10 dana divljine
04.09.2006., ponedjeljak
PRIJATELJI-(MA)
uz flasu jacka, cigaretu i polupraznu prostoriju.zelim ti nesto iskreno napisati. neku po(r)uku izraziti i ono kvalitetno iz price izvuci. izvuci, mislis li da imam(o) jos ikakve sanse da se iz icega izvucem(o)? bili to moji(,)(-) tvoji problemi - nas odnos u sustini? da li i dalje zivimo u prividu zasljepljujuceg optimizma? (gotovo iscrpljenog?) i kad je uopce bilo postavljano pitanje o polupraznim casama? puka zabava nedoraslih, neodraslih. funkcionalnih. ne mozes znati dok nisi probao, ne mozes pravilno osuditi dok nisi dozivio sve ono, ono o cemu zelim da pricamo, ali ne mogu pokrenuti usne kad si u sobi. zao mi je, jer uvijek mozes prezirno promatrati, samozadovoljno se ceriti, oblizivati ocnjake i, prije svega: toliko duboko zaglibiti da ti stvarno vise nije stalo. (ne trazim vise isprike za stanje potpune odsutnosti (ljubavi?).) ne trazis vise opravdanje u "pravu na izbor". jednostavno je - vise ne mozes, nemas snage i ne vidis svrhu. ne osjecas tugu zbog toga. hladno i odsutno, to si ti. sve moje isprike su prazne. zao mi je. |
