10 dana divljine

30.06.2004., srijeda

SURVIVAL SICKNESS

ne mogu vise. dizem ruke. zelim se zatvoriti u kupaonicu sa velikom salicom odvratnog kapucina od vanilije. dugo zuriti u plocice i bijele linije koje ih odvajaju. zelim biti mirna iako mi je upravo obrisan sav otipkan tekst, pa makar ne mimao nikakvu vrijednost, ipak je bio moj. zelim da se takve stvari jednostavno prestanu dogadjati. ne zelim vise nikad piti odvratni kapucino od vanilije jer je bas ta serija, ta kutija imala visak ili manjak necega. prvo sam okrivila mlijeko, otvorila drugi tetrapak, optimisticno vjerujuci da ce sve biti bolje. cak i zdjelica u kojoj sam grijala mlijeko bila je mijenjana po nekom mom planu raspadanja materijala kod zagrijavanja. dosla sam do zadnje vrecice, danas, jer nista ne bacam. lazem, ne znam zasto sam to pila, ako mi ocito nije odgovaralo. tu je u pitanju razocaranje. bespomocnost bi bila rijec. pitanje: zasto? zasto je bas moja kutija kapucina krivo punjena? ne mozes si pomoci. kao kad ti se sve cigarete bas te odredjene kutije lucky strikea raspadaju pri filteru bas prije zadnjeg dima. pusis i dalje i nakon svake cigarete razocarano gledas u pepeljaru. roditelji koji se deru na djecu zbog gluposti u tvojoj blizini kad samo trazis malo mira. navirivanje preko ramena kad tipkas. prijatelj koji ti pokusava prenaplatiti benzin "jer ti se ne kuzis u aute", on je "u pravu". dolazak na kavu da saznas da imaju samo crveni malboro u kaficu, 5 minuta pjesacenja do ducana zbog ovisnosti. crv u zreloj visnji koju zagrizes. otvoreni vosak za kosu placen 60 kuna. izgerebeni DVD iz videoteke. mobitel bez poruka kad se osjecas usamljeno. cinjenica da omiljena pjesma mora jedina na albumu preskakati. knjige koje ti nikad ne vracaju. pa zasto? gdje je moj beigbeder? chomsky? cak i hamlet? kako? zasto? idem u kadu.

- 19:04 - Komentari (2) - Isprintaj - #

29.06.2004., utorak

MATTER OF THE HEART

i wanna be in love again! zar vec opet ovuliram? nije mi bilo bas jasno, cemu takvo ponasanje, nabrajanje svih nedavnih remotely zanimljivih tipova u blizini, mentalni popisi (not much, ali i jedan je dovoljan na kraju, a na to se popis i sveo). imam neodoljiv poriv da odem van. kao prije, kad sam isla van. u kafice. druzila se sa sveprisutnim testosteronom, cim nepoznatijim to boljim. nije da to i inace svakodnevno ne radim, ali poznati testosteron se nakon nekog vremena pretvori samo u kulise jutarnjih kava. ovo je drugacije. u biti fali mi samo jedna zracna lego kockica da upotpunim tu kulu u oblacima koju smo uspjeli izgraditi, oboje. kockica s imenom tog nikad osvojenog princa. idem se praviti, bas sad, u ovom trenutku, da se ipak nismo upoznali. te subote on je zakljucio da sam ja neka vrsta odvratnog materijalista. ja, s druge strane,da je on plitki mali punker. nakon predugog pogledavanja na kavama na koje smo slucajno uvijek dolazili u isto vrijeme, a kod najmanjih poremecaja mijenjali navike cijelih ekipa samo da se opet poklopimo, malih razgovora na wc-u (bas slucajno cijele veceri uspjeli smo zavrsiti tamo skupa) u polupijanom stanju i bedastim vicevima, sreli smo se na tom sanku. potpuni raspad sistema. boeing skrenut s kursa projurio je kroz nasu kulu i pretvorio je ponovno u zrak. to je bilo to, sreli smo se jos nekoliko puta, bez pozdrava, mozda uspjeli ukrasti jos koji pogled. kao da smo sve saznali i vise se nista ne moze reci nakon tih 15 minuta razgovora. smijesno, nakon mjeseci suptilnih pokusaja da saznamo nesto jedan o drugome posredno, bez pitanja. jucer sam darlingu poslala poruku, cudno, imaju isto ime. mislila sam mu reci da ga volim i da se nadam da cemo se uskoro vidjetiti. cijeli dan razmisljam o knjizi koju mu mislim pokloniti za rodjendan, iako ga samo zelim zagrliti, vise od svega. ili samo zelim nekoga zagriliti, bez obzira na ime, emocije i veze? nisam mogla, ipak smo prekinuli, ja sam prekinula. samo sam zazeljela "laku noc".

