10 dana divljine
30.04.2005., subota
UKRATKO
|
macak od srijede ne zna za sebe. to znaci da konstantno konzumira enormne kolicine grassa, alkohola, nikotina, kofeina, heroina, hrane, spida i dobre zabave. bas krecemo u podvig rostiljanja pod vedrim nebom i suncem mog malog grada. kuca vise - manje moze biti proglasena shelterom za sve zeljne opustenog zivota bez obaveza. dvanaenst za sada na spisku. ukratko, da se javim. |
- 19:49 - Komentari (7) - Isprintaj - #
27.04.2005., srijeda
|
i had a dream. ne kao dr. king, definitvno ne. u snu su svi umirali zbog mene. sestru je ubio moj projekt iz socijalne psihologije, mali deckic smedjih ociju. bratic je pocinio samoubojstvo, majka popizdila i cijelu kucu obukla u male lampice kojima dekoriramo bozicno drvce. lazem, samo moju sobu. u pokusaju da istrazim sestrinu smrt, povela sam sa sobom prijateljice od kojih je jednu buff nabildani frajer prepilio pilom ispred dizala. poginula je i njihova cimerica. jednu od prijateljica odvela sam na trajekt gdje smo svi zivjeli i srela baku u kanuu kako vesla po crnoj vodi. nisa mogla tek tako odustati, ne znam iz kojeg razloga, in generall me boli k... sto ce biti s mojom sestrom. prijatelj i ja setali smo livadom i pricali koliko je zivot u k... kad su svi mrtvi. pridruzio se varazdinski skejter. oni su ubijeni velikim valjkom. prijatelja sam mogla spasiti, ali ja sam odlucila pobjeci. na policiji me nisu slusali. tu se budim, spustam glavu na jastuk i san krece iznova. |
- 16:30 - Komentari (3) - Isprintaj - #
26.04.2005., utorak
|
zatvoreni u sobu, pustili smo boo! i pokusali prebroditi dan. zar nemas ponekad osjecaj da previse zivota besmisleno gubis? |
- 12:18 - Komentari (5) - Isprintaj - #
TRAZI SE
n.p. bright eyes - land locked bluesoptimizam, euforicnost osjecaja zive materije pod rukama. konstante i zelje. odgovornost unutar okvira slobode i prepustanje opustenim prilikama atmosfere. let prema zvijezdnama with something constant under my feet. dobar film na mrezi i kokice umocene u vrhnje. |
- 10:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #
25.04.2005., ponedjeljak
|
no time to write, manijakalno okupirana stancanjem tema za mob. |
- 18:59 - Komentari (1) - Isprintaj - #
19.04.2005., utorak
|
"ponekad bas trebas da te zivot opali u facu." H... piva u bircu, pohani jastog u ciboni ili prokockanih 12 kuna na automatima. svako ima svoje prednosti. ipak, piva je financijski najgora opcija, a nismo bile gladne. na povratku nam je crna macka prosla preko puta, a horoskop je ispunjen dobrim ljubavnim vjestima. sto se moglo ocekivati. |
- 23:17 - Komentari (4) - Isprintaj - #
TKO?
