10 dana divljine

29.03.2005., utorak

VIRUS ALERT

- 23:32 - Komentari (4) - Isprintaj - #

27.03.2005., nedjelja

3

zatvorim oci i nadam se da dijete ne gleda u mene. podizem kapak, samo malo. ne samo jedno. troje. tri sata. tri godine minimalno, toliko im treba da mi postanu zanimljivi. tri duboka udaha. tri izdaha. tri plus tri kroz plucne mjehurice. tri sata necu moci izdrzati. odlazim. tri koraka po sobi uz tri dodira paranoje. tri koraka unazad. tri minus tri. nigdje. povratak na fotelju. troje. tri puta dva oka usmjerena na mene. tri svijesti do kojih ne zelim/ne mogu doprijeti. tri dana, kao tri nedjelje. tri puta tri. za pakao.

- 22:03 - Komentari (4) - Isprintaj - #

WISHLIST2

- 10:14 - Komentari (2) - Isprintaj - #

26.03.2005., subota

SASVIM OSOBNO

- 12:25 - Komentari (2) - Isprintaj - #

25.03.2005., petak

WISHLIST

- 23:52 - Komentari (3) - Isprintaj - #

DREAMER

Sjedim za sankom u kuhinji, desnom rukom ceprkam po hladnom bureku. - Da ga zagrijes u mikrovalnoj? – predlaze majka. Osjeca se lose jer je rucak koji je danas spremila bio cisto sranje. Nadvladala je i onaj grc kod izgovaranja "mikrovalka", znam da misli ozbiljno. Danas sam se vratila iz Zg, znala je da vjerojatno nisam nista jela, sto je istina. Nastojala je nekako stvoriti "idealne uvjete". Da se osjecam ugodno. Da ne krenem pricati o svom "drugom zivotu". Tako mi to dolazi sa suncem. Taj "drugi zivot", kad jos vise volim Zagreb i ljude koji me okruzuju. Ispunjen perverzijama koje iznosim na vidjelo za vrijeme obiteljskih ruckova. - Nije vazno. – odmahujem rukom, it's food. Naviknuta sam na ponocna hranjenja. Jedina stvar na koju mogu racunati. A... i ja odlazimo do Alfe2 i kupujemo pizzu. Odlucujem da cu se sluziti samo desnom rukom. Ispred mene stoji litra hladnog cokoladnog mlijeka. Zaboravljam prodrmati tetrapak. Dotacem otprilike tri gutljaja u casu. - Laku noc. – majka vec stoji na stepenicama i zatvara vrata. Ispred mene lik narucuje Jack Daniels i fiksira plavusu koju ce vjerojatno seviti dalje u filmu. Posezem desnom rukom za casom koja nekoliko nezamjetnih trenutaka kasnije pocinje kliziti kroz masne prste. - Laku noc! - odgovaram prenerazeno gledajuci casu koja putuje kroz prostor. Odbijam je tri puta u zraku. Lijeva ruka i dalje flegmaticno odmara na tamnoj podlozi. Velika amorfna tekuca cokoladna masa leti u zrak. Casa gornjim rubom dodiruje podlogu, ali uspjevam je podici. Smatram to postignucem. Na sanku sad stoje dvije lokvice cokoladnog mlijeka, jedna ima tendenciju sirenja prema vunenom tepihu. Uzimam u ruke dva papirnata rucnika da smirim situaciju. Razmisljam kako nikad u zivotu nisam zavrsila u fajtu. Nikad me nisu prebili. Jeftini papir ne upija dobro. Uzimam jos jedan rucnik i pustam na njega malo vode. Povrsno brisem otiske case. Izgleda dovoljno dobro. Casa na novoj lokaciji ponovno ostavlja ostiske. Mogu tako cijelu noc. Nema frke u mom gradu. Dovoljno smo hrabri da se opijamo, rokamo, rezemo, emocionalno sakatimo i ponizavamo, ali nikad ne uspjevamo svu tu destruktivnost okrenuti prema van. God damn hippies po defaultu. Urokani i pijani leprsamo okolo i trazimo ljubav, ili bar nesto za zbariti. Ostavljam tanjur s napola pojedenim burekom na sanku. Casu pokusavam lagano spustiti u sudoper, ali i dalje biva lansirana direktno na bok. Kapljice cokoladnog mlijeka gmizu polako po plocicama. Zaboli me, idem na spavanje. Ne volim nasilje. Nastojim potisnuti afekciju prema filmu "Cobra". Ne znam zasto.