- 22:30 - Komentari (1) - Isprintaj - #

28.06.2004., ponedjeljak

EVENTFUL DAY

u ponedjeljak ukljucujem i dogadjaje u nedjelju nakon jedan u noci. obitelj se vratila u hrvatsku i nas mali gradic. umorni, razocarani i rezignirani mrzovoljno su promrmljali "bok", jedino majka je dobila poriv da mi zivot uljepsa pusom. suveniri su i vise nego dobri: limenke i limenke pive, nekoliko casa i tri odlicne krigle (vidi se da majka krece mojim stopama, a samo prije godinu dana se derala na mene nakon svake aktivnije subote), litra apsinta (trazila sam vise jer ta roba doslovno plane u ekipi), previse becherovke (navukli su se u pragu prosle godine) i first class amsterdamski skunk. majku je paranoja posteno oprala kad je saznala sa su moja mala nevina ustasca vec razglasila dobru vijest. kad sam shvatila koliku sam frku zapravo izazvala, nisam imala srca reci joj da jos vise ljudi zna. otac nema pojma. popis nastavljam kroz brdo cokolade, odvratnih bombona, jos odvratnih bombona i kutiju cigarilosa. majka ocito nije mogla odoljeti. danas me urotnicki pogledala i pozvala van da zapalimo jednu. hm... ma ne pljugu, zanimalo ju je kakv to okus imaju cigare. mislim da sam malo previse strucno sve izvela, od zahvata, preko paljenja, do uvlacenja. nije mi dala ni dva postena dima kad je zakljucila da je odvratno. i za to si me izvukla iz kuce bas dok sam se ufurala u tekst? ipak, cini se da je im majka zapala u neku krizu srednjih godina. prije sest mjeseci je gledala kutiju cigareta koju sam kao iz fore dobila za rodjendan i razmisljala da zapusi. s obzirom da je otac totalni cistunac - ne iz religioznih ili moralnih razloga, vec samo zbog cinjenice da jedna piva kod njega izaziva delirum tremens - odlucila je da nece. moram malo pripaziti na nju, kad ona vec ne moze kontrolirati mene. PRESENTS da, kupili su mi i "laponski grijac za glavu" koji je zapravo samo "random, bilo koji grijac za glavu" pa je moje raspolozenje raspaljeno pohlepom kakva se inace ispoljuje samo za vrijeme bozica palo jos nize. finalni udarac je zadala majica sa mickey mouseom. mali nosati spawn of satan na rozoj podlozi. - o cemu ste vi razmisljali kad ste mi to kupili? - izustila sam trepcuci u nevjerici i pogledala ih krajnje zbunjenim bambi pogledom. - to je kod njih jako popularno. - graknule su u glas. - vidis da je tvoja sestra kupila isto takvu bijelu. - da, a bila je i jedna odlicna u dieselu, samo kostala je 400 kuna. - spremno je dodala sestrica, sa smijeskom. odlicno. kicastu narukvicu necu previse spominjati, ali je zato torbica raspalila sve moje fetisisticke, cisto zenske fantazije. ma i inace sam totalni nezahvalni bastard kad mi drugi kupuju odjecu. najcesce mi svo to smece koje se ne uklapa u moju viziju mene priraste srcu etc... sestra je odjurila na more, u zadar, poprilicno neplanirano. povezujem to i s cinjenicom da smo u dva u noci, nakon sto su stigli otisle na krstarenje po gradu da testiramo nove rizle, a majka nas je cekala. bila sam previse zauzeta pokretnjem nogu da bi mogla pricati s njom nakon povratka s izleta. kako pere! bila je totalno pissed off. zadnji put je takva bila kad je saznala da "dilam", zar moram napominjati - koje su to gluposti bile! ujutro sam saznala da joj nije smetala ni cinjenica da smo se vjerojatno uslagirani vozili okolo i da smo joj ocito lagali. saznala je sa sister ima decka. koji shok. blah. vec sam pomislila da sam u opasnosti. nisam bila sigurna kakvoj, ali situacija je obecavala spletke, lazi, skrivanje. ovako mogu eventualno napisati roman o nesretnoj ljubavi klinke i za nju prestarog narkomana. a tko danas uopce gleda godine? nakon valjda pet godina dobila sam zabranu. nisam smjela na kavu. bez kofeina se se dezorijentirano vukla po kuci, neposobna da funkcioniram sve do oko 8 navecer. uspjela sam donekle nadoknaditi citanje nietszchea, ali nisam zadovoljna. sutra se budim u sest.

