MT mafija

Razgovaraju dvije plavuše: “U redu, jasno mi je da djecu donose rode, ali kako može jedan pauk odnijeti auto?"

Dobro je , dobro. A zašto? Pa ni sam ne znam. Malo kad bolje razmislim puno toga utječe na moje raspoloženje. Na primjer danas je sunčano vrijeme i to mi se sviđa. Imam neku lovu u džepu i to mi se još više sviđa. Nitko me danas nije ljutio, to je super. Sad bih ja mogao pisati i o tome što me živcira i unosi loše raspoloženje, ali neću jer je to je jedna od stvari koja me živcira: kad pomislim na neke probleme. I zato danas više neću pisati, nego idem vani na sunce iskoristiti još malo ovo lijepo vrijeme, za vikend su najavili tmurno :-/ CARPE DIEM

Šetaju Mujo i Haso Ljubljanom i traže Fatu, koja se izgubila. Šetaju tako i viču: "Faatoo! Faatoo!" Kad nailazi Slovenac pa kaže: - “Kaj ste tak nekulturni, pa se derete na ulici? I ja sam zgubil Mojcu, pa sam lepo otišel u policiju i dal im njen opis: Visoka oko 180, duga crna kosa, izrazito plave oči, izraženije grudi, duge noge..." Na to će Mujo: - “Tko šljivi Fatu, ajmo mi Haso tražiti Mojcu!”

Kiša pada, pada kiša, kiša pada, kiša pada, kiša pada, kiša pada, kiša pada, kiša pada, kiša pada, kiša pada, kiša pada, kiša pada... Dosadan sam? I meni je kiša dosadna ali ne mogu je se riješiti. A sutra sam kod kuma trebao ići u berbu grožđa. I naravno roštilj i sve što ide uz to :-( . Možda u nedjelju bude bolje. Moram samo negdje kupiti gumene čizme, onako nešto u stilu Borovo gumenjarki iz 80-ih. Ima li toga još, zna li itko gdje se to može kupiti? Možda u trgovini Borova :-o ?! Ali moram priznati kiša je jako dobra za jednu važnu životnu funkciju a to je spavanje. Uvijek mi je lijepo ostati ujutro duugo u krevetu dok vani pada kiša. I cijeli dan ostati u pidžami. Nema bolje od toga, ljenčarenje ! A sad dosta piskaranja, nazad na posao ja, a možete i vi koji čitate. Ugodan vikend !

Nisam nestao. Nisu me oteli vanzemaljci. Nisam prestao pisati bloga moga. Nisam ostao bez ideja. Nitko mi nije prijetio. Nisu me hackeri napali. Nisam se učlanio u neku stranku. Nisam primljen u društvo lovaca. Nisam ostao bez pristupa Internetu. Nije mi raspoloženje loše. Ma nije mi ništa. Ali hvala vam svima na podršci. Primio sam puno pisama sa upitima što je, kako je i zašto je jučer od bloga moga osvanula samo jedna mala točka. Ta točkica nema nikakvo skriveno značenje, ne nosi u sebi nikakve tajne podatke, nikakvih skrivenih primisli nije bilo. Jednostavno eto tako, najobičnija točka. ( . ) Ali to me sjetilo nečega, jedna misao mi navrla. Rušenje Guinnessovog rekorda. Pa eto ako već nije nitko prije takve gluposti se dosjetio, kandidiram sam sebe za Guinnessovu knjigu rekorda u disciplini: NAJKRAĆI blog dana. Ako je netko od vas sad ljubomoran što ću ja postati slavan, neka se potrudi nešto slično. Na primjer, najduži blog , najduhovitiji blog, blog sa najvećim (hm...) fontom i tako slično. Mogao bi se napraviti i jedan poseban blog u kojem bi se pisali i trajno zabilježili ovaki pothvati. Eto tko kaže da mi Hrvati nemamo ideja. Ma tu su ideje, samo treba malo vremena i novaca da se te ideje provedu u djela. Veseli i zdravi bili, čitajte me i dalje.

.