- 23:18 - Komentari (3) - Isprintaj - #

24.03.2005., četvrtak

FIRST BREATH

AFTER COMA sto je nedostajala bicu u trenutku kad je odlucilo pobjeci? kao neopezeni vozac iskralo se s mjesta nesrece, pobjeglo prije jutra. dosada. ono sto tjera dalje. bezizlaznost situacije. nemogucnost komunikacije. zakazale funkcije.

- 01:35 - Komentari (5) - Isprintaj - #

23.03.2005., srijeda

- 21:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Afturábak

otisla sam do nje samo da uzicam cigaretu i kazem da sam sama, znajuci da zna. - samo malo, da pricekam da, ma nije vazno. - rekla sam i sjela. nije vazno. viđrar vel til loftárása, ispunjen prostor. prekrasno. zatvorila sam oci. osjecaj povjetarca na licu, kada sjedis uz more. osjecaj vlage, koja pucketa u cigareti. osjecaj ispunjenosti i prekrasnog, savrsenog dana kojim plovis kroz prekrasan svijet. osjecaj, da trebas biti sam. Ég Lćt Mig Líđa Áfram Í Gegnum Hausinn (Hugsa) Hálfa Leiđ Afturábak Sé Sjálfan Mig Syngja Sem

- 20:15 - Komentari (4) - Isprintaj - #

SIROVO

- 16:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

sunday morning i'm waking up dobro, mozda je srijeda. zar stvarno? can't even focus on a coffee cup istina. kad je nema pokraj mene. jos nisam naucila kuhati kafu, sramota. sad sam vec u fazi tipkam jednom rukom, u drugoj gori cik, pustam banquet od bloc party za malo dizanje atmosfere. mozda cura iz susjedne sobe opet dodje intervenirati. don't even know who's bed i'm in not gonna happen soon. where do i start, where do i begin? sad krece onaj predobar dio pjesme, makar vec urlam: She got a red pill blue pill Red pill blue pill Red pill blue pill Red pill blue pill dvije dobre pjesme u glavi. dvostruko zadovoljstvo. znatizelja na kvadrat. ekstaticno ocekivanje. podvojena licnst. 2 razloga. idem na ffzg po kavu i rezultat ispita.

- 08:59 - Komentari (1) - Isprintaj - #

22.03.2005., utorak

AHA EFEKT

- 13:02 - Komentari (6) - Isprintaj - #

- 12:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

20.03.2005., nedjelja

- 11:17 - Komentari (7) - Isprintaj - #

ROUND UP

u petak sam trebala uciti, ali nekako mi se nije dalo. tako sam vrijeme odlucila provesti zureci u zid preko puta. bas kad je postalo zanimljivo jer samo otkrila cisto novi nacin manipulacije neocekivanog dijela tijela, dogodila se katastrofa. ali idem se drzati nekih pravila prepricavanja. dakle, topla soba obojena u plavo. ja sjedim na krevetu i razmisljam o ucenju. podizem lijevu ruku i dodirujem obrvu na takodjer lijevoj strani tijela. hm... ovo je novo, zanimljivo i rijetko kad isprobano, razmisljam glasno u glavi. cini se da dodir lijeve ruke na lijevoj obrvi izaziva neke neobicno agresivne impulse. ulazim u pricu. cugam na savi sa svojom ekipom iza cetvrtog paviljona, nista neobicno kad zatopli, kad odjednom, opet onaj agresivni impuls. dizem se sa klupice i najblizoj osobi podmecem nogu, klasika. naravno, u pogledu imam krv, a cini se da je i zrtva dobro izabrana jer izgleda kao slabasni pmf-ovac. on izbjegava sukob, meni se zivo jebe, na zalost nemam marte. opaljujem mu samarcinu tek toliko za pocetak. njegovi prijatelji se smiju, ponos mu je povrijedjen, zeli me napasti. preduhitrujem ga jos jednim udarcem u facu. baca se na mene, padam na asfalt uz cerekanje. udarac u facu. odbacujem ga koljenom, primjecujem da mi krvari donja usna. sad smo vec negdje. zadajem udarac u trbuh, sad vec ekipa kuzi o cemu se radi. pmf-ovac je mad, ne moze vjerovati da mu se ovo dogadja. njegovi prijatelji ga u zadnjem trenutku uspjevaju zadrzati. moja ekipa se odlucila potruditi da me zaustavi u posljednjem napadu, podizem lijevu nogu, slow motion, svi trce prema meni... i tu sve staje. jer pokraj mene na krevetu bio je i do vrha pun vrc soka od limuna. tocno prije udarca u trbuh, krenula sam napuniti casu, nekoliko sekundi kasnije, poklopac je popustio, a meni se u krilo izlijala prevelika kolicina vec spomenutog napitka. danas. topla soba obojena u narancasto. sjedim na fotelji i gledam formula cirkus. dodirujem lijevu obrvu. pitam se koliko bi dobrih snajperista trebalo da sve ovo ode u k...

