenje. Mislim da bi bilo dosta dvije godine po nasilniku. Vjerujem da nakon toga nebi napadali ljude okolo.

Žao mi je žrtava, a još mi je više žao njihovih roditelja. Isto tako mi je žao i nasilnikovih roditelja jer vjerujem da to nisu željeli svome sinu...

19.02.2011. u 17:45 • 12 KomentaraPrint#

petak, 18.02.2011.

Pristojni pljačkaš

Najpristojniji pljačkaš

Najpristojniji pljačkaš ikada snimljen. Dogodilo se to u južnom Seattleu, na meni nepoznat datum. Pljačkaš je ušao u dućan, kupio neke namirnice, platio i onda je pitao prodavača za uslugu.

-Hoćete mi napraviti uslugu?-pitao je pljačkaš.
-Hoću, naravno, recite.
-Molim vas ispraznite kasu i stavite novac u ovu tu vreću.-rekao je dok je izvlačio pištolj.
-Molim? Jeste li sigurni?-pitao ga je prodavač.
-Siguran sam.
-Zašto to radite?
-Zato što trebam novac, imam djecu, trebam platiti najamninu. Shvatio sam da to moram napraviti. Molim vas oprostite mi, vratit ću vam ako ikada stanem na noge. Djeca su mi gladna.

(rekao je lopov nekako ovako prodavaču)

Prodavač je dao novac lopovu nakon čega je on uzeo novac i otišao iz dućana. Ispričao se je najmanje 10 puta. Žao mi je čovjeka koji je morao opljačkati da bi nahranio svoju djecu, sigruno mu nije bilo lako. Na njegovom glasu se vidi da je dobar čovjek i da je ovo napravio jer je morao, zbog svoje djece. Naravno, pljačkanje nije rješenje, ali eto, morao je to napraviti da bi mu obitelj izdržala. Žao mi je i prodavača jer je radio pošten posao, ali eto. Vjerujem da prodavač nije puno zamjerio lopovu. U biti, ne mogu ga ni nazvati lopovom jer nije to napravio radi sebe, radi svojih užitaka. Napravio je to zbog svoje djece, svoje obitelji.

Žalosno je to što je svakodnevno sve više i više ljudi koji moraju ovo raditi. Žalosno je to što se neki dave u novcu, neznaju što će s njim raditi dok drugi gladuju i nemaju za stan...

18.02.2011. u 19:19 • 1 KomentaraPrint#

četvrtak, 17.02.2011.

Gazda, vidimo se

Gazda, Predraže, nisam te poznavao, ali sam bio tvoj veliki obožavatelj. Svakodnevno si me nasmijavao sa svojim dalmatinskim forama. "Evo ti pa slušaj" tu sam tvoju prvu foru čuo. Da ne spominjem "Bitange i princeze". Svaka ti čast, bio si jako dobar komičar. Tvoja komedija nije bila obična komedija, ti si imao svoje, drugačije "psovke", ali ne prebrutalne, već smiješne, u granicama. Nije mi jasno kako ovako mogu pričati o tebi, a nisam te ni poznavao. Samo to govori kakav si ti komičar bio, uvukao si nam se u žile. Još jednom ti čestitam na svemu. I da...pozdravi mi djeda gore...

17.02.2011. u 22:52 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 16.02.2011.

Ameri

Amerikanci, najbolji narod...moš mislit. Na onu njihovu "God bless America" mi se želudac diže. Svakodnevno kontroliraju cijeli svijet. Što je najgore, ljudi ih vole i ulizuju im se, ali eto, oni sa kao najjača sila na svijetu pa je dobro biti s njima prijatelj.

