Hiding from the Sun in shadow of the Moon

09.04.2008., srijeda

"...Ja idem obasjanim putem, zdrav sam, miran i osjećam kao slast i raskoš vrijeme koje prolazi - drugi sad laže u bedi, u bolovima, pod torturom nepomičnih sati... "

... Tražeći ono što mi treba
A što ni sama ne znam točno što je
Išla sam od čovjeka do čovjeka
I vidjela sam, da svi zajedno
Imaju manje nego što imam ja
Koja ništa nemam
I da sam kod svakoga ostavila ponešto od onoga
Što nemam
I što tražim...

"...A u tom općem potopu koji predstavljaju naš život, naše vrijeme i ovaj svijet, ja plovim na santi koja se zove prolaznost..."
Nekako se u zadnje vrijeme stvari nameću i bitno mijenjaju. Možda je to evolucija.
Poklonjena onima koji ne prihvaćaju i koji se ne mire sa proklamiranim, ispraznim scenarijem života.
Živeći, često mi se nameće pitanje: "Gdje sam?" i "Što je središte mog života?
Teško je to vidjeti. Ljudi su, obično, proizvod niza utjecaja iz njihova života, ovisno o vanjskim i unutarnjim uvjetima.

Što bi bilo da je središte mojeg života prijateljstvo?
Moja sigurnost bi bila funkcija društvenog zrcala i jako bih ovisila o mišljenju drugih.
Moj kriterij za donošenje odluka bi bio: "Što oni misle?"
Lako bih se posramila pred njima.
Svijet bih gledala kroz društvenu leću.
Bila bih ograničena svojim područjem društvene ugode.
Moji postupci i gledišta ne bi bili stalni...

Da je središte mojeg života novac?
Moju bi vrijednost određivala moja imovina.
Bila bih osjetljiva na sve što prijeti mojoj financijskoj sigurnosti.
Bila bih ograničena na ono što mogu postići svojim novcem. I ograničenim gledištem...

Da je moje središte imovina?
Moja sigurnost bi se temeljila na ugledu i materijalnim stvarima koje posjedujem.
Bila bih sklona uspoređivati ono što imam s imovinom drugih.
Donosila bih odluke prema tome što će zaštititi, povećati ili bolje prikazati moju imovinu.
Djelovala bih u granicama onoga što mogu kupiti ili društvenog ugleda koji mogu steći...

Da je središte mojeg života Crkva?
Moja sigurnost temeljila bi se na ugledu kojeg imam kod utjecajnih članova Crkve.
Nalazila bih sigurnost i indetitet u vjerskim etiketama i usporedbama.
Upravljala bih se prema tome kako će drugi ocijeniti moje postupke u kontekstu naučavanja Crkve i njihovih očekivanja.
Vidjela bih svijet podijeljen na vjernike i nevjernike.
Moja percipirana moć dolazila bi iz mog položaja ili uloge Crkve...

Da je moje središte rad?
Definirala bih sebe prema mojoj profesionalnoj ulozi.
Bilo bi mi ugodno samo kada bih radila.
Donosila bih odluke prema potrebama i očekivanjima moga posla.
Moji bi postupci bili ograničeni radnim uzorima...

Da je moje središte užitak?
Tada bih se osjećala sigurnom samo kada uživam.
Moja bi sigurnost bila kratkotrajna i ovisila bi o okolini.
Vidjela bih svijet kroz koristi koje mogu imati.
Donosila bih odluke prema tome što će mi donjeti najveći užitak...

Da je moje središte neprijateljstvo?
Moja bi sigurnost ovisila o postupcima neprijatelja.
Tražila bih samoopravdanje i potvrdu onih koji misle kao ja.
Donosila bih odluke prema tome čime ću nadmašiti neprijatelja.
Bila bih defenzivna, burno bih reagirala. Često paranoično.
Sudovi bi mi bili uski i iskrivljeni
Ono malo moći koju bih imala potjecala bi od ljutnje, zavisti, ogorčenja, osvete.
Negativna energija koja uništava i ostavlja malo za druge stvari...

Da sam moje središte JA?
Moja sigurnost bi se stalno mijenjala i pomicala.
Moji kriteriji i prosudbe bili bi: "Ako je ugodno", "Što trebam", "Što želim".
Vidjela bih svijet prema tome kako njegove odluke, zbivanja ili okolnosti mogu djelovati na mene.
Moja sposobnost djelovanja bili bi ograničena na moje mogućnosti.
Bez prednosti Međuovisnosti...

Danas se više ne uklapam u zadane scenarije. I to je dobro.
U središte svojeg života treba staviti ispravna načela jer se ona, za razliku od drugih središta usmjerenih na ljude, ne mijenjaju.
Na njih se mogu osloniti.
Načela su duboke, temeljne istine.
Veća su od ljudi i okolnosti.
Možemo ih potvrditi u vlastitom životu i vlastitim iskustvom.
Sigurnost, usmjerenost, mudrost, moć...
Ali o njima ću pričati nekom drugom prilikom, Tebi.
Možda već i sutra.