Jesen stiže dunjo moja... Danas je početak bloga moga obilježen pjesnički. Nažalost ljeto 2004 je završilo, još par dana pa i službeno. Neću pisati recenziju kakvo je bilo, samo vam mogu spomenuti kako ću ovo ljeto sigurno pamtiti po dobrom, kao i skoro svako ljeto. Pa sad ste već skužili da mi je to najomiljenije godišnje doba. Prvo i osnovno, to je godišnje doba kad nema škole, nema predavanja na faksu i ispita, znači bez obaveza. I za nas koji radimo to je doba godišnjeg odmora. Kako ga onda ne bi volio? Pogotovo kad sam negdje na moru, zavaljen u hladovini borova ili slično. Pa onda malo buć buć pa pliv pliv... Još ako ima hladnog pića ili sladoled u blizini... A kad se zgodni komadi šetaju, uuuh... E sad je to gotovo, kraj, moramo čekati dugu jesen, pa još dužu zimu da bi onda stiglo proljeće pa opet LJETO ! Užas mi je kad se prije izlaska van moram navlačiti u zismku jaknu, kapu, rukavice, šal... Zar nije jednostavnije uskočiti u kupaće? Dobro, cure još moraju i gornji dio, iako ga mnoge ne nose (uglavnom čehinje i njemice). Ma ne smeta to meni kad su onako lijepe mlade zgodne... Ali kad neka babuskara hoda tako gola i sve joj visi do koljena zabranio bih joj pristup plaži. Sreća ja obično idem na mjesta gdje nema takvih šupljača pa nema frke. Plaže najviše volim šljunčane, recimo od Makarske do Ploča su najljepše plaže za mene. Iako zadnjih par godina ih izbjegavam jer je guuužva. Ma dosta o tome, ljeto je gotovo! A ovaj vikend u berbu grožđa!

Jeste li se nedavno borili sa državnom administracijom? Ja jesam, i teškim mukama sam pobijedio. Danas se osjećam kao pobjednik. Nevjerojatno koliko je tu bilo znoja, krvi i suza, kao veliki dvoboj gladijatora u areni. A radi se samo o običnom komadu papiru na kojem je potreban nekakav žig (štambilj ilitiga pečat) neke državne ustanove u kojoj radi nekakav čudan lik koji godinama radi taj posao i baš njega briga jel se vama žuri ili ne, on je tu svaki dan na poslu i pun mu je kufer ljudi koji svaki dan tu dolaze iako mu je to posao ali eto... Pa još morate platiti državne takse i uplatit državi silne kune kako bi vam odobrila onu važu dozvolu, papir, provela uknjiždbu gruntovnice, izdala putovnicu i kojekakve gluposti. I još morate čekati i čekati i čekati u redu, pa dođite sutra, pa dođite za tjedan dana pa nije to ovdje na ovom šalteru, pa nego gdje, pa tamo gdje sam već bio prije pa su me poslali ovdje, pa tko tu mene sve .ebe ? E i onda kad konačno stigne taj visokovrijedni papir onda se ja osjećam kao pobjednik, majku im njihovu ! Želim i vama što više pobjeda u životu !

Tisuću zašto tisuću zato. Ima jedna knjiga takvog naslova ali nikad je nisam pročitao. Nažalost, a možda i ne. Ne mogu ništa reći kad je nisam čitao. Ima li je netko od vas? Zanima me nekoliko stvari pa je možda i pročitam ako postoje odgovori na ova pitanja: Zašto ima toliko zla? Zašto uvijek ne pobjeđuje dobro? I tako bih ja mogao puno toga pitati ali mislim da još nema odgovora na to. Možda bi jedan od mogućih odgovora bio: Ne bi znali što je dobro kad ne bi bilo zla. Pa i to je istina, samo okrutna. Ali nije sve tako crno, ima na ovom svijetu i lijepih stvari, inače sam ja po prirodi optimist. Zato evo jedan vic:
Priča atraktivna i skupo obučena žena novoj poznanici u kafiću.
-Znate, ja sam od mog muža napravila milijunera.
-Je li? A što je on bio prije toga?
-Pa, milijarder!

