1fc6 Bronsonovi Sinovi

Bronsonovi Sinovi

subota, 30.06.2007.

Ode Vinča u vazduh, tako se to radi...



Sum of All Fears, 2002. D : Philip Alden Robinson ; Ben Affleck, Morgan Freeman, James Cromwell, Ciaran Hinds


Petak veče predstavlja specifičnu tradiciju u mom skromnom domu. Tada, po završetku radnog dana, negde oko 19-20 časova, ja odem do lokalnog fast food jointa, natovarim se gomilom kalorija za poneti, instaliram sve to (plus bocu Pepsi Maxa) ispred TV-a i krenem gledati neki akcioni film. Prednost uglavnom imaju treševi iz osamdesetih, ali sam generalno otvoren i za pristojnije produkcije. Elem, poslednji petak pred put u USA pre par nedelja, rešim ja gledati Sum of All Fears. I taman kad krenuh da ubacim DVD u plejer, glas sujeverne savesti mi zazvoni u glavi :

Alo, bre, idiote...prošle nedelje si gledao teroriste kako prave sranje na Dulles aerodromu u Washingtonu, sad bi da gledaš kako neki mamlazi dižu ceo Baltimore u vazduh. A da te podsetim, provešćeš naredne dve nedelje u Marylandu. Hint, hint, hint ? Ne izazivaj sudbinu, mali.

Recimo da je zvonjava bila dovoljno glasna da ne pogledam taj film, pa sam našao neutralno rešenje u milionitom rewatchu Rockya III. No ovog petka prepreka nije bilo, i posle firsthand iskustava u Baltimoreu, seo sam mirne duše pogledati kako Jack Ryan po četvrti put spašava svet ili barem USA. Da ne govorim da mi je u neku ruku i bilo milo što detoniraju Baltimore, jer taj grad je ukratko rečeno rupa (ko je gledao Homicide ili The Wire, zna o čemu govorim).



Ukratko govoreći, film prati neke ustaljene Clancyevske principe. Ovoga puta, nuklearke se via-via dokopaju neki ludi evropski neo-nacisti, i reše da opštom zabunom zavade Ruse i Amerikance jedne protiv drugih. Plan rada je sledeći : napraviti bombu u Ukrajini, onda je brodom prebaciti u USA, i detonirati je na nekom javnom mestu sa mnogo mase, a po mogućstvu i predsednik da bude prisutan. Naravno, nemili se događaj desi tokom Superbowla, sve ode u pizdu materinu, ali prez preživi i planira osvetu, jer misli da su posao odradili Rusi. Sa druge strane je "jeb'o lud zbunjenog" scenario, ali i oni idu u borbenu gotovost. I naravno, tu je Jack Ryan koji juri okolo i pokušava da spreči totalni kolaps.

Mada mnogi mrze Bena Afflecka iz meni nepoznatih razloga (viđao ja mnogo gore glumce), meni se on dojmio kao sasvim pošten Jack Ryan, ako i ništa bolji od Baldwina koji svojom ekspertizom tiho minira inače odlični Hunt for the Red October. Iz nekog razloga, SoAF je svojevrsni reboot priče o ovom stamenom CIA agentu : u prethodnim filmovima Jack je imao ženu i decu, a ovde je još uvek relativno zelen mladac kome venčano robovanje tek sledi. Za režiju se pobrinuo Phil Alden Robinson, vama poznat kao čovek iza Field of Dreams, a ostatak glumačke ekipe je odličan - Morgan Freeman, James Cromwell, Liev Schreiber, te odlični Ciaran Hinds (Caesar iz Rome) kao ruski predsednik.



Ne vidim razlog zašto action fanovi ne bi ovo mogli uglaviti u jedno dosadno poslepodne/veče. Solidna zabava, fini efekti, relativna napetost do samog kraja, i Baltimore koga više nema. Šta ćeš više ? Inače, ako moram porediti, Sum je jako treće mesto na lestvici uspeha Jack Ryan filmova - Hunt je neprikosnoveno prvi, Patriot Games drugi, Sum treći, a Clear and Present Danger na razočaravajućem poslednjem mestu.

30.06.2007. u 00:17 • 5 KomentaraPrint#

petak, 29.06.2007.

Turning Japanese



Kinjite : Forbidden Subjects, 1989. D : J. Lee Thompson ; Charles Bronson, Juan Fernandez, James Pax, Sy Richardson


Japanskom biznismenu Hiroshi Hadi ispunio se životni san - firma ga je poslala u LA, gde će živeti i raditi narednih x godina (abitno). Nedugo po dolasku u obećanu zemlju, Hadinu ćerku kidnapuje zli latino pimp, i posle inicijacije (scena koju ću nažalost opisati kasnije) pušta je u promet za kalifornijske bogatune perverznih namera. Sve ovo nekako mora da reši ko drugi do Bronson, koji igra premorenog, prematorog i nadasve prejebeno rasistički nastrojenog LAPD sprovodnika reda i mira, a da se priglupi scenario nekako ulepša, dodao se i subplot u kojem Hada izdrpa Bronsonovu ćerku u javnom prevozu (što ona opiše rečenicom "he touched my holiest of all holes"). Krasota.

