MT mafija

Nažalost, često sam puta u životu bio prisiljen zvati raznorazne male oglase. Podstanar sam, tražio sam sobe i stanove, kupovao sam i mobitel preko oglasa, a kad je baterija izdušila i nju isto. Ništa još nisam prodavao, a ni neću tako skoro. Baš sam neki dan čitao vijest o prevarantu. Iznajmio je jedan stan preko oglasa, o onda je taj isti stan iznajmio opet preko oglasa. I nasjelo je pet šest ljudi koji su dali novac unaprijed za par mjeseci. Pazite se ljudi moji, molim vas dobro provjerite situaciju, vlasnički list, podatke iz osobne... Eto upozorio sam vas, ne želim vas imati na savjesti. I opet jedan vic:
Mali oglas: Prodajem kuću na klizištu, nije puno prešla.

Prevario sam te draga, sve ti priznajem... Ja opet počinjem sa stihom. Vjernost je opasna tema. Ako se izjadate ovako javno da ste prevarili nekog svog bližnjeg može se saznati i onda zlo i naopako. A jeste li vjerni? Ostali bi vjerni da vam se ponudi nekakva filmska zvijezda? Ja bi ostao vjeran, bar mislim, još mi se nije dogodilo da me zavodi nekakva atraktivna ženskica. Je li stvarno vrijedno riskirati trenutnu vezu zbog jednog kratkotrajnog užitka? Najviše se volim izraziti vicevima pa evo jedan na tu temu:
Nakon što je pregledao Fatu doktor će Muji: “Fata je trudna.” – “A kako doktore, pa pazio sam.” A doktor će: “To ti je Mujo kao u prometu; paziš ti, ali ne paze drugi.”

Oprosti, malo sam zakasnila...
Ispričavam se, zapeli smo u gužvi...
Joj, sorry, prespavao sam zvono pa kasnim...
To su samo mali primjeri riječi utjehe što mi ih izgovoriše dok ja stajah i čekah po kiši, snijegu, magli, vrućini... Ja osobno rijetko kad kasnim, ne mogu reći baš nikad, ali to je uglavnom iz jako dobrih razloga. Međutim, poznam nekoliko osoba koje su kronični bolesnici - kasnitelji. S njima se najbolje lažno dogovoriti pola sata ranije, jer će ionako kasniti bar tih pola sata ako ne i duže. Poznate li vi nekog takvog ili ste i sami kasnitelji? Dajte organizirajte malo svoj život barem malo!
Bilo je i smiješnih situacija. Jedan dan sretnem svog kolegu u studentskoj menzi na ručku oko 1 sat. Sav je bio ljut, zadihao se kao da je trčao. Upitah ga što se desilo. "Ma pusti, imao sam jedan ispit u podne ali sam prespavao..."
Prespavao u 12 ?!? Što reći na to :-)

Ljudi imam jednog prijatelja koji mi se stalno žali kako ne može spavati. Sad mene zanima, a znam da bar nekoliko vas zna odgovor: Koji je najbolji lijek za nesanicu? Može i onaj znanstveni u vidu tableta ili općenarodni... Pomagajte, kako najlakše zaspati? Zna li itko ?!?

Ovaj post je trebao biti o smrti, ali to mi tako jadno i tužno djeluje pa odustajem vrlo brzo. Ma eto u zadnja dva tjedna dva puta sam izjavljivao sućut povodom smrti voljenih osoba. Samo ću napisati ono što mislim. Ljudi nauče cijeniti nešto tek kad to izgube, pa je tako i sa životom. Cijenite život dok ste živi. Želim vam svima puno zdravlja i sreće u životu ! I još samo jedan kratki vic:
Želim umrijeti poput moga djeda, mirno i u snu, a ne vrišteći i bolno poput putnika u njegovom autobusu...