- 09:50 - Komentari (1) - Isprintaj - #

18.03.2005., petak

MOJA SESTRA

- 14:11 - Komentari (4) - Isprintaj - #

n.p. BECK - HELL YES

gledam onog debila, lovca krokodila ili sto vec na novoj. svrsava na prizor parenja morskih kornjaca. u kadar upada njegova zena, jednako urokana i ne moze vjerovati da je otkrila dvije kornjace getin' it on u plicaku. woooho! pozovi muza, otvorite sampanjac i party moze poceti. jeftini rozi ruz priziva sjecanja na ukrajinske prostitutke. safari tema. ekipa koja ih je pustila iz ustanove u kojoj mora da su bili, vjerojatno kod svakog nastavka cvrsto drzi za glavu i pita "zasto?!". zelim: da jedna od hormonima napucanih kornjaca naskoci naseg neustrasivog speed bunny - zlostavljaca zivotinja, povuce duboko na dno mora i izjebe do utapanja. pocinjem uciti - sad.

- 13:45 - Komentari (1) - Isprintaj - #

17.03.2005., četvrtak

POSITIVE TENSION

- 19:45 - Komentari (5) - Isprintaj - #

SHE TALKS TO RAINBOWS

n.p. Girls Against Boys – Kill The Sexplayer Koliko se sigurno sad osjecate? Onako, priblizno, ali iskreno. Mozete li uopce pokusati zamisliti kako je to, u fetalnom polozaju, zgrcen lezati u prtljazniku necijeg automobila? Ispravak – ne necijeg random automobila. Vi ste u prtljazniku osobe kojoj ste prije nekoliko sati vjerovali. Prije nekoliko dana, mozda ste bili na kavi, podjelili sendvic. Sada, u prtljazniku, krvavi i u strahu, silovani i isprebijani, vjerojatno se pitate - kako? Zasto? Probudite se, pa to je razumljivo i jasno: Zato jer je ego dvojice pravih balkanskih muskaraca povrijedjen. Da, pravih balkanskih muskaraca. Tako to ide u zemlji demokracije, emacipiranoj, liberalnoj drzavi napucenoj ljubaznim ljudima nasmijanih lica i toplih pogleda. Pravoj zemlji za vas odmor. Pa naravno, znate sto bi napravili. Krvavih ociju i mutnog pogleda, posegnuli bi za mobitelom, zahvalili bogu na rozim monopolistickim gadovima i nazvali policiju. Tako to ide u serijama i filmovima. Jedan poziv i konjica je spremna za pokret i novo spasavanje. Mozda se spustaju i po sipkama do svojih snaznih, brzih automobila s plavim rotirkama. Ne, ipak, to imaju samo vatrogasci. Tako to ide i u zemlji demokracije, u zemlji koja je na sebe opalila etiketu «pravna drzava», u zemlji ljubaznih ljudi nasmijanih lica i toplih pogleda – potvrdno kimamo, znamo, vjerujemo. Vjerujemo jer nas od malih nogu uce da moramo vjerovati. Dobar, susretljiv gospodin policajac ce nam pomoci u svakoj nevolji. Bajka za laku noc, zelimo vam mirniji san. Bajka za laku noc koja je u kriticnom trenutku, bas kada princ na bijelom konju spasava ljepoticu, grdno skrenula s kursa. Ljepotica je ostala zakljucana u prtljazniku. Gdje su bili princevi u plavim uniformama kada je krenula rezati zile? Princevi su mislili da se ljepotica zajebava i nastavili ispijati kavicu prije popravljanja frizure i odlaska u grad. Odlucili su da ce ipak korisnije za zajednicu biti razvaljivanje glava maloljetnih punkera. Definitvno je zanimljivije, ako nista drugo. Sve je otislo u kurac kad je plavi princ postao metroseksualna skinjara, zar ne? Ma apsolutno. Mozda je sve otislo u kurac kad je klinac s specijalnim potrebama postao plavi princ? Ili je problem da je plavi princ i dalje prije svega – pravi muskarac. Pravi balkanski muskarac. S deklaracijom. Tko bi znao.