n.p. Nouvelle Vague - Guns of BrixtonNepisano pravilo svakog zivota je da u teskim trenutcima ocaja, izdanog povjerenja i egzistencijalne bijede, kada je covjeku oduzeto sve sto oduzeto moze biti, a svijet ga svodi na puku egzistenciju, usred mraka uvijek postoji jedna stvar koju sacuvati ipak moze. To je osjecaj da moralno ja i dalje postoji, njegovo dostojanstvo. Osjecaj identiteta i postojanja, u normalnim okolnostima, covjeku biti oduzet samo smrcu. Ili vozackim ispitom. Sto nazivljemo ruzom, slatko bi mirisalo I s drugim imenom ... Ipak, svaka ruza ima svoj miris, svoju jedinstvenu prirodu koja je odvaja od svih ostalih ruza sve dok ne uvene. Svoj otisak, svoje ime. Sto je u imenu? Sto je u imenu osim mene samog. Moja definicija u svijetu, ja, Macak. Ironicno, da, jucer sam na "Latinici" upoznala djevojku cije rodjenje nije bilo prijavljano. Kao da je od pocetka njena sudbina bila odredjena – na prodaju. Koliko strasno, razmisljala sam, takav stav jednog ljudskog bica prema drugome, prema svojem djetetu. Lisiti ga onoga sto u danasnjem svijetu covjeka stavlja na kartu zivota. Danas sam ja od strane covjeka koji me nije mogao niti u oci polgedati lisena svog identiteta. Istekao je. Stajala sam u nevjerici, pa ja sam i dalje ja. Nisam li? Za ispitivaca HAK-a ja nemam nikakvu potvrdu da sam ona koja tvrdim da jesam. Iako ime stoji jasno otipkano uz sliku jasnih boja. Zasto? Putovnica je istekla gospodjice. Tako da mi nikako ne mozemo potvrditi da li ste vi osoba na nasem popisu. Prije mjesec dana, to ste bili vi, sad ste samo lice bez imena sto se nas tice. Lice cije ime stoji u torbi u Zagrebu. Koliko je relativno sve to, zar ne? U trenutku, vise ne mozes biti siguran tko si. Lice bez imena. Egzistencija bez pokrica u ovom svijetu, ponizena od neznanca. Bez brige, ne odustajem tako lako. |
- 13:43 - Komentari (2) - Isprintaj - #
18.04.2005., ponedjeljak
krenula sam citati pateticni blog lokalnog benda, tek toliko da mogu sutra na kavi o cemu pricati, kad me kod jedne recenice nesto probolo u zelucu.fizicka mucnina uzrokovana paranoidnim vizijama uznapredovala je do nevidjenih proporcija. u svijesti je odmah postavljena scena, akteri i rekviziti. intruzija na moj, samo moj privatni prostor. stari zivot postaje javno dobro, dok je dobro znano pravilo starih zivota da ih sakupljaci emocionalnog otpada odvoze u noci. kad bi i ljudi mogli biti toliko jednostavno izbrisani iz prostora i vremena, koliko lako iskliznu iz misli. mozda pricam o fizickom uklanjanju. da. |
- 22:11 - Komentari (5) - Isprintaj - #
14.04.2005., četvrtak
Sjedim na tavanu u prevelikom sivom kaputu. Prije nije izgledao tako na meni. U dvostrukim papucama, da prasina ne padne na leopardice, povlacim dim. Iako nisam bas previse dobro. Zadnji puta kad sam mjerila, temperatura je bila na 37,5, sad se osjecam puno, puno gore.Zelim otici dolje i pustiti Borodina, uzeti u ruke Hamleta i citati glasno. Znam da to necu uciniti, ali zabavno je slagati ideje u glavi. Ne mozes raditi sve odjesnom. Sin city, Hamlet, Borodin, Beethoven, pristaviti vodu za caj, tipkati. Truly sick. Situacija u kojoj sam. Pitam se samo, sto bi roditelji ucinili da procitaju moje zapise, da nadju sve ispisane papirice i kutije cigareta. Da li bi osjecali ponizenje, sram, razocaranje? Krivnju? Pitam se ponekad, da li je sve sto uzimam ili sam uzela, napravila, dovelo do ovog stanja. Ili je to stanje bilo prvi uzrok. Sve je dalje nezaustavljivo krenulo svojim tokom. Ipak, i dalje, ucinila sma tako malo. Cijeli zivot stoji ispred mene. Moglo bi se reci da sam kao pusac vec mrtva, postoje li u takvoj situaciji realne granice bilo cega? Knjige i glazba, filmovi, sve to vrsi jak pritisak na mene. Pritisak da preuzmem ideje, pokorim se melodiji, ponovim dijaloge kroz svoju viziju. To je moj problem, prevjesta u interpretaciji, bez dovoljno kreativne snage. |
