lazem i dok udarcima simuliram otkucaje srca znam da cu lagati.
dokle nastavim udarati, necu morati tipkati.
kad prestanem, dalje necu moci.
ako ovo ne pretvorim u progresivni blog o skidanju, ne znam kolike sanse ima da prezivi.
nema te stveri koja bi me mogla prisiliti na finalni zaokret.
u sustini.
ako ovaj blog odumre odumire i ono sto sam ja, i drugi smatrali da "macak", njena dusa i postojanje jesu ili mogu biti.
god help us both
|