MT mafija

28.04.2005., četvrtak

Informatika

Stalno pišem o kojekakvim zanimanjima. E pa danas je i moja struka došla na red. Evo jedan vic o informatičarima :-)



Žena poslala muža informatičara u dućan:
- Dragi kupi molim te paketić margarina, a ako budu imali jaja, kupi deset.
Informatičar donese iz dućana 10 paketića margarina.
Žena se razbjesni:
- Što si donio toliki margarin ???!
- Pa sama si rekla da kupim deset ako budu imali jaja.

- 10:15 - Ja mislim ovo... (20) - Daj mi ovo na papiru... - #

27.04.2005., srijeda

Danas je taj dan

Evo napokon sunce zasjalo punom snagom, danas najavljuju pravi vrući proljetni dan. Baš dobro, odmah me to asocira na ljeto, more, kupanje, ležanje u hladu, čitanje novina, rješavanje križaljki... Ajme jedva čekam svoj godišnji odmor (prošlogodišnji) koji ću iskoristiti u lipnju. Idem tri tjedna na more, juhuuuu. I sad jedan vic, iako stari meni je smiješam.



Znanstvenik postavio teoriju da (zahvaljujuci svojim dugogodisnjim promatranjima) iz osmijeha muskarca moze pogoditi koliko taj muskarac cesto vodi ljubav. I sad, za dokazivanje teorije postroje mu nekoliko slucajno odabranih muskaraca. Auditorij se naculio , svima stao dah... Profesor ide redom. Gleda prvog muskarca ovaj stisnuo usnice, faca kisela, kaze prof. - Svakih 6 mjeseci! Svi sada usmjere paznju na muskarca, on se neugodno premjesti s noge na nogu i konacno prizna: - Tocno tako! - Razlegne se aplauz, bravo bravo... Dolazi do drugog, gleda, ovome titra lagano rub usana...Kaze prof. - Jednom mjesecno! I fakat, i ovaj izbeci ocima i prizna - Tocno! - Opet aplauz. Dodje do treceg, ovaj ima smijesak, proviruju mu zubi...veli prof. - Oh gospon, vi svaka dva tjedna Tipu se na faci vidi da je pogodio i cijeli auditorij pljesak, cuje se tu i tamo "Bravo!" Sljedeci ima osmijeh da mu se svi zubi vide i prof odmah: - Oh, pa vi svaki drugi dan... - i naravno pogodi! Sljedeci ima tolki osmijeh da veci ni ne moze imati - i veli prof.. - Pa, vi mladicu svaki dan, jel da? - Tocno! I konacno dodje on do zadnjeg, a frajer ne da se smije nego da nema usi smijao bi se oko glave... I veli profesor - "Auu, pa vi dva do tri put dnevno" Auditorij vise ni ne ceka svi na noge, "Bravo, bravo!" kad cujes frajera - "NE!" Odjednom muk... Profesor popravi naocale, zagleda se malo bolje, veli ... - "No, svakako barem jednom dnevno?!" - Ne! - Jednom tjedno?! - Ne! - Jednom u dva tjedna? - Ne. - Jednom mjeseeno? - Ne. - Jednom u sest mjeseci? - Ne - Pa nije valjda ...jednom godisnje? - DA! Sad profu nista jasno...ode cijela teorija k vragu... - Pa covječe, samo jednom godisnje ... ZASTO SE ONDA TOLIKO SMIJES ?!!! A frajer veli: - Danas je taj dan!!!



Kad je vama taj dan?
- 08:50 - Ja mislim ovo... (18) - Daj mi ovo na papiru... - #

25.04.2005., ponedjeljak

Pliva patka preko Save nosi pismo navrh glave

Često virim u svoj poštanski sandučić. Nekad me to veselilo jer su za mene stizale samo razglednice, pisma i ostale vesele pošiljke. Ali u zadnje vrijeme nitko mi ne piše, a kamoli šalje razglednice. Samo mi računi stižu. Pa nisu se valjda poštari urotili protiv mene? Kad smo već kod poštara znam jedan stari vic (nemojte mi opet komentirati da je stari, znam i sam ali možda ga ne znaju baš svi)...



