bilješke uzaludnog hroničara http://blog.dnevnik.hr/mudenburger

ponedjeljak, 30.11.2015.

Beč


Nekada se je govorilo da svi putevi vode u Rim a meni se čini da bi se moglo reći da svi putevi vode u Beč.
E,jebi ga,da princip ne ubi Ferdinanda možda bi još uvijek bio i naša prijestolnica.

Bio sam za vikend tamo,po prvi put. Sve je prepuno turista,svih boja i rasa.
Već se osjeća adventski ugođaj.Već su podignute kućice u kojima se prodaju pokloni,kuhano vino,kobasice...
Na trgu ispred Karlove crkve je rasuta slama po kojoj se valjaju djeca i pokoja japanka dok je ovi njeni manijakalno slikaju.
Kinezi su ipak malo „pristojniji“ njih dvoje me je zamolilo da ih uslikam, onako čoporativno.

Posjet Schonbrunu me je podsjetio na studnetske dane u BG.Brate,košava brije na suvo,ma smrz’o sam se k’o dupe. Ali je vrijedilo.
A ponajbolji im je javni saobaraćaj i to je još sve džaba.Bar ja nisam kupovao kartu a koristio sam i U Bahn i bus.Još samo u trajvan nisam uš’o.
A ridžovana nigdje na vidiku (beogradski izraz za kontrolora u javnom prevozu).

Grad je u potpunosti podređen biciklistima.Staze za njih su svugdje.
A rekao bih i djeci.Kada sam vidio jedno dječije igralište došao sam u iskušenje da se popnem na neku od onih sprava.Samo...bojim se da bi neko od brižnih roditelja u roku odmah zvao policiju.A dok ja njima objasnim...

Naravno,raje iz ovih naših krajeva ima k’o u priči.Dođeš u Vienu i u pojedinim trenucima uopšte nemaš osjećaj da si u Austriji nego na Balkanu.
Pa, ko im je kriv što su tako dugo gospodarili ovim našim prostorima.
Sve bi ovo bilo fino krasno kada bih ja znao da nakeljim slike...
Ma uostalom znate kako izgledaju Hofburg,Schonbrun...

30.11.2015. u 00:08 • 7 KomentaraPrint#^

subota, 06.06.2015.

Mala matura

U prošli petak su djeca završila osnovnu školu,tj. 9. razred.
Sinoć je bilo matursko veće u lokalnom hotelu.Djevojčice uglavnom odjevene u haljinice i...patike.
Obzirom da je naše dijete učenik generacije zakonita i ja smo takođe dobili poziv da prisustvujemo svečanosti.
Sjedili smo za stolom sa nastavnicima.Oni su redom prilazili i čestitali:"Imate divnu djecu!"
Dodjela Vukovih diploma i proglašenje učenika generacije.
Ona i njen brat blizanac su bili jedno drugom najveća konkurencija tako da je sasvim svejedno ko je osvojio nagradu.
Trenutak ponosa,prejebeno dobar osjećaj,znaš da si nešto uradio kako valja.
A opet...to je samo osnovna škola.Treba u istom ritmu nastaviti i dalje.
Za10-ak dana je upis u srednju školu a onda počinje dugo toplo ljeto,do novih školskih obaveza.
Ljube vas mama i tata!

06.06.2015. u 16:12 • 12 KomentaraPrint#^

srijeda, 01.01.2014.

2013.

Ne baš osobito originalan povod ali kada mnogi rezimiraju proteklu godinu da i ja napišem par rečenica na tu temu.
Nije bilo mnogo toga pohvalnog i spominjanja hvale vrijednog.

Prije 2 sedmice smo Bred Pit(ić) i ja napunili 5 banki tj. 50 godina.
Mnogi bi rekli zgodna okrugla cifra,ali mene naprosto užasava.A i ne osjećam se baš toliko mator.
Valjda se nisam pohabao po kafanama i ludim provodima.

Ljetos smo obiljžili i prvu godišnjicu maminog odlaska sa ovog svijeta.Naravno,da je tati najteže.
Mi djeca živimo svoje živote.

Na poslovnom planu "bljak".Nikada gore.4 puna mjeseca nisam ništa nacrtao,a samim tim ni naplatio.

Krenuo sam na kurs njemačkog da malo osvježim znanje pa da se pokuša nešto preko grane,ako već nije kasno.

Ne znam ni šta da očekujem od ove Nove 2014.
Nadati se da će biti bolje. .-)

01.01.2014. u 20:09 • 3 KomentaraPrint#^

subota, 24.08.2013.

***

Punih godinu dana nisam ništa napisao na blogu(izuzev ponekog komentara).