- 17:09 - Komentari (1) - Isprintaj - #

15.03.2005., utorak

koliko je tesko izreci ono banalno - sto zelis?

- 12:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

DVIJE

- 09:36 - Komentari (2) - Isprintaj - #

13.03.2005., nedjelja

n.p. ADF - HOPE

doslo je ono kriticno vrijeme u kratkom, ali besmislenom zivotu moje ekipe da se razmislja o konkretnijim mjerama suzbijanja naseg opceg utjecaja na svijet koji nas okruzuje. moj prijedlog rijesavanja ove situacije akumulacije individua, ciji kolektivi IQ, nastao zbrojanjem pojedinacne genijalnosti ne prelazi broj 5, je da izvrsimo kolektivno samoubojstvo. samospaljivanjem. sve u korist covjecanstva i suzbijanja daljnjeg sirenja genetskog materijala koji moze nanjeti samo stetu. pepeo ima da bude prosut na odlagalistu nuklearnog otpada, gdje nista ne moze i nece rasti, tako da nase bezvrijedne, intelektualno impared egzistencije budu potpuno i finalno eliminirane. izbacivanje na saturnu ne bi bilo potpuno sigurno. i dalje bi postojala sanasa da perverzni gospodar svemira nadje nacin da ozivimo. o cemu se radi? radi se o litrama i litrama alkohola, otprilike 70 pozvanih ljudi i nedostatku prostora. iako smo rezervirali tulumaru, nemamo potvrdu, tako da je sve lijepo i elegantno otislo u pm. dosadasnji razvoj situacije: mozda za dva sata samo posredstvom dobre srece i naklonjene sudbine dobijemo potvrdu. ALI - got to love that word. ekipa od prosle veceri nije vratila kljuceve niti pocistila prostor. kako god okrenes, banana situacija. ceka se epilog.

- 15:16 - Komentari (4) - Isprintaj - #

NAZARENE

- 12:07 - Komentari (3) - Isprintaj - #

10.03.2005., četvrtak

KAJ SAD?