- 12:21 - Komentari (4) - Isprintaj - #
13.04.2005., srijeda
POST
|
ruse vjesnik. jebo mu, pa to je glavni orjentir moje majke kad sama ide u zg. ona posjeduje onaj hendikep prostornog snalazenja. jednom je zavrsila u vojnoj bazi. gledam ga kroz prozore kad pusim na hodniku, nista posebno, samo ideja majke koja nalazi put. mali dodir emocija. nista posebno. - dal' ce ga rusiti s dinamitom, fiksiranim eksplozijama? - vice v..., moj vjecno nabrijani prijatelj. - ma ne, ne, trebalo bi to rijesiti kuglom- ukljucuje se trp. - ma ne! dinamitom, sus, sus, sus! - gestikulira v... s jos vise uzbudjenja u glasu. tako se uglavnom ponasa kad vidimo dobar auto kod vjesnika kad idemo na veceru. hm... to uskoro vise necu moci reci. vise necu moci reci ocu da me pokupi kod vjesnika, ne kod mini hrelica. "pokupi me kod rusevine/gradilista", ne nije to to. gdje je sara? kod rusevine, kod gradilista, blizu bivseg vjesnika, na krizanju savske i ljubljanske. nista posebno. - ali kuglom bi duze trajalo. - trp ne posustaje. zamisljam ih s pivom u rukama na ljubljanskoj, zavaljeni u jeftine lezaljke na rasklapanje. l... dira ta situacija. danima svima objasnjava da je tu zapravo trebao biti njezn fakultet, ali neki ministar, velika faca, nije zelio ici daleko izvan grada na posao. tako su graficari spusili, bili sutnuti dolje u getaldicevu. ali znaju gdje on zivi, o da. mogli bi ga posjetiti, starog ex ex-yu ministra. samo, sto bi mu uopce mogli reci? payback time. zasto? ionako je u penziji. danas odlazim iz zagreba. pokupit' ce me tamo, kad vijesnika. imama razlog za bijeg. potpuno sam BROKE. da ponovim: BROKE. potrosila sm 750kn u 10 dana bez da mogu reci da sam se drogirala, ili platila upad na bilo sto. jer nisam. te pare smo zaradili u casinu. (udarac glavom po krevetu. nisam ipak mogla opaliti lap. lezim, pod je daleko. niti tragicna ne mogu biti. k vragu.) samo postam, nista posebno. |
- 16:54 - Komentari (1) - Isprintaj - #
12.04.2005., utorak
WHAT'S THAT RIDING ON YOUR EVERYTHING?
woke up just now.saznala da sam toliko sretna da bi mogla prsnuti kao mjehuric. toliko da zaboravljam tipkati. saljem pozive na kavu. As fruit drops, flesh it sags Everything will fall right into place When we die, some sink and some lay But at least I don't see you float away |
- 09:53 - Komentari (3) - Isprintaj - #
modest mouse - tiny cities made of ashesgledam horde kisobrana koji okupiraju hodnike na shari. pokusala sam ih slikati, ali zene u tajicama odlucile su odrzati kongres usred sarenog kaosa. drzale su mobitele u rukama i pricale, bilo bi sjajno da su medjusobno komunicirale. ipak, ne mogu tvrditi nesto takvo. nije racionalno. moj kisobran izgleda pateticno. povezan je gumicama kojima smo nekad pricvrscivali celofan na flasice pune svjeze pecenog pekmeza. najmanji naleti vjetra pretvaraju ga u potencijalni gubitak oka za osobu s lijeva, ili desna. to je ljepota mog kisobrana. nikad ispod njega ne hodas sam. ne zato jer je velik, vec je to jednostavno jedini kisobran koji posjedujemo. crna patetika ispod sebe nosi nesto, nas, ruku pod ruku. naizmjence kisnemo kako se vjetar okrece, ili mi mijenjamo smjer. kako god bilo. pazimo se kamiona i zlobnih vozaca na slavonskoj aveniji. jednom rukom spasavamo stvar. pridrzavamo jeftini materijal. jer smijesno izgleda izokrenut. vec cetvrti u nizu, ipak je to nas jedan jedini kisobran. crna jeftina patetika za zabavu. |
- 00:33 - Komentari (1) - Isprintaj - #
11.04.2005., ponedjeljak
6?