Tebi,
čitatelju, poznaniku, neprijateju, prijatelju,
i Tebi,
koji nastojiš porasti tako što u svojim, a zatim i u svačijim očima umanjuješ sve oko sebe. Da bi to postigao primjenjuješ nadljudski i neljudski visoka mjerila na svačija djela i postupke. Pred tvojim sudom ne može nitko opstati, ni tu mjeru izdržati, pred tobom se sve spušta, povija i smanjuje do nepostojanja jer jedinica tvoga mjerenja je nula.
A kad tako sve ocijeniš, premjeriš i sravniš sa zemljom, onda se pobjenički prošetaš tom pustinjom, kao melankoničan trijumfator, žaleći se na nesposobnost ljudi i nesavršenost stvari. A iza tvojih leđa odmah se ispravlja i diže sve što si ti svojim mjerenjem oborio i ponizio i dobiva ponovno svoju stvarnu mjeru i visinu koju je oduvjek imalo.
Ali Ti, Ti se nikada ne okrećeš da bi pogledao iza sebe, ideš samo naprijed, pobjednički i sigurno, i mjeriš i obaraš sve, a sam ništa ne znaš do toga i ničeg nemaš do svojih visokih mjerila, i svog beskrajnog zadovoljstva zbog njih. A u tvojem umu samo jedna misao - da ćeš se ipak sutra probuditi jecajući.

Za Tvoj sretan dan,
Popet ćemo se na nebo,
Sjesti na oblak i veselo pljuckati po svim našim,
I tuđim zemaljskim propustima i glupostima.
I smijat ćemo im se....

Želim Ti,
Da se ponovno zaljubiš u život,
Da se zaljubiš u svaki njegov dan.
Da ga duboko, intimno proživiš.
Da živiš blisko sa svime što je u tebi,
I oko tebe.
Da živiš potpunim životom,
I da ne pristaješ ni na što manje od toga...

Želim Ti da postigneš,
Intimnu bliskost sa sobom,
S drugima, sa svijetom,
Bliskost koja dotiče sveto u svemu
Što čini život...

Ta bolna žudnja, neka te kroz labirint kompromisa koje si sklopio,
Ponovo vraća želji duše tvoje.
Jer, ako nas nikada ne proguta,
Preobražavajuća vatra naših želja,
Dolazimo u opasnost da se zaljubimo u
Slatku bol čežnje,
U sanjarenje o onome "Što bi bilo kad bi..." ili "Jednog dana..."


Želim ti da zakoračiš u prostor,
Ispred kojeg si povukao crtu u pijesku,
I pred kojim si rekao sebi: "Tamo neću ići,
Ovo ne mogu riskirati"
Gdje god da povučemo crtu,
Rizik prelaska doima se stvarnim...

Sve vrijeme, mudrost nas moli,
Da potpuno i aktivno iskusimo življenje
Svakoga dana,
Da otkriemo ono,
Što život jest...

Želim Ti da nikada ne iznevjeriš samoga sebe,
Da ne iskusiš promjenu koja te straši.
I da ne održavaš vanjski privid...da je sve onako kako je bilo...

Želim ti da i dalje možeš biti sam sa sobom,
I da voliš uistinu osobu koja jesi,
U trenutcima potpune praznine...

Želim da osjetiš potpuno življenje,
A to znači:
Osjetiti svaki zalogaj,
Osjetiti svaki udah,
Slušati svaku pjesmu,
Biti budan i svjestan
Svakog trenutka dok se on događa...


Post inspiriran Andrićem te njegovim Znakovima pored puta, knjigom 7 navika uspješnih ljudi te pokojnim Janezom Drnovšekom.
Čini se da sam mudra kada se primim Iveka. =)

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

QuickPost Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

23.02.2007., petak

Imagine...

Ne možete znati kako se osijećam
Ne možete zamisliti kako sam
Tu bol ne mogu vam opisati
Nisam se uspjela zavarati
Prošlost me i dalje prati...
Ali kao da sam znala da će tako biti
Da će srce na kraju iskrvariti
I da ću baš od ljudi svih
Dvoličnih i lažljivih
Na kraju samo ja
Ostati sama...

Razmišljala sam dugo
Ima li smisla ovako živjeti
Iz dana u dan se za nešto boriti
Kada znam da se nikada neću za njega izboriti
Kada mi nitko ne može sreću omogućiti
I u srce mi mir uliti...
Kada znam da mu srce ne mogu zarobiti
Nikada ga neću dobiti...

Ima li se smisla jutrom dizati
I na samom rubu iz dana u dan kliziti
Ima li smisla nečemu se diviti
Ima li smisla druge za svoje probleme kriviti
Kada ni sam sa sobom ne možeš živiti
Ima li smisla nečiju ljubav vratiti
Kada ni sam sebe ne možeš shvatiti
Ima li smisla svijet mijenjati
Kada se ni u ogledalo ne možeš pogledati?

Skupljala sam komadiće svoga srca
Ali i dalje sam osjećala kako polako puca...
Na me padale su kapi kiše
Podsjećale su da vremena nema više
Dok moje srce kuca sve tiše
Nema ljudi da me tuge liše...