...ilitiga ovdje vlada mafija. Kao i u mom rodnom gradu Metkoviću. Iako se skrivaju pod drugim imenima (privatni poduzetnik, vladin izaslanik, web master i sl.) Sve je već detaljno izvješćeno na dalekovidnici te na Internetskim stranicama i blogovima, pa je sve jasno. Ma ljudi moji, oni svi nas dobro zajebavaju. Često sam ja znao reći: Njih sve treba poubijati ! Ali nisam više tako okrutan. Sad bih ih sve poslao u zatvor. ALi ne onaj Haški di imaju TV, mobitel, Internet i sve drugo. Na Goli otok njih treba. SVE jebene političare. Jer nema niti jedan pošten. A kako se može pošten čovjek bavit politikom. Nikako ili vrlo kratko. Jer onda ili prestane bit pošten ili ga tako naguze da pobjegne iz te politike navratnanos. Nije sve tako crno. Ima dobro poznata narodna: "Svaki narod zaslužuje vlast kakvu ima !" Pa eto izađite na izbore i glasujte za one koje najmanje mrzite ili za one koji su se već toliko nakrali da im ne treba više puno. A ima i najbolji prijedlog: Učlanite se u MT mafiju d.d. Obećavam vam svima puno love, dobru zabavu, status zvijezde i još puno lipih stvari. Veseli i zdravi bili, MAFIJA RULES

Pocrvenila Muji jaja na nudističkoj plaži. Uđe on u kupaonicu i namoči ih u jogurt. Viri Fata kroz bravu i kaže: ”Uh, mogla sam umrijeti a da ne znam kako se pune.”

Radio, ne radio svira ti radio. Hm, ova poslovica nema veze sa naslovom ali eto pala mi je na pamet, a nemam kapu na glavi za spriječavanje padanja gluposti na pamet. U stvari sam želio pisati o klima uređajima. Upravo mi jedan puše po glavi. Istina mnogi od vas bi mi mogli prigovoriti kako sam sretnik što imam klima uređaj na poslu pa se ne moram kuhati na +50 stupnjeva preko ljeta. Ali nas je puno u sobi pa vrijedi ona izreka: "sto ljudi sto ćudi" a to vam znači to da neki žele jako hlađenje (na 19 stupnjeva) neki zajedno sa mnom umjereno hlađenje (24 do 26 stupnjeva) a nekima smeta općenito pa je žele ugasiti. I tu se onda iskazuje ona najgora ljudska strana. Dovoljno je da je netko privremeno sam u sobi (cca 2 min) i odmah namješta klimu po svom, dok se netko drugi ne pojavi u sobi pa onda opet kompromis i tako... nevjerojatno! I kako onda naprijed sa takvim razmišljanjem. Sreća moja živim sad trenutno u podstanarskom stanu pa nemam klimu i onda nemam problema što se tiče prilagođavanja klime kad mi gosti dođu, jedina klima im je ona sobna ili eventualno otvaranje prozora :-) A eto prijatelji me ipak posjećuju pa znači nije sve u klima - uređajima. Možda jednog dana kad budem imao nekakav svoj kutak nabavim i ja svoj klima uređaj pa se onda mogu igrati sa temperaturom, malo tropska, malo ledeno doba. Sad nam je i jesen pokucala na vrata pa za klimu nema toliko ni potrebe, možda sam malo promašio temu ili bar termin ali eto neka sad. Ugodnu večer vam želim i što manje briga, a što više veselja !

Danas je sunce svojim zlatnim zrakama grijalo nas male ljude koji obitavamo na ovoj našoj Zemlji. Možda će nam biti zanimljivije kad osposobimo atmosferu našeg Mjeseca za život, a tek kad stignemo na Mars?! Ne znam zašto sam sav zaokupljen sunčevim sustavom danas. Možda zato što je danas lijep dan, možda zato što je petak. Nažalost vikend mi je već isplaniran pa neće biti pretjerano zabavan jer ja volim iznenađenja, pogotovo nekakve iznenadne zabave. Puno mi je toga u mislima pa zato ovako vrludam sa temama, nemojte zamjeriti. Zato je najbolje sad prestati pisati jer ako počnem pisati o svemu što mi se sad mota po glavi ovo će biti naduži blog, moga bih srušiti i svjetski rekord. Zna li itko postoji li zapis o tome koji je najduži? (blog naravno). Dobro evo samo jedan vic i dosta: Pita Haso Muju:“Auuu Mujo šta si pocrnio, jesil bio na moru.” – “Aha, u Doboju.” – “Ali Mujo, Doboj nije na moru.” – “Nije? A zato je plaža tako daleko…”