cetvrtak je, ja u zagrebu napokon, sjedim u sobi i razmisljm koliko sam to tocno jucer popila. pitam se i koji k... ima takakv intenzivan miris po gumi u mojoj blizini. jos jedno vazno pitanje je kad se ekipa u sobi pokraj misli probuditi da ja neuspjesno probam uzicati koju cigaretu. gledam dvije pune pepeljare ispred sebe, pocinjem odmjeravati opuske. cini mi se da ipak nisam toliko popila, za miris gume su vjerojatno odgovorne starke, a ekipa u sobi pokraj uz ocekivani nedostatak cigareta ne misli uskoro ustati. kaj sad? da odem na rucak? da odem na fax, testiram semestar bez jednog potpisa i odem u kino? da odem na fax na predavanje, pokupim taj potpis i testiram semestar sutra? j... mu, vec sam zaboravila put do faksa koliko dugo me nije bilo. mogla bi prijaviti i ispit. mozda nabaviti skriptu. otici koji puta na tjelesni. mah, danas je bilo zabavnije razmiljati o downloadu lipsa. to je duga prica. ispricana ukratko, naravno. prije dvije godine i dva mjeseca plus dva dana, macak je proslavila osamnaensti rodjendan. kako je to u svakom slucaju vazna godina u zivotu svakog covjeka, ne samo prosjecne mace na netu, roditelji su odlucili da macak ima pravo na 2 gajbe pive. ta odluka u njima je pobudila neke njezne osjecaje velikodusnosti i, s druge strane, ocekivanja da jos maloljetna macak iskaze nevjerojatne kolicine zahvalnosti i poniznosti. sve sto je trebali biti iskazano i bilo je, jer macak je tjednima unaprijed inzistirala "ljudi nemojte mi kupovati sranja za rodjendan, dosta je litra vodke", a tako je i bilo. bajkovita atmosfera teskog opijanja, nereda, razbijanja, upada nepozvanih nepozeljnih i nepoznatih gostiju s kleptomanskim sklonostima, moze se opisati samo bajkovitom glazbom. a u to vrijeme to su mogli biti samo flaming lips, "yoshimi battles the pink robots". naravno, lazem. nitko od ekipe ne bi mogao podnjeti tu muziku usred najveceg krsa i loma. ne prije dvije godine. nakon svega, kad su samo najizdrzljiviji ostali, te tako postali tlaka, macak je dosla na svoje da pusti "fight test". drugo jutro, prva stvar koju je macak potrazila bio je njen novi omiljeni cd. usred ciscenja dosao je u svijest i macak je gotovo panicno poskocila do police da locira njegovo novo i nepoznato privremeno obitavaliste, jos drzeci crnu, veliku vrecu za smece u rukama. prvo je nasla kutiju, a 3.2 minute kasnije i cd koji je pomno spremila na sigurno mjesto. jer da li moze postojati sigurnije mjesto od njenih vlastitih ruku? ravno u veliku, crnu vrecu za smece. taj detalj price zapazen je tek kasnije, kad je vreca za smece vjerojatno vec 5 dana plutala u nekoj lokvi pokraj strvine koje sumske ili domace zivotinje. "nije vazno" rekla je macak, nakon dva tjedna predbacivanja i griznje savjesti, gledanja u praznu kutiju i cupanja kose. "opet cu kupiti original", i samo original, rekla je macak. jer takav album ne zasluzuje da bude kopiran ili skinut s neta. to je bilo razdoblje kad je macak jos imala pare za nesto izvan magicne dimenzije cigareta, alkohola i jeftinih koncertnih provoda. "ali nije racionalno, opet kupiti isti album", saptao je razum macak na desno uho. macak, povodljiva zivotinjica, zakljucivsi da njen Um kao takav, mora biti pametniji i razUmniji u svakom slucaju, odgodila je kupnju tog cd-a. dvije godine kasnije, nakon mnogo litara alkohola i kolicina grassa i duhana izrazivih u nekoj od mjernih jedinica za masu, te nekoliko slatkih dodataka, macak polako pocinje gubiti osjecaj za odgovornost, moral, cast, postivanje dogovora, stednju i zdravu prehranu. danas je slomljena i posljednja barijera. "yoshimi battles the pink robots" ceka jos samo "ego tripping at the gates of hell" da bude potpun. not bad. za demoski pocetak dana.