Prisiljena, hodajuć tražim tvoje obraze
A oni pokraj mene samo prolaze
I tako daleko odlaze...
Ima li lijeka
Ljubavi koja traje dovijeka?

Ne možete znati kako se osijećam
Ne možete znati kako sam
I samo znam
Da čovjek umire posve sam...

Image Hosted by ImageShack.us

vječne li teze...
ne, nema smisla..
moj život..
ja, nemam smisla..
ali svakim danom pronađem barem jedan razlog zašto postojim...
pa barem i zbog ovog posta koji mi je nažalost jedini oblik komunikacije s vama..
pa barem i zbog svih onih zvijezda koje svakim danom gledam..
pa barem i zbog predivnih snova...
koji nisu realni...
ima li to veze?
možda ni ja nisam stvarna...
ali evo postojim, kao i vi, kao i svi...
iako me toliko toga snađe u životu...
iako me toliko toga svakodnevno rastuži..
iako ponekad želim iskočiti iz vlastitite kože..
kao da sam na rubu...

Image Hosted by ImageShack.us


kao mala uvijek sam voljela hodati po krovu škole..
na samom rubu..
uvijek bih se popentrala nakon škole na krov i hodala bih rubom i razmišljala..
zamišljala da je sve drugačije..
kako bi onda bilo?
to je bilo moje tajno skrovište na koje bih odlazila kada sam htjela biti sama...
gledala sam kako se djeca igraju na igralištu i pitala se, zašto se ja ne mogu tako bezbrižno igrati?
zašto ja ne mogu biti kao oni?
često bi i sjedila na samom rubu sa malenom bilježnicom u ruci i ispisivala sve što mi je palo na pamet..
tipa: "Voljela bih da sam sada jako daleko. Negdje iza kraja, baš samog kraja svijeta. Znam da postoji. Iako me uvjeravaju drugačije. Ali znam da postoji kraj. Svemu postoji kraj. Prijateljstvu, ljubavi, školi, životu... I kada bih došla na kraj, sjela bih baš kao i sad tamo i bila bi sretna. Ljudi bi prolazili, a ja bi ih promatrala. Baš kao što to svaki dan činim kad hodam gradom.. Među svima njima, znam! znam da postoji netko bolji, ali i oni, i oni su tako hladni, i oni ne razumiju. Nitko ne razumije... ni oni ne mogu biti jednostavno topli ljudi, ne mogu se ni slučajnom prolazniku nasmijati, niti mu odzraviti, samo idu, ne obraćaju pozornost.. a ja bi tako voljela da netko primjeti da sam i ja danas sretna! zašto nitko ne vidi? (...) kvragu, hrvatski! zadaću nisam napisala.." :)
zašto vam ovo pišem?
našla sam neki dan tu bilježnicu dok sam pospremala (!) sobu i stare knjige...
ah, kako se ljudi ne mijenjaju...


Image Hosted by ImageShack.us

ja zaista i jesam čudna osoba još od ranih nogu...
i kada razgovaram s dražim osobama svaka moja rečenica počinje sa "zamisli da..."
možda me ovaj svijet previše ograničava?
a možda ni sama ne znam što želim, pa zamišljam...
kako je lijepo odvojiti se od realnosti, od svih briga i problema...
zar ne?

Image Hosted by ImageShack.us

23.01.2007., utorak

Noćas padaju zvijezde...

Noćas padaju zvijezde
A ljubavnici se zajedno gnijezde
Samo ona sama sjedi kod kuće
I tiho svojoj sjeni šapuće
O njenom dragom
Često pijanom i nasmijanom

Jedna po jedna suza pane
I ubrzo na njenom licu stane
A njeno srce plane
I njena duša zapane
U splet sjena
Jer tužna je sudba njena

I gleda u zvijezde kako tužno sjaje
I svakim danom sve više ljubavi mu daje
I svoje skrivene tajne mu odaje
Ali samo tuga joj ostaje
Jer toliko joj on nedostaje

Te sjetne noći
Tugu joj lijevaju u oči
Jer život posut ružama nije
A njega nema tu da ju grije
I da s njom suze lije

Ona želi srce njegovo osvojiti
I noćima ga tiho ljubiti
Sve zvijezde mu sa neba skinuti
U njegovu naručju usnuti
Napokon iluzije izbaciti iz snova
I u stvarnosti postati samo njegova...

Noćas sve zvijezde su pale
A dvije su samo ostale...

Image Hosted by ImageShack.us

ovu sam pjesmu napisala po narudžbi xD...
u originalu malo je drugačija, ali meni se više ovako sviđa..
bolesno malo... no eto..
a slike.. ah duga priča...
to su moji pohodi na grad..
zadnji je bio na mirogoju..
nagovorih frana da ide samnom slikat mirogoj..
bilo je čudno..
gledali su nas ko neke frikove..
a dobro..
nismo mi krivi što smo takvi! :)
zaključili smo da ja slikam samo drveće i nebo..
to je zato što ja vjerujem u nebo...
ali ne bih sada o tome...
a drveće.. najljepše ispada na slikama... :)
da...
ponovno sam bolesna...
zato što iscrpljujem svoj imunološki sustav...
stresom, nesanicom, forsiranjem ...
ali nisam se naučila štediti.. nikada.. :(
no dobro..
važno da nisam u školi..