Gotovo, da moj radni dan je završio, odradio sam svoje za danas i sad odoh malo spavati. Sunce vani lijepo grije šteta je potrošiti ovako lijep i sunčan dan na spavanje al što se može, tako je to, svijet je okrutan. Ali prije nego odem spavati prvo ću se tako dobro najesti jer sam glaaadan skroz. Baš je dobro sad je kruh svježi, pa kad namažem tri sloja Linolade to je pravi doručak pred spavanje. Nadam se da ste i vi studenti koji ste učili cijelu noć uspjeli ostati budni i da ćete položiti te ispite koje imate (matematika, statistika, kemija, rimsko pravo, vozački...) Sebi želim ugodan san a vama dobar dan.

Uh rano mi je počeo ovaj dan, evo me već na poslu. Ima li vas još radišnih večeras? Studenti jel učite, sada su ispitni rokovi, zar ne? Kad se samo sjetim one ispitne groznice u devetom mjesecu, spasiroka, neprospavanih noći prije usmenog, ajoj...

Vidim i čujem svakakvih razmišljanja ljudi o svojim poslovima. A kako ste vi čitatelji uopće zadovoljni svojim sadašnjim poslom? Znam ima vas i studenata, školaraca, ali i vi ste možda radili nekakav privremen posao. Možda ste samo pomagali roditeljima, prijateljima ili rodbini, pa to ne smatrate poslom, nisu vas platili a iskrivili ste leđa... Čujem svakakvih žalbi, ali uglavnom su najosnovnije vezane uz plaće i vaše kolege i šefove. Pa uglavnom plaće su jako male velikoj većini (ja spadam u tu grupu ljudi), ali to je još dobro. Najgore je kad jako puno kasni ili je uopće nema. E to je ljudi moji prava tuga. Nemaš love, ne možeš ni kredit podignuti, a moraš ići na posao, kupovati hranu, platiti režije. Za poludit ! Cijelu mladost pokušavaš učiti za škole, fakultete. tečajeve... I na kraju jedva dobiješ posao koji nije baš neki... A ima i drugih problema. To je vezano za one poslove u velikim tvrtkama, i onim malo manjim gdje je puno ljudi u sobi. I naravno ne slažu se svi sa svima. Ma što je meni, pa gdje je više od dvoje već je svađa obavezna ! I onda na kraju šefovi. Uh, mnogi se stresu od samog spomena te riječi. Ja imam sreću pa mi šef nije luđak, neobrazovani glupan, idiot, majmun i slično. Ovo su samo blaži nazivi koje sam čuo da ljudi zovu svoje šefove. I nisu daleko od istine jer stvarno ima svakavih ljudi koji ne zaslužuju živjeti a kamoli biti nekome šefovi. Sveukupno gledajući možda ljudi i previše kukaju i jadikuju, ali eto ovo su vam njihovi preneseni dojmovi. A moji? Pa meni je dobro na poslu, eto ja se ne mogu žaliti na ništa osim na plaću, ali toga nikad dosta :-) Želim vam svima posao kakav si sami želite !

Već sam pisao o spavanju. Ali nisam spominjao smetlare. Kakve to veze ima?! Trenutno živim kao podstanar u jednoj velikoj zgradi koja ima jaaako lošu izolaciju. A smetlari su dobili zadatak pokupiti smeće tri puta tjedno, utorkom četvrtkom i subotom. I ne bi to bio neki važan detalj da im vrijeme dolaska nije 6:45 !!!!!!!!!!! A nisu ni baš nježni kad kupe one plastične kante, a dobro ne bi ni ja bio tih da moram radit sa smećem tako rano ujutro dok dobar dio radnog naroda još spava. I to nije sve; svejedno je njima je li nekakav praznik u pitanju, Božić, Uskrs, Dan antifašizma ili Dan nezavisnosti, oni ti ga dođu ujutro i lupaju pa ti onda spavaj. Ja ne bih baš želio raditi kao smetlar, osim u krajnjoj nuždi. Iako plaća im baš i nije loša, i redovita je za razliku od mnogih... Bi li vi mogli raditi taj posao i za koju lovu?

