10 dana divljine
28.06.2005., utorak
opet sam pala na vozackom.ne mogu opisati koju bol i tugu osjecam. jer znam da nisam kriva. ugrizla sam usnu danas u automobilu, zagrizla preduboko. suze su dosle na oci jer OSJECAM SE TOLIKO BESPOMOCNO! . |
- 20:02 - Komentari (10) - Isprintaj - #
25.06.2005., subota
ULTRA TRASH
primjetih da ljudi kad nabave novu zivotinju naginju prema stavljanju slika doticne macketine ili cucka (u najtipicnijem slucaju) na blog ili kao wallpaper na mobitel. uz to je slikaju u svim mogucim preslatkim pozama karakteristicnima za danu vrstu, hvale se ogrebotinama i otiscima zubica etc.kao upgrade dolaze price o tome kako su dobili ime i zasto je sve to toliko genijalno, fascinantno i preslatko. pa krenimo polako i temeljito, od samog pocetka do neizbjeznog kraja. zivim pokraj velike prometnice, prema standardima gradica u kojem imam prijavljeno prebivaliste (for the time being, sve dok se ne prebacim u vukovar, ali to je druga prica). tako su svi moji kucni ljubimci neminovno osudjeni na kraci rok trajanja od standardnog. nije da navedeno stanje stvari nema svoje prednosti. prije svega za nadobudnog veterinara koji je spreman iskoristit svaku priliku da poblize upozna anatomiju najsladje potrosne robe na svijetu. macke ginu, kolone prolaze. majka se kune da vise nikad necemo imati zivotinju u kuci i baca sve zdjelice i pet acessories u smece. sestra pada u depresiju, otac je indiferentan. ja otupjela koliko covjek moze biti, sve ravnodusno prihvacam. tako se sve krece u krugu iz godine u godinu, rane moraju zacijeliti, oziljci na dusi su minorni. nova macketina nekao uvijek biva nabavljena i svi se tope. slika prilozena. realni oziljci i vise nego prisutni. zove se naki. s obzirom da je napokon i moja ideja o imenu progurana, macak nosi dostojanstvenije ime od "bili", "gricko" ili "sivko". na sredini puta izmedju "platon" i "njihove maloume idiotarije", macak je nazvan anakin. ingenioznom majcinom intervencijom, oduzeto je prvo i zadnje slovo "anakina" i tako dolazimo do nakija. macka boli k..., svi sretni, nevazno. krenimo na ogrebotine. za razliku od vecine macaka koje smo imali, naki za sad ne pokazuje znakove kronicne depresije. krece se, drustven je i zaigran. prije nekoliko dana utisnuo mi je pandje toliko duboko da na lijevoj ruci nosim stigme. ne pretjerujem. masivno krvarenje ukljuceno. cini se da reagira na glasovne naredbe, tako da razmisljam o mogucnosti ozbiljnije dresure uz obavezno slamanje macje licnosti i zelje za zivotom. ideja je jos u povojima, ali neodoljivo titra pred ocima. da rezimiram: kaj nije najsladji krizanac perzijanera i macke vulgaris s moje strane zaobilaznice? |
- 15:24 - Komentari (6) - Isprintaj - #
24.06.2005., petak
BAD THINGS