- 11:12 - Komentari (7) - Isprintaj - #

09.03.2005., srijeda

IMAGINE

- 21:15 - Komentari (3) - Isprintaj - #

08.03.2005., utorak

- 14:07 - Komentari (5) - Isprintaj - #

07.03.2005., ponedjeljak

UNTITLED

Prosle godine u to neko vrijeme iza sve ove hladnoce i snijega, bamby i ja sjedile smo na kosarkaskom igralistu iza osnovne skole i cekale da se ekipe na rukometnom napokon pokupi. Imale smo ideju, vec godinu prije provedena je u djelo i morala je opet biti ostvarena. Lijepo je kad nesto mozes pretvoriti u tradiciju. Ubaciti malo kontiuniteta u zivot koji izmice kontroli, sacuvati prijateljstvo koje propada zbog udaljenosti. Pretvarati se da odrzavas to prijateljstvo. Cisto fizicka udaljenost onemogucava komunikaciju. Nije nasa veza satkana na virtualnoj komunikaciji. Ne zelimo to ni pokusati, kad je jasno da uspjeti ne moze. Godina prodje, a jedino sto mozemo spomenuti je nekoliko kava, dva – tri izlaska i sms count ispod 50. Rasmisljas koliko je sve to u kurcu. Ostavljas prijatelja, cijeli spektar emocija i dogadja koji su te pretvorili u to sto jesi. Imas osjecaj da ce se sve uskoro srusiti. Cekas. Mazohisticki usmjeren pogled na buducnost. Sve varijante te buducnosti. Znas da ce svi naci nove prijatelje, pa tako i ti, ali podsvjesno znas ili se nadas da to nece biti to. Nadas se da ce sve nakon ONOGA biti isprazno i besmisleno, skoro nepotrebno. Socijalni konformizam, ne stvarna potreba za TIM sto ste imali. Naravno, to je laz. Ali u tom trenutku, na tom igralistu, takva informacija nije bila niti pozeljna niti potrebna. Gledamo u ekipu na rukometnom igralistu, nepoznati ljudi koji ce uskoro postajati sve aktualniji dio zivota. Za tocno 9 mjeseci, postat ce vazni akteri u nizu neugodnih situacija iz kojih mozes pokusati pobjeci, ali tako ces samo ostaviti dojam kukavice. Premda to nije tvoja stvar. Zanimljivo, s godinama se krug poznanika i kvazi – prijatelja toliko siri da gotovo trebas poceti sumnjati u iskrenost svih tih ljudi. Polako zalis za vremenima kad si bio nevidljiv, ali ipak vazan. Sada te ima ima svugdje, a na kraju se ne nalazis nigdje. Gubis na vaznosti. Pitam se da li ti i cijena proporcionalno pada? Nakon pola sata, ekipa odlazi, Bambz i ja zauzimamo poziciju na sredini drugog rukometnog igralista, palimo svijece i otvaramo prozor prema svijetu duhova. Zamisljamo, tko zapravo zna sto. Prizivamo proslost kroz sjecanja na smijesne dozivljaje. Tako je lakse. Sve zloba i zamjerenje nakon nekog vremena blijedi kao tragovi na kozi. Oziljke koji su u vrijeme kad su zadani imali vaznost koja nikako nije mogla okopniti sada vise niti ne primjecujemo. Toliko je vremena proslo. Pricamo price. Na kratko to prestaju biti samo price, kao da se ipak sve dogodilo nedavno. Kao da se moze ponoviti. Kao da cu u petak u pola pet krenuti prema autobusnom kolodvoru, svijesna da kasnim, ali to nece biti vazno jer busevi uvijek kasne. Sjesti cu po tko zna koji puta na ladje i gledati na sat. Sunce ce prziti ili bojati nebo u jarko narancastu, vec prema godisnjem dobu, a ja cu se u jednom trenutku odbaciti desnom nogom s ladje na zuto obasjani asfalt i krenuti prema njima kroz travu sa smijeskom na licu koji necu moci sakriti. Na ledjima cu imati torbu, na nogama stare razvaljene vansice i misliti da mi svijet pripada jer u torbi nosim litru absinthe-a i netko od trojca koji mi se priblizava sigurno ima voltarene ili prax. Uskoro ce pasti mrak na igralistu, plamen ce splasnuti, svijeca dogorjeti. Duhovi ce jos koju sekundu okruzivati dvije spodobe koje vise nemaju sto reci. Netko ce podici prazni tetrapak (nekoliko kapi soka od jagode prosut ce se po tlu) i odgurnuti se rukom s toplog asfalta. Cigarete su vec spremljene u torbice, provjeravamo propustene pozive i poruke koje smo mozda dobile. Hodamo prema kontejneru. Pitala me da li zelim da me odveze do kuce. Ne sjecam se sto sam odgovorila. Mozda sam hodala. Mozda me izbacila iz auta na semaforu.

