Mišo Pećarić: Religija

Moć medija je strašna. Bombardiraju sa svih strana rafalima gluposti i čovjek jednostavno usvoji razne kretenske izraze tipa "urbana vila", što otprilike ima smisla isto kao i "pametni glupan". A te nakaradne kućerine bez okućnice niču kao gljive poslije kiše i brzo i nepovratno mijenjaju lice grada. Nepoznatog graditeljskog stila, čudnih boja (najčešće je to varijacija na temu breskva narančaste – predmnijevam kako je ta nijansa bila na sniženju), vulgarno strše iz okružja nemajući ama baš nikakve veze s urbanizmom. Valjda zato tako očajnički trebaju pridjev "urbana".
Gledam tako jedno remek djelo iz tog post-razumnog razdoblja arhitekture i pokušavam dokučiti zašto ponosni vlasnik, kad već ima toliko šoldi za skrkat u beton, nije kupio zemljište negdje na periferiji i sagradio dom iz kojeg može vidjeti i koje drvo umjesto što sad bulji u zid susjedne kuće jedva metar udaljene.
A onda mi sinu: neće drvo! Drvo ga podsjeća na kraj iz kojeg došao. Čeznuo je za gradom, a sinonim za grad mu nisu bila kina, kazališta, koncerti i biblioteke, već asfalt i beton. Kad vidi drvo spopadne ga neka neugoda, to ga drvo veže uz rodni kraj i možda netko može primijetiti bliskost između njega i drveta (pogotovu ako je dotično drvo bukva). Najradije bi uzeo motornu pilu i posjekao i ono malo drvoreda što su ostali po gradu i sve fino izbetonirao. I tek tad bi odahnuo – uništeni su svi dokazi što ga vežu za mjesto zločina.
Iz istog razloga zabije ruke u džepove i polako se šetka dok prelazi ulicu desetak metara od pješačkog prijelaza prezrivo gledajući na zaustavljenu kolonu automobila koja je taman krenula sa semafora. E pa sad ga, valjda, više nitko ne može povezati s onim malim (o mrske li uspomene) koji bi u panici skočio svaki put kad bi seoskim makadamom protutnjali rođaci iz grada.
Tako se moj Baja lijepo riješio stresa kao da je čitav život išao na psihoanalizu. Jedini problem je u tome što taj stres, po nekim zakonima fizike, nije mogao nestati, pa se preselio kod mene, a ja, moram priznati, nemam tako zdrav način razmišljanja i moje protumjere nisu tako radikalne. Vjerojatno ću samo povećati dozu ovih tableta iz priloga.

prilog:
-jedan malo osebujniji egzemplar gore spomenutog trenda u graditeljstvu koji jasno pokazuje svu lucidnost vlasnika, cilj kojem stremi i potvrdu stare Virske poslovice "kad se može sve se hoće"…ili je to bilo obrnuto?
- ne baš tako laka droga veoma raširena u Hrvata. Ima pozitivan učinak kada se uzima u malim količinama (kao pomoć pri borbi protiv svakodnevnog stresa), ali ako se pretjera s uporabom postaje krivac za mnoge negativne pojave u društvu, kao što su i ove nazovi urbane vile.
-jedno od homeopatskih rješenja kako se riješiti stresa bez pravljenja kućerine od prekonekoliko katova (sistem «slično se sličnim liječi»)