Otac prolazeći pored sinovljeve sobe čuje kako klinac kazuje svoju molitvu:
"Blagoslovi Bože mamu, tatu i baku. Zbogom djede."
Otac pomisli da je to jako čudna molitva, ali jednostavno zaboravi na to. Ali slijedećeg jutra djed umre!
Nakon mjesec dana otac imao priliku čuti ponovo kako se sin moli:
''Blagoslovi Bože mamu i tatu. Zbogom bako."
Slijedećeg jutra baka umre. Otac počne brinuti jer očigledno klinac ima nadprirodne sposobnosti...
Svaku večer otac prisluškuje sina kako se moli. I sve u redu jedno vrijeme, kad nako dva mjeseca mali se moli i otac čuje:
"Blagoslovi Bože moju dragu mamu. Zbogom oče."
Otac skoro pretrpi srčani udar. Ustade rano ujutro, ode u kancelariju, nikog nije primao; kada je vidio da je preživio dan, vrati se kasno navečer kući, ode u krevet i reče ženi:
"Draga imao sam užasan dan".
"Ti imao užasan dan? Meni jutros poštar umro pred vratima!"

- 09:11 - Ja mislim ovo... (18) - Daj mi ovo na papiru... - #

22.04.2005., petak

Prometne nezgode

Moram vas izvjestiti da sam nažalost imao laganu prometnu nezgodu. Sreća u nesreći je da nije bilo ozlijeđenih. Uglavnom ja sam većinom kriv. Evo što se desilo, radnja se odvija na kružnom toku u Škorpkovoj ulici tamo pored shoping centra. Ide ispred mene lijepi Volvo S60 zlatno žute boje. I to dosta brzo. A ja za njim. I došli mi do kružnog toka, u onom vanjskom krugu vozimo. Kad odjednom njemu uleti iz onog unutarnjeg kruga nekakav ogroman terenac, nisam ni vidio koji je bio. Ali tako je brzo i bezobrazno uletio da je čovjek s Volvom morao u mjestu stati. Naravno ja nisam držao dovoljno velik razmak i iako sam naglo kočio moj autić nema tako močne kočnice kao Volvo i BUUUM u njega. Sreća pa nije bila velika brzina pa nije bilo težih posljedica. Izađem ja iz auta, a iz Volva izlazi tip u odijelu, visok i sad se ja mislim ili će me izvikat ili zvat policiju. Udarit me neće sigurno jer ja izgledam opasno, kao pravi mafijaš. A on jadan počne pričat na engleskom (iako je auto domaćih tablica) kao u stilu službeni auto i nije se puno lupio i sve u redu i ode on. Ja se nasmijah i produžih dalje. Naravno nisam još bio na popravku a ni neću sve mi radi čak i svjetlo gori iako je par centimetara ušlo unutar karoserije. I odmah se ja sjetih jednog vica...



Kupio čovjek novog BMW-a, vozi se po gradu i staje na semaforu kad ono BUM!!! Okrene se on i vidi fiću, pogleda svoj BMW, kad ono stop svjetla polomljena, branik iskrivljen... Krene on ljutito prema vozaču fiće,zgrabi ga za kragnu, kad ovaj zavapi:
- "Nemoj ba prijatelju, ti imaš para pogledaj šta voziš,a ja nemam, siromašan sam, smiluj se!"
Ovaj se smiluje i pusti ga. Malo kasnije na drugom semaforu BMW staje i opet BUM!! Okrene se i ne može vjerovati!!! Opet ISTI fićo!! Sad je ovaj iz BMW skroz popizdio, kreće da ubije ovoga iz fiće, kad ovaj opet zavapi:
- "Nemoj molim te imam ženu i troje djece, ko će da ih hrani..."
I ovaj se opet smiluje. Krene, i na trećem semaforu opet BUM. Okreće se, kad onaj otpozadi iz fiće mu maše i viče:
- "Idi idi, ja sam."

- 10:15 - Ja mislim ovo... (17) - Daj mi ovo na papiru... - #

21.04.2005., četvrtak

Kratka priča iz Raja

Danas sam malo boljeg raspoloženja. Valjda zato jer sam odspavao više od 6 sati. Sigurno je to. Evo jedan vic, nadam se da se nitko neće naljutiti...