|
1 "ne znam, ponekad jednostavno popizdim. gusi me sve. znas da sam jednom bacila korektor u zid. jos stoji ta mrlja na zidu. mislila sam da starci budu popizdili. znas, i to bas nije prakticno, unistavati stvari. ali udariti u zid, sakom, jako. to se ne vidi." "nemoj nikome reci za ovo. zilet, da, ali samo tu, ispod sata." "boli me sve to. ne znam zast to radim, ne mogu vise nositi kratke rukave. ne znam kako stati." cetiri godine kasnije, u sretnoj je vezi, zdrava, nadam se. mislim da oziljci na nadlakticama nece tako brzo proci. ne pricamo vise. 2 - n..., ti znas kaj se dogadja s l...? - kaj? - ruke. - da, znam. - i kaj poduzimas? - nista. - sjajno. - od kud ti to uopce? - stajala sam pokraj njega na tvom koncertu, ruka mu je ziva rana. i za rezace je to previse. - i? - i? to ti je brat! kakav "i"? pricaj s njim o tome. - o cemu? - o cemu? pa o razlozima zast to radi. ako ti neces, mogu ja. dal ti znas da on vise prakticki nema centimetar zdrave koze na lijevoj nadlaktici? (spusta pogled) - da. - starci znaju? - da. - i kaj poduzimaju? - nista. njegovi roditelji nista nisu poduzeli, koliko znam. osim pretvaranja da je sve u redu. tri godine nakon svega, cini se da se izvukao. postao piercing fanatik. 3 MY ANGEL ruke pune oziljaka i kratera od utisnutih cigareta. pokusava prestati. ipak, zarezala je jucer. zato ovo i pisem. ziletom, dubokih 7 centimetara. pokusavamo polako izgraditi njen zivot. 4 na spidu i bombonima, zatvorila se u garazu i prerezala zile na lijevoj ruci. nakon dva sata, nasli su je u gotovo kriticnom stanju. nije znala zasto je u bolnici. i dalje redovito posjecuje psihijatra, suicidalna. 5 razvalila saku nakoliko puta u pokusaju da dokaze da ne boli. jer nista ne boli kad spoznas sebe i svoje granice. rituale na kozi objasnjavala estetikom. prije 6 mjeseci probudila se s dubokoumnim "idiot" urezanim u ruku, 2 godine nakon sluzbenog prestanka. razmisljam. koliko jos prica ima? a nitko ne govori o tome. |
- 09:08 - Komentari (6) - Isprintaj - #
09.04.2005., subota
|
- pocinjem previse paznje posvecivati ljudima a... (pomalo razocaran pogled, on ne shvaca sto pokusavamo reci vec pola sata) - kao to mislis? mislim mene bedira kad se vi odvajate, sve to bedira. - i mi se odvajamo a..., svaki izlazak u mocvaru pretvara se u nas, dinamic duo odvajanje. prosle goine nije islo tako. izlazimo skupa, ali svatko je imao slobodu. - znaci, vi zelite dobit', onako, dva sata prije i onda mi izlazimo i nadjemo se s vama? - j... mu a..., niti priblizno. sve ovo je postalo previse posesivno, pretvoreno u nazovi - paznju. - kako to mislis. - nisam mogla barit' tipa jer sam znala da ti stojis sam za sankom u toj prokletoj mocvari. - kako to mislis? - dobro znas o cem pricam. - pa zasto? - zato jer sam znala da si ti sam i znala sam da te ne zelim ostaviti samog. - mogla si rec'. hell jesam. subota je, oko 11, ja sjedim u domu, tipkam ovo. zasto? zato jer previse marim. zato jer se to nikad prije nije dogadjalo. hit & run zivot odlazi u zaborav. od istarskog kluba, nosila sam cimericu do stanice u frankopanskoj, odrzavala je budnom i od cibone nosila dalje, do sare. zasto? zato jer marim. pa jebo mu, sad bi trebala biti u jabuci. sto se dogadja? |