Nemam love. Ostao sam bez kune. Nemam ni prebijene pare. Prazni mi džepovi. Puno se ljudi žali ovako, pa vjerojatno i vi dragi čitatelji. Ali zar je stvarno tako? Kako ja onda svaki put kad odem u trgovinu moram čekati duuugački red? Svi se nešto žale ali isto tako nerazumno troše. Pomislite li kad uđete u nekakav veliki trgovački centar koliko ćete potrošiti? Ne, naravno, samo gledate koliko toga bi mogli kupiti kad bi imali još novaca. Najgore mi je kad odem u nekakav tjedni shoping gladan. Nakupujem se keksa i čokolade na tone :-) Ali nisam debeljko, održavam formu nogometom onako amaterski. I ostalim sportskim aktivnostima... Slab sam i na tehničke novotarije, ali ipak se nekako suzdržavam. Dugo sam čekao priliku za kupit digitalni fotoaparat. Kad sam ga kupio bio je među boljima i skupljima. Danas nakon 2 godine mogao bi kupiti i bolji i jeftiniji. Tako je i sa mobitelima. Ali trenutno pikiram novi TV. Ekran 72cm, flatscreen, PIP, bla bla. Imate li vi nešto u planu kupiti ? (nemojte mi sad jahte stanove aute...)
I to je to.

Vozi se Mujo autocestom i sluša radio. Odjednom prekida se pjesma, spiker uznemirenim glasom čita najnoviju vijest:
"Obaviještavaju se vozači da pažljivo voze autocestom. Jedan luđak vozi krivim smjerom!"
A Mujo će:"Ma šta jedan, pa svi voze krivim smjerom..."

Ovo je vic ali vjerovali ili ne ima i istinitih luđaka. Prošli tjedan (četvrtak) na autocesti Zagreb - Županja pojavio se jedan stari ishlapljeli djedica koji je vozio u onoj lijevoj brzoj traci krivim smjerom. Možete li zamisliti scenu kad vas s lieve strane prestiže lijepi novi Volvo i onda u punoj brzini naglo koči i skreće u desnu traku. Još naglije pokraj vas projuri stojadin u lijevoj traci samo u krivom smjeru... Kako je moguće da netko ne kuži da je u krivom smjeru, kako uopće ući na autocestu u krivom smjeru? Hvala ti Bože nitko nije poginuo, kao prije godinu dana na autocesti Zagreb - Krapina (isti problem).

Pita Haso Muju: - "Znaš li razliku između WC školjke i tuš kabine?"
- "Ne!?"
- "A znači ti si taj!!!"

Prijatelji stari gdje ste? Da li ću vas ikad naći? Tako nekako ide pjesma Tereze Kesovije. Dobro nemojte me odmah pljuvati znam da nitko nju više ne sluša. Ali pjesma je dobra. Sigurno svatko od vas ima negdje jednog starog dobrog prijatelja ili prijateljicu koju dugo nije vidio niti čuo. A bili ste super, najbolji, nerazdvojni. Tako i ja, moram priznati da mi strašno nedostaje moj prijatelj. O svemu smo mogli pričati. Nismo imali baš uvijek isto mišljenje, ali dosta slično. Jako puno vremena smo provodili zajedno, i nikad nam nije bilo dosadno. Kad sam bio nesretan pružao mi je riječi utjehe, kad sam bio sretan zajedno sa mnom se veselio. Svaku moju misao je znao, pa i onu najskriveniju ljubavnu. I on je dijelio sve svoje misli sa mnom. Nedostaje mi. Jako mi fale razgovori s njim. Idem ga sad odmah nazvati telefonom. Iako, nakon što smo već dugo vremena u različitim krajevima Lijepe Naše nije to više to, izgubio sam onaj osjećaj bliskosti i povjerenja. Nažalost svemu dođe kraj, pa i prijateljstvu. Ili možda ne, što mislite?

Ove sam ženske priče jednostavno morao podijeliti sa vama...
Neku večer su me frendice pozvale na "ženski izlazak". Rekla sam mužu da ću doći doma do ponoći: "Obećajem!" Pa, sati su prolazili, margarite su se nizale prebrzo. Oko 3 sata, pomalo pripita, krenula sam doma. Čim sam ušla u kuću, oglasila se ura "kukavica" u hodniku i odkukala tri puta. Skužila sam da će mi se muž vjerojatno probuditi, pa sam na brzinu ja odkukala preostalih devet puta. Bila sam stvarno ponosna na sebe kako sam u trenu tako domišljato odreagirala (iako sam bila totalno u komi). Tako sam izbjegla moguću svađu s mužem. Sljedećeg jutra me pitao kad sam došla, a ja mrtva hladna odgovaram: "U ponoć." To ga nije uopće uzrujalo. Uh, ovog puta sam se izvukla! Tada je rekao: "Treba nam nova kukavica." Kad sam ga upitala zašto, odgovorio je: "Pa, sinoć je naša ura odkukala tri puta, zatim je rekla: "Oh, sranje," odkukala još četiri puta, pročistila grlo, odkukala još tri puta, zahihotala, odkukala još dva puta, zatim srušila stolić za kavu i prdnula."