Danas je ponedjeljak. Kakav je to dan, isti kao i drugi?! NE! To je prvi dan u tjednu, nekad prvi dan škole ili faksa, danas prvi dan na poslu nakon vikenda. I nije mi drag taj ponedjeljak nikako. Sad ćete pomisliti kako sam nekakav mrzitelj svega ali ne ja jednostavno ponedjeljak manje volim od ostalih dana. Eh da, kad sam i vojsku služio u ponedjeljak sam morao nazad u vojarnu. O tome ću još detaljno pisati. Zajedno s kolegama na poslu napravili smo anketu: kakav vam raspored radnih dana u tjednu odgovara? I zaključak je bio da se ne bi trebalo raditi ponedjeljkom jer se odmara od vikenda, utorak bi mogao biti dan za shoping, izlazak na kavu i kolače, raznorazne posjete prijateljima i rodbini. E srijeda je pravi radni dan, to smo se svi složili. Onda opet četvrtak neradni, a treba se odmoriti od radne srijede. A petak? Pa tko je vidio raditi petkom... Naravno ovo bi moglo vrijediti i za škole i fakultete. I naravno obavezno kolektivni odmor tri mjeseca preko ljeta te mjesec dana preko zime. E to je pravo radno vrijeme!

Uh ovo nedjeljno jutro uvijek mi je bilo rezervirano za spavanje. Pogotovo ako sam subotu navečer proveo obilazeći kafiće, diskoteke ili nekakve privatne zabave (najbolji oblik provoda). A sad evo u nedjeljno jutro spajam se na Internet i pišem blog?! Zašto više ne mogu spavati ne znam ni sam. Nekad sam mogao spavati i po deset sati, a sad tek nekakvih sedam sati i budim se. UŽAS! Je li moguće da mi stvarno više ne treba toliko spavanja, nekako mi se čini da sam stalno umoran. Pa u čemu je onda problem. Možda je to utjecaj svih promjena koje se dogode u životu. Najgore je to što se svako jutro moram ustati zbog odlaska na posao. E lijepi studentski život... Spavaj koliko hoćeš i koliko možeš. Izlazilo se teku ponoć i stajalo do kasnih noćnih sati. A sinoć sam bio do 01 sat i užasno mi se spavalo. Nema veze, danas se ne radi, idem malo na more, baš je toplo. A onda na plaži lagano "ubit oko" i onda sam kao novi. Ugodan vam dan želim svima!

Svaki dan ja se spojim na taj Internet, a nije neki problem kad na poslu imam stalnu vezu, i to brzo radi, navikne se čovjek. Izreka postoji: "na dobre se stvari čovjek lako navikne". A danas je subota i ja eto ne radim, i sad ajde idem se ja spojit s mobitelom, kao imam taj gprs pa ajde malo nek vidim i ja kako to čudo uopće radi. I nije loše evo uspijevam blogat :-) Samo ovo je meni jako sporo ljudi moji. A onda pomislim, pa čekaj malo, a kako se svi ovi drugi spajaju majke ti nego ovako sporo, eventualno neki isdn-om. Pa eto sad ću više cijeniti moju brzu vezu. I čestitam svima vama koji je nemate, svaka vam čast na strpljenju pogotovo ako te svoje minute trošite na čitanje evo ovog mog bloga ilitiga mojih gluposti. Pa dragi moji čitatelji, nastojat ću i ja posjetit vaše blogove i pročitati, eto jedino tako mogu vam uzvratiti. Hvala vam još jednom, pozdrav!

