Karota ludens




Presveto srce me katapultiralo u svijet arhitektonske frenologije

Zabila sam se u dno knjiznice s Jodorowskim i Moebiusom, na pod, jer mi je bilo neugodno citati strip medju studentima koji strebaju za ispite, a i htjela sam izbjeci poglede cudoredne starcadi dok se cerekam seksualnim dozivljajima profesora Mangela. Za one koji ne znaju, radi o profesoru filozofije koji napumpa svoju studenticu Elizabetu u bazilici Presvetoga srca na Monmartreu koja je od tog trenutka uvjerena da je buduca majka Ivana Krstitelja. Kao sto ce se pokazati u ostatku posta, arhitektura i ludost se ocito vole. Elizabeta zatim Mangelu aka Zahariji dovuce bivseg narkomana koji je brije da je sveti Josip te svi zajedno iz ludnice otimaju djevicu Mariju, kci sefa kolumbijskog narkokartela. Sljedecih stotinjak stranica ih malo naganja policija, malo narkomafija, a u medjuvremenu djevica Marija u sebi rastoci bebu Krista i sjedini se s njim u lik Isuse..

...i kao da sama radnja stripa nije dovoljno blesnuta, nekoliko metara iza mene odvijala se tribina o Hermanu Bolleu. Tribinu je vodio moj nekadasnji profesor, ishlapjeli mediokritet uvjeren u svoju strucnost u svemu cega se dotakao i jedna od najvecih blamaza hrvatske akademske zajednice koja je takvoj njusci dodijelila doktorsku titulu. Taj mi je covjek priustio nekoliko sati vristanja od smijeha nad najnepismenijom i najnestrucnijom knjigom koju sam imala prilike procitati, a u kojoj se, u skladu s njegovom personom radi o svemu i ni o cemu. Da biste bolje shvatili o cemu pisem, donosim citat iz poglavlja o neugodnim cuvstvima iz njegove knjige (btw, stranica na kojoj se nalazi je zguzvana jer smo kolega i ja plakali od smijeha nad njom dok smo spremali ispit pa se izvitoperila od suza, kunem se):

Ocajavanje - najveci stupanj patnje, ocajnik je izvan sebe, baca se na tlo, valja se od muke, kida si kosu, bije sakom o stol celo, mlati glavom o zid, lupa se zestoko o prsa, time uzrujana dusa daje sebi oduska, ruke su iznad glave i pletu se i lamaju.
Dakle, taj je genijalac danas na tribinu dovukao jos jednog genijalca iz svoje sekte ludjaka i komunikologa, nekakvog arhitekta sa zescim problemom struje svijesti koji je jedva dovrsavao zapocete recenice, a drobio je sve i svasta, i sad mi je zao sto nisam zapisivala te teze jer ih zbilja ne mogu ponoviti. Reci cu samo da mi je najdrazi trenutak veceri bila usporedba Bolleove arhitekture s arhitekturom Velimira Neidharta i tom prilikom je arhitekt u nekoliko navrata (prvi put sam mislila da krivo cujem!) istaknuo fizicku slicnost dvojice arhitekata kako bi potvrdio tezu da eto, slicni ljudi slicno projektiraju. Pogled mi je pao na kadar u kojem Isusa drzi govor na Posljednjoj veceri, a profesor Mangel u jednoj jedinoj misli sumira sve sto mi je prolazilo kroz glavu: ZIVJELA ZGARAVICA OD SHIZOFRENIH TRABUNJANJA. Jos malo komunikologije za kraj (Kruska je ovo maloprije izrazajno citala, valjale smo se po podu od smijeha):
Prepast - kada covjeka prepast spopadne, tijelo se u prvi mah 'strecne', lecne, i korak-dva natrag stupi, svi su misici u pokretu, srce 'trne', oci razrogaceno i grcevito se stiscu, celo uprijeko naborano, misici obraza stiscu se grcevito, tijelo se 'okameni'.
Tko treba lude gljive kad ima - ovo?


18.02.2009. Komentari (15) Isprintaj # Izdvoji


Kako su knjige utjecale na nas zivot

Sjetila sam se danas da smo masovno kradomice cupali kit s prozora nakon sto smo procitali Djecake Pavlove ulice.

Sto cupaju djeca danas kad vise nitko ne ugradjuje drvene prozore?


14.02.2009. Komentari (3) Isprintaj # Izdvoji

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se