Vozeći se na svoje vjenčanje, mladi par pogine u strašnom sudaru. Nađu se u strašno dugačkom redu pred vratima Raja, čekajući da ih Sv.Petar "obradi". Kako su dani čekanja prolazili, počeli su se pitati: Da li postoji mogućnost da se u Raju vjenčaju? Kad su konačno stali pred Sv. Petra, postavili su mu to pitanje. Sv.Petar reče: "Zbilja ne znam. Ovo je prvi put da netko tako nešto pita." "Možete li saznati?", upitaše mladi zaljubljenici. "Pričekajte ovdje, vratit ću se s odgovorom.", reče nasmiješeni Sv. Petar i nestade. Par je sjedio i čekao odgovor... nekoliko mjeseci. Dok su čekali, raspravljali su AKO im bude dopušteno vjenčati se, TREBAJU li to učiniti s obzirom na prilično vječnu izglednost takve obveze. "Što ako to ne bude funkcioniralo?", pitali su se, "Hoćemo li morati ostati zajedno ZAUVIJEK?" Nakon još mjesec dana, pojavi se konačno Sv. Petar vidno iscrpljen. "Da", reče on mladom paru, "MOŽETE se vjenčati i u Raju." "Odlično!", odgovoriše mladi, "Ali, baš smo se pitali, što ako brak ne uspije? Možemo li se u Raju i rastati?". Sv. Petar pocrveni, na uši mu izbije para i on bijesno baci svoju knjižurinu na pod. "Što se događa?", upita par, vidno ustrašen. "MA DAJTE MALO!", povika Sv. Petar, "trebalo mi je dva mjeseca da u Raju pronađem svećenika! Imate li pojma koliko bi mi vremena trebalo da ovdje pronađem ODVJETNIKA?!?"

- 12:37 - Ja mislim ovo... (11) - Daj mi ovo na papiru... - #

20.04.2005., srijeda

Ne da mi se

Dragi moji čitatelji, svakakvih vijesti sam jutros pročitao. I na neke od njih sam se zgrozio i htjedoh ih sad iskomentirat, ali vidim ja ne vrijedi jer samo ću se iživcirat, pa ću to ostaviti za neki drugi put. Samo jedan vic ovako nabrzinu:



Dvije dame u najboljim godinama su se odlučile da izađu u "život", naravno bez svojih muževa.
Otišle su na večeru i nakon dobre klope i zabave (olajavanja) prekomjerno su se nalile te su se u dobrim jutarnjim satima uputile doma.
Na putu do kuće im je došla jaka nužda pa su, kako ne bi svjetlile u mraku sa svojim guzama, otišle i sakrile se na obližnje groblje pokraj kojeg su prolazile.
Po napravljenoj nuždi su se dosjetile da nemaju toaletnog papira.
Jedna od njih se dosjeti - skine tangice i njima se obriše pa ih baci u koš od smeća.
Druga je imala jako lijepe i ljubljene svilene gaćice, pa ih spremi čiste u torbicu, a s obližnjeg vijenca otrga dio te se tako obriše.
Nakon toga su otišle doma.
Drugo jutro razgovaraju njihovi muževi: "Znas, ja ću poludjeti, moja žena je dosla doma tek rano ujutro, mrtva pijana i bez tangica" - kaže prvi.
"Nije to ništa" - kaže drugi - "Moja žena se također vratila doma rano jutro, mrtva pijana i bez gaćica, a iz guzice joj je virio komad trake s natpisom: - Nikada te nećemo zaboraviti. Petar, Ivan i NK Rijeka"

- 10:17 - Ja mislim ovo... (14) - Daj mi ovo na papiru... - #

18.04.2005., ponedjeljak

Spanish lessons

Kako vam idu strani jezici? Ja sam jedno vrijeme učio španjolski. Zašto pitate se, zbog sapunica? Ma ne, pa kakav sam ja mafijaš ako ne znam španjolski, pa kad surađujem sa Kolumbijcima i Meksikancima... Evo jedan vic i na tu temu:



A Spanish teacher was explaining to her class that in Spanish, unlike English, nouns are designated as either masculine or feminine.

''House'' for instance, is feminine: ''la casa.'' ''Pencil,'' however, is masculine: "el lapiz.'' A student asked, "What gender is 'computer'?'' Instead of giving the answer, the teacher split the class into two groups, male and female, and asked them to decide for themselves whether ''computer'' should be a masculine or a feminine noun.

Each group was asked to give four reasons for its recommendation.