Prvo moram napisati kakvi su mi dojmovi nakon degustacije čokolade. Mmmm, vrlo slatki dojmovi, nekako su mi slađe čokolade kad su tek izašle iz tvornice. Al da se vratim naslovu, evo još malo pa sjedam u auto i pravac Metković. Nadam se da neće biti gužve, a i ako bude nek svi idu autocestom ja ću onom starom D1 pa kako bude, znam već sve okuke napamet a i di se skrivaju naši policajčeki. Zadnji put kad sam išao, taman negdje prije donošenja ovog novog zakona iskočio mi jedan s motorom iza nekog brijega se sakrio i brrrr za mnom. Je uhvatio me i počeo ono prekršili ste .... bla bla ... i tako 500 kuna, 2 kaznena boda.. bla... Ja njemu ajde evo sto kuna i dobro. On meni ma da može on ostat bez posla zbog toga ali eto uzeće :-) Ma nisam ni sumnjao. Eto tako smo zajedno oštetili hrvatski državni proračun, ali meni spasili kaznene bodove i kune. Ima li netko od vas da je nekad stvarno platio punu kaznu ili se uvijek izvučete nemoralnom ponudom?

Ti si moja čokolada, ja sam tvoja čokolada... Vi mlađi se sigurno i ne sjećate ove pjesmice, a oni malkice stariji valjda znaju tu pjesmicu. Ali naslov nije vezan za pjesmu nego sa čokoladu kao hranu. Upravo sam se vratio iz tvorničkog diskonta "Kraš". Nevjerojatno vam zvuči, ali moj šef je uzeo službeni auto, i kaže ajde idemo. Sav u čudu sam bio kad smo došli do tvornice keksa i čokolade. Naravno iskoristio sam priliku i kupio brdo čokolade, tako je lijepo mirisalo. Ha, sad ste sigurno ljubomorni, jelda? Pisat ću vam poslije moje osobne dojmove nakon degustacije. Veseli i zdravi bili !

Ovih dana svi mediji su prepuni naslova o rukometu, te naši zlatni, dream team, super bravo i tako to... Ma i ja se pridružujem čestitkama, ali ja taj naš rukomet pratim stalno a ne samo za vrijeme kad su naši u završnici olimpijade ili svjetskog prvenstva. Ima tu (kao i svim drugim područjima) puno kojekakvih likova, ne mogu ih čak nazvati osobama, koje mi pokvare zadovoljstvo uspjeha naših sportaša, a ne znam kako se sami sebi ne gade. Pa eto u tom rukometu su ekipa Kavran i Gobac, totalno pokvareni likovi kojima je samo stalo do osobne koristi a ne do sporta. Pa onda još kad mi na doček olimpijaca političari počnu držati govore poludim skroz! Što je najgore, ne postoji način kako ih se riješiti jer da i poubijam te spodobe došli bi neki novi likovi možda još i gori od ovih. Sad bi mi netko mogao savjetovati: ajde ne prigovaraj samo nego se ti aktivno uključi pa pokušaj promijeniti nešto, ali jednostavno se ne smatram dovoljno pokvarenim i ljigavim da bih mogao uspjeti postići bilo što osim vlastite sramote i izlaganja linču, nešto kao ovca u čoporu vukova, iako ne želim uvriijediti vukove, oni se drže zajedno i ne kolju iz zadovoljstva nego iz puke potrebe (glad). Uh, imam danas inspiraciju, mogao bih napisati puno ali zasad dosta, bit će još dosta vremena.

Naslov sve govori, nakon nekoliko zanimljivih blogova koje sam pročitao odlučio sam se i ja uključiti u svijet blog.hr i pridonijeti zanimljivosti svojim iskustvima svakodnevnice a i prošlosti. E sad, tko sam ja nije baš bitno, ono što vam želim napisati je da sam iz Metkovića (sad mislite eto ga još jedan) na privremenom radu u hrvatskoj metropoli Zagrebu. Tu sam završio i fakultet, zaposlio se, živim kao podstanar... Mislim da je ovo dovoljno za prvi put. Bit će toga još, a za kraj jedan vic: Zašto Mujo drži peć na sredini sobe? Da bi imao centralno grijanje.