- 22:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

27.06.2004., nedjelja

REUNIONS

don't you just love it? uhvatiti opet onaj stari feeling s osobom koja je davno nasilno izgurana iz zivota. tragedija dunje i mene je bila u tome da se nikad stvarno nismo slagale. odnos koji smo izgradile jos u osnovnoj skoli prvenstveno smo utemeljile na rivalstvu. imam jos jedno takvo prijateljstvo koje plese na vrsku noza. konstantni sukob, nadmetanje u potpunoj tisini. nitko ne smije znati. niti mi same. prica je jos zamrsenija jer nam starci rade skupa, uvijek su bili korak ispred nas, nasa vlastita izvjestiteljska agencija. nisam staroga mogla iznenaditi s necim da sam se taman postavila na trepavice i zaplesala tango. na neki nacin i taj plan bi mu prije otkrili. ona je uvijek morala biti bolja, ja, necu lagati, nikad nisam imala prevelike ambicije. ipak, njezina revnost u postizanju "savrsenstva" je poticala i mene. mogu li na odlicnom uspjehu u skoli zahvlatiti bas njoj? mozda, mozda ona meni moze zahvaliti na zivotu rapidnog alkoholicara u drugom razredu, na voltarenima, paraxu? mislim da ipak ona nije bila u toj igri. vise smo je hana i ja rezervirale za sebe. priznajem da sam ih sve "uvela u maliciozni svijet droga". oduzile su se tabletama. nozevima. ona je meni dala kljuceve vrata koja vode u svijet samoozljedjivanja, fizickog tj. psihicki se od najmladjeg djetinjstva nastojim unistiti, prati me stalni osjecaj da je moje postojanje na ovom svijetu krivo. nadvaladan, naravno. poprimio je i drugu krajnost u to doba konstantnog higha. cista bozanska prisutnost na zemlji. dunja mi je, metaforicki, prislonila ostricu skalpela na ruku. ne sjecam se koliko je sve to trajalo. oziljaka vise nemam. bol sam naucila gutati. ne, nije to bila bol. estetika prije. ljepota savrseno urezanih sara na tijelu. ja sam bila u tome radi ozljaka, one radi krvi. svaka je uspijevala tudje postupke osudjivati, naci nelogicnosti i nedostatak "autenticnosti" u svim tim igrama bez granica. dunja je rezala kad nije bila u vezi. h... je imala svoje razloge koje i danas nosi. koza kao svecenik. rezovi kao ispovijed. vidjela sam i gore stvari. nema sile na svijetu koja ce te spasiti od tvoje vlastite duse. nakon lomova i potpune propasti naseg malog saveza, dio je uspio na rusevinama izgraditi nesto novo. puno povrsnije, kao da se nista nije dogadjalo, sve je izbrisano. dunja se u novim uvjetima nije snasla. mozda je trazila priliku za bijeg. te noci kad sam ja odlucila da odlazim, jedino ona se uspjela maknuti. nasla je novog decka, novi zivot. otvoreni antagonizam izmedju "njega" i mene se pokazao necim sto necemo nikad moci prevladati. oni zive svoje zivote, ja svoj. kad se sretnemo, pristojno se smjeskamo u nadi da jedan od nas nece izvuci naostreni noz, jer svaki banalni razgovor u nekoliko minuta prelazi u suptilnu, ali svima jasnu provokaciju. danas smo skupa otisle na kavu, "on" je ostao u zagrebu. igraliste je opet na trenutak postalo moje. mislim da joj nedostajem. mislim da nikad drugima toliko odvratno ne kasni i ne krsi dogovore, jer zna da ja takodjer nikad ne dolazim na vrijeme. mislim da s nikim nemoze ozivjeti nase rasprave u kinu. s nikim se toliko iskreno i otvoreno ne smije stavrima kojima se ne sije smijati. ona meni nedostaje, u tim trenutcima kad smo opet zajedno. zivimo intenzivnije, ujedinjene. koliko god se povecao jaz izmedju nas, vremenski, ideoloski, prostorni, kad se ponovno nadjemo, opet smo iste. sad imamo novu dunju u zivotima, ali... vjerojatno je istina, ljudi koje, na nacin pun ljubavi, mrzis do srzi, jedini su koji na kraju ostaju.

