Stuck Inside Of Mobile With The Memphis Blues Again

13.02.2005.

JOŠ KONCERTIRANJA

Bejar Prošle maškare, prošlo pola veljače :). Zadnji dan maškara (ja sam svoje odradila na maškaraokama i bila sam punk dobra vila u društvu đavlice i Zvončice) sam bila na prvom koncertu u životu sama i bilo mi je jako čudno, no koncert je bio odličan. Radilo se o koncertu Destroyera, opisanog kao Bowiem inspiriran bend Dana Bejara koji se proslavio u The New Pornographersima. Kao malo koncertno iznenađenje Destroyer su nastupili i kao Frog Eyes, a sve skupa je bilo predvođeno Casual Elvisima, zagrebačkim bendom koji sam već spominjala na tu.

Elvisi su svoj dio večeri odradili puno bolje nego prošli put, što znaći da su zvučali puno bolje i da smo ih uspjeli slušati duže od deset minuta u komadu :). Svojim izborom pjesama raznih uhu im (i mi) milih izvođača, predstavljali su sladak uvod u ostatak večeri. Zatim su se na stage popeli Frog Eyes, čiji sam dio nastupa bila poprilično zbunjena. Ne toliko zbog glazbe, ali je i moglo biti tako. Zvuče malo je reći drugačije od Destroyera, sa jako čudnom i čak agresivnom gitarom, i tipom za mikrofonom koji je na trenutke izgledao kao da će mu oči ispasti a tren jodlaulao (znam, to nije riječ) u falsetu. Dobro, ovaj opis im baš ne služi na čast jer je glazba puna ritma i čisto dobra, ali ovo mi je prvo palo na pamet kad sam ih se išla prisjećati. Zatim su na stage napokon stupili (isti ljudi kao i maloprije, ali ovaj put kao) Destroyer. I, što reći, kao i svaki pravi bend, uživo zvuče bolje nego na /odaberi nosač zvuka/. Čas slatko melankonični, čas živi, stalno ritmični, s prekrasnim vokalom, ona vrsta glazbe koja te tjera da zastaneš i slušaš. Za vrijeme seta koji je meni trajao preprekratko uspjeli su me potpuno zaokupiti i prebaciti na onu stranu glazbe i vratiti nazad jako sretnu.

Nakon odličnog koncerta, još jedan koncertni slatkiš sam okusila u SCu tog četvrtka, a radilo se o Takeo Toyama Triu, pa kasnije Senkingu i DJ Strobocopu. Takeo Toyama nam je iz Japana donio prekrasne tihe melodije izvođene na klaviru, violončelu i ksilofonu kao uvretiru za zemlju snova. Senking me blago rečeno trgnuo otamo i to ne baš najimpresivnije. No DJ Strobocop me na kraju rasplesao i kući sam otišla tako da su mi se u glavi izmjenjivali nježni tonovi Tria i plesna elektrika s kraja.

PUNK'S NOT DEAD!!!! ihihi.

- 20:26 - Neka se i tvoj glas čuje (9) - Upapiri - Ulinkaj

<< Arhiva >>

Komentari On/Off

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Pišem o...

glazbi u mom mikrosvijetu.

Moj crtaći projekt
Moj Last.fm

Linkovi

Pišite mi, ja volim kad mi pišu.

Još neki blogovi...