Image Hosted by ImageShack.us

slušam trenutno petruccia, wishful thinking...
čudno ta pjesma me uvjek tjera da plačem..
iako nema ni jedne riječi..
nekako je presavršena..
uz tu pjesmu mogu sjediti danima i buljiti kroz prozor i nikada se ne osjećati samom...
uz tu pjesmu uvjek dođem do nekog odgovora...
neke spoznaje..
pjesma nadahnjuje..
poslušajte ju ako već niste..

Image Hosted by ImageShack.us

i tako...
hvala vam na komentarima...
in the dark zaista mi je drago što si se javila.. :)
i svima vama punoii puno puno puno hvala.. :)
i sry što se nisam javljala, ali kako to inače i biva nestižem baš...
ali trudim se..
do sljedećeg javljanja...
puno pusa...

Image Hosted by ImageShack.us

Isilleo... moonshadow...

02.01.2007., utorak

From the shadow...

saluto! xD

prvo da vam svima čestitam Božić i Novu..
so..
a fak..
zaboravila sam kak se kaže na starogrčkom.. :'(...
nije fer..
no da uglavnom..
proslavih lijepo novu.. :)
u virovitici..
pusa steff...
i da.. napih se..
napuših se..
i odlučih da više neću..
i tako.. da..
ispričavam se zbog dužeg nejavljanja...
no bijah spriječena i zauzeta..
što ne znači da ne mislih na vas..
:)
no da.. što sam ono pričala..
ugl..
ja sam frik..
totalni..
evo stavih nekoliko slikica koje su opaljene prije par dana dok hodah gradom sa jednim čovjekom..
bilo kul.. :)
pa sam tako danas..
klasično raspoložena...
napisala pjesmu na latinskom.. xD..
ne, vi samo mislite da sam ja luda..
inače sam ja sasvim u redu.. :)
dah.. evo vam..
potrudih se i prevesti za vas koji neznate prevesti.. :)
pa evo...

Image Hosted by ImageShack.us

Similis sum folio
De quo ludunt venti…
Feror ego veluti
Sine nauta navis...
Non me tenent vincula
Non me tenet clavis…

Semper dissolubilis
Obumbrata et velata
Fessus
Concuro e vocibus…
Sors semper salutis
Nunquam casus quod gaudiam non habeo…

Asporto meus dorum nudum
Fero tui sceleris…

Peteo et atro
Via at lumeo...
Absque nunquam capeo per veritae
Mea vita est aegrimonia
Solum mentiri…

Specti et me
Con non lacrimae et ocularo…

Abitei…

Ama me fideliter
Abloco me fumum
Quod de corde totaliter
Et ex mente tota
Sum semper presentialiter
Absens in remota…

Eia, quis me amabit?

Inplicor et fortunae
Mortuus in anima
Curam gero cutis…

Quia semper…

Image Hosted by ImageShack.us

Prijevod...

Ja sam poput lista
Kojim se vjetar poigrava…
Nošena daleko
Kao brod bez kormilara…
Okovi me ne mogu zadržati
Ključevi me ne mogu zatočiti…

Uvijek težim ka ničemu
U sjeni skrivena
Umorna
Bježim od glasova…
Sudbina je uvijek protiv mene
Nikada priliku za sreću nisam imala…

Okrećem svoja razgolićena leđa
Vašoj podlosti…

Tražim u mraku
Put ka svjetlu
No ne mogu se probuditi iz realnosti…
Moj život je bol
Samo laž…

Pogledaj me
Bez suza u očima…

Odlazi…

Voli me vjerno,
Prepusti me smrti
Jer svim svojim srcem
I cijelom dušom
Sam zauvijek s tobom
Čak i kada sam daleko…

Ah, tko će me voljeti?

Predajem se sudbini
Moja duša je mrtva
Tuga je ostala u tijelu…

Zauvijek…

Image Hosted by ImageShack.us

da..
ljepša mi je na latinskom..
:)..
ok moram prestati..
ovih dana dok se nisam javljala dosta se toga dogodilo..
izdvojila bih jednu činjenicu koja je važna..
dobit ću gitaru...
Gibson Les Paul..
orgg.. :)
za božić.. malo zakašnjeli.. :D
ah da jebeno, znam..
i da..
bijah pijana puno puta...
i zato ove godine neću.. :)
i da.. uživajte mi..
i pijte..
i pušite..
i barite..
u tom je život..
nemojte štedjeti svoje osmjehe..
niti suze...
nemojte čuvati ljubav,
darujte ju...
volite i ljubite...
oproštajte...
budite iskreni..
nemojte se kajati za nešto što niste učinili...
uvijek postoji nova prilika...
nemojte biti zatočeni, ograničeni pravilima..
prekršite ih..
nedajte da drugi unište vaše snove
nemojte napuštati druge
nemojte se rezati
čuvajte svoje zdravlje... :)
i pozovite me na kavu!
:)..