- 23:33 - Komentari (1) - Isprintaj - #

PITANJE TROJE

zbunjuje i mene. od krvozednog kriticara i najmanjih mana u dobrim filmovima, postala sam opsjetnuta bas s tim filmom. premda mogu nabrojati nebrojene mane i zamjerke na glumu, scenografiju, tok radnje, film idem opet pogledati u kino. ima ono nesto u bradu pittu u tom filmu. i ne, ne pricam o izgledu for crying out loud. podize taj film na visi nivo. bas njegova gluma, cak mi ne izgleda toliko dobro. flashback na "fight club". ahilej je jedini uspio prevladati ulogu naljepnice u povijesnom spektaklu. helena trojanska? don't make me laugh. za takvu ulogu su trebali trazitri markantnu glumicu, "zenu zbog koje padaju carstva", ne mlaku polu-ljepoticu koju ne mozes dozivjeti niti kod krupnih planova. koncentracija jednostavno bjezi prema vrcu u pozdaini. uopce se necu svadjati s ljudima o ovom filmu, prvi put vjerojatno postujem tudje misljenje bez potrebe da namecem svoje. trazili su da u kolumni pisem protiv "troje", ali film onda jos nisam niti pogledala, a i mrska mi je ideja da postanem filmski kriticar. koliko je to zapravo izvjestaceno zanimanje. ipak, svidja mi se komentar jednog od kriticara koji je uskoro prosiren po medijima i netu, trojanski konj - godizlla. zanimljivo i smijesno, opceprihvaceno a toliko komicno krivo. znam o cemu se radi! britanski naglasak stare grcke jednostavno ocarava.

- 14:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

26.06.2004., subota

S

igram neku ulogu dadilje. koliko se cini idealne kad klinca trpam s slatkisima i dajem mu da igra komp do mile volje. krecem na metamorfoze matafizike, polako. prvenstveno se przim na suncu. prije nekoliko godina sam bila najzagrizeniji melanom fanatik. za svaku i najmanju promjenu na tijelu sam reagirala s previse panike. panika je uvijek prerasla u indiferentnosti i bolest se ubrzo izgubila. za hipohondra koji ipak drzi do sebe, premalo posjecujem lijecnika. cak ne znam kod koga mi je karton. kad se stvori prava poteba da odem, sklona sam odustajanju. lakse je imati izmisljene terminalne bolesti, pretpostavljam. EKG izbjegavam vec 6 mjeseci. nije mi potreban. nije da to osjecam, samo smatram da je tako. pretjeruju. vise volim pitanje svoga zdravlja ostaviti na sebi i domacim pripravcima, koktelima tableta u krajnjoj liniji. zazirem i od tableta, obje bake su mi tabletomani. jedna je preminula. nema niti to dostojanstvo da ju je ubila bolest. i to je neka vrsta suicida, zar ne? idem na sunce. podici endorfin i razinu vitamina D.

- 16:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 02:39 - Komentari (3) - Isprintaj - #

COLD SUMMER

- 02:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.06.2004., četvrtak

- KOJA KRUSKA? - L... JE PROSIKTALA, VIDLJIVO UZRUJANA.