- 11:03 - Komentari (3) - Isprintaj - #
08.04.2005., petak
EGZISTENCIJA
n.p. LCD Soundsystem - Disco Infiltratoridemo polako, ali temeljito porazgovarati o zivotu opcenito. vecina razgovora ce se ionako odvijati u glavi. ne volim dva puta gaziti isti travnjak. zakljucak 5. zivot nije lunapark u kojem svaki dan ispijas pivu, upoznajes groteskne licnosti i dopustas da te svijetla zasljepljuju do potpunog gubitka svojeg ja. zamisli da si emocionalni epilepticar. sjeti se. sve one situacije bljestavog svijetla. sjecas li se cega? zakljucak 6. rupe u pamcenju gube na privlacnosti kad ih popunjavaju oni najblizi, razocarani i rezignirani. zakljucak 8. ljudi nisu igracke koje osvajas jeftinim igrama. sve tako dobiveno pohabano je i staro, te godinama stoji na policama. glavnu nagradu nitko ionako nikad nije tamo osvojio. zakljucak 9. sudbinski ce biti naplacena svaka izigrana ljudska dusa. okreni se i popravi stvari. superiornost sadasnjosti moze biti samo uvjetna ako proslost kolabira pod teretom emocionalnog smeca i osjecaja krivnje. ponavljam, popravi stvari. zakljucak 11. dopusti drugima mogucnost egzistencije. silueta je onaj koji druge gleda kroz slabe sjene ocrtane na zutim zidovima. zakljucak 12. inertnost jede vrijeme. imas li ga toliko? gledanje bradate zene tri sata mozda ima svoje prednosti. cekaj, koje? tvoje vrijeme je ono sto te gradi. koliko lako mozes na papiru priznati toliko jeftin gubitak sebe? zakljucak 13. slike drugih ljudi samo su igra u kuci zrcala. svaki pomak mijenja percepciju. zakljucak 16. |
- 08:51 - Komentari (4) - Isprintaj - #
07.04.2005., četvrtak
I'M WIDE AWAKE, IT'S MORNING
good morning.u snovima su nas vukovi napali u sumi. zastali su i popricali s nama. bili smo uplaseni, nesposobni da sakrijemo svoju pravu prirodu. sto su vukovi rekli? ne smijemo se predati. zele nam dobro. nismo vjerovali upozorenju. povikali smo "upomoc". dozvali neobicnog samuraja. samuraj je upucao predvodnika vukova, koji se pokusavao se sakriti iza mene, u ruku. shvatili smo da smo pogrijesili. ubili smo samuraja. pretvorio se u crnu tekucinu slicnu nafti. pomogli vuku. vise im necemo zatvarati vrata snova. kako? |
- 07:51 - Komentari (5) - Isprintaj - #
06.04.2005., srijeda
ZAREZ
previse sna.tijelo naviknuto na 5 sati, dobilo je 12, te je odlucilo da se ne zeli probuditi. sunce je ubijalo zutu pjegu, metal i drvo misice, voda kozu. mozak se nije odazvao na poziv kave. zvuk motorne pile prodirao je duboko u zivcani splet. usne se ne sjecaju sto su rekle. nikotin je mlako padao na pluca. kisem kada gledam u sunce. uvijek. danas sam kihala i u sjeni suncobrana. nos, kao da vise ne podnosi zavaravanje. zatvori me duboko u mrak, pusti yo la tengo. idemo prespavati ovaj dan. |
- 12:50 - Komentari (2) - Isprintaj - #
05.04.2005., utorak
NEGDJE TAMO, BEYOND THE SOAP