***
Jedan meteor krene na zemlju i zemlji prijeti opasnost, cijeli svijet je pod uzbunom. Mujo bježi u Njemačku u nadi da će se spasiti, ovaj kopa tunele, ovaj tamo pokušava izumiti vremeplov tako da se vrati u prošlost. Svi su poludjeli, ali samo amerikanci su ostali uspravno. Samo oni imaju ponos i hrabrost otići u susret meteoru i spasiti cijeli svijet. Izmišljaju razne načine kako da unište meteor, pokušavaju na razne načine, bacaju bombe, rakete. Na kraju dođe jedan amerikanac kojem nitko nije vjerovao da može spasiti svijet. Cijelo vrijeme on tipka na računalo, računa, mjeri. Meteor je sve bliže zemlji, a on tipka, računa. Na kraju, kada je meteor samo nekoliko stotina kilometara od zemlje, on pritisne tipku, raketa krene prema meteoru i uništi ga...
***


Tko je spasio svijet? Naravno, Amerikanci. Amerikanci su sveti narod, uvjek spase svijet, uvjek su oni ti koji pomognu nama svima. Ma... gdje bi oni razrušili cijeli Iraq i Afhanistan, gdje bi oni to... "Al-qaida" je kriva, jel tako? Amerikanci opet spašavaju svijet tako da ubijaju te "teroriste". Kladio bi se da su amerikanci sami srušili blizance, pentagon i ostale zgrade samo zato da bi dobili razlog da napadnu bliski istok.


Amerika se bazira na doseljenicima, na ljudima iz Europe, Azije, Afrike. Jedna država kao npr. Hrvatska, ulaže u svoje studente, školuje ih, nauči ih. Na kraju, kada ti studenti završe studij, postanu stručnjaci dođu Amerikanci i ponude im posao bolji nego u Hrvatskoj. Taj student naravno, nezahvalno ode u Ameriku. Hrvatska gubi stručnjače u koje je ulagala tijekom cijelog njihovog školovanja, Amerikanci dobiju stručnjake, a nisu ni prstom mrdnuli. To je taj takozvani "Brain drain".

Tko je završio Drugi svijetski rat? Koji je to narod razorio Njemce do kraja? Opet Amerikanci. Ovaj put im svaka čast, skidam kapu onima koji su se borili, onim najmanjim vojnicima koji su ginuli, strepili... Ipak, Ameri se nebi uključili u Drugi svetski rat da se nisu malo pribojali Njemaca.

Evo, Kuba, Ameri su od Kubljana imali namjeru napraviti industrijske robove, jeftinu radnu snagu koja će raditi po zimi, snijegu, kiši, ledu (mada kod njih nije baš hladno)... Svaka čast onima koji su im se oduprli, koji su im rekli "NE!"...

Cijelom svijetu prodaju priče o moralu, poštenju, a oni kao najveća industrijska sila neće smanji zagađenje okoliša. Nije zagađenje okoliša nebitno, o, to je i te kako bitno. Svaki dan je sve manje alga koji proizvode kisik. Što će sada Ameri napraviti? Umjesto da spriječe kraj svijeta oni ignoriraju nas koji smo nešto napravili što se tiče tog "globalnog zatopljenja", neće pomognu. Kako će sada spasiti svijet?

Što napraviti? Ne možete im ništa jer imaju para. Na kraju možemo doći do jednog zaključka, a to je "novac piše povijest", a mi nemamo povijest uz Amerikance.

16.02.2011. u 18:09 • 2 KomentaraPrint#

Facebook

Pozdrav blogeri!!!! Kao što sam naslov kaže... Facebook

Jedno sam se jutro probudio živ i zdrav, sve je bilo na svome mjestu (samo je malo dasaka pobjeglo iz glave). Uglavnom, prolazim ja tako kroz kolodovor, a tamo, kao i svako jutro, najmanje tisuću djece. Što svi rade? Svi imaju mobitele ispred sebe i tipkaju, tipkaju. Kao da im život ovisi o tome. Pišu, smijulje se, piju, puše, trče u krug, ovaj radi sklekove, onaj tamo pokušava voditi ljubav sa Yamahom, ovaj je umislio da je kanader. Ovaj na krovu stavio neku torbu na leđa i prijeti da će se baciti. Ovi mu se sa poda smiju.

