mozgoBLUDstvo https://blog.dnevnik.hr/mozgobludstvo

nedjelja, 26.11.2006.

Evo o čemu ja. Žena, kad formulira svoja očekivanja u vezi s Vitezom ili općenito – apstraktno Dobrim Muškarcem, obično sastavlja popis toga što bi on trebao raditi. Graditi, crnčiti, maznuti lovu u države ili u drugih vitezova, obasipati cvijećem, utopiti u parfemima… eto, razumljivo.
S druge strane, muškarac tako postupa krajnje rijetko. Ali i tada se ograničava smiješnom količinom zabavnih natuknica: pa, da kuha, sprema, pegla košulje, dobra u krevetu… isto razumljivo.
Više pažnje Vitezovi posvećuju tome, što bi oni htjeli izbjeći na polju bitke. Da nije histerična, glupa, da ne gnjavi oko sitnica s užasno sadističkim pitanjem „a o čemu ti to, mače moje raaaaazmišljaš?“, da nije poremećena shoppingom, ne ne ne … isto razumljivo.

Iz svega toga se nazire pitanje. Ne zauzima li zato muškarac u vezi poziciju donatora. A mi, ženske, samo iskorištavamo njihovu dobrotu, toplinu, napor…

Vrijeme je da se zamislim, kvragu.

26.11.2006. u 22:36 • 4 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 20.11.2006.

Postoje žene tipa PETLJA. Njima je muškarac potreban radi toga, da bi na njemu visjele. Dobro, ako se takva petlja zateže na nozi ili ruci, a ne oko vrata. Nažalost najčešće meta je naravno vrat.
Baš one strastveno maštaju o tome da se udaju, i baš one trpe u vezi različite situacije, opraštajući poniženje i despotizam, samo da ne bi ostale lišene simboličkog statusa. Počinju obično s nekakvim sitnicama; dobaci me tamo, pokupi me ovdje, pomozi da skužim, riješi moj problem… Završavaju, a ubiti, one ne završavaju. Muškarac nema nikakvog misaonog opterećenja kao ličnost, on je – potpora, osnova za udoban i lagodan život. Treba da – zarađuje eure, da može zabiti čavao, i pritom da gleda predanim očima i da je uvijek spreman priskočiti u pomoć na prvi poziv. I općenito, njima nije potreban konkretan muškarac, njima je potreban Muškarac-u-kući, Muškarac-da-napravi-Ovo-Ono.
Samostalan razvitak u personalnom smislu te žene završava u dvadesetim godinama, i najveći strah u životu se sastoji u tome da ne „ostanu same“.

Iako rjeđe, ali se susreću i muškarci takvog tipa. Obavijaju pažnjom. Pokušavaju kontrolirati svaki korak svoje bolje polovice. Zovu svaki sat vremena, odvoze-dovoze, ne odobravaju muškog prijatelja, za sve prijateljice smatraju da su potencijalni razvratni faktor. Nemaju povjerenja. Jako se boje izgubiti. Jako bolne teme – razmirice, nevjera, laži. Pokušavaju uspavati svoju ljubomoru i neuvjerenost, tako da se upuštaju u sve aspekte života svoje partnerice: mjesta gdje se nalazi sa prijateljima, dućani u koje odlazi, raspored, brojevi telefona, dnevnici… I to nije samo paranoja. To je ono, što tjera utopljenika da potopi spasitelja. Strah, užasni strah samoće. I pokušaj izbjeći ga, pronalazeći „garancije“ toga, da će sve biti uredu. Ništa se neće urušiti, ni raspasti. Sve je pod kontrolom. Oni misle, da je njihova petlja – sigurnosna. A ona guši donose.

Ne znam kako kome, ali meni se takvi odnosi ne čine privlačnima. Preferiram hodati, držeći se za ruku, a ne biti umotana u okove. Preferiram vjerovati, a ne provjeravati. Preferiram, kad se za mene interesiraju kao za ličnost, a ne kao za ključ koji će riješiti sve probleme.

20.11.2006. u 23:43 • 3 Komentara • Print • # • ^

srijeda, 15.11.2006.

Ženska logika

Nema takvog pojma kao Ženska logika. Uostalom kao ni Muška. Postoji samo – Logika. Pripisujući joj neke spolne osobine, mi priznajemo jednostavnu istinu; mi ne razumijemo razloge, motive, ciljeve ponašanja ili smisao koji nam poručuje naš partner.
Nema ženske logike, ma nema je!!! Može se djelovati i govoriti LOGIČNO ili NELOGIČNO. I više nikako.

Što se tiće mojih promatranja, žensku logiku obično nazivaju prevladavanje emocionalno – afektnog stanja u ponašanju čovjeka (ako ti, koji govore o ženskoj logici, ne poriču još uvijek, da je žena – čovjek ;))).
To jest, ako se žena prema vašim mišljenju ponaša – nelogično, onda vi uzdišete: „Ah, šta ćeš, ta ženska logika…“

Razumjeti nas – je zaista moguće. Kao i vas. Samo ne treba uključivati stereotipe, nego razmišljati samostalno.