«Druga priča je jedno istinito pismo.»

Dragi moji,
Već 3 mjeseca je prošlo kako sam na fakultetu a još vam nisam pisala. Sramim se zbog toga, ali vam obećavam, da ću sve to sad nadoknaditi! Ali prije nego što nastavim sa pisanjem ovog pisma, molim vas,sjednite! Nikako nemojte dalje čitati ovo pismo stojećki! Vec su mi skoro potpuno zacijelile opekotine i već sam se skoro potpuno oporavila od šoka što sam morala skakati sa četvrtog kata. Provela sam samo 2 tjedna u bolnici, vid mi se vec skoro u potpunosti vratio a i povraćam samo jednom tjedno. Pošto sam požar izazvala sama, morat ćemo fakultetu platiti 50.000 EUR-a odštete, ali to nije ništa, jer je glavno da sam ostala živa. Imala sam sreću, jer je čovjek, koji stanuje preko puta, primijetio što se događa i pozvao vatrogasce i hitnu pomoć. I posjetio me je u bolnici, a pošto nisam imala gdje otići (moja soba je u potpunosti izgorila), bio je tako ljubazan i ponudio mi stanovanje. Ima jednosoban stan, ali nam je zato sjajno. Inače, on je dvaput stariji od mene, ali ludo smo se zaljubili jedno u drugo i planiramo se vjenčati. Jos se nismo točno dogovorili kada, ali htjeli bi da se vjenčanje održi prije nego sto se na meni primjete tragovi trudnoće. Uistinu, dragi moji, postat ću majka! Znam, da jedva čekate trenutak, kad cete postati baka i djed, i potpuno sam uvjerena da ćete bebice (jer čekamo dvojke) primiti sa onoliko ljubavi, sa koliko ste mene okruživali kada sam bila mala. Jedina stvar, koja trenutno odlaže nasu svadbu, to što moj zaručnik pokupio negde neku odvratnu infekciju. Zbog toga smo oboje opet u bolnici, jer sam i ja to dobila, ali sada nam je mnogo bolje zahvaljujući antibioticima, koje dobijamo intravenozno. Doktori ovu bolest nazivaju sifilis, ili tako nekako. Znam, da ćete mog supruga dočekati širom raširenih ruku, i uskoro će postati dio naše obitelji. To je veoma drag čovjek, i usprkos tome što nema završenu osnovnu skolu jako je ambiciozan. Naravno, on je druge vjere, ali znam da ste vrlo tolerantni, pa vam neće smetati ni to što je tamnije puti. Sigurna sam da ćete ga voljeti bar onoliko koliko ga ja volim!!! Pošto je približno vaših godina, dobro će se uklopiti, naročito kad se preselimo kod vas (jer je naš stan premali za toliko ljudi). Čini mi se da su i njegovi roditelji pošteni ljudi, njegov otac je poznati trgovac ljekovitih trava iz Kolumbije, odakle je porijeklom i moj budući...
Tako, sada, kada sam vam sve opisala, mislim da je vrijeme da vam priznam da mi nije izgorio stan, tako da mi nije ništa, nisam ni bila u bolnici, nemam ni zaručnika ni sifilis,niti nikakvog crnca. Istina je ta, da sam pala iz matematičke analize i makroekonomije, a iz informatike sam se provukla, pa sam vam htjela pokazati da na ovom svijetu postoje i gore stvari od toga!
Ljubim vas, vasa kcerka

Nećete vjerovati, već sam napisao prvu stranicu moje priče. Naravno to je naslovna stranica :-)

Otok ljubavi

Autor: MT Mafija

Upozorenje: Zamoljavaju se svi oni koje ovo ne zanima neka lijepo odklikču na neku drugu stranicu. Nitko vas nije prisiljavao čitati ovo pa onda produžite dalje. E sad kad smo se riješili dosadnjakovića koji jedva čekaju popljuvat nekoga sad mogu pisati dalje. Uglavnom evo ne mogu baš spavati pa mi je onda kroz glavu počela prolaziti jedna priča. Naravno, sve je to izmišljeno, pa ako se netko prepozna u nekom od mojih likova nije bilo namjerno. Već sam ja otprilike smislio kostur cijele priče, samo sad sve to moram pretipkati do bloga moga. Kad bi postojao nekakav čitač misli koji bi sad sve to lagano prebacio bilo bi mi lakše. Ali ne postoji čitač misli, bar ja ne znam za njegovo postojanje. Da skratim, od idućeg tjedna možete očekivati jednu priču. Možda vam neće biti zanimljiva, ali onda ponovo pročitajte upozorenje na početku ovog posta. Puno pozdrava, idem ja to sad polako pisat, a svako malo navratite do bloga moga, bit će objavljeno. Hasta la vista !