Usamljeni? Depresivni? Dosadno vam je? Ili ste jednostavno prljavi? Who gives a fuck. Upalite sarena svjetla, podignite visoko disco kuglu i prinesite upaljace svijecama. Pozivam sve zainteresirane na ultra besmisleno opustajucu slusaonicu. Macak "vs." vecer Sto vs. sto? uz Gdje? koje prati Kada? i Kako? Beck vs. Iron & Wine Lokacija: svaka zainteresirana kada u RH i okolici. Vrijeme: whenever you want. All you need is: love. A jebi ga, i zvucnike, kadu, placeni racun za vodu i mjuzu (bootleg nekvaliteta pozeljna). Ma zasto? Zato jer funkcionira. Dobro iskombinirani redosljed pjesama koji, naravno, ovisi samo o vama, uzrokuje maksimalno podizanje raspolozenja i opustanje u isto vrijeme. Zabranjeno: ubacivanje drugih umjetnika i pjenusave kupke. Pjesnusava kupka kao izum nema svrhu, samo nepotrebno isusuje kozu i podize razinu frustracije. Koristenje doticne bazira se na filozofiji: uvijek mogu generirati vise sapunice – sto je lose jer nas udaljava od cilja. Bojkotiranje neophodno za uzivanje i opstanak zdravog razuma. Predlazem: dvije Beckove pjesme za pocetak, album Guero, Go It alone (4:18) i neka untitled pjesma (4:26). Da, moram napomenuti da u folderu na kojem mozda i pise Beck – Guero, ne stoji nuzno sluzbena verzija, vise je to bootleg kombinacija svega. Feel free to imporovise. Skidanje odjece koju obavezno bacamo na pod, lagano plesanje, ubacivanje u kadu, pranje kose i ribanje finim sapunom. Da, ovo je jedan od onih trenutaka kad se potpuno sapunamo, razmisljamo o problemima danasnjeg drustva i kontempliramo in general. Sad slijede Naked As We Came (2:32) i Cinder And Smoke (5:44) od Iron & Wine. Ispiranje sapuna. Igranje sa svijecom na rubu kade koja se polako gasi. Kada se polako puni vodom uz Fever Dream (4:16) i Each Coming Night (3:27). Maloumna faza. Potpuno opustanje i izbacivanje nasilnih slika iz uma. Kod Passing Afternoon (4:00) je krajnje vrijeme za zatvaranje ociju. Keep them closed kroz Love And Some Verses (3:40), sve do odlicne On You Wings (3:53), kad je pozeljno primjetiti dizanje oblacica kondenzirane vlage s koze na hladnom zraku. Razmisliti malo o tome, visoko podici nogu u zrak i spustiti je u kadu. Poriv da se pocnemo baviti nekom korisnom fizickom aktivnosti biva aktiviran na dvije – tri minute. Sve iznad 3: 12 je psihicki poremecaj. Razbijamo monotoniju s Nazarene (4:08). Povratak na Becka. Ovo je period primjecivanja kose koja polako dodiruje ramena u vodi uz lagano pjevusenje. Bubnjanje po stjenkama kade i neizbjezno pokretanje ramena u ritmu. Dileme romanticne prirode i nikad odrzani dijalozi se vrte u glavi. Glazba ometa tok misli. Uz Girl (3:53) razmisljamo o izlasku iz kade. Ma hell, ako ste do kraja izdrzali u kadi, mozda dobijete i priznanje za najustrajnijeg kupaca. Brisanje uz Brazilicu (4:58), mazanje baby uljem ili whatever koje se nastavlja kroz Hell Yes (3:28). Gledanje u ogledalo, razmisljanje o sjebanosti zivota i zadnjem odgledanom filmu. Uvjezbavanje plesnih pokreta. Odlazak iz kupaonice, kupljenje stvari, nabacivanje kimona i neizbjezno skakutanje uz Que Onda Guero? (3:45). Now, don't you feel better? |
- 18:20 - Komentari (3) - Isprintaj - #
04.04.2005., ponedjeljak
OPTIMIST