Image Hosted by ImageShack.us

(a ova je loše ispala.. :(.. al kuži se namjera.. :D.. hihi)

salveo!

Isilleo... :)

14.11.2006., utorak

mah ja sam totalni debil.. znam.. znam..

tužno je gledala kroz prozor...
dan se približavao kraju...
njen život se približavao kraju..
samo je malo falilo da ga dokrajči...
ali nikada za to nije imala snage...
čekala je...
poziv...
samo jedan maleni poziv...
željela je znati da bar netko misli na nju...
jer ona je mislila na sve...
na svakoga...
a baš nitko na nju nije..
svi su ju izdali..
osim njega...
zasad...
sjedila je...
satima...
oblaci su polako putovali nebom
a svake minute postali bi tamniji...
automobili su prolazili
ljudi su odlazili kući...
a ona je bila sama...
glazba je nabijala na njenim zvučnicima
toliko glasno da je mogla ugušiti njeno jecanje...
trebala je nečije glasove
trebala je nekoga...
posteri su ju jednolično gledali sa zidova
ali mobitel nije zvonio...
nebo se smračilo,
mjesec je izašao i smjestio se pod njenim prozorom...
tužno se okrenula i zatvorila prozore...
ugasila je glazbu, ali glasovi su se i dalje čuli..
dopirali su sa zidova..
opsjedali su ju...
proganjali..
panično je pokušala skinuti postere sa zidova
ali oni bi se nanovo zaljiepili...
trčala je kroz stan, ali svuda su ju pratili..
izašla je trčeći iz kuće
a oni su ju pratili poput sjene...
začepila je uši rukama i trčala što je brže mogla...
lebdjeli su oko nje...
pogledala ih je...
to nisu bili likovi sa postera..
to je bio on..
počela je vrištati,
zatvorila je oči..
sudarala se s ljudima koji su ju gledali poput luđaka...
neki bi ju pokušali zaustaviti ali ona bi se istrgnula...
odjednom više nije bilo ljudi
a samo se začuo glasan zvuk trube
i sve je nestalo...
osjetila je toplinu pored glave...
otvorila je oči...
ležala je nasred ceste,
a svi su se okupili oko nje i pokušali joj pomoći...
svi...
svi su imali ista lica...
bezlična..
osim jednoga koji je držao ružu u ruci...
ipak je došao...

...nothing else matters...

mh da.. nea veze.. retardirano znam al nea veze..
da.. mhm..
muhek se zatreskala ko debil..
da..
znam..
čudno..
al kaj ćete..
sad sluša nešto tipa "I'm gonna love you"..
:D
mda..
a kaj da kaže..
niš cjele dane tetura ko debil (a čak nije pijana! :D)
odlučila ona da će postat hipik.. :D
i da će počet nosit prugice..
liv long end prosprs... :D
hihi..
ideš đurđa..
jede šlag sa kesten pireom na kojem je razlomljeno jaje i koji smrdi po grašku, pjeva lav is in di er, mrda gujscom i upravo priča sa dotičnom osobom i govori joj: "jebote đurđa! ne nisam napušena!!!"
ideš đurđa..
svi misle da je kreten..
al đurđa je njena imaginarna nešto.. šta ona zna..
ona je debil...
i da.. zaslužujete njenu priču o ofci!.. hm hm.. sekunda sekunda mora ju pretipkat...
a neda joj se u biti..
al u biti priča je o napušenoj nazi ofci.. XD
da da..
a ona je lirski subjekt (xD retardovano) koji je komunjara..
ok ona i je komunjara..
mala crvena..
al nea veze..
neće sad pričat o politici..
jer se uvjek s nekim posvađa..
a to joj se neda..
a i bolesna je ko smuđ...
ii..
ši iz in lav.. cerekcerekcerekcerekcerekcerekcerek
i ovo joj je jubilarni dvadeseti post na ovoj adresi.. :D
omg.. sad oće razbit ekran od sreće..
al će ju zamlatit ak to napravi..
al nemojmo zaboravit da je išla na karate.. hahah!
ok ide.. zna ovo je nešto najdebilnije kaj je ikad napisala..
al ko ju jebe..
PIŠKOT!

ak ju trebate kontaktirat u vezi stvari koje vam je uzela ili strgala dođite kod nje doma i zavežite ju za stolac i mučite ju tako da joj nedajte čokoladu pa će vam sve vratiti i nadoknaditi....
piškoti i vama!

31.10.2006., utorak

I need an option, a reason and some hope....

dakle.. hm evo me..
ovo će biti jedan čudan post..
so enjoy...
or please klick that little red x in left top of the page...
danke.. :)

ja sam sama u svemiru, napušten čovjek između toliko istih, sličnih, različitih... nitko me ne razumije, nitko to ni ne pokušava, svi samo odlaze i ostavljaju me... samu... do takvih zaključaka dolazim svaku večer nakon dana koji najčešće počne i završi velikim razočaranjem... da vam to prikažem simbolično... ja sam magnet... sve ljude privlačim... dolaze, kupe moju energiju, okreću se, odbiju se i odu... ah da, imate pravo, usporedba je loša ko kupus... ali je istinita...