Prvo sam mislio da sanjam, a tada sam imao osjećaj kao da sam u Ghotamu. Još mi samo fali Joker i Batman da se potuku na četrnaestom peronu. Nakon nekog vremena, odlučio sam sjesti, popiti jednu brlju i dobro promisliti o ovme svemu. Lijepo sjednem u kafić, popijem dvije čaše nekog pića, na kraju mi se omakla peta, ali nije bitno. Dok sam tako razmišljao, shvatio sam u čemu je problem. Pa da, problem je u Facebooku. Svi ti smajlići, komentari, statusi, sve je to uzrokovalo ovakvo stanje kod današnje mladeži. Jedan moj prijatelj dnevno provede najmanje 4 sata na faceu. Priznajem, imam i ja Face profil, ali na njemu nisam niti deset minuta dnevno (kada se sve skupa zbroji). Zašto su ljudi tako puno na faceu? Zato što ima puno opcija? Zato što možeš staviti sliku pa da ti drugi komentiraju, lajkuju? Zato što možeš objaviti neki video?

S vremena na vrijeme ljudi postaju sve gluplji i gluplji, točnije, postaju amerikanci. Što god više imamo to smo sve gluplji. Face je samo jedan u nizu od glupih američkih produkata. Svaka čast onom Zacku (kako se već zove) što je izmislio Face i što mlati lovu svakodnevno. Jedini je on ovdje pametan, on zarađuje na ovisnosti drugih ljudi. Facebook će za koju godinu postati kao droga, ljudi će masovno postajati ovisni o njemu (nije ni blog daleko :P).

Dakle, jedino rješenje je da se otvori goli otok, a zatim na njega sve Facebookljupce, a i neke političare.

16.02.2011. u 13:13 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 15.02.2011.

Turci ponovno napadaju!

Nakon svakodnevnih borbi protiv Meksikanaca dobili smo jačeg, goreg, okrutnijeg neprijatelja. Turci ponovno napadaju, ali ovaj put napadaju preko televizije. Onur, Šeherezada, Ezel, Gumuš, Mehmet, samo su jedni od velikih turskih generala. Otprije su bili hrabri pa su išli oči u oči na nas, nisu se skrivali kilometrima daleko. Lijepo bi došli ispred nas izvadili svoj veliki... sablju i počeli sijeći, a sada... Sada nas napadaju preko svojih odurnih serija. Vjerojatno nam žele ispiti mozak tako da na kraju i mi počnemo govoriti "meraba" (kako se već kažu) i ostale Turske gluposti. Evo, moja baka je prešla na Islam, svakodnevno se moli Alahu. Ovo nisu istine. Moja baka je bila svijetski antiturk, a sada je umislila da je Gumuš. Cijeli dan po kući viče "Mehmete, Mehmete..." Tko je dovraga Gumiš? Danas sam gledao neku tursku seriju (da vidim što je to) samo deset minuta, a već mi se jezik zapleće kao da sam Turčin.

Znam ja što je Turcima u planu. Oni namjeravaju nama isprati mozak preko ovih serija tako da im bude lakše osvojiti ostatak naroda sa pješacima. Otprije bi lijepo došli janjičari, popalili bi, popljačkali, a zatim bi ušli spahije i razrušili ostatak grada, a sada... sada nam uvale neku seriju i mi naivni pogledamo, kad eno Turaka jure preko brda, jure, trče nebili nas pobili dok još traje ona hipnoza od serija.

Što je najgore te su turske serije jako kvalitetne. Ipak, treba ih sasjeći u korjenu, ali eto, što ja mogu pored 4 miliona hipnotiziranih hrvata.

15.02.2011. u 13:59 • 6 KomentaraPrint#

Pogled na život

Jedan od onih osobnih mišljenja...

Evo me, u najboljoj formi, ne boli me ništa, zdrav k'o dren. Imam sve zube, mogu se uspeti na stepenice bez štapa, ne bole me leđa, nemam problema s tlakom, a nisam ni šećeraš. Nisam jedini, bilo ih je mnogo prije mene, a bit će ih i poslije mene. Koliko je samo ljudi bilo prije mene, a da su razmišljali isto kao i ja? Mnogo... a zašto mi nismo čuli za njih? Jer nisu bili dovoljno glasni, nisu se pokazali svijetu. Jedan od razloga je zašto smo ih zaboravili je vrijeme. Oni su isto imali osjećaje, kao i mi, oni su isto razmišljali tko će doći poslije njih na ovaj svijet, tko će sjediti na mjestu gdje su oni sjedili, tko će skladati pjesme. Mada su radili sve to, sada neznamo za njih, neznamo tko su ti ljudi...