imala sam prijateljicu, jednom, uvjerena da je to ono pravo prijateljstvo. pricale smo satima na telefon. ne cesto. svaka tri mjeseca podigla sam slusalicu i okrenula njen broj. iako smo isle u isti razred, nisam imala potrebu pricati o sitnicama. pisala sam joj pisma, koja nikad nisu bila poslana. cinilo mi se glupo tako izlagati svoje osjecaje i strahove.nije to bila ljubav, samo apsolutno povjerenje. apsolutno kao najvise sto mogu dati. nitko nikad nije primio vise. prolazilo je vrijeme. prestala sam zvati, ponekad sam napisala pokoje pismo. redovito sam ih spaljivala na prozoru sobe usred noci. samo povremeni pozivi na kavu i blaga komunikacija kroz icq. na to se sve svelo. nikad nisam voljela sretati ljude iz stvarnog zivota na virtualnom polju. nesto duboko preverzno lezi u tome. kao citanje vlastitih tekstova pred grupom ljudi. slusanje svojih tekstova, procitanih glasno, bolesno - poklopi usi i zuri u prazno, is it over yet? ne zelim i ne mogu. nedavno je opet usla u moj zivot. sad shvacam zasto. postoje ljudi kojima nisam nista vise od slatke, egzoticne zivotinjice. tamni pajac koji sokira, pokazuje drugu stranu onog ljudskog. neobicna atrakcija. dokaz da "mi" postojimo. lazi, zapravo. skloni su tom stavu pridavati veliku vaznost, kao da cine nesto krajnje uzviseno i altruisticno. dok to u stvarnosti nije nista humanije od gledanja zatocene pantere u premalom kavezu. instant uzbudjenje. nakon sto dovrsimo kokice i povucemo uperene prste, spokojno odlazimo na spavanje. nema opasnosti od ugriza, jer, iako djeluje opasno, zasticeni smo i ne trudimo se osjetiti ono s druge strane resetki. strah i klaustrofobiju. drzi me na uzici, dalje od sebe i svoga zivota, zove kada joj dosadi njen. zove kad zeli cuti moje price i sokirati se mojim idejama, sigurna s druge strane. ogradjuje se praznim frazama i neuvjerljivim pohvalama, laznim divljenjem. potpuno nesvjesna toga. jedino sto mogu je kretati se nervozno, izbjegavati neugodna pitanja, nabacivati nove uzbudljive teme i morbidno se smjeskati. publika to ocekuje, slijepa na provokaciju koju mi upucuje. tako svako malo, odlazim na kave i mazem lice novim bojama. stavljam uzicu oko vrata. dajem joj priliku da se osjeca drugacije, bolje, sigurnije u svom zivotu. smjeskam se i grlim je. na komplimente odmahujem rukom, na pitanja odgovaram onako kao znam da zeli. na kraju dogovaram da cu je jednom provesti kroz svoj zivot. but i never do. samo u pismima. ali ona su ionako namjenjena nekome tko je davno nestao. |
- 23:10 - Komentari (1) - Isprintaj - #
03.04.2005., nedjelja
WE WILL NOT BE THE LOST
|
mislim da cu danas napustiti zagreb. da se opet pokusam izgraditi. pucam i uzivam u tome. nezdravo stanje uma. autodestruktivnost na vrhuncu. bolje sad, nego u sestom mjesecu. moram se zaljubiti. opsesivno vezati. svejedno. |
- 14:46 - Komentari (1) - Isprintaj - #
YESTERDAY WAS DRAMATIC, TODAY IS OK
|