Danas smo obilježeili godinu dana od kada mama nije sa nama.
Odlazak na groblje,gomila kineskog plastičnog cvijeća,zadušni ručak...

Da li sam se ulijenio ili samo nemam volje obzirom da mi malo šta polazi za rukom.
Kada se desi nešto dobro ,važno,zanimljivo sigurno ću napisati novi post. :-)

24.08.2013. u 21:21 • 4 KomentaraPrint#^

petak, 24.08.2012.

R.I.P.

Danas sam sahranio majku.Umrla je prije 2 dana,totalno nenadano.
Provela je bolnici svega 7 dana.Podmukla bolest koja ne daje znake svoga prisustva dok već nije odveć kasno.
Još nisam ni svjestan koliko će mi nedostajati.To ću tek da vidim.
Mislim da će tati nedostajati najviše.Ipak su zajedno proveli skoro 50 godina.

Draga mama hvala ti na svemu i laka ti crna zemlja!

24.08.2012. u 23:52 • 8 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 16.07.2012.

30-a godišnjica







Koga?



„Ćega?“



Mature!





Protekli vikend sam proveo u rodnom mjestu.Došli smo do gorespomenute cifre
pa je bio red i da se prigodno obilježi iako stvarno grdo zvuči.



Bilo mi je malo nepraktično da dolazim u 11:00 sati na prozivku pa da čekam
do 18:00 za kada je zakazana žurka tako da sam istu i preskočio.



Sada mi je žao što misam došao na vrijeme.



Padanja u zagrljaj,poljupci,izlivi oduševljenja,(ne)prepoznavanja...



Razišli smo se po bijelom svijetu k’o rakova djeca.Najviše ih je u
Švedskoj, Njemačkoj,Hrvatskoj,Deželi...



 



Bili smo na terasi restorana na samoj obali jezera.Naveče je pored vode
uvijek hladno pa je valjalo ogrnuti nešto preko leđa.



U istom objektu se je proslavljala i svadba pa smo imali i (neplaniranu)
muziku.



Dok sa svakim pomalo popričaš dočekalo se i sitne jutarnje sate i fajront.



Mi koji smo došli sa strane samo smo se preselili u hotelske sobe na
spratu.



Da mi je neko nekada rek’o da ću u rodnom gradu spavati u hotelu...



Sada me za mjesto ne vežu nikakve emocije,samo suva statistika,mjesto
rođenja:



Mudenburg!



Ipak ću prvom prilikom odvesti djecu da vide gdje im je tajo rođen.



Idući sastanak je za 5 godina.

Uf,koliko ćemo sijedih tada imati?


Sa dugaricom koja nije stigla na sastanak danas sam popio kafu i lijepo smo se ispričali.


Rekao sam joj i da sam u 6. razredu bio smrtno zaljubljen u nju.Na to smo se slatko nasmijali.



 



 



16.07.2012. u 21:44 • 3 KomentaraPrint#^

srijeda, 28.03.2012.

Kuća ili rušilački

Bio sma u dilemi da li ovo napisati kao mail dragoj prijateljici blogerici ili kao post.Ma neka bude post,možda ga neko i pročita iako je skroz ličan.

Kao inžinjer na faksu sam učio kako napraviti kuću,ali ne i kako je srušiti.
A upravo to smo danas (u)radili. Babina stara kuća s početka 50-ih.
Drveni skelet ispujen ciglom.Ručno tesane hrastove grede spojene ručno kovanim klinovima.Kablovi u bergman cijevima.

Kuća mala,skromna,sirotinjska,dvije prostorije. Baba je umrla prije 18 godina i u njoj već dugo niko ne živi tako da je izgubila i svrhu svog postojanja a i počela je da se urušava sama od sebe. Zub vremena je neumoljiv.
Za par godina bi na njenom mjestu bila tek gomila šuta. Ali meni ni takva nije smetala i ja to nikada ne bih uradio,ali stari misli drugačije.

U te dvije prostorije sam proveo mnoge sretne trenutke. Mama je često sestru i mene ostavljala kod babe na čuvanje. Sjećam se kada je bio zemljani pod, daščani je postavljen tek kasnije. Uf,baš sam mnogo mator.

Trebaće mi mnogo vremena da se naviknem na ovu prazninu. Oko će i dalje da traži u bijelo okrečene zidove.
Meni je bila ljepša i važnija od bilo čega jer je u njoj živjela moja baba koja me je puno voljela.A i njen kajmak je bio vrhunska delicija.

Kada bi preko ljeta dolazili gosti(tetke iz BG) glavni logistički problem bi bio kako ih sve smjestiti na spavanje.Neke bi zapao i tavan na štali.
Mirisno sijeno i ne zvuči kao loša opcija?

28.03.2012. u 16:59 • 5 KomentaraPrint#^

nedjelja, 18.12.2011.