- samo random kruska, bez potrebe da se ulazi u detalje. to je sluzbeno bila petnaensta kruska ispisana tog dana. l... je s pravom bila pissed off ne mene. obecala sam da cu se zadrzati samo na vocu i namirnicama. pet minuta kasnije KRUSKA je prekrila stolove, lampe i vrata. cak i balkonska vrata. "ovo nije kruska!", "i ja sam kruska!", "kruska this way!" bilo je to u prvom semestru. jos sam zivjela u stanu s dvije vjestice. pardon, call girl i pomirenom sa sobom i svojim izgledom - miss perfect. nisam podnosila taj stan, cvijetno naselje i lift koji se jezivo dugo zatvara. znala sam svratiti, oko jedanaenst svakog dana da se istusiram i presvucem. zivot prebacen na savu u potpunosti. ipak, ne mogu poreci neke prekrasne trenutke. povlacenje dima, savrseni grasS (posljednji stvarno dobar kick) na balkonu s pogledom na zagreb u noci. nebo cudne boje, previse svijetlo, bez horizonta i zvijezda. zimske veceri, nakon predavanja i razgovora sa starcima. ne smijem zaboraviti "zelim biti kruska." i "kruska!". curama nije smetalo, naizmjence su me primale u krevet, vise sam voljela spavati s l..., h... je spavala u cudnom polozaju. povukla je dijagonalu preko kreveta svake noci, ostavljajuci mi mali trokutic cisto uza zid. na vratima je stajala poruka "j... lives here". kruska faza je trajala pola sata, ali nikad je nismo zaboravili. vecer franticnog ispisivanja glupih parola. predizborno vrijeme u srbiji "i ja glasam za k.r.u.s.k.u!" na slici izrezanoj iz ferala, stavljenoj na vrata. u nekoliko navrata se nisam pojavila. samo jedan dan. nakon niti 72 sata tisine, grlile smo se kao da se nismo vidjele mjesecima. d... je tako usla u pricu. u pocetku je bila toliko hladana. tesko vjerujem da je to ista osoba koja pokraj mene place kada gledamo malo tuzniji film. ona je bila na kneziji, distancirana od nas, vezana na nacin osobe koja u novoj sredini nastoji sebi pribliziti i zadrzati sve sto podsjeca na dom. tada sam pocela povlaciti i cisti nikotin. mozda zbog komformizma? na onim kavama na kneziji, ponedjeljkom. uvijek sam propustala predavanje iz povijesti umjetnosti. znamo kad smo d... potpuno osvojili. pamte i datum. ja ne mogu. bila je bolesna, nije se pojavila na veceri. h... i ja smo u menzi uzele dvije vilice, d... nikad nije imala dovoljno vilica, i kupile 4 limuna. naisle smo na prazan stan, zabile vilice u vrata i na kvaku pricvrstile limun. gesta koja je njoj pokazala da nam je stalo. postale smo obitelj. skupa preselile na saru, a d... i ja smo postale cimerice. krusku smo ostavile u staroj sobi na savi. nek zbunjuje nove stanare. mozda ih nadahne da pocnu pisati svoje parole. dozive nesto slicno nasoj prici u toj kosnici. samo, steta je da se obitelji, na povrsini - iznad ljubavi koja prebiva u sustini - polako raspadaju.

- 23:47 - Komentari (1) - Isprintaj - #

CRVENO

- 22:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

NEVER SAY NEVER

ritam mi ne izlazi iz glave danima! qotsa! wish da mogu skociti na slican high power koncert! plus, lenny i metallica otkazani? skoro smijesno koliko je ovo bilo ocekivano. If time itself was his demeanor There’d be no sunlight or a glimmer Of sunlight landin on the street Sunsuit girls must be discreet Sunsuit girls must be discreet Nursing their fathers locked inside They masqueraded as his bride I might like you better If we slept together But there’s somethin In your eyes that says Maybe that’s never Never say never The slump by the courthouse With windburn skin That man could give a fuck About the grin on your face As you walk by, randy as a goat He's sleepin on papers When he'd be warm in your coat I might like you better If we slept together But there’s somethin In your eyes that says Maybe that’s never Never say never There’s no easy way to lose your sight On the street, on the stairs Who's on your flight Old couple walks by, as ugly as sin But he’s got her and she’s got him Never say never

- 19:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ON MY MIND

lenny - odgodjen. iz ciste srece sam i "are you gonna go my way" stavila na playlistu uz mars voltu. stvari se razvijaju vise nego povoljno. ako zanemarim cinjenicu da sam danas s bakom i djedom pila kavu. otisla sam u mistejka, kao dio pozitivne svakodnevne rutine i bila osudjena na ledeni caj zbog pokvarenog aparata za kavu. kofeinska kriza je prevladala. bila sam spremna prihvatiti i rucak (koji nisu ponudili, zbunjujuce). nisam sigurna na koji nacin, ali nogovorila sam baku da zagrije vodu u djezvi. jeftino. popila sam gorku kavu s vrhnjem. kasnije sam se sjetila da sam mogla traziti i secer... u naletu inspiracije, prije odlaska u mistejk, uspjela sam, nakon sto sam zakljucala kucu, kljuceve ubaciti kroz prozor u dnevnu sobu. don't ask. nije niti prvi put da sam morala provaljivati u kucu. ovaj put bar nisam razderala cijeli misic nadlaktice. to je jos jedna genijalna prica tipicna za moj zivot. prica o ucenju - polako, ali sigurno. zavrsila sam s nikomahovom etikom, hrabro krecem na predgovor drzave. nemam vremena za cijeli tekst. ionako mi je sljedeca godina repriza po pitanju filozofije. u dilemi sam: napraviti mars volta shirt, ici na rolanje usred noci ili otici van i spusiti ostatak shita?