- 19:36 - Komentari (4) - Isprintaj - #

03.03.2005., četvrtak

ZIVOT KOD KUCE

Nasa obitelj ima svoje jadne male tajne, zar ne? Otpuhujem dim i gledam prema prozoru na drugom kraju ulice. Teta pusi na prozoru kupaonice. Ja sam na tavanu. Smrzavam se na minus nesto u kimonu, kaputu i tankim papucama, s rucnikom na glavi. Imam mokru kosu. Osjecam hladnocu koja polako prodire preko rucnika prema toplini moje dlake. Pjevam the man who sold the world, u originalu. Slijedi altered verzija, custom designed prema mojim potrebama. Malo akrobacija glasom (nemam sluha) i tako 10 minuta. Prehladno je. Vracam se u svoju sobu, skidam kimono i kaput, bacam ih na prozor. Gledam prema drugoj strani ulice, i teta je otisla. Trazim Nirvanu, nema. Tipicna pateticna kompilacija, nema, kao kompromis izmedju uma i iracionalne potrebe za Cobainom, pustam Incubus, Drive. Imam jos 40 minuta da razmislim sto cu raditi. Ako ne uspijem nista smisliti, idem na kavu. instant odgovori, instant lazi, instant dogovori, instant zivot.

- 10:20 - Komentari (4) - Isprintaj - #

01.03.2005., utorak

MRTVI MACAK

koliko je lako zaboraviti neke stvari i biti uvjeren da si cist. tako ja mogu samopouzdano reci da sam sredjena, stabilna i nikad se nisam bolje i zdravije osjecala bez dodatnih stimulansa. wrong! samo se ne sjecam. sto malo zabrinjava, jer prosla su tek dva dana. koliko je lako zaboravljeno, toliko se lako moze prizvati u sjecanje jednostavnim postupkom obrnutog prozivljavanja dogadjaja. danas na ugodnoj kavi s prijateljem kojeg nisam vidjela od petka, otvaram kutiju cigareta i ponosno uzimam jednu od 4 preostale pljuge. hehe, pa imam ih jos od subote. da, mozda bi se stvari sjetila i prije da se nisam na sve nacine trudila drzati cim dalje od svog kafomanskog partnera. gripa je zadnja stvar koja mi treba. ah, silly me, pa kutiju sam kupila u nedjelju na kavi. dobro i dalje, tri dana, uvjetno, traje jedna kutija. znaci u nedjelju sam bila na kavi. pa da. cek, pa kasnije sam bila i u kinu. a prije kina kod osnovne. holy shit pa jucer sam na kavi pricala koliko me jos pere od odlaska u kino. dobro, jednostavan previd. folder sa slikama na mobitelu. slike na mobu? open it. joj da. pa to je ona slika koju sam poslikala u petak. da? u petak? pa da, u petak kad sam... mrtva pijana teturala doma? aha. toliko pijana da si okinula sliku mrtve macketine uz cestu? da. pogazene mrtve macke. bas smijesna slika. a gledaj, cak si i svijetlo upalila da se bolje vidi! joj fakat, bas pozorno od mene. tko bi rekao, ha? pa onda i nisi bas cista. a i meni se cini.

- 22:33 - Komentari (6) - Isprintaj - #

KONTINUITET

Saint Etienne – Heart faild (in a back of a taxi) Zamisljam. Stojim na krizanju Ove ulice, presjecene Alternativnim putem. Niti jedna ne vodi prema smislu, ovo je samo zamisljena situacija. Grad je ispunjen takvim raskrizjima. Na svom kraju, svaka od ulica spaja se s ostalima. Koju vaznost uopce imaju kao ulice? Na svakom raskrizju stoji tegla. U svaku teglu posadjena je gardenija u cvatu. Lambchop – Caterpillar Dva cvijeta po gardeniji. Okruzena listovima koji broje 5. 1 grad. Beskonacno mnogo raskrizja. 5 listova. 2 cvijeta. Koliko gardenija cu vidjeti? Kako znam da cu ih moci razlikovati? Mogwai – Dial: Revenge

- 12:29 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.