Rođendanski

Kako ide ona pjesma:

..Svanuo je divan dan,danas mi je rođendan
Maramu ću svezati,dobro ću se zezati...

Dok si rek’o sex prođe godina dana i postajem godinu stariji.
U međuvremenu nisam baš bio vrijedan što se tiče bloganja,premalo napisanih postova.Valjda nije imalo šta da se kaže.Bar ih redovno čitam.
Ujedno prvi ročkas na fejsu,hm.

A najljepši pokon je kada mi se djeca ujutro uvale u krevet i izljube svog taju.J

Ma mislio sam da pišem o još nečem.Naime,prije 3.5 mjeseca ovi vaši carinici su mi uhapsili kola.Prilikom rutinske kontrole na granici u Gradišci su otkrili da je broj šasije krivotvoren.
Dva dana prije toga vratili smo se sa mora (odakle potiču i one slikice iz prethodnog posta).
A ja vozio kola punih 8 godina i nisam imao pojma da sam kupio mačku u džaku.Čovjeka zadesi belaj tamo gdje ga najmanje očekuje.
But,jebi ga.
Prije mjesec dana sam otišao u Slavonski brod i uzeo vozilo i dopelao ga doma,
ali...bez prometne i tablica koje putuju službenim putem relacijom Brod-ZG- Sarajevo-Banja Luka.Pravo putešestvije.
A u međuvremenu drndam se u tatinom kadetu.Horor,ali je bar u voznom stanju.
Sada čekam da dokumenti stignu pa da vidim šta će naši organi poduzeti po tom pitanju.
Samo da ne bude kao čekanje Godota. J

18.12.2011. u 10:41 • 4 KomentaraPrint#^

četvrtak, 08.09.2011.

More



Bili smo na moru.Nikada ne možeš uskladiti vrijeme i novce.Kada dođem do novaca već je septembar.Bar je vrijeme bilo fenomenalno.
U mjestu su samo apartmani i kamp,nema hotela,diskoteka...pravo mjesto za dosadni obiteljski odmor.
Uhvatili smo zadnji voz za odlazak jer su u ponedeljak djeca krenula u školicu.
Toplo,čisto i mirno more(dole) i sunce (gore) nisu dovoljni pa poslije 2-3 dana postane dosadno,jedino su djeca koliko toliko uživala.Nema internetaaa!
A svi smo postali ovisni o njemu.
Ambrozija davi zakonitu pa joj prija boravak na moru.
Domaćini kažu da do početka avgusta gostiju u mjestu nije ni bilo.U moru nikada više od 7-8 kupača istovremeno.Izgleda da i ovde važi ona srbijanska: što južnije to tužnije.
Miris mediteranske vegetacije me svaki puta nanovo oduševi.



Jutarnje oseke i popodnevne plime,sve je tako predvidljivo.
Čini mi se da more treba ići 2x,prvo sa ženom i djecom a drugi put sa prijateljima,ljubavnicom...
I pored onako blagog sunca seljak je uspio da izgori,doduše nije bilo strašno.
Brancini i orade na gradelama,zajednički objed sa domaćinima.Obzirom da već četvrti put idemo kod istih ljudi više se i ne osjećamo kao gosti već kao rodbina.
Muškarac se za takav put spremi za 10 minuta,2-3 majice,2 bermude,2 gaće,kupaće,papuče i to bilo to,dok je zakonitoj potrebna cijela vječnost.
Da bi se vidjelo i nešto zanimljivo u povratku smo svratili u arboretum u Trstenom.Puno tropskih biljaka,zanimljivo i poučno za vidjeti.


08.09.2011. u 11:15 • 15 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 20.06.2011.

Punoljetnost

Naslov se ne odnosi na mene nego na njega.
Znači ima 18 godina.Mislim brak,moj i njen.Juče nam je bila godišnjica.
Davno je bila ratna 1993.Ljeto u Beogradu.Rekla je da hoće da se uda.Mislim se,pa dobro,budem se i ja ženio.
Da li sam se zajeb'o?Sve mi se čini.Samo sada je malo kasno.
Imamo divan minuli rad u vidu jedanaestogodišnjih blizanaca(koji ne prestaju da se mlate).
Svašta smo zajednički preturili preko glave

20.06.2011. u 11:01 • 12 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2015  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Studeni 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Siječanj 2014 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (2)
Rujan 2010 (3)
Ožujak 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Studeni 2009 (1)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Opis bloga

od svega pomalo

e:mail-gajic.r@teol.net

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr
Ribafish
Reginaelena
Novevijestiiznesvijesti
Callgirldiary
Rudarka
Hybridstuff
Usidjelicki
Sasvim-svejedno



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se