- 18:07 - Komentari (2) - Isprintaj - #

23.06.2004., srijeda

KULINARSKE ZAJEBANCIJE

Smijesno je, zapravo, da sam sa svojih 19 godina i dalje toliko povodljivo čeljade. Evo, tipkam u Wordu jer je kabel za net prekratak da dosegne kuhinju i već pišem standardno. Svira mi Thom. You know, i've been talking to my honey, my Pablo Honey, and i said: -Molim te nemoj mi ovo raditi. Ti si originalni cd, znam da si star, ali zasto moras preskakati bas kod "been thinking about you...". Razmisljam o veceri. Ne, nikako o preskakanju doticne aktivnosti. Samo, nemam inspiracije, pa rezem kruh na snite. Vec sam na petoj. Naravno da ih ne mislim pojesti, ali noz je toliko ostar da klizi skroz. Odlican osjecaj. Odlazim do frizidera. Frizider update: previse stvari koje me sad ne zanimaju. Mozda domaci ajvar? Ne. Sparoge? Nemam jaja. Gorgonzola i prsut. Bez prsuta. Dal smijem taj sir stavljati u mikrovalku? we shll see. Cini se da ne, ne mogu se prisiliti. Gledam taj komadic sira na crnom tanjuru s osjecajem potpune griznje savjesti. Ipak je ovo zivi organizam. Malo sutljiv, ali i dalje ziv. I ja sam malo sutljiva, ali nitko ne dolazi na ideju da me stavi u mikrovalku. Bog, mozda. Ali mislim da on vise ceka moju smrt da mi se moze lagalno nasmijati u facu i poslati me u 3 pm, na festu u Paklu. Ne mogu, evo, ne mogu. Vracam sir u frizider (cak i onaj mali komadic osudjen na paklene muke pod mikrovalovima). Uzimam ajvar i mazem ga na kruh. Ovaj ajvar je dar s neba. Malo kontradiktorno, ako me Bog mrzi... zato Isus pršta. Mmmmmmmm ovo je fino! Kad me vec svi pozivaju na rucak i uvjeravaju da je tako jednostavno bolje i lakse za sve, mogu opisati svoj danasnji rucak. Iskeno, ozbiljno pocinjem sumnjati da me smatraju kulinarski hendikepiranim anti – talentom. Koliko znam, jedino b... se first hand uvjerila u moje perfektne majstorije u woku. Chow mein svinjetina supreme. Yeah! Odlucila sam iskoristiti preostale morske plodove i neutazivu zelju za rizom. Potencijal za golu kuharicu, a? Da riza ne bude dosadna i da sve dobije malo paelasti izgled, kuhana je s kurkumom (wish da imam safran). Bas mi je sinulo da opet ne koristim kvačice, damn. Pardon, ne mislim to ispravljati. Znači, riža s kurkumom za početak. Za to vrijeme na maslinovom ulju prži se malo češnjaka, čisto za aromu, pro forma. Kad češnjak poprimi boju ugljena jer se kuhar zajebava u kuhinji slikajući plamen plina, brzo i u panici na ulje se ubacuju kapari. Neocjedjeni, naravno, da vrela mast frca okolo. Mjera neodredejna. Koliko ih uspije ispasti iz staklenke. Dok nije prekasno, ubacuju se morski plodovi i malo narezanih sparoga posipanih djumbirom. Tek toliko, da ne bude zanemaren. Ako ste zaboravili odmrznuti glavnu namirnicu, sad je vrijeme da se igrate s foticem ili bjezite u vrt po vlasac i persin. U tavu se ubacuje vlasac i riza, te svi zamislivi zacini (bosiljak, ruzmarin, kadulja...). Papar i persin dolaze na kraju. Nekoliko sati kasnije postoji mogucnost da uz The Who otkrijes ostatke u rolu. Kriske kruha bacas na pec (susenje za krusne mrvice). Dobar tek.

