24.11.2004., srijeda

Frižider s osmjehom



Neki me dan nazval moj mlađi sin, s Mrežnice iz «naše» vikendice.
Na godišnjem su obadva,uživaju.Mlađi voli ribičiju,stariji voli curu
i lepo im je.Preseklo me je kad sam mu čul uzbuđen glas,odma sam
znal da se nekaj dogodilo. I dogodilo se!
-Tata,znaš kaj se dogodilo ?
-Ne znam! Kak bi znal, kad na žalost nisam vidovit !
-Riknul ti je frižider ! Od sreće sam okrenul z očima,jer prošle godine
me isto potrefilo,al fala Bogu,već na kraju godišnjih odmora.
(Znači u «našoj vikendici» , opet je riknul «moj frižider») .
Ovo prvo ni točno,jer na «našoj» vikendici ,samo sam ja uvek rintal
i rintam ,a ovo drugo je točno,jer sam obadva frižidera priskrbil ja.
Sreća da ne znam,koji mi je podznak u horoskopu,al mora da je neka
divna i sretna životinja. Kaj sad,nego kupit novi frižider,jer za deset dana
idem na godišnji ,a ni oni nemreju bit bez njega po ovoj vrućini.
Jučer se javil stariji sin,iz Motovuna-s festivala.(Pa moraju deca bit cool
i u trendu).
-Tata,mi bumo tu tri dana,a onda bumo na par dana do Pule,pa kad kupiš
frižider javi nam na mobitel - ak nam se baterije ne isprazne,pa bi ja u petak
jer bu mi usput, došal po frižider.
Vrag mu mater i mobitelu ! Kad god zovem il je pri kraju baterija il kartica,
ili «pretplatnik je isključio mobilni uređaj»,ili «pretplatnik je nedostupan» ...
Već sam podjevojčil (lepše zvuči od popizdil) od tih mobitela.
Ak slučajno dobim vezu,onda ne razmem pol toga,jer se gubi signal.
Fala Bogu nemam mobitel i ne bum ga imal, hoću svoj mir,kakav –takav.
(dost sam živčan bez igrica i bez vibre , bez SMS-a i PMS-a).
Danas odlučim,idem kupit frižider ! Novi bum ostavil doma,a ovaj stari ide
u vikendicu ! (vraga je i ovaj star,ima jedno pet godina,a za frižider to ni niš).
Idem «KUPOVAT S OSMJEHOM» - kod «Peveca» ! Kaj bum se maltretiral okolo
po gradu,kad tam imaju svega,a dečki se trudiju i svaki čas mi reklame bacaju
u kaslić,tak da već sve artikle znam na pamet.
E ,tak dojdem u Jankomir u jutro oko pol devet i pravo na «odjel bijele tehnike».
Osećal sam se ko doma u Španskom,niko me od ulaza do tam nije pogledal
ni rekel dobro jutro.Gledam,nigdi nikog.Čekam…(još uvek čekam).. okrećem se
tražim pogledom, uzalud.Već mi je neugodno,samom među tolkim plehnatim
kištrama,još bu neko mislil da hoću nekaj maznut..,jer kaj tu delam,kad vidim
da nikog nema. Nakon jedno deset minuta,pojavi se prodavačica.
-Vi mene čekate ?! Da,velim ja,dobro jutro,molio bih vas da mi kažete,da li imate
ovakav hladnjak (pokažem joj reklamni prospekt Peveca).
-Imamo!
- Ja bih to trebao do petka (danas je srijeda)
- To se morate dogovoriti tamo dolje,vidite gdje piše dostava!
- Dobro,hvala ! (vraga vidim,kad sam ćorav,trebam jedne naočale za blizu
i jedne za daleko,al krenem u pokazanom pravcu,pa kad bum bliže valjda bum
vidil gdi to piše ).
- Dobro jutro,molim vas …..
- Dobro jutro !,.. Žalim,ne može prije utorka !
- Razumijem,ali znate,djeca su mi bez hladnjaka…..pa bih molio….
- Žao mi je!
Kaj mogu,vratim se na «odjel bijele tehnike»,al opet nikog-jedno petnaest minuta.

Konačno se pojavi „ona ista.“
-Molim vas,ja sam se odlučio za kupnju ovog hladnjaka.
Prodavačica otkine iz bloka list i ispiše oznaku modela i uputi me na blagajnu.
Moj podznak uputil me (naravno na pogrešnu blagajnu,čekam,čekam i konačno
sam na redu.Pružam onaj istrgnuti list i velim da bi ja to platil čekovima,(naravno
na rate i to čim čim čim dulje,tim tim bolje,a ak može uz odgodu na šezdeset dana,
još bolje(pa moram i nekaj jest na godišnjem,a i popit koju pivicu il gemišt).
-Nema problema,do dvanaest rata,ali bez odgode plaćanja
Žal mi zbog odgode,al nekak bum ipak na deset rata to zgural pa velim važno ,
dobro može na deset. A onda je krenulo. U stvari nije,tipkanje joj baš nejde,ovaj
prokleti kompjuter ne razme kaj ona oće i to ne jedan put,već jedno sedam puta.
Na kraju se predala i pozvala pomoć (bolje da nije). Kad je pomoć stigla,zrušila mi je
moral, jer do tog iznosa može samo do osam rata,(cijena je 200kn manja od 4000kn),
prva rata odmah danas. E,jebi ga,izgleda da bum dehidriral, ne bu niš od pive ni gemišta,a na radiju,tv i novinama stalno pripovedaju da po ovoj vrućini treba pit puno tekućine.(Da stvar bude još gora,druga rata mi je došla na kraju istog mjeseca).Cura na blagajni se ispričava kaj sam tolko čekal,
al ona je tu tek dva dana,nek se ne srdim.Kaj bi se na nju srdil,pa mora se i ona nekak
naučit,nisam ni ja bil fletan kad sam počel delat.
Sad treba ispisat one čekove i to napred i otraga,ima toga dost. Hoću se maknut na stran da ne smetam,al ne,ona nemre uzimat nove mušterije dok nije z menom završila.
E, sad se srdim,(velim joj),al ne na vas,već na one kaj su to tak lepo organizirali.
Srde se i ovi iza mene i na nju i na mene,pa kak ne bi,čekaju pol sata?
Konačno je i to završilo,idem dogovorit dostavu. Čekam jedno dvadeset inuta.
Pružam račun onoj istoj kaj mi je rekla «u utorak». -Kod kolegice,ne kod mene! Srdit sam,kaj je teško napisat, gdi ko kaj dela,(a prije se nije bunila).Čekam desetak minuta,a kolegica pita kaj trebam.Velim joj,a ona onda onoj prvoj;
-Daj ti preuzmi,vidiš da imam kredit,to neće biti tako skoro gotovo.
Opet ja kod one «u utorak» (mrzil sam do sad petak i ponedeljak,al sad bum i utorak).
-Šta ste vi trebali ? (najrađe bi rekel,jednu hladnu Žuju) - Dogovoriti se za dostavu !
-Morate na blagajni platiti pedest kuna. Ja opet na onu blagajnu,al ajde ovaj put samo pet minuta. Platim,vraćam se onoj «u utorak». Sad ona ispisuje papire za dostavu ,
kopira i kopiju daje meni da je odnesem na odjel tehnike,radi organiziranja dostave.
Pogodili ste,tam nema nikog.Čekam, čekam i tak opet petanjstak minuta,kad odjenput
neko viče; -Šta trebate?..,za dostavu ?.., samo ostavite papir na stolu!
Ostavljam papir i odlazim-„nasmijan“.
Putem kući mislim,a kaj ak neki klinac iz zajebancije uzme taj papir i napravi avion,
u koji bum onda jebeni utorak dobil frižider ?
Fala Bogu ,onaj klinac je još spal il je bil u vrtiću,frižider je došel u subotu !
Ni bilo 10 rata,nit 8 ,već 2+6 ! Kaj se nisam žalil…,bunil..,reklamiral ?
Pa zato,kaj znam da bi od toga bilo „niš koristi“ – kak je uvek i bilo !
Možda sam ja kriv,kaj se nisam smijal dok sam kupoval !?
Ovih dana čitam kak se radnici kod Peveca buniju zbog radnog vremena i plaća,
a ON im je poručil,da bu zatvoril sve svoje robne kuće u Hrvatskoj !
Pa kaj bi se onda ON sekiral za male Hrvate koji još k tome kupuju na rate ?





- 19:06 - Komentari (2) - Isprintaj - #

< studeni, 2004 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Studeni 2008 (1)
Svibanj 2008 (1)
Studeni 2004 (1)
Srpanj 2004 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

sve je kuhinja