čudno kako susrećem ljude koji su (*mobitel zvoni*) isti kao i ja.. čak mislim da smo neki izgubljeni blizanci, istih zanimanja, interesa, jednostavno savršeni... a oni to ne primjećuju... pomislim da sam ja jedino živo biće na ovoj zemlji koje ima osjećaje... svi su tako hladni, svijet je tako hladan, bezobziran... nemoguć...

odkad znam za sebe u sebi čuvam jedan osjećaj... nemoguć osjećaj... on se nemože opisati, kao da je sastavljen od tuge, sjete, tjeskobe, očaja, ljutnje, mržnje, objesa, straha... často ga osjećam, svaki dan kada se nađem sama... ja sam sama i u prostoriji punoj ljudi, sa prijateljima, obitelji, na cesti, u kući, školi, na trgu, bilo gdje... ja sam uvijek sama... sramim se toga, sramim se priznati da nešto samnom nije u redu, kada se počnem neobjašnjivo tresti ili osjećati mučninu, kada počnem skidati slojeve kože neprestanim grebanjem, ili kada sjedim, šutim i gledam, ništa ne primjećujem... u svom svijetu... negdje jako daleko, što dalje, progone me, tlače me, muče me... ali vjerujte bolje je nego ovdje... svaki njihov potez gori je od sto noževa zabodenih u leđa, od milijun nanešenih rana, od ičega... neobjašnjivo ali istinito... teško mi je kada me uhvati ta moja "bolest" ikako se vratiti u svijet živih, ne mogu se tomu oduprijeti, nemogu otići, samo mogu čekati da prođe... a ono nikako da prođe... ponekad bih stvarno željela biti netko drugi, živjeti normalno, biti normalna, bez svih mojih problema koji su samo u mojoj glavi... and I can't keep them inside anymore...

oni...
ja...

ponekad razgovaram sa svojim odrazom u ogledalu... pričam si kako će sve biti bolje, da se samo trebam truditi, smijati im se, i pokušavati naći ono bolje u njima...
nakon toliko ohrabrivanja, ništa se nije dogodilo... palo je u vodu... sva prijateljstva, sva ljubav...

on..
ja..

otišao je na neko vrijeme.. trebamo razmisliti rekao je... znate, fali mi... znam da i ja njemu falim... ali mi to nikada neće priznati... ovaj drugi, napisao mi je još jednu pjesmu, pronašla sam ju u njegovoj ladici, slovila je: mojoj malenoj... kako je predivno biti nečiji, smjestiti se u njegovim mislima, srcu, napokon se prizemljiti, pronaći ono što sam toliko dugo tražila.. srce koje lupa za mene... u blizini tog čovjeka više nema čudnih "osjećaja", samoće ni tuge, taj čovjek iskopa ono malo sreće iz mene, položi mi ju na dlan i smješkom ju rasprši u moje lice.. više nema lažnog smješka, samo ljubav u mojim očima plamti, samo radost gospodari mojim srcem...

tog čovjeka zasad više nema, ignorirala sam ga.... zašto? neznam... nesvjesno... nenamjerno... slučajno...
izabrala sam drugu osobu, nesvjesno...
a on je otišao...

suze klize i ostavljaju samo bolni trag... tražim njegove oči, ali moje se zaklapaju.. odlazim...

...hear me scream as I face tommorow...

18.10.2006., srijeda

Tebi...

Image Hosted by ImageShack.us

prije samo par tjedana bila sam krhotina
mali komadić ovoga svijeta...
izgubljena,
ostavljena,
napuštena...
kada svi odu
prođu
ostala sam sama sjediti na klupi...
gledala sam kako on odlazi
ali ovaj put nisam krenula za njim
iako sam to toliko htjela...
ostala sam gledati kako odlazi
sve što sam ikada voljela
čovjeka kojemu sam poklonila svoje nebo
svoje zvijezde
a koji ih je okovao i izgazio...
zamisli kako sam se osjećala
kada si me razrezao
i ostavio da krvarim?
ali nije te bilo briga
zar ne?
ni tada nisi mario
nikada nisi mario...
zašto bi?
svake noći gledala bih u zvijezde
tražila bih svoje zvijezde među toliko njih
ali nikada ih ne bi pronašla...
možeš li zamisliti kako sam se osjećala
kada sam nakon sati i sati traženja, plakanja, nesanice
zaspala i ponovno sve ispočetka sanjala?
kada sam te tražila
a tebe nije bilo?
kada sam te trebala
a ti si odlazio?
razočarana u sebe toliko sam puta posegnula za tabletama,
skalpelom, nožem
i svaki put mislila samo na tebe...
izolirala sam se od svih
tražila sam pomoć
ali nitko nije pristizao
tražila sam nekoga
ali nikoga nije bilo...
tebe nije bilo...
ponekad bih te vidjela na cesti
a bi me ignorirao...
možeš li zamisliti kraj svijeta?
e pa tako sam se tada osjećala...
cijeli svijet mi se srušio
a da ti to nisi ni opazio...
tako me dobro poznaješ...
dugo sam se pitala
što je u meni krivo
da baš uvijek sve uništim
da baš uvijek sve pokvarim?
toliko sam sanjala da si još uvijek tu
toliko sam željela poljubiti te barem još zadnji put
ali ništa se od toga nije ispunilo...
imaš li pojima koliko sam patila?
ne, nitko ne zna...
pravila sam se da je sve lijepo,
tek tu i tamo pukla bi moja savršena maska
neki su to vidjeli
ali brzo bih pokrpala rupe i krenula dalje
lažnim smješkom, lijepim riječima, sretnim gestama
lažima...
nikome nisam htjela priznati da te još uvijek volim
i da patim
da umirem...
i tako danima...