The men's group decided that ''computer'' should definitely be of the feminine gender (''la computer''), because:
1. No one but their creator understands their internal logic;
2. The native language they use to communicate with other computers is incomprehensible to everyone else;
3. Even the smallest mistakes are stored in long term memory for possible later retrieval;
and
4. As soon as you make a commitment to one, you find yourself spending half your paycheck on accessories for it.

The women's group, however, concluded that computers should be Masculine (''el computer''), because:
1. In order to do anything with them, you have to turn them on;
2. They have a lot of data but still can't think for themselves;
3. They are supposed to help you solve problems, but half the time they ARE the problem;
and
4. As soon as you commit to one, you realize that if you had waited a little longer, you could have gotten a better model.

The women won.


- 09:37 - Ja mislim ovo... (21) - Daj mi ovo na papiru... - #

14.04.2005., četvrtak

Kome zvono zvoni

Ovaj naslov nema veze sa onom poznatom knjigom, ja ipak objavljujem zabavnije stvari; vic, šala i sl. Jutros sam objavio jednu dobru foru. Čim sam vidio da je još nekoliko blogera objavilo tu istu foru kao ja, samo prije mene, odmah sam odlučio ubaciti nešto novo. I to ima veze s onim kome zvono zvoni...



Zvoni zvono na vratima. Žena otvori, a pred vratima stoji nepoznati muškarac i pita:

- Imate li vi pičku?

Žena mu šokirano zalupi vrata pred nosom. Drugi dan se priča ponovi i ona uvečer, sva uzrujana, ispriča mužu što je bilo.
Muž najprije dobro opsuje perverznjake i dogovore se da on idućeg dana ne ode na posao za slučaj da onaj čovjek opet dođe.

Idućeg dana opet zvoni na vratima.

Muž stane iza vrata, žena otvori, a pred vratima zaista isti čovjek i pita:

- Imate li vi pičku?

Žena skupi svu hrabrost i odgovori:

- Imam!

A čovjek će:

- Onda recite svom mužu da koristi vašu, a ne onu od moje žene.

- 18:02 - Ja mislim ovo... (23) - Daj mi ovo na papiru... - #

13.04.2005., srijeda

Preneseno iz maila, možda je već objavljeno na nekom blogu...

Djelatnici na salteru domaćih letova Zagrebačkog Aerodroma bi trebalo odati prizanje na duhovitom i

inteligentnom odgovoru putniku koji je avionom trebao letjeti u najboljem slučaju u prostoru za prtljagu.



A evo sto se je dogodilo:



Zbog bure, let na relaciji Zagreb-Dubrovnik je otkazan. Vodič jedne turističke agencije je na salteru radio

re-booking za svoju poveću grupu nestrpljivih putnika, kada se jedan ljutiti gospodin progurao do saltera.

Bacio je svoju kartu na pult i uzviknuo "Ja MORAM biti na ovom letu i to u PRVOJ KLASI". Djelatnica na

salteru je odgovorila "Gospodine, zao mi je, prvo moram napraviti rezervacije za grupu ljudi koja čeka,

ako budete strpljivi sigurna sam da ćemo vam na neki način moći izaći u susret". Ljutiti gospodin nije bio

nimalo impresioniran i upitao je "ZNATE LI VI UOPĆE TKO SAM JA?". Bez okljevanja, djelatnica na salteru je

uzela mikrofon i rekla "Molim cjenjene posjetitelje Zagrebačkog Aerodroma za trenutak paznje. Na terminalu

za domaće letove imamo putnika koji ne zna tko je. Ukoliko bilo tko moze pomoći u otkrivanju njegovog identiteta,

molimo hitno da se javi na salter broj 2". Usred histeričnog smjeha putnika koji su čekali u redu, nestrpljivi

gospodin je bjesnim glasom dobacio djelatnici terminala "Jebo te ja", na sto je ona ljubazno odgovorila

"Zao mi je gospodine, ali i za to ćete trebati pričekati u redu"


- 19:06 - Ja mislim ovo... (6) - Daj mi ovo na papiru... - #

Traži se nestala djevojka

Neki dan nazove mene moj najbolji prijatelj. I tako smo pričali pola sata (na mobitel jer nemam fiksni telefon glupog HTa ili sad DTa). Ali uglavnom, da vam skratim priču jer nema smisla sad ovdje prepričavati sve što smo nas dvojica razgovarali; treba mu pomoć. On naravno zna da ja pišem blog (jedan od rijetkih). I eto ja sam odlučio pomoći kao pravi prijatelj iako ja mislim da je to sve glupost (oprosti prijatelju :-)). Ovo je sad njegova priča ukratko pa pomozite mu ako možete...