nesto ruzno dogodilo se u sferi bloga.kod pisanja uvijek nastojim apstraktno i izvan konteksta izloziti neke aspekte svog zivota. kao kolaz za prisjecanje u buducnosti. kako ipak jesam drustveno bice, mozda pretjerano vezano zahtjevom interakcije s ljudima koje zelim/mogu/moram nazvati dragima, oni su neizbjezan element svih prica koje pricam/pisem. prije svega, smatram da distanca i distinkcija izmedju realnog i virtualnog mora postojati. i vise. granica mora biti jasno povucena. razlika podvucena. oslanjam se na apstrakciju kad ih uvodim kao likove. samo naznake onoga sto jesu i sto znace smiju biti iznesene. ono sto ih gradi ne zelim ugroziti, kompromitirati, iskoristiti. prica toliko ne vrijedi. s druge strane, prica znaci sve. posebno kada u nju bivas uvucen bes svojeg znanja i pristanka. koliko je eticno uopce pisati o njima? gdje se stvarno nalazi ta granica koja razdvaja slobodu stvaralastva, od kradje identiteta. koliko daleko smijes otici? mozda je slucaj, situacija u kojoj smo se nasli posredstvom medija bloga prenaglasena groteskna lekcija koju smo morali nauciti, te nije toliko vrijedna spomena zbog ocite prozirnosti intencija autora sporne enciklopedije karaktera meni bliskih ljudi. ne namjeravam iznositi pojedinosti jer nisu vazne. vazno je pitanje koje mi postavljaju. gdje se nalazi to previse? gdje tocno pristojnost pada nemocna pod egoisticnom potrebom vlastite definicije, na mediju toliko sustinski baziranom na sukobu privatnog i javnog? |
- 23:46 - Komentari (1) - Isprintaj - #
19.06.2005., nedjelja
ZIVAC
stojimo pred melinom jucer, ekipa i macak. bez posebnog cilja, namjera, ideja sto bi mogli raditi. atmosfera je poprilicno grim, ne sluti na zabavu.ipak posebno taktilno nastrojeno raspolozenje autora teksta ne moze se ignorirati, pa u somewhat lezernom tonu stalno pipkam h... koja je nosenjem enormne kolicine pivskih flasica zaradila upalu ledjnih misica. - daj probaj to malo lakse. - vidis da nisam previse spretna. - misici pokazju otpor prema mojem kontinuiranom nastojanju da ih opustim. - aaaauuuuuuuuuuu! daj prestani. sve nade u moje masazerske sposobnosti padaju u vodu nakon petog zahtjeva da joj prestanem namjerno nanositi bol. iako ne mozes uvijek pobjediti, preostaje ti vrlo primamljiva mogucnost da ispadnes budala. - mozda sam spretna u drugom smislu. kuzis, mozda bi se mogla specijalizirati na drugom polu. u smislu da one koji su previse opusteni stimuliram na vecu napetost. |
- 14:08 - Komentari (3) - Isprintaj - #
17.06.2005., petak
hodam robnom kucom i trazim kremu (ah, ne mogu reci koju), kad me u grlu prima onaj jutarnji osjecaj iskasljavanja nikotinske sluzi. posljednji pokusaji tijela da nam pomogne. ali ovaj puta je drugacije, boli. uzimam maramicu u ruke. gusim se. odjednom osjecam kako se stijenke grla odvajaju u krpe i kapljice krvi. neobican osjecaj suhoce, boli koja pecka jer ne moze biti nepodnosljiva bez nesvjestice omotava se oko tijela.ne mogu, ali impuls je tu. iskasljavam masivnu kolicinu krvi. nastojim to prikriti prodavacici. gledam se u jedno od brojnih ogledala, obrazi su lagano poprskani, brada natopljena cistom crvenom tekucinom kao i maramica. kao efekt iz filma o zombijima ili flesh eating djeci. drugi val mucnine dolazi brzo, naprezem ono sto je ostalo od grla, pluca. zelim to izbaciti iz sebe. osjecam kako se sve unutra lomi, dezintegrira u bezlicnu masu tkiva koje mi vise ne pripada. bol prestaje kad u rukama drzim masu svoje krvi i veci dio glasnica i grla. da, to bi bio detalj inace vrlo zivahnog sna o spijunski aferama, zeljeznickim kolodvorima, clintonu, mojim prijateljima, robotima, kazalistu i plesanju u istom. |