kada sam se najmanje nadala
zvijezde su osvanule na mom nebu
on mi ih je vratio svojim blagim smješkom
uznemirio je moje srce
netko drugi...
sve manje sam razmišljala o tebi
jer sve moje misli zaokupila je njegova ljepota
njegova predivna duša...
danima bismo razgovarali
a dani bili bi tako kratki
ponekad zaustavila bih se u njegovu pogledu
zaustavila bih vrijeme
i nikada ga ne bih pustila da teče
željela sam biti uz njega
zauvjek...
ti si polako nestajao iz mojih misli
sada je postojao samo on...
držao me na dlanu
poput pahuljice
divio mi se,
smiješio,
pisao mi pjesme,
skidao mi zvijezde
i nikada me nije povrijedio...
volio me,
a ja sam njega voljela još više,
više od ičega...
nikada se nisam nadala da postoji netko kao on,
on je bio ostvarenje mojih snova
princ na bijelom konju
koji mi je poklonio cijeli svijet...
ti si to samo promatrao
i uletio kada je bilo najljepše...
podsjetio si me na sve lijepe trenutke koje smo proživjeli
ponovno si otkrio onaj dio srca koji te voli...
zašto opet?
prošlost me zbunjuje
a sadašnjost još više...
ne znam što želim...
znam da samo jednog volim...
i znam da tebe ne volim...
samo te ne mogu preboljeti...
ipak svaki put pomislim na tebe
kada god
ti si još uvijek sastavni dio mog života
a on
on je nešto što nikada ne želim izgubiti...
ne želim ponovno izgubiti taj predivan osjećaj zaljubljenosti
tu njegovu pažnju i ljubav
ne želim izgubiti njegov blagi pogled
ni njegove predivne oči
leptiriće koji polete u meni kada ga ugledam
sreću koju osjetim kada ga dotaknem...
ne želim..
on je zbunjen,
otuđio se,
ali još uvijek mi piše pjesme,
još uvijek me milo gleda,
još uvijek mi skida zvijezde
i voli me više od ičega...
tražim ga u snovima
ali svaki put ti mi se prikažeš pred očima
a on tek u pozadini
tužno me gleda u tvojoj sjeni...
znam da sam mu sve
ali istovremeno mislim da mu ništa ne značim...
ne želim vjerovati da zaista on postoji
jer ne želim ponovno gledati kako se netko okreće
i kako me gazi...
zašto mora biti tako savršen?
zašto ti uopće postojiš?
odlazi molim te...
bojim se da ću ga izgubiti
ali ne mogu se tako brzo oporaviti od tvojih laži
ne mogu tako brzo ponovno voljeti
toliko dati
koliko sam tebi dala...
još uvijek tražim nestale komadiće srca
a već sam mu cijelo srce prodala...
ne želim toliko riskirati...
ali toliko ga volim...
nemogu ga više ni pogledati u oči i reći mu da ga volim
kada i dalje mislim na tebe...
i znam da te mrzim
ali ne mogu to shvatiti...
postoji li mogućnost da se pronađem u njegovu srcu
još uvijek neznam...
ali znam da postoji mogućnost da ostanem sama...
svi na kraju ostanu sami...
moram li i ja?

Image Hosted by ImageShack.us

09.10.2006., ponedjeljak

Jesam li sam?

Image Hosted by ImageShack.us

I kada sjediš sam
Sam u mraku
A tišina otkrije ranu svaku
Pitaš li se ponekad
Jesam li sam?
I kad ležiš sam
Sam pod zvijezdama
Kada svaka suza
Teče godinama
Pitaš li se tada
Jesam li sam?
Kada mjesec sam
Sam na nebu sja
Preko svijeta,
Preko mora
Godinama
U tišini daleko
Stoljećima...
Jeli on sam?
I kad tuga
Tužni sni
Obuzmu svo svjetlo
Vragovi zli
Poželiš li tada
Biti sam?
Kada sam
U daljini
U tišini patiš
A nikog
Nema u blizini
Da shvati
Poželiš li tada
Nekoga?
Kada sam
Među ljudima
Tražiš pomoć
Među osudama
Poželiš li tada
Nekoga?
Kada sam
Ispod crnih oblaka
Sanjaš o njegovim
Poljubcima
Pitaš li se ponekad
Zašto sam sam?
Poželiš li ponekad
Svoje čežnje
Svoje boli
Reći mu tad
Ali njega nema
Baš nikada?
Pomisliš li ponekad
Jesam li sam?
Jesam li sam?
Postojiš li i ti
Ili samo ja?