Je li sport? Pa ne čini mi se baš. Nema potrebe za visinske pripreme, masaže i fizičke vježbe. A opet ima natjecanja pojedinačno, momčadski, svjetska prvenstva i olimpijade. Nema ni bučne navijačke skupine koje bi se rado fizički sukobile sa suparničkim navijačima. Nema ni sudaca. Ali opet potrebna je redovna vježba, trening sa ljudima a u zadnje vrijeme i kompjuterima. Ali nekako mi se čini da se sve manje ljudi zanima za šah. Znate li vi uopće ikoga tko se s tim sportom bavi?

Dođe Mujo kući i pita Fatu: - "Fato, gdje su djeca?"
Fata: "Na engleskom."
Mujo: "ok, where are the children?"

Hehe, ovaj naslov me naveo na smijeh. Možda i vi pripadate u tu skupinu ljudi. Kako ih prepoznati? Vrlo jednostavno. Stalno nešto rade, dosta su aktivni, po cijeli dan i noć. U školi uvijek imaju napisane zadaće, javljaju se na svako profesorovo pitanje. Na poslu dolaze prvi a odlaze zadnji. I kad nemaju posla sami ga pronalaze, samo da ne stoje besposleni. Ja ne spadam u tu krajnost, već u onu drugu. Lijenčina. Ma dobro nisam baš stopostotni ali ne da mi se previše radit. Ako je nešto hitno samo će se riješiti. Ako nije hitno može čekati :-) . Ima jedan dobar vic na tu foru:

Putovali Mujo i japanac brodom.
Uleti brod u jaku oluju, zahvati ih uragan, brod se napuni vode i počne tonuti.
Japanac viče: "Što ćemo sad radit?"
A Mujo mu odgovara: "A vi Japanci bi samo nešto radili..."

Da, dobro ste pročitali naslov. Voda ! Siguran sam da mnogi od vas znaju ali za one koji ne znaju u ljudskom tijelu ima jako puno vode. Srce i pluća u postocima imaju najviše vode, oko 80%. Nije ni čudo onda da žene puno plaču kad ih srce boli, puno je vode :-) ali pluća ne znam što je s njima. Za one popunjenije utjeha da u masti ima samo 20% vode pa ih je vjerojatno teže rasplakati. Muškarac težak 70 kg ima u sebi oprilike 42 kg vode. Ali u krvi je samo oko 3-4 litre pa vam alkoholni promili brzo rastu. Ma eto neću vas više s tim gnjaviti, samo je važno znati da stalno i svakodnevno unosite znatne količine vode u tijelo. Može to biti i vino i pivo, samo nemojte pretjerivati, pa poslije reći "ja pročitao na blogu mafije..." kad vas policija zaustavi. Nisam kriv i ne preuzimam odgovornost. Živili !

Virusi me napadaju, upomoććććććć ! Ljudi pomagajte, slijedi mi teška duga borba otklanjanja virusa. Ali ne na mom laptopu. Lako se riješit virusa na njemu, lijepo reinstall XP-a ili samo vratim image i to je to. Ali ovi u meni virusi su malo zlokobniji. Imam ja dovoljno oružja za njih: C-vitamini u svim oblicima (tablete), puno voća (limun, naranča), očajavanje (piti čaj), drogiranje (piti Andol, lupocet, sumamed), onaniranje (piti čaj od nane), preznojavanje (izležavanje u krevetu ispod 5 pokrivača). Uglavnom počela je sezona prehlada viroza upala i sl. Čuvajte se i pazite. Neću se javiti nekoliko dana, nezgodno mi je tipkati u ležećem položaju. Ugodan vam PRODUŽENI vikend želim !

