-

mercan dede & tanya evanson

Najavljujući Mercan Dede secret tribe, predstavnike turske world scene, Direktor Jazz festa, Edin Zubčević je naglasio da su svoj ovogodišnji nastup posvetili oamstogodišnjici rođenja Mevlane. Pretpostavljam da su zbog toga koncert počeli s pozivom na molitvu. Potom je uslijedila fascinantna i egzotična mješavina etno i elektronske glazbe. Mercanovo tajno pleme tradicionalnim instrumentima izvlači misticizam duboko ukorijenjen u svojoj religiji i poput Enigme ga naglašava sintetičkim zvukom. Dodatna je vrijednost u ova agresivna vremena, kad je samoprezentiranje postalo način življenja, poštovanje i važnost koju članovi ove virtuozne glazbene familije ukazuju jedni drugima.

Na koncert smo došle odmah poslije Terrassona pa mi je trebalo dobrih petnaestak minuta da se adaptiram na sasvim drukčiji zvuk. Razmišljala sam kako je festival organiziran krajnje profesionalno, od savršene ozvučenosti do jako dobrih ilustracija Dragana Rokvića i video projekcije na zastoru pozornice. Usput sam povremeno bacala pogled na plesačicu koja je na početku koncerta sjela na pod, u kut, i ostala tamo, sa sklopljenim očima sjediti. Već sam je, uživjevši se potpuno u Dedeovu umjetnost, skoro i zaboravila kad je polako ustala ne podižući pogled i strogo odmjerenim pokretima talkom označila na bini krug promjera manjeg od jednog metra. Talk se polako slijegao na pozornicu i skupa s amorfnim oblicima video projekcije, prigušenim osvjetljenjem i čudnom mješavinom glazbe drevnih instrumenata i suvremenog elektronskog zvuka tvorio fantasy okružje. Tanya Evanson, pronašla sam na netu kako se zove, je koracima sporim i već na rubu plesa još jednom prešla krug ispisan talkom i počela se vrtiti po toj liniji. To što se nije zaustavila najmanje pola sata, niti jednom ne prelazeći granice kruga koje je sama odredila, nije ni upola toliko fascinantno kao njena nevjerojatna ekspresivnost. Njen ples je očajnička molitva Bogu, Majci prirodi i svakom živom biću ponaosob da se već jednom zaustave užasi rata; da prestanu patnje nedužnih i da napokon postanemo svjesni tananih veza koje nas spajaju bez obzira na spol, godine i boju kože. Zgrčenim rukama je prekrivala lice i zaustavljala još neformiran krik a potom ih je opet s nadom ispružila pokušavajući dosegnuti nebo. Jezik njenog plesa govori snagom tisuća slika i ruši okove ovog našeg modernog Babilona na način jasan i svima razumljiv. Otplesavši sve to samo je stala i lagano, umorna više duhom nego tijelom uputila se prema Dedeu koji ju umotao u tijekom plesa odbačeni kimono i zagrlio. Učinilo mi se da plače.

Opčinjenost koji je pobudio ovaj fantazmagoričan ples ne umanjuje vrhunsku vještinu glazbenika Dedeovog tima. Uputio nas je da se opustimo i prepustimo glazbi; da pratimo ritam glavom, rukom ili nogom i da ne mislimo što će reći onaj tko sjedi na susjednom stolcu već da ustanemo i zaplešemo. Nisam primijetila da je itko poslušao. Trebamo još puno učiti.

U drugom dijelu programa izveli su jednu domaću popularnu narodnu pjesmu i za to su nagrađeni dugim pljeskom. Nisam prepoznala o čemu se radi, ali na suprotnoj strani velike dvorane je dio slušatelja zapjevao, s te udaljenosti za mene nerazumljive riječi čiji je odjek do mene došao kao huk vjetra, čime nimalo nije narušen opći ugođaj. Kad smo ih pozvali na bis prepredeni Dede je rekao da nema potrebe sjedati zato što će još odsvirati samo jedan kratak komad. Znao je da je stojeći teže odoljeti zavodljivom ritmu pjesme "Ruse kose curo imaš" i bio je u pravu, naravno. Poslije dugog suzdržavanja dvije djevojke su se ispred mene zavrtjele kao čigre.

havana klub

Sljedećeg sunčanog jutra smo još uvijek pod dojmom dobrih vibracija švrljale Baščaršijom. Kad sam u nepoznatom mjestu odaberem neku prolaznicu ili prolaznika koji zadovoljava moje kulturne standarde (uf, kako ovo nadmeno zvuči!) i upitam za dobru "pozu" za popiti kavu da bih izbjegla sjedenje po nekakvim rupama. Taj sistem još nikada nije omanuo :) Tako sam ušla u malu likovnu galeriju i obratila se nasmiješenoj djevojci s "molim vas, mogu li vas pitati…". Kroz smijeh me je prekinula: "Može, eto, pitali ste!", ali me je ipak uputila u obližnji "Havana klub". Nismo mogle poželjeti bolje mjesto za prvu jutarnju kavu. Poslije smo još u butiku "Badem" kupile kilogram domaćeg rahatlokuma s orasima koji smo morale donijeti na posao i uputile se ravno kući….Preko Mostara :)

prilog:

Mercan Dede feat. Ilhan Ersahin; snimak nastupa u Amsterdamu. Dio nastupa na kojem Tanya izvodi sličnu koreografiju kao u Sarajevo je na track 4 i (meni draži) na track 9. U Sarajevu je ovaj drugi dio trajao duže i s dodatnim i ekspresivnijim detaljima:




Mercan Dede službeni site

Tanya Evanson is a writer, oral poet, vocalist, dancer

Tanya Evanson: Almost forgot My Bones

Jacky Terrasson mi je najdraži jazz pijanist. Kad se nakupim nervoze i stresa njegova mi "Javanaise" s albuma " Jazz a Saint Germain" uvijek popravi dan. Prijateljici i meni je trebalo cirkaoko tri i po sekunde da se odlučimo otići čuti ga u Sarajevo kad sam vidjela da dolazi na Jazz fest i to na neradni dan. Familija, šef i radne kolege su se razletjeli na sve strane da nam pomognu pri realizaciji. U konačnici smo dobile plaćen put, plaćen smještaj i plaćene ulaznice. Ja ne znam što je razlog ovakvoj gesti; jesmo li mi bile tako dobre i sve to zaslužile ili su svi jedva dočekali da nam vide leđa?

Došavši u Sarajevo ostavile smo stvari u hotelu i otišle podići ulaznice za Terrasona i Mercan Dede (izgovara se merdžan dede) secret tribe koji su nastupali istu večer pa je bilo šteta propustiti priliku. Veselu djevojku na prodaji ulaznica sam pitala da nam preporuči gdje bi u blizini mogle popiti kavu i ona nam preporuči Operu udaljenu svega par metara. Sjele smo uz prozor, gledale prolaznike i navijale da padne snijeg. Bilo je jako ugodno; puštali su uglavnom jazz i kava je bila za pet. Osim što mislim da je to neko lokalno "fensi mjesto", a takav sam dojam stekla po konobaru koji nas je pozdravio bez i najmanjeg traga osmijeha u očima dok nam je pomno skenirao crte lica i pravio usporedbe s osobnom bazom podataka gdje su pohranjene lica svih koji nešto znače u showbizu i šire. Kako mu je ugasli pogled u očima govorio "no match", nismo dobile ni osmjeh a niti riječ dok nam je kameno lice kasnije naplaćivalo račun (bez bakšiša, hihihi). Sasvim nesvjesne svoje ništavnosti zaputimo se na Baščaršiju i tamo junački svladamo jako ukusnu miješanu porciju sirnice (ne pince već savijače od sira) i zeljanika (savijača od špinata). Slijemo još jednu brzinsku kavu u sebe i kao i svi pravi provincijalci dođemo na koncert 45 minuta ranije da zauzmemo mjesta u prvom redu.

Na ulazu u dvoranu direktor festivala se skrušeno ispričao jednoj mami s djetetom i nama što će nas pustiti unutra tek za 5 minuta - dok završe probe kamere i tona. Kad su prošle te minute ušle smo i sjele u prvi red skupa s onim djetetom i beljile u "steinway & sons" i prazan stolac. Neke šašave djevojčice pored nas su kratile vrijeme raznim dosjetkama tipa "Jel mu to njegov klavir?...- Pa da, vidiš da je na sklapanje…"

Jacky Terrasson se pojavio na vrijeme i ne obazirući se na pljesak odmah počeo svirati. "Njegove izvedbe krasi odlična tehnika, istančan senzibilitet i iznenađujuća sposobnost promjene raspoloženja" piše na službenoj stranici jazz festa i to je ono što je i laiku jasno dok ga sluša. Vrhunskom tehnikom vodi nas gore-dolje po ljestvici osjećaja, od elegične tužbalice do zahuktale euforije, potom nas opet obavija nježnim zvucima smirujuće uspavanke. Ritam i harmonije razlaže do najsitnijih djelića od kojih sastavlja nove pazle zatim ih nanovo ruši i vraća se početnoj temi čije nam je mrvice otpočetka povremeno ostavljao da ga možemo pratiti. Ostavljeni bez daha počeli bi pljeskati tek par trenutaka poslije završene kompozicije što bi on svaki put samozatajno prekinuo i tek pred zadnju kompoziciju je, oklijevajući i tražeći pomoć od publike, u par rečenica naveo što je izvodio. Uspjeli smo ga dobiti na jedan bis. Izašle smo tužne što nema više i zaputile smo se k Bosanskom kulturnom centru gdje su nastupali Mercan Dede Secret Tribe…O čemu ću drugi put.





prilog - par jako loših videa snimljenih mobitelom (sjedile smo odmah ispred klavira pa nisam htjela koristiti blic):

može i bez tipki :)
ulomak 1
small talk :)