Image Hosted by ImageShack.us

no ovo nema smisla, kao što većina stvari nema smisla. Hvala na komentarima i na svemu. Neznam kako da vam zahvalim, samo mogu reći hvala.

moonshadow...

24.09.2006., nedjelja

I dalje mislim na vas... ali moram otići... netko uvijek mora otići... a onaj drugi mora ostati... i patiti... držite se... jer ja neću...

Image Hosted by ImageShack.us

Ponekad, samo ponekad
Pitam se kako sam došla do ovoga...
Da kada god pomislim
Plačem...
Da kada god zavolim
Umrem...
Da kada god povjerujem
Propadnem...
Da kada god poželim otići
Ostanem...
Sve u što sam ikada vjerovala
Srušilo se u tisuće malih komadića...
I ponovno se tražim
Među toliko nedefiniranih olupina
Tražim ostatke svoga srca
A suze ih odnose sve dalje i dalje...
U nepovrat...
Kada god pomislim da je gotovo
Sve krene ispočetka
I tako godinama...
Uvjeravam se, da jednom više neće biti tako
Jednom...
Mašta čini moj život savršenim
Mudro i vješto prikrivanje tuge...
Godine iskustva...
Ponekad samo ponekad
Pitam se, što bi bilo da se nismo sreli...
Bi li tada bila sretnija?
Bi li on bio sretniji?
Bih li bila ovo što i jesam?
Ponekad, samo ponekad
Maštam da je neko drugo vrijeme...
Lijepo je maštati o princu na bijelom konju...
Ali kada se vratiš nazad u realnost
Njega nema
Ode kao i svi drugi
A ti ostaneš sam...
Ponekad, samo ponekad
Legnem u njegovo naručje
Zavaram se da je sve kao i prije
Pokušavam promijeniti prošlost
Ali ne mogu se skriti...
I dok ležim uz tebe
Ne mogu se sakriti
Ne mogu otići
Mogu samo ležati
I gledati kako šavovi kojima sam vezala srce
Pucaju
I podsjećaju da ponekad, samo ponekad
Borba za ljubav nema smisla...

Image Hosted by ImageShack.us

17.09.2006., nedjelja

Samo ja ovaj put... samo tuga ovaj put... samo iluzija ovaj put... baš ništa... ništa vrijedno spomena... ipak... to sam samo ja...

Gledala sam zvijezde...
Nakon toliko vremena
Ponovno sam se našla pod njima
Malim, dalekim, neumornim i upornim izvorima svjetlosti...
Ležala sam i razmišljala
A suze su klizile niz obraze...
Nisam se pomicala...
Nisam imala snage...
Prikovala sam svoj pogled za zvijezde
Ostavila sam svoje želje među njima
A nade zauvjek ispustila...
Mari li itko?
Ne, niti će ikada...
Samo će me zavaravati
Skrivati svoje tajne želje, podmuklosti
Iza te tako očaravajuće, lažne riječi...
Ljubav...
Baš kao i zvijezde
Zavarava te da ju možeš imati
Baš kao i zvijezde
Uvjere te da su samo tvoje...
Ali i one odu...
I ljubav prođe...
Ostaneš sam...
Usred tišine
Čežnje i boli...
A suze i dalje padaju
Za uspomenu
Za opomenu
Da kada god misliš da si sretan
Sjeti se
Da je to
Samo iluzija
Kada god misliš da si zaljubljen
Znaj da je to
Samo laž...
I koliko god puta mislit ćeš da se varaš u svemu
Da je sve dobro, i da je lijepo
Samo ćeš još više pasti
Sve dublje...
Sve dalje od istine...
Pusti...
Neka ode...
Ništa ne možeš promijeniti...
Koliko god pokušavao nemožeš imati ni zvijezde
Ni sreću
Ni ljubav...
Svijet djeluje pomoću iluzija...
Svi mi djelujemo pomoću laži...
A vidiš, ljubav ne djeluje...

Image Hosted by ImageShack.us

girl from dark.. volim te...
kiwi... volim te...
a ti.. ljubavi moja... nikada nemoj zaboraviti da voljeti može svatko... ali mora željeti... i mora to znati pokazati... a to ne može svatko... volim te...

i svi vi dragi moji koji mi ostavljate komentare... želim vam zahvaliti...
mojoj dragoj Manelys na svoj podršci..
cyanide...
punkeru...
moonspell...
ivee...
at the end of the tunnel.. hvala na utješnim riječima...
blackenu... hvala na podršci.. puno mi znači...
nirvana kurdt...
donald...
nessi...
hoti..
psiho queen..
the nymphetamine...
*~ˇTwiSTeD wHiSpErSˇ~*
dark angel...
mejdnici...
''**insomnia**''
madness gone crazy...
numb 667...
...anđeo s greškom...
rock4ever
...Cursed princess...
Bla bla
Ž@cu..
i svima onima koje nisam spomenula...
nemogu sve...
volim vas...

Image Hosted by ImageShack.us

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se