cetvrtka se ne sjecam bili smo nesto, negdje s nekim i radili tko zna sto. savski nasip, cini se. da, h... me nokautirala na hodniku. stala je na odvezani zniranac moje starke. nije bilo leta kroz zrak, jednostavni dive na hladni pod s pivom u ruci. razvalila mi koljeno i porezala ruku flasicom cije dno se odvojilo. bila je previse zanesena nosenjem jeza da primjeti sve sto se dogodilo. da, nasli smo jeza i ubacili ga u tus kabinu da se napije vode. malisan nije bio odusevljen. vratili smo ga iz paviljona. petak negdje nesto s nekim, nekako. petak, petak, da, purgeraj, skinjare, mentalna retardacija, snimanje monologa na mob usred savske. jucer sam ispala iz tramvaja kod prisavlja i s a... zavrsila na podu, oko 10 navecer, rekli su. pala sam i kod zeljeznickog nasipa. rezultat genijalne ideje da idemo na prugu i tako skratimo put do knezije. lose. pala sam na smece i razbijene flase, osjetila sam da mi se nesto zabija u ledja. tetanus! strava. ostala je samo masnica na ledjima. olaksanje. razbila sam spojler na crvenom autu. a... i ja bacamo se na haubu, podizemo se, on me povlaci za ruku, na krov, preskace spojler, ja se ne trudim. pala sam i na koncertu na kneziji. vecinu vremena provela u zraku. svi su me dizali, bacali u zrak, vrtili, povlacili dolje. danas boli. pogadjali smo imena decka u crvenoj jakni. "drugo a", nesluzbeni nadimak. l... je "drugo a" poslala po cigarete. "drugo a" je na traumatologiji. opalio ga je auto na pjesackom. l... osjeca laganu griznju savjesti. zahvala istarskom klubu i cugi po kunu. gin i pelin i amaro i piva, pola volterena i k... koji se igra uklizavanja na hladno pivo. drago mi je da ne moze udariti zenu. naj... bi za sve pljuske koje sam mu opalila. yesterday was dramatic, today is ok. |
- 13:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #
02.04.2005., subota
|
danas su mravi pokusavali izaci iz mog dlana na rucku na cvijetnom. pokusavala sam ih ignorirati, ali postajali su sve agresivniji kako je odmicao razgovor o jucer. molila sam ih da prestanu, duboko u sebi. odbili su i nastavili parati kozu. zeljela sam probiti dlan vilicom i pomoci im da izadju. ali sam i dalje samo kukavica. |
- 15:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #
01.04.2005., petak
NEVERLAND
|
lcd soundsystem - daft punk is playing at my house prsti na sljepoocnicama, pogled usmjeren u ekran. dal' se sjecas koliko si prije prezirala flat screen? cekam planove, cekam priliku da se spremim, cekam priliku da ne popizdim. lcd soudnsystem - too much love muci me inertnosti i nedostatak avanturistickog duha. da li se sjecas kako ste prije izlazile? sjecam se. hell yes. sto se dogodilo? sto nije? sto jebeno nije. da, sto jebeno nije. ne znam. sto sad mogu, sloziti jos jedan wishlist. ne forsirati. zaboraviti planove. kupiti cugu. spucati metak u nesto, u sebe, u glavu. bas na mjesto gdje drzim prst, pow. zamisljeni metak probija kroz kozu. lubanju. do mozga. krv i sljepljena kosa i topla cijev pistolja i barut i ja na podu. lcd soundsystem - movement zelim, zelim. tek zivot bez zelja postaje zivot. nauciti. sprijeciti. vrisnuti. uzmi voltaren duso. probaj ga zaliti votkom. iskociti iz koze! to je to! iskociti iz koze nagrizene sumpornom kiselinom i nevidljivim kukcima. spaliti male mesozdere sumpornom kiselinom. divljacki se smijati. drugs won't make you happy. smijeh nista ne kosta. if you have no soul. |