- 22:47 - Komentari (1) - Isprintaj - #

REBEL REBEL

danas je lenny. navlacim crnu koprenu preko lica i placem. ne volim lennyja, ogradjujem se odmah. nikad nisam imala snaznu zelju da ga slusam izvan onih okvira festica i kava. imale smo dogovor, d... i ja, da idemo. nismo se cule vec tri tjedna. zivimo skupa! malo cudno ponasanje. black rebeli, to je otprilike bio cilj. dati taj novac za predgrupu. radile smo i gluplje stvari. na znam zasto sad nisam s njom. b... mi je obecala backstage pass. otisla u njemacku. nemam izbora. zapravo mi i nije previse stalo. sjecam se razgovora s d... . rebeli moraju biti odusevljeni nasom publikom (nama) i najaviti koncert, uskoro. mi bi imale strasan osjecaj kardinalnog zajeba i opet platile kartu. savrsen plan uz mali nedostatak: ja se danas nisam pojavila.

- 21:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

PRIJE KAVE

nazvali su danas s puta. tijelo je nagonski reagiralo s dizanjem tlaka i ubrzanjem pulsa, dlake na zatiljku su se alarmantno podigle. mogu podnjeti svaki napad. - ucis? - da, citam. - imas koga kod sebe? - ne. jucer smo gledali filmove. - kad ides u zagreb? - ne znam, razmisljam jos, mozda uskoro. - nismo te probudili? - ne, budna sam vec oko sat vremena, mozda vise. - kaj radis? - sad dolazi slip, neopreznost, damn. sredjujem kucu. (choke efekt) - od cega? - ma nist... - kaj nest se dogodilo? - ma ne, samo onak, cistim. vjerodostojno, bravo. osoba koja ne zna uzeti krpu u ruke bez tezih ozljeda i napornih dijaloga. kupili su grassa u amsterdamu, ne mogu vjerovati. moji roditelji. dodje mi da im sve priznam, pokazem svoj stash, stare blogove pisane pod utjecajem svega sto moze proizvesti high/low efekt.

- 10:12 - Komentari (4) - Isprintaj - #

22.06.2004., utorak

PALIM

zivot se pretvara u izopacenu verziju straha i prijezira u las vegasu. prijetim nekoj klinki, hellen, ironija. smell of nicotine in the air all over. zavjese su natopljene prokletim otrovom i mirisom grassa. soba u kaosu. sama sam napokon. nametnici stalno stizu, ne povlace se do kasno u noc. nema mira. ocekivani i dobrodosli nakon rucka, postaju zamorni, traze previse. kuhas, cistis za njima. nemaju niti papira. placas i kupujes cigarete. kaos. cudni mutanti. pocinje padati kisa, a ti nisi uspio srediti terasu. zeleni jastuci se pune vodom iz kisnih kapi koje nemilice udaraju po plavom mramornom podu koji je nocna mora lokalnog postara zimi. kada ga prekrije snijeg. tada uvijek nesto pada. zar, ne? contact lista prepuna nepozeljnih prijatelja. bez motivacije da ostanes. mozda je vrijeme da se vratis u zagreb? nova ideja vraca zivotu - tebe, samo tek toliko, samo da imate sto raditi. tek toliko da opet sve zaboravis i odes na spavanje. iskljuci taj modem. sleep.

- 23:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

UTORAK

- 17:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

19.06.2004., subota

SAD OZBILJNO

uz pocetak sljedecek tjedna radim. grcka filozofija on my mind. grcka filozofija oooooooooooooooooon maaajjjjjj maaaaaajjjjjjnnd... ako nastavim dovoljno dugo ponavljati, mozda mi se uvuce u podsvjest, pa pop... ili mi to postane nova i jedina mantra. mozda napisem knjigu zbog novih iskustava. mozda da se samo napokon "primim posla".