Kinjite je, hvaljen Isus, poslednji film u Bronson - J. Lee Thompson spregi snimljen za Cannon Entertainment, koja je trajala tri godine predugo. Bronsonova Cannon era imala je nekoliko solidnih filmova (10 to Midnight, The Evil That Men Do i Murphy's Law), ali je sve krenulo nizbrdo 1987., koju su "obeležili" Death Wish 4 i Assasination. Slalom nizbrdo nastavio se dogodine sa Messenger of Death, a dno je dostignuto sa ovim filmom, koji je vrhunac (hm) neukusa koji je Cannon cele dekade plasirao na velike i male ekrane.



Ako ignorišemo činjenicu da je Chuck Almighty u datom momentu imao šezdeset i osam godina, ostaje nam još pregršt poslastica za analizirati. Već u prvih pet minuta filma Bronson sodomizira nekog LA pervertita tupim objektom, onda natera onog pimpa da proguta svoj ručni sat, a veliko finale je sačuvano za kraj koji ću otkriti, jer verujem da niko nije lud da gleda ovo sem mene - Bronson ne ubije pimpa jer smatra da to nije pravda za njegov zločin, već ga odvede u zatvor i strpa u grupnu ćeliju sa silovateljima i ostalim seksualnim delikventima. I dok ovaj nesrećnik vrišti i zapomaže, zatvorenici već polako dele guščiju mast okolo, a Bronson se smeška i tiho govori, "now that's justice". Dobro, to za guščiju mast sam izmislio, ali ostalo je tako kako prijavljujem.

Scena u kojoj pimp i njegove kohorte "razrade" malu Japanku je krajnje vesela. Prvo je on lično odvede u neku sobu i zatvori vrata. Cut, scene žurke u stanu. Pimp izlazi napolje, namiguje prvom saradniku, on ulazi i zatvara vrata. Cut, žurka, ljudi se vesele. Saradnik no. 1 izlazi, poziva saradnika no. 2, on ulazi i zatvara vrata. Cela scena traje pet minuta, usput implicirajući redaljku od barem sat vremena. Gnusno. Ima tu još par zabavnih smena, a pogotovo je veselo kada Bronson i njegov partner upadnu na snimanje kod nekih pornografa, te im se najebu mile majke (videti sliku dole, u kojoj Chuck deganžira jednog od prodavaca nemorala).



Svetle tačke ? Recimo da J. Lee Thompson nije zaboravio da režira, pa je i ovaj film tradicionalno fino upristojen za šire mase. Thompson je inače te godine imao 75 leta, pa možemo slobodno reći da su Cannonovi producenti bili pobornici one naše, "bez starca nema udarca". Preskočite ovo, po mogućstvu s motkom. Sem ako vas slučajno ne intrigira penzioner Bronson koji demonstrira karate udarce nad ljubiteljima "mladog mesa".

29.06.2007. u 03:12 • 1 KomentaraPrint#

Lust for Death



Death Wish, 1974. D : Michael Winner ; Charles Bronson, Vincent Gardenia, Steven Keats, Stuart Margolin


Pre nekih nedelju dana, sedim ja sa jednim ortakom u NY metrou, na vozu koji iz Manhattna žuri prema Queensu, i to u neko doba noći. Vraćali smo se sa koncerta nekog japanskog benda u Chinatownu (he he), popili smo malo, itd., u svakom slučaju, kako mi primičemo Queensu i populacija u vagonu se proređuje, meni se pod kožu nekako uvlači lagani osećaj nestabilnosti. Moj saputnik je to stigao da primeti, pa me pita šta mi je koji moj, a ja odgovaram..."ma, bre, previše sam puta gledao Death Wish, samo čekam da me neki pajser zaskoči sa nožem..."

I stvarno, ono što je Airport napravio za avio saobraćaj, Cassandra Crossing za vozove i Titanic za brodove, Death Wish je učinio za New York subway. Dve scene odskacu u mom mozgu kad se setim ovog filma - ta u metrou, i ona na samom kraju, onaj jebeno epski "bang, you're dead" na železničkoj stanici u Chicagu.



Bronson je čudan fenomen za akcione zvezde, svoje zrelo komercijalno doba dočekao je tek sa pedeset i kusur godina. Usko povezani sa njegovim najvećim box office uspesima su dva režisera - Michael Winner i J. Lee Thompson. J. Lee je osamdesetih godina radio isto što i Bronson - štanclao ultrajeftine, ultranasilne i ultradebilne filmove za Cannon produkcijsku kuću, prosto rečeno, kurvao se za poštenu paru, i to sve uprkos činjenici da je pedesetih i šezdesetih režirao nekoliko respektabilnih filmova (Cape Fear, Guns of Navarone itd.). Winner, sa druge strane, je totalno drugačiji tip - za moj račun, on i nikad nije umeo da režira, i sve što mu je uspelo uspelo je sticajem raznih čudnih okolnosti. Winner i Bronson su zajedno radili na šest filmova, od kojih su barem tri - Chato's Land, The Mechanic i Death Wish - relativno kvalitetni. Ostatak Winnerove karijere su uglavnom trasherine visokog nivoa, što će reći da je Bronson, na neki bizaran način, izvlačio maksimum iz njega.

Death Wish je brat blizanac Eastwoodovog Dirty Harrya, i nastao je u sličnoj eri nadolazećeg hollywoodskog konzervativizma. No, Bronsonov Paul Kersey nije Harry Callahan, on nije svemoćni mamojebač sa velikim pištoljem, već običan metiljavi građanin koji nerado uzima pravdu u svoje ruke. Sve to inicira incident u kojem su njegova žena i ćerka brutalno pretučene i silovane (jedan od silovatelja je i jako mladi Jeff Goldblum). Tu civilizovani arhitekta Kersey doživljava gradualnu transformaciju, i kreće u osvetnički pohod po New Yorku. Na drugoj (istoj ? hm, eto vam moralne dileme) strani je inspektor NYPD-a koji se suočava sa činjenicom da je njegov "osvetnik" naprosto postao voljena figura u medijima. Na kraju filma, Kersey postiže dogovor sa policijom - otićiće iz grada i neće se vraćati, ali ga ni oni neće krivično goniti.



Na veliku sreću svih 15 miliona žitelja istog, New York danas nije ni blizu onome iz Death Wisha, u kojem je šetnja niz ulicu u bilo koje doba noći visoki zdravstveni rizik. No, traume iz metroa ostaju, kao i sećanje na neke scene, i Bronsonov legendarni odgovor na pitanje njegovog kolege da li je, uz prisustvo uličnog osvetnika, New York postao bezbedniji :

There's only one way to find out. Take a walk on Columbus Avenue tonight.

29.06.2007. u 00:02 • 2 KomentaraPrint#

četvrtak, 28.06.2007.

Welcome to Hard Times

You always have to be dead sure. Dead sure, or dead. -- Charles Bronson, The Mechanic


E pa, dobro mi došli. Vi koji čitate ove redove, verujem da me već znate, na ovaj ili onaj način, jer ću upravo vama prvima dati ovaj link. Vi koji me ne znate, da se upoznamo. Zovem se Miloš, imam skoro pa 27 godina, i već duže vreme živim na dalekom zapadu evropskog kontinenta, tj. u Belgiji. Već neko vreme pratim hrvatsku blogosferu, i mogu i reći da sam deo iste, budući da duže vreme u neku ruku sarađujem sa jednim od najvećih imena iste (izvol'te otići na horrorhr.com i uveriti se), a redovno proćaskam i sa nekim drugim likovima koji su viđeniji blogeri (jedan mi upravo dizajnira header, koji će debitovati u dogledno vreme). Redovno održavam blog o Twilight Zone seriji (pogledajte linkove sa strane), koji, da se pohvalim, slovi za jedan od najboljih izvora informacija na tu temu ikad. Pre nekog vremena sam pokušao pisati i nešto na našem jeziku (zarad političke korekcije držaćemo se našeg, do sada ste već verovatno otkrili da nisam Hrvat, što valjda nije smetnja), no brzo se umorih i obustavih rad.

Me-đutim, pre neko vreme javila mi se motivacija da ponovo počnem pisati o filmu i akcionom filmu uopšte. Posle konsultacije sa Horrorom, kao i javnim glasom poverenja na njegovom forumu, rešio sam ipak krenuti u (ne)poznato i početi sa prepiskom. Naučio sam neke lekcije od prošloga puta, bolje je pisati konsistentno ali kraće umesto da se raspisujem naširoko ali jednom nedeljno. Cilj je dvostruki - voditi evidenciju stvari koje sam ja pogledao, i obaveštavati auditorijum o skrivenim draguljima akcionog žanra. Jer, još uvek postoje ljudi koji ne znaju da je Charles Bronson svojevremeno igrao uzgajivače lubenica, i da je Jean-Claude Van Damme filmsku karijeru započeo hardcore gay scenom (pogađate već na kojem kraju lanca). A bez takvoga saznanja, kako ćete u dalji život ? :D

Šalu na stranu...čitamo se uskoro.

I da, biće specijalan boks sa strane za samo Bronsonove filmove. :D

28.06.2007. u 17:23 • 1 KomentaraPrint#

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  lipanj, 2007 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Siječanj 2009 (12)
Prosinac 2008 (14)
Studeni 2008 (6)
Srpanj 2007 (30)
Lipanj 2007 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Krvavi Manifest

Blog posvećen akcionom filmu (a i filmu uopšte), kao i vrhunskom Bogu akcije Charlesu Bronsonu. Tri puta nedeljno, ponedeljkom, sredom i petkom tačno u 18 časova, imaćete priliku da čitate nove tekstove sa osvrtima na neki film koji sam nedavno gledao. Termin u ponedeljak rezervisan je za Bronsonove filmove...barem dok zalihe traju.

Kontakt adresa : the.man.with.harmonica_at_gmail dot com ... ako ima neki film o kome vas slučajno zanima moje mišljenje, ili ako imate bilo kakav komentar, slobodno drop a line.