Upoznali smo se jednom davno prije nekih pet godina. Bilo je posve slučajno. Pogledi su nam se susreli samo na tren. Taj trenutak bio je onaj "nezaboravan", onaj koji se pamti i traje kao vječnost. Njene lijepe plave oči, njen tako blag pogled, a opet nekako prodoran, kao da gleda moju dušu. Odmah sam osjetio da je ona ta. Jedna i jedina, ona koja se traži cijeli život. I ja sam osjetio da i njoj nije svejedno. Na licu joj se pojavio tako sladak osmijeh. Nakon što smo samo par riječi izmjenili međusobno shvatili smo da smo srodne duše. Ali kao i sve u životu, nije sve tako idealno.Ja sam siromah, iz siromašne obitelji, mladi studentić koji se bori za svoj život radeći i studirajući. Ona je kćer bogatog privatnog poduzetnika koji je tko zna kako zgrnuo bogatstvo. I tako su velike razlike bile da smo se bojali okoline. Što će misliti roditelji, moji kojima je samo poštenje važno, i njeni kojima je samo status važan. Zajedno smo zaključili da nismo jedno za drugo. Rastali smo se odmah kako ne bi previše utonuli u ljubavne vode. Ali ja sam previše emocionalan, za mene je nakon prve sekunde što sam je vidio bilo kasno. Stalno sam mislio na nju i propatio. Jedino sam obećao sam sebi da niti jedne suze neću za njom pustitit. I uspjelo mi je. Vrijeme nosi zaborav. Polako sam se oporavljao. Nakon godinu dana našao sam jednu jako dragu djevojku. I ona je bila studentica, isto tako je životarila kao i ja. Bilo nam je prekrasno jedno s drugim. Pružio sam joj svu pažnju i brigu, ona je mene obožavala. Govorila mi je da sam joj najbolje što joj se u životu moglo dogoditi. Osjećao sam se ponovo zaljubljen, iako ne baš sto posto ali 99,9 % sigurno. To je bilo nekad. Danas, ja sam uspješan stručnjak, zaposlen u jednoj solidnoj europskoj tvrtki u Zagrebu. Plaća nije loša iako može i bolje. Kupio sam auto (polovni), čak sam i kredit za stan podignuo tako da više nisam podstanar. I sve je bilo lijepo i krasno u mom životu dok nisam sreo nju! Gabrielle Majetić. Čim sam je vidio prepoznao sam je. Ima sad malo dužu crnu kosu, ali sve drugo je ostalo isto ako ne i ljepše. Ono prekrasno lice sa vedrim osmijehom na licu. Tijelo idealne građe, ne kao manekenke jer one su premršave. Baš onako zgodna, čak bih rekao prezgodna za mene jer ja sam onako prosječan, ali simpatičan. Nakon što smo se drugi put sreli zaključili smo da to ne može biti slučajnost. Jednostavno nas je sudbina spojila. Bili smo glupi što nismo niti pokušali biti zajedno. Sad mi više nije padalo na pamet mišljenje okoline, moji roditelji u penziji, njen otac po novinama kao veliki lopov pretvorbe, ali naravno mišta mu ne mogu dokazati... I sve bi bilo super da ja nisam zauzet. Nismo razmjenili telefonske brojeve. Ne znam što da radim. Pretražio sam cijeli Internet, ali nigdje se ne spominje Gabrielle Majetić. Jedino onaj glumac Franjo Majetić, smješno jer tako se njen otac zove. I sad je ja tražim, ne želim je kao ljubavnicu ali čini mi se da smo srodne duše i da možemo biti jako dobri prijatelji.



Dobro ako netko želi pomoći mom prijatelju nek mu obavezno javi pozna li ili je čuo za tu žensku Gabrielle Majetić, onako zgodnu, dvadesetpet godina, malo viša, duge crne kose, divne plave oči...
A sad vam mogu napisati razlog zbog čega mislim da je sve to glupost. Moj prijatelj je sve ovo sanjao... Kakvi bujni snovi?! Iako ako stvarno postoji ovakva osoba po onom kako je opisao i ja bih je rado upoznao :-))))
- 02:22 - Ja mislim ovo... (3) - Daj mi ovo na papiru... - #

11.04.2005., ponedjeljak

Mladi tata

Eto ja se još privikavam na svoju kćerkicu i njen noćni ritam života. Kao da smo žena i ja svaku večer u diskoteci, samo što je uvijek ista pjesma: Aaaaaaaaaaa, eeeeeeeeeee. A kad malo naraste vodit ću je u šetnju. Evo iskustvo jednog drugog tate...