- 22:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

SMIJEH

back iz osijeka! ostajem bez rijeci. ozbiljno. mislila sam pisati u autu, bar toliko, ali nisam uspjela, bilo je previse stvari za opisati, a premalo rijeci da pocnem. e ovo je jednostavno full of shit, ali dobro, dopustam ti. moram kupiti novu biljeznicu, zelene korice i listovi uz novo nalivpero. definitvno novo nalivpero. bilo je cudno, ta atmosfera u autu, n..., v... i z..., svi previse opusteni, nestvarno previse opusteni i prijeteljski raspolozeni. vec dugo nismo bili takvi. ili ja s nikim nisam uspjela postici bas takav odnos, a to je tuzno, stvarno vec dugo nisam. do osijeka. grozno je da se jedva sjecam kad sam prosli puta dosla do toga, ali znam da sam se osjecala uzasno. evo glupo mi je o tome i pisati. ali znam da stvari zaboravljam, a ovo je vazno. kad ostarim, a iskustvo mi uspije razbiti neke male stvari u koje vjerujem da su tu jer jesu, mozda postoji sansa da se sjetim. makar vjerujem da se toga necu nikad moci potpuno rijesiti. najvisi oblik povezanosti s nekom osobom, bez obizira na sve, zadrazava se samo na jednoj stvari, a to je dodir ruku. zaljubljujem se kroz ruke, smijesno. sve ostalo sto kasnije dolazi nema tu tezinu. ne moze imati. blesavo... koliko god fizicka privlacnost bila jaka i tip savrsen, ako nema ono nesto elektricno na dlanovima, nije da se povlacim, dajem do znanja. jednostavno je: jasno. toliko ocito: nista, ne. ne mogu to podnjeti, boli cak. neke kompromise nikad ne mislim dopustiti. zato se znam osjecati toliko izgubljeno, otkad smo skupa, pa vise nismo, ali jesmo. jer on ima savrsene ruke, niti sama sebi to ne mogu reci. ima ono nesto da ga volim bez obzira na sve trenutne hirove i on to shvaca. nevjerojatno, na tolikoj udaljenosti i uza sve okolnosti protiv toga, on me ne poznaje skoro uopce i kod toga me zbunjuje. kao da zna, pa ima poriv da sa smijeskom prihvaca sve moje nemoguce uvjete i promjene raspolozenja. eto zato se osjecam izgubljeno od jucer. jer kad me uhvati za ruku, ne mogu pustiti. o kome pricam? o njemu? i o njemu. i o njemu. to je mozda razlog ugodne tisine uz thoma. gledanje kroz prozor. cudno i drugacije. ne oni, nego ja. s novim osjecajem promjene koju, realno, moram nastojati nadici ili otvoreno rijesiti. u svojem smijeru. pitali su dal' se ikad smijem. pa smijem se. samo ne gledaju dovoljno pozorno.

- 21:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

17.06.2004., četvrtak

VIJESTI O BOZICU S RUZMARINOM

- 23:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

danas je dobro. pise manijakalno - samoubilacki nastrojeni teenager koji se opet budi u meni. ozbiljno koliko mogu, odlucujem vratiti se na staro. "why the fuck?!!", cujem vristanje mozdanih stanica. evo bas pocinju ludjacki tracati i ponasati se kao tipicna gomila, odbijaju se o lubanju izbezumljeno bez cilja. podsjecju na pad blizanaca, kad su ljudi skakali s najvisih katova. to me mozda cak i pogodilo? mislim da je, mislim da sam samo o tome danima i pricala. kao da se mogu sjetiti. smijeh. koliko urbana sredina moze ubiti boga duh u covjeku. bez da primjetim pocela sam se pretvarati u osobu usmjerenu samo i iskljucivo na shopping. bilo mi je neugodno kad su mi u ducanu odbili karticu, probila sam limit, neugodnjak, u svakom slucaju. manje pijem, vise trosim na cugu (moguce da je piva koja kosta 12 kuna skuplja od one za 7...). vise trosim na cugu, ne kupujem vise knjige. ne citam. ne razmisljam. ispravno. ne pisem vise, ne stvarno. ne ispunjavam biljeznice beskrajnim raspravama koje se vrte u krug, gube u digresijama. vise ne smatram osam psiholoskih poremecaja svojim zivotom i temeljnom odrednicom. pisem blog u kojem cvilim. koja patetika! slazem se. odlucujem se vratiti, u velikom stilu sa jos vise hiperaktivnih besmislenih akcija! pa zivjela neprestana neuroza! necu vise voltaren. deal. svjezi vjetrovi provincije unose u mene novi dah ludila i jako, jako cudnih recenica. vukovi zavijaju u noci ili su to sjecanja na danasnji izlazak. skacem iz aviona i pretvaram se u sarenu pticu sad vec ocito dajem do znanja da pretjerujem. ovaj blog mora odrazavati svu ozbiljnost svih starih napustenih blogova. tako je!

- 23:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

16.06.2004., srijeda

SJENE

- 20:49 - Komentari (1) - Isprintaj - #

DA NE BUDE ZABORAVLJENO...

- 20:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.