Pišem ovaj blog i razmišljam o tome kako ću ga čitati ako nekada napunim 40-u, 50-u godinu. Sada sam još mlad, u najboljoj formu... sebe ne mogu zamisliti kao nekog starca od 60 i kusur godina, jednostavno ne mogu. Kako god ja razmišljao, opet ću završiti isto kao i onaj čovječuljak od prije nekih 450 godina kojeg nitko ne poznaje, koji je davno zaboravljen. On je postao prah, maknut s lica zemlje, a imao je osjećaje isto kao i ja. Što mi onda znači mišljenje tamo nekog nadređenog, što znači prvo mjesto? Završit ćemo svi isto, svi ćemo postati prah i nestat ćemo sa lica zemlje. Sjećat će nas se možda sljedećih 100-ak godina, a što nakon toga? Nakon toga ćemo biti zaboravljeni, spominjat će nas se u množini isto kao i što i mi sada spominjemo Feničane, Etrušćane, Hanibalove vojnike koji su prešli Alpe. Eto...tipični primjer za ovo što ja govorim. Uzmimo na primjer jednog Hanibalovog vojnika koji je preživio put preko Alpa, koji je preživio prve redove borbe protiv Rimljana. Tko je on? Mali čovjek, sluga za kojeg nitko nije čuo. Sjećali su ga se njegovi nasljednici, sjećali su ga se možda 100 godina nakon njegove smrti, a tada, tada je zaboravljen.

Ljudi su kao i svijeća. Upali se, lijepo gori, osvjetljava one oko sebe, a tada, tada se počinje borati, dobiva bore, sve je manja i manja, nestaje. Na kraju, kada se potroši, ugasi se, ugasi se i ne možete ju više upaliti. Što se dogodi kada se ugasi? Sjećat ćemo je se možda sljedećih 10 minuta, dok budemo palili novu, a tada, tada ju više nikada nećemo spomenuti.

Za kraj imam jednu poruku za sve one koji su, mada znaju sve ovo što ja govorim, bahati, nezahvalni... "God's gonna cut you down" Ili te, Bog će vas pokositi (Johnny Cash), pa tako i samoga mene.

15.02.2011. u 07:41 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 14.02.2011.

Čitatelji!

Evo, za početak, dobar vam dan. Ovo je moj prvi dan tipkanja na mom osobnom blogu. Trenutno se nalazim u svojoj sobi pred kompom i pokušavam sklepati moj prvi "post". Odlučio sam se na pisanje bloga čisto iz dosade. Bilo mi je jako dosadno danas popodne pa sam odlučio početi pisati blog. Nadam se da će vrijediti. Zašto sam se odlučio na blog.hr? Čisto rekreativno.

Obećavam vam da vam neću dosađivati s onim dugim pričama u kojima blatim cijeli svijet i u kojem sam samo ja u pravu. Naravno, malo ću i napadati one koje su po mom mišljenju zaslužili.

Danas nemam namjeru biti dug, inače ću biti kratak, ali i opširan. Uživajte čitajući, a ja gibam. Idem liječiti virozu (navodno ih je mnogo ovih dana).

14.02.2011. u 19:17 • 0 KomentaraPrint#

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

  veljača, 2011 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28            

Listopad 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Svibanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (10)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Opis bloga? Pa evo, pokušat ću vam objasniti.

Što se tiče samoga bloga. Blog će biti raznolik, pisat ću o svemu što mi padne na pamet, dakle nema određene teme. Neću vas daviti sa dugim i napornim tekstovima.

Moja želja je da sve ovo što ja pišem ovdje tu i ostane. Stoga vas molim ne postate ono što sam ja napisao u svome blogu nigdje. Tekstovi su zaštićeni autorskim pravom stoga vas molim da ih poštujete.

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Igre.hr
Najbolje igre i igrice

Forum.hr
Monitor.hr

Nimportequi Remi Gaillard

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se