Sunčan proljetni dan. Izveo otac sinčića u šetnju i brzo se pokajao, jer pokraj njih svakih minutu dvije prođe poneka lijepa djevojka. U jednom trenutku mladom tati se omakne:
- Auuu, kakva pička...
- Što si rekao tata?
- Ovaj... rekao sam: 'kakva ptica'.
- Gdje je ptica, tata?
- Eno je na drvetu.
- A koja je to ptica, tata?
- Kanarinac, sine.
- A koje je boje kanarinac, tata?
- Žute, sine.
- A je li čitav žut?
- Nije ima crvena krila.
- A zašto ima crvena krila, tata?
- Zato što jede stonoge!
- A imaju li stonoge stvarno sto nogu, tata?
- Nemaju baš sto, ali imaju puno.
- A koliko puno tata?
- Sine, rekao sam pička...

- 12:34 - Ja mislim ovo... (7) - Daj mi ovo na papiru... - #

08.04.2005., petak

Metafora

Požar je bio metafora, za one koji nisu skužili...
To se samo moja kćer javlja :-)
- 15:14 - Ja mislim ovo... (8) - Daj mi ovo na papiru... - #

4 ujutro

Budan sam, upravo mi je zasvirala uzbuna.
Moja bolja polovica gasi pozar,
ja samo iscekujem kako ce to zavrsiti.
Pozdrav!
- 04:01 - Ja mislim ovo... (3) - Daj mi ovo na papiru... - #

04.04.2005., ponedjeljak

Financijska policija

Bila nekad u Hrvatskoj financijska policija. I onda su je ukinuli. Nemam pojma zašto, vjerojatno su se mnogi prepali da ih neće otkriti koliko su novaca pronevjerili. Ili im je preskupo bilo podmićivati ih stalno. Ali govori se da će je opet vratiti. Živi bili pa vidjeli. A nedavno je i u šumi bila financijska policija. Evo kako je to bilo:



Trči puž šumom i vidi ga roda.
- Kamo žuriš, pužu?
- Došla financijska u šumu, a ja imam kuću, žena ima kuću, djeca imaju kuću.
Stane bježat i roda, vidi to medo pa ju pita:
- Kuda žuriš, rodo?
- Došla financijska u šumu, a ja živim na visokoj nozi, žena živi na visokoj nozi, i djeca isto.
Počne i medo bježati, vidi ga majmun te upita:
- Zašto žuriš medo?
- Došla financijska u šumu, a ja imam bundu, žena ima bundu, i djeca je imaju.
Počne i majmun bježati, te promisli i stane:
- Pa zašto ja trčim?! Ja sam gologuz, žena mi je gologuza, i djeca isto...

- 18:09 - Ja mislim ovo... (10) - Daj mi ovo na papiru... - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje.

Veljača 2010 (1)
Ožujak 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (1)
Rujan 2007 (1)
Srpanj 2007 (5)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (8)
Prosinac 2006 (5)
Studeni 2006 (4)
Listopad 2006 (8)
Rujan 2006 (9)
Kolovoz 2006 (4)
Srpanj 2006 (9)
Lipanj 2006 (5)
Svibanj 2006 (1)
Travanj 2006 (8)
Ožujak 2006 (9)
Veljača 2006 (5)
Siječanj 2006 (8)
Prosinac 2005 (5)
Studeni 2005 (7)
Listopad 2005 (9)
Rujan 2005 (11)
Kolovoz 2005 (4)
Srpanj 2005 (15)
Lipanj 2005 (9)
Svibanj 2005 (11)
Travanj 2005 (14)
Ožujak 2005 (12)
Veljača 2005 (12)
Siječanj 2005 (5)
Prosinac 2004 (15)
Studeni 2004 (15)
Listopad 2004 (20)
Rujan 2004 (24)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga moga

Blogovi raznorazni

Tko sam?

Plan



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se