petak, 14.11.2008.

Kad se događaji izmaknu kontroli

hvata me ludilo
hvata me ludilo
hvata me ludilo...
...
ima li izlaza iz ovog sjebanog života...
ima li sreće...
...
upućujem molitve Bogu - pomozi, pomozi... - i ništa, ništa, ništa... sranja sve više rastu, okružuju me, ne mogu disati...
stres, stres, stres....
...
Bježim u ovaj virtualni svijet, bježim od realnosti, bježim....
...
Zašto? pitam se... zašto?
Zašto uvijek kad se osjećam dobro, kad ostvarim uspjeh zbog kojeg sam sretna... zašto baš tada moji ukućani imaju najviše problema, stresova, ludila... zašto sam pristala prilagoditi/brinuti/misliti o njima više nego o sebi?
I umjesto da se veselim, u

| 23:02 | Piši! (0) | ... na papir? | #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.