Gmižu dvije zmije i prva pita drugu: -“Sestro, jesmo li mi otrovne?” - Kaže druga nismo, zašto pitaš? –“Ma ugrizla sam se za jezik.”

stražnjica, guzica, pozadina, debelo meso, guze, profuknjača, nasjedača... Ima još naziva ali tko bi ih se sad svi sjetio. Otkud ja sad o tome pišem? Pa sjedim cijeli dan na jednoj. Mnogi od nas provode veći dio života sjedeći na njoj u školi, na poslu, u fotelji ispred TV-a, na stolici dok jedemo, ležeći na njoj u krevetu, na podu, na travi ili ona leži na vama ili sjedi na vama... A jeste li pomislili ikad kako je to sve podnositi svaki dan? Sigurno niste niti pružili njoj nekakvo zadovoljstvo masažom, njegovanjem kojekakvim kremama koje koristite za lice i ruke. Nije pošteno. Najgore se ponašate prema onima koji podnose najveći teret. Nije lako uvijek i stalno u životu biti zadnji, iza svega što se događa. Još kad sjednete na WC školjku prisiljena je gledati prizore koje je bolje ne spominjati. Odmorite je malo. Kako? Nemam pojma, pokušajte malo stoj na glavi :-)

Ovaj tjedan nisam baš puno vremena posvetio uređivanju bloga moga. Nije mi žao, jednostavno postoje i važnije stvari. Ali danas ću to nadoknaditi. Skupilo se u mojoj glavi dovoljno teksta za popunit više stranica. Pokušat ću biti kratak da mi ne visite cijeli dan (ili noć) preko modema pa se pojave "kućni problemi" sa telefonskim računom. Prvo o snovima. Sanjao sam čudan san. Naravno nije noćna mora, ali mogao bih snimiti nekakav film. Ustvari prije dokumentarac. Priča prva: -Putovao sam po obali mora (vjerojatnoj našoj) i razgledavao prekrasne male gradiće sa starim kućama i zidinama. Osjećao sam se jako sretan. Sreo sam i neke svoje stare prijateljice, njih čak osam. U stvari bivše prijateljice, jer te cure nisam vidio godinama, a družili smo se još u osnovnoj školi. S njima sam se dogovorio za jedan noćni izlazak u diskoteku ili nešto slično. Još sam im obećao i ovo: cure možete piti, ja dolazim s autom i neću piti alkohol, vozim vas doma?! Svašta. Priča druga: -Ne znam ni sam kako ali negdje u nekakvom kazalištu ili velikoj kino-dvorani održavao se predizborni skup HDZ-a. Nisam inače član niti jedne stranke, ne obilazim predizborne skupove. Osim u snovima. I sjedim ja tako u zadnjem redu, na razglasu trešti neka teška domoljubna pjesma (spominju se neka imena ozloglašenih likova). Kad odjednom vidim ja idu neke cure i dijele nešto. E tu sam se već zainteresirao. Vidim ja odjednom svi su isto obučeni ?! I pazite sad, u bijele košulje sa crno sivim mrljama flekama štraftama... Onako nešto u stilu mramora. I iste takve kravate. A ja kako sam u zadnjem redu učini mi se da neće stići do mene. Ali ipak jednu mi dobace. Ja sav sretan kao malo dijete kad čokoladu dobije :-/ I onda još i stigne kravata, juhu... Sreća u toj nesreći je da sam se ubrzo probudio pa nisam morao isprobavati tu košulju. Uh ! Nadam se da nema nekakvo skriveno značenje u tom snu. Inače sad su mu mom rodnom mjestu lokalni izbori. Ja sam eto daleko pa neću glasovati, ali sumnjam da bi moj glas puno promjenio, tko god bio na vlasti neće pomisliti: idem ja sad bit pošten i pomoći malim ljudima, neću muljati i krasti... Ali dosta o kurvi (politici) puno mojih sugrađana piše o tome pa neću ja gubit vrijemena to. Jučer sam uhvatio vremena malo obilazit trgovine. Kakva gužva, koji prometni kaos. Pa zar stvarno svi moraju negdje vozikati se, zar u ovoj državi nitko ne sjedi na radnom mjestu? A tek u trgovinama, nemaju ljudi novca. Ma nemaju, a kupuje se sve što se vidi: akcija, povoljno, bla bla, i puna kolica nepotrebnih stvari. Obećao sam da neću baš previše pa se sad zaustavljam iako imam još puno toga za napisat. Bit će vremena. Još ću ja osvakoj ovoj temi posebno i dobro argumentirano pisati.
Kraj.