Iako možda…

15.11.2006. u 23:26 • 2 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 13.11.2006.

ŽIVJETI JE SUPER! SVIMA SAVJETUJEM!!!

13.11.2006. u 01:21 • 1 Komentara • Print • # • ^

petak, 10.11.2006.

ona

Ona je bolja od mene za glavu. U svim pogledima.
Ona je samostalna kao Tarzan.
Ona ima stila i ukusa kao Dolce umotan u Gabannu.
Ona je slobodna u svojim razmišljanjima.
Ona zna kako živjeti. Zaista, ne kukavički.
S njom je sve lagano.
I veselo.
Ona je ušla u moj život s ogromnim osmjehom.
Šaptali su joj, da sam …
Nije je bilo briga.
Znači da joj je stalo.
Ona se ne srami jesti u gostima.
I fotografirati se.
Ona mi je podarila puno smisla.
Tako sam sretna, što je poznajem.
I volim.

10.11.2006. u 00:08 • 3 Komentara • Print • # • ^

srijeda, 08.11.2006.

Bojim se...

§ vatre, vode, krvi u neizmjernim količinama
§ poremećenih i jako pijanih ljudi
§ globalne usamljenosti u starosti
§ ostati nepokretnom
§ biti lišena svoje slobode povodom utjecaja nekih događaja ili ljudi
§ biti zavisna o drugim ljudima
§ u cjelini – medicinskih ustanova, pojedinačno – različitih procedura vezanih za bol
§ izgubiti ljubav i poštovanje bliskih ljudi
§ postati neprivlačnom
§ biti smiješnom, glupom, ograničenom, nespretnom – uz svjedoke
§ postati zatočenom
§ umirati od neizlječive bolesti, i biti toga svjesna
§ roditi bolesno dijete
§ u velikoj mjeri - bojim se odgovornosti
§ noćnih mora
§ biti uhvaćena u laži
§ fizičkog nasilja
§ svoje bespomoćnosti
§ siromaštva
§ …

08.11.2006. u 12:31 • 2 Komentara • Print • # • ^

utorak, 07.11.2006.

Kako znaš?

Kako znaš da je baš ONO vrijeme kad trebaš napraviti neku promjenu u svom životu??? Kako donijeti sudbonosnu odluku? I postoje li takve uopće?
Nekad mi se čini da moj vlastiti život prolazi pokraj mene, onako sa strane uvijek izbjegavajući dramatični ulazak na glavna vrata. Kao da sam u sjeni i svaki tren ću izaći iz nje i početi ZAISTA živjeti, disati, osjećati… ali nikako da ga uhvatim, taj prokleti trenutak…
Svoj život mogu prezentirati na dva savršeno različita načina. Jedan ultra-optimističan, super-uspješan i mega-zanimljiv… dok drugi – ne baš, a preciznije – dosadan, monoton, ne perspektivan i lijen. A moj najveći neprijatelj je to što ne mogu, ma ama baš nikako ne mogu pronaći tu prokletu zlatnu sredinu. I dok se tako bacam iz krajnosti u krajnost, sve češće i češće osjećam da gubim ravnotežu…
A možda sam jednostavno razmažena happy ending-zima, i čekam princa na bijelom konju da me spasi od svoje vlastite gluposti…

07.11.2006. u 00:07 • 3 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 06.11.2006.

Želim domaće palačinke sa domaćim džemom moje bake; bijeli, strukirani kaputić; želim da Tokareva napiše par novih knjiga; želim u Grčku; želim, da je – svibanj.

Ali sve te pizdarije, kao i mnogobrojni problemi, strahovi, zadače i ideje, malo su kome interesantni. I to je normalno. Čak i bliski ljudi, - a njih mogu izbrojat na prste, - nisu obavezni pokazati zanimanje za sve to. U ovom dnevniku, ne mogu ništa reći, tu moraju biti provokacije, interesantnosti, klounada… A ponekad se pojavi želja za tugovanjem i cmizdrenjem, i ja cmizdrim. Laganini, kako to priliči jakoj personi.

Uostalom nisam htjela pisati o tome. Htjela sam pisati evo o čemu. Ne čini li vam se da, postoji sljedeća zakonomjernost: čim je veći nedostatak nečega u čovjeku, tim primjetnije on svojim ponašanjem pokušava da je negira?
Pojašnjavam: tipa „Malog psića koji uporno laje na slona“. Ili sebičan čovjek, koji uporno uvjerava svih, uključujući i sebe u to da je on jebeno darežljiv. Emocionalno siromašni ljudi nerijetko odigravaju vrhunske drame. Žena koja ne voli seks, i muškarce općenito, pokušava postići vrhunsku tehničku izvedbu seksualnih odnosa. Nabrajati mogu dugo…

Moram primijetiