mozgoBLUDstvo https://blog.dnevnik.hr/mozgobludstvo

petak, 27.04.2007.

ne sasvim jednostavno

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Sve će se izbrisati – šaptao je vjetar
Sve će se otopiti u suzama – tiho je tupkala kiša. Sitna i hladna ali zagonetno, ne i mrska.
Sve će se promijeniti, šaptalo je nebo s oblacima koji su čudljivo mijenjali nebesku mozaiku.
Baš sve? Pitala je ona. Ona je mijerila nogama asfalt na cestama, pokušavajući pobjeći od nečega, a od čega nije ni sama razumjela. Tamo gdje je prije, sasvim nedavno prije, nešto što je grijalo kucajući, sada je šutjelo. Što se događa sa ljudima kada oni prekoračivši preko svojih osječaja mogu dalje ići putem života i iskorištavati ljude koje recimo cjene ili se prave da ih cjene?..

Ona je pravila korake. I dalje ih pravi. Svaki korak – to je odmjereno stanje ludila i pokušaja ne propasti u rutinu bez njega. Koraci na granici smirenosti i umora. Jednostavnost tih koraka i pokušaja biti, izluđuju je - ali ona zna da mora nastaviti. Ako ne ona, onda tko?

Korak. Još jedan korak. Gdje je vjera, nada i ljubav? Gdje vlastita čast može živjeti u miru s tuđom vjerom?

Ja ne znam odgovore. I onaj. Koji čuči u meni. Zvijer, upoznavši dobro, ali kušavši i zlo. Mi smo s tobom jedne krvi – i lutajući ispod tamnog neba, ja znam da nisam sama. Nas je dvoje. Odvrgnuvši Vašeg boga, ali ne upoznavši svoga. A, možda, upoznavši ali nesretnim slučajem, lažnog, od kojeg se nema snage odreći.

Vjetar će zamesti tragove. Ja znam. Ali hoće li izbrisati i sječanja. Hoće li izbrisati i bol i razočaranja koje progone noću. Vjetar ne zna. A ja znam – da neće. Sreća trenutna sreća može ih pomaknuti na sporedni plan, ali doći će i nesretno vrijeme i tada će ih vječnost vratiti na mjesto.

On je stajao pod nebom i vikao od ljutnje i boli. A ja sam gledala u nebo sa osmjehom na licu – nema ničega mudrijeg od neba i subine. I put je ratnika proći do nebeskih vrata i ponosno držeći glavu, proći kroz njih. Život, koji treba proživjeti. Ne samo treba, već mora.

27.04.2007. u 14:12 • 5 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>