nedjelja, 24.07.2016.

...














10:15 | Komentari (5) | Print | ^ |

ponedjeljak, 18.07.2016.

Priča o stvaranju i ostalom, s poukama

Na početku ne bijaše ničeg.
I onda, jednog dana Gosp.Sudbogus odluči stvoriti Svijet.
U zanosu stvaranja, radio je teško šest dana i bje vrlo umoran i zaspa zasluženim snom.
U zoru dana sedmog, probudi se obasjan zrakama sunca i pođe pogledati što je napravio.
I bijaše vrlo zadovoljan učinjenim.

A onda, onda mu na pamet padne ideja da svijet oplemeni i bićem, načinjenim na svoju sliku i priliku. No, taman kad je krenuo stvarati to biće, dosjeti se da je ustvari već jako star, te da više nije u idealnoj fizičkoj kondiciji. „Hm, ako stvorim to biće po sadašnjoj slici svojoj, svima ću pokazati da na stumiću nemam više pločice; dapače, da mi je trbušina poprilična, a i koža više nije nategnuta kao nekad!“

I krene tako Barba u svoju ložnicu, gdje je rado provodio rijetke trenutke opuštanja s podmorskim sponzorušama, kako bi se pogledao u ogromna ogledala, postavljena uokolo baš zbog takvih trenutaka.
Promatrao se tako neko vrijeme, te zapamti on detalje koje je trebalo dotjerati, kako bi novostvoreno biće bilo, recimo to tako, zadovoljavajućeg izgleda.

I nije Sudbogus bio u tom trenutku svjestan da je tog trena postavio osnove onog što danas zovemo estetska kirurgija.

I stvori tako Edija, polegne ga na travu u vrtovima modrskogajskim i udahne mu dušu.
I bje zadovoljan učinjenim.

A Edo? On je, onako nevin, krenuo u obilazak vrtova koraljnih; istinski uživajući u promatranju ljepota oko sebe: klima bijaše prekrasna, trava visoka, dupini, raci, alge,listovi morski ,raže,konjici,ajduci kretali su se unaokolo slobodni i veseli, bez ikakvih namjera da napadnu jedan drugoga, jer baš kao i on, nisu poznavali ni glad ni žeđ.

No, nakon petnaestak dana, počela se primjećivati jedna mala Barbina pogreška pri stvaranju Ede: u zanosu stvaranja previdio je da će se Ediju «njegova svetinja» početi puniti, tjerajući ga da počne promatrati vrtove koraljne drugim očima (ili da razmišlja s drugom glavom).
I poče tako Edo zamjećivati stvari oko sebe drugačije; sad mu je tek bilo jasno da su svi, ama baš sva živa bića okolo njega imali svoj par. Jedini on bijaše sam.
I odluči pohoditi Tajku svoga i zamoliti ga da nešto učini po tom pitanju.

„Oče, vidin da san ja jedini sam u ovin Tvojin vrtovima; da li bi moga nešto učinit da i ja iman svoj par?“
„Sine Edo, a kakvim ti zamišljaš to biće, da ti mogu lakše ispuniti želju?“
„Paaaa.... da bude lipo, da me voli ....., da uvik bude vesela, da me uvik podržava ..... da bude iskrena prema meni, da mi bude uvik virna .....“
„Hmmmmmmm“ – zamisli se Pape– „Edo, to što tražiš od mene je čak i za mene teško ...... ali ako želiš baš takvo biće, onda ..... onda ćeš morati žrtvovati jedno uho, jedno oko, nekoliko zuba, jednu peraju i rep“.
„O Čača moj, pa ako ti to dan, postat ću dežbjegast(bogalj )........ mislin da na tako nešto ne bi moga pristat .... nego, kaži mi Pape , šta bi moga dobit za ... za recimo jedno rebro?“
„OVO, sine“ reče pape i pred Edijem se u trenu stvori Evica.
„Oooo, nije ovo ni tako loše Tajko!“ poveseli se Edo kad ugleda vilu-morsku nimfu pre, pre ma predobrih mlunčića; uzme Evicu pod perajicu i zapliva prema obali , u prelijepu plićinu-šumicu ....
A šjor.Sudbogus bijaše također zadovoljan načinom kako je brzo riješio sinovljev problem
No, nitko od njih nije u tom trenutku bio svjestan da je Pape, u toj žurbi, stvarajući Evicu počinio jedan mali propust: naime, zaboravio je načiniti prorez na mjestu»njene svetinje» !

I odveo je Edo Evicu do uvalice Modrogaja, a onako zaljubljen, stao je odmah cjelivati i maziti. I svidje mu se strašno što je otkrio njene mlunčiće, koje su mu perajicama, a i tilu pričinjale veliku ugodu.
Onako izluđen, vrlo brzo je uronio među njene perajice dok mu je «koplje» stajalo u veličanstvenoj pozi. I pogleda on među njene perke i uvidje da tamo postoji jedna jedina rupica u koju bi mogao smjestiti svoje koplje.
Ne časeći ni časa, zabode se Edo bez pardona u tu njenu rupicu, za koju, pogađam, znate da je bio čmrk.
I bje Evici ponešto bolno i neugodno (Barba Presvijetli do tada još nije bio izumio lubrikante), ali prisutnost svog dupina natjera je da izdrži. I ne može se reći da nije baš ništa osjećala; ćutila je nekakve žmarce ispod trbuha, ali to nije bilo TO!
A Edi, napaljen, brzo je ispalio svoje sjemenke u Evicu; zadovoljan, još ju je jednom poljubio, a onda (pošto Gospon Pape nije još bio izmislio cigarete), spuznuo s nje, okrenuo se na bok i blaženo zahrkao u potpunoj harmoniji rapsodije valova .

U čast tog prvog aktivnog plovnog udarnog akta i dan - danas muškići poslije tog "specifičnog sporta" zvanog vođenja ljubavi odmah zaspu (ukoliko nisu pušači, pa popuše jednu prije).

A Evica, ona je po današnjem rječniku, bila eksualno isfrustrirana; uživala je, unatoč boli prouzročenoj Edijevim naletima, u pogledu na njegov njuškac dok je doživljavao ekstazu, ali (vođena nepogrešivom ženskom intuicijom) znala je da to ne može biti ono što joj je Šjor Gospon Pape namijenio.
I tako se isfrustrirana uputila ka otvorenoj pučini , kako bi se ohladila i rastrijeznila misli.

Plivala je tako i razmišljala o svojoj gorkoj sudbi, kad se tamo igrom slučaja (ili Sudbogusovom providnošću) našao jedan zaigrani bakalar. Projurio joj je između perajica, ali je svojom perajom pogodio čipo -drito Evicu točno tamo gdje (ni) je i trebao.
Šokirana, krvareći, otplivala je Eva u uvalicu Modrogajsku, usidrila se plutajući i gledajući u ovo novo zlo koje ju je snašlo. Nemoćna, na rubu suza, jednostavno nije znala šta da radi.
No, (ipak je to bio grebensko koraljni rajski vrt) i iz koraljno najvećeg grmeka to je promatralo jedno morsko pašće-majmunče . U iskonskoj želji da pomogne Evici, ispliva iz "busije" i poklopi zatkom svojim njeno bolno mjesto pokušavajući zaustaviti krvarenje.
I stvarno, nakon nekih pola sata, krvarenje je prestalo.
Međutim, krv je pašćetu morskom slijepila zadak i dogodilo se slijedeće: Eva je dobila jednu grmljiku na svojoj medenoj, a morsko pašće-majmunče ostalo gologuzo.

I tako do dana današnjeg ženke imaju jednu grmljiku bujnu na svojoj medenoj, a morska pašćad -majmunčad plivari morskim svijetom gologuza.

I još nešto važno: u čast dana kad je Evici «uređena» medena, ženke još i danas jednom mjesečno imaju plimne cikluse.

Od tog događaja iz davne prošlosti ostala je samo jedna dilema, o kojoj se i danas vode žustre akademske rasprave:

da li medena miomiriši po bakalaru, ili bakalar po medenoj?!?


P.S.
Sigurno se pitate šta je bilo dalje?
Pa, Evica je sad u potpunosti opremljena za pravo sjedinjenje s voljenim došla do Edija, koji je, na njenu žalost i dalje spavao dubokim snom pravednika.
I nije znala kako ga ponovno uzbuditi, kad se iz već toliko puta spomenutog grebena,točnije iz njegove najdublje duplje nije pojavila murina.
„Molim te murinice, ti si mudra, da li znaš kako bi mogla Edija povratiti u ljubavni kliktaj?“
„A da pokušaš s jabukom? Puna je vitamina E, koji potiče sve životne funkcije!“

No, to je već jedna druga priča ....








03:20 | Komentari (6) | Print | ^ |

subota, 16.07.2016.

Od tebe jača



Tolikim miljama vuče si brodio
tukli te vali,
grizla te sol
nikada rekao nisi ;
-Da, to je bila bol.
Neznanom gostu
Reka si;
–Dosta!
Od mene otplovi što dalje!
Moje je sidro,
moji su snovi,
moje su stine,greben i drača
od Tebe jača
ružmarine moj!







03:27 | Komentari (2) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se

Design by:@Nisa