- 10:30 - Komentari (4) - Isprintaj - #
16.06.2005., četvrtak
HEHE
ovo jednostavno moram objaviti. ponekad iz cisto mazohistickih razloga odem na gradski portal da se razonodim, popljujem koju kolumnu dobre prijateljice i slusam o tome na kavi, te najvaznije, da se opustim uz razlicite ostale poucne i pamucne asocijacije na bilo sto. izvor: iPortal blamazu prenosim u cijelosti: Interview: Dubravko Ivaniš - Ripper Samo za čitatelje iPortala, frontmen i vođa Pips Chips & Videoclips, Dubravko Ivaniš poznatiji pod nadimkom Ripper dao nam je kratak, ali zaista kratak intervju prije koncerta. Iako smo ostalo neugodno iznenađeni, nismo se naljutili jer je Rippera očekivao veeeliki koncert na Tawanu pa je čovjek valjda imao tremu. Interview prenosimo u cijelosti: Zašto ime Pips Chips Videoclips? Zato. Znaš, malo mi je glupo na to pitanje odgovarati 3459821 puta. Shvati, više nemam zabavan odgovor! Zašto stanka od tri godine? Kakva stanka, radim muziku 6 dana tjedno 14 zadnjih godina! Nakon tri godine kreativnog odmora krenuli ste na turneju. Što očekujete od same turneje? Čovječe, ja sam nonstop na turneji, o čemu ti pričaš? To što manje sviramo u Hrvatskoj ne znači da ne radimo koncerte izvan nje. Kako ljudi reagiraju na Pipse na koncertima s obzirom na ovu dugu stanku? Ovo sa stankom je očigledno tvoj nerješiv problem. Kako reagiraju? Očekivano, mislim, nama očekivano. Koliko Dinamova himna utječe na koncerte po Hrvatskoj? Ima li neugodnosti zbog ekstremnih navijača? Mi ne sviramo "Dinamo ja volim" 7 godina. Znaš, ima puno zgodnih cura iz moje prošlosti s kojima nisam u braku, tako je i s pjesmama. Hoćete li svirati Dinamovu himnu na koncertu u Lepoglavi? Ne. Pomalo je bez osnove apostrofirati pjesmu nakon koje smo još 50-tak pjesama objavili. Tko zbog toga neće doći zaista ni ne mora. Kao navijač zagrebačkih modrih, kako objašnjavaš ovogodišnju sramotnu sezonu Dinama? Ne bavim se tom problematikom, bilo bi zgodno da i dalje pričamo o muzici....ukoliko je to moguće. Spremate li turneju po inozemstvu? Mi često sviramo u inozemstvu. Istina, ne radi se o organiziranoj turneji, ali najčešće smo u Sloveniji, a nedugo smo svirali u 3 njemačka grada, a još prije u Irskoj i Engleskoj. Kakvo je stanje na Hrvatskoj rock sceni? Vidim da se okupljaju brojni rock sastavi iz 70'tih i 80'tih koji kane kratko živjeti na staroj slavi, znači li to da današnji rock bandovi jednostavno nisu dobri ili da zapravo nema moderne rock scene u Hrvatskoj? Ima par dobrih bendova u hrvatskoj. Ima i 2 odlična. Što bi čovjek više poželio u zemlji koja je čitava manja od newyorkškog Manhattena?! Kako je u umjetničkom braku? Kreativno. Koji ti je najbolji album od Pipsa i zašto? "Drveće i rijeke" su naše najkompletnije i nakompetentnije djelo. Eto... Što reći? Ništa. Bio je to Dubravko Ivaniš - Ripper |
- 15:02 - Komentari (4) - Isprintaj - #
15.06.2005., srijeda
AMA NESCIRI (?)
primjetimo koliko normalizacija stanja stvar moze uciniti nezanimljivom.imam zivot. mozda bi gubitak istog pokrenuo stvari u zanimljivijem smjeru. teoretiziranje o komunikaciji dovelo je do neobicnog rezultata. gubitka interesa za interakcijom. gubitak interesa doveo je do tocke ravnoteze. ravnoteza do normalizacije. normalizacija mene do pas mater statusa. sad kad znam kako, ne zelim. |
- 12:29 - Komentari (1) - Isprintaj - #
14.06.2005., utorak
malo previse zbunjivanja.neki ljudi su mi danas preveliki klaunovi da bi ih mogla podnjeti. nisam hipohondar. sposobna sam kod kupnje autobusne karte traziti kartu, za zagreb, ovaj, nepovratnu. zato nitko od mene ne trazi da zovem dostavu kad narucujemo hranu. mislim da je ocat povezan s osjecajem dobrog raspolozenja u mom zivotu. kako to objasniti? |
- 22:22 - Komentari (2) - Isprintaj - #
13.06.2005., ponedjeljak
AHA
Pisem ovo za sve sedamnaestogodisnjake katapultirane nenadano u dvadesetu, nesvjesne situacije, zatocene u osamnaenstoj bez tendencije za mogucim doglednim odrastanjem.Osjecam se kao da balansiram na granici postojanja i izgubljenosti. Kao sjena. Ne, ne smatram tu situaciju u kojoj sam se silom prilika nasla losom. Dapace, svidja mi se. Uvjek prisutan, nikad istaknut. Vrsim utjecaj bez da stojim pod svjetlima pozornice. Lutkarska predstava, napadno istaknuta metafora. Marionete i skriveni pokretac. Pretenciozno, zar ne? Prikriven, ali ipak prisutan i jak, to je kljuc. Nisam ono sto bi mogli nazvati aktivnim, ukljucenim studentom. Ipak nalazim u smjerovima koje sam odabrala neobicnu satisfakciju. Ostvarenje svog zivota, svojih shvacanja, mozda da kazem – napokon otkrivenog interesa za tekuca zivotna pitanja. Kroz ispreplitanje i stalno sukobljavanje socioloskog analiziranja i filozofskih tendencija, nalazim put koji me odrzavam negdje na sredini unutar zivota zaintersirane dokolice. Ne stavljam na sebe zahtjeve veceg interesa za ono sto mi je namjenjeno. Ovako je u redu. Potaknuti tok misli tik prije ispita, probuditi zanimanje i prepustiti se neizbjeznom revoltu, analizama i pomirbi nespojivih ideja. Sretna sam. Jer ne znam uciti. |
- 09:57 - Komentari (4) - Isprintaj - #
08.06.2005., srijeda
shvatila sam jucer da u zagrebu ostajem manje od mjesec dana.panicno sam ubacila drugu wc patkicu u kotlic. sad je voda duplo plava. um miran. |
- 09:48 - Komentari (4) - Isprintaj - #
06.06.2005., ponedjeljak
LIGHTS OUT
obozavamse ironicno pozivati na proslost. naglasavati neuspjehe umotane u celofan trijumfa nad sistemom. obozavam plesati pod tusem kad nitko ne vidi. pjevati u sebi kad cekam tramvaj. obozavam glasno ponavljati rijeci usred noci kad hodam praznim ulicama. oblikovati ih necujno usnama kad naidjem na druge prolaznike. saptati prema automobilima iz suprotnog smjera i praviti se da su mantre. obozavam pricati kad znam da slusam. slusati kad imam odgovor. obozavam izostavljanje slova kad pisem na papiru. i nemogucnost ispravljanj krnjih rijeci zbog izostank percepcije. obozavam pogresno citati brojeve. iznenadjenja koja to nosi. obozavam zbunjujuce signale uma. paranoju. naglasen osjecaj krivnje. ispravno. obozavam iracionalno, nemoguce, naocigled objektivno. obozavam zavaravati. navoditi. odustajati. obozavam zivjeti u nemogucim scenarijima. dovrsavati rasprave u glavi satima nakon njihova zavrsetka. obozavam vlakove. zelim raditi u HZ-u. |
- 10:43 - Komentari (12) - Isprintaj - #
05.06.2005., nedjelja
elegantno sam usetala u kucu u 11:15, jos u domeni dana za koji mogu reci da sam svjesno dozivjela. procjena stete: dvije pive (priseban um), kutija cigareta minus 3 (relativno uspjesan pokolj plucnih mjehurica), 3 lizalice (mah, nista, svaka je zavrsila u kosu za smece, uzasni okusi). lap je ostao u zg, ne bas povoljna situacija jer vjerujem da ne mogu zaspati bez pozadinskih sumova. umjesto uobicajenog kasnonocnog prezderavanja, odlucila sam sloziti nocnu kompilaciju. svjesna da u frizideru imam otvorenu limenku crvenog graha, zaobisla sam kuhinju u sirokom luku, dojma radi. ionako mi nije bila na putu. upalila komp i na odusevljenje mase neurona za trazenje paznje u velikim kolicinama, nasla sam i svoj account, "macak" sa slicicom patkice pokraj. nekoliko mjeseci kasnije, nista od ovog se nije zadrzalo u pamcenju. deset minuta kasnije, dovrsena je kompilacija pickastog imena "sleepy hollow dream [audio]". potrazila sam i stariju kompilaciju za rolanje, isplanirala ubacivanje "summer sun" kao treci input u podsvjesno i bacila se u krevet. "jucer mi se dogodila bezvezna situacija koje dokazuje koliko sam u biti zeznuta", rekla sam ujutro majci koja je samo zakolutala ocima i nastavila me igorirati, "sprzila sam kompilaciju", nastavila sam, nimalo pokolebana manjkom interesa okoline, "jucer kad sam se vratila, znas da volim slusati muziku kad spavam. uglavnom, cini se da nisam dosta pojacala liniju. cijelu noc sam slusala samo naznake melodija jer mi se nije dalo dici iz kreveta i malo pojacati." nakon obiteljskog rucka, podjebavanja, odluke da idem na kavu i trazenja zelene biljeznice, bacila sam se na krevet u sobi i pokusala daljincem upaliti liniju. bila sam spremna baciti ga u zid jer opet ne radi kad me jedan detalj izbacio iz takta. linija uopce nije ustekana. majka mi je dan prije rekla da nije znala iskljuciti alarm pa je jednostavno onesposobila napajanje. "sleepy hollow dream [audio]" i "take it easy [good day for airtrikes] kompilacije lezale su na polici, ispod kljuceva i torbe. |
- 16:09 - Komentari (1) - Isprintaj - #
04.06.2005., subota
|
Lutala sam Mocvarom jucer i sve je bilo toliko zastrasujuce da nisam znala stati. Toliko sam zeljela pisati, da niti jedan listic u torbi nije ostao prazan. Ali bile su to prazne rijeci i neiskrene recenice. Nisam znala sto zelim napisati. Nisam znala sto zelim reci. Zato vjerujem da sam provela vecer u tisini. Iako vjerojatno nisam. Zeljela sam da se stvari opet vrate na svoja mjesta. Zeljela sam da problemi nestanu i prestanu me pratiti jer nisu moji. Sorry Lososs, nisam mogla biti drustvena. Ujutro sam bacila sve sto sam imala u wc. Vise se ne zelim rokati, uzemljavati, podizati, zavaravati, euforicno nastupati, kristalno vidjeti. Nista. Otisla sam kuci privim autobusom nakon budjenja i jos jednog pokusaja sredjivanja stvari bez glavnog aktera. Kukci su se zabijali u prozore na tavanu, deset minuta prije nego sam gurnula saku u grlo iznad wc-a. I'm sick, sick of it all. Cekam povratak u Zagreb sutra, sutra cu cekati povrtak kuci. |
- 18:04 - Komentari (5) - Isprintaj - #
03.06.2005., petak
prije nekoliko dana na savskoj, upalilo se zeleno svijetlo. klinac je zakoracio na zebru. desnom je rukom uhvatio oca za rukav. zeleno svijetlo pokrenulo je masu. budala na power tripu u terencu opalila je po gasu tramvajskom trakom.mali je uspio reagirati. povukao nogu i ruku. otac je samo tiho rekao: idemo. sjedili smo nasuprot njih na cetrnaestici. nitko nije progovorio ni rijec. otac je gledao kroz prozor, grizao donju usnu - frustrirano, ne uzrujano. doslo mi je da se dignem i opalim ga u facu. nije se potrudio niti da pita sina kako je. nije niti na trenutak izrazio da pizdi na lika u terencu. kao da mu je svejedno. kao da smatra da nista ne moze uciniti. kao da se pomirio s cinjenicom da se to moze dogoditi i sutra. kao da zali jer on nema jebeni terenac, pa da vozi kroz crveno i kupi klince na zebrama. kao da je to izraz moci. kao da ionako nista ne moze. koliko nisko je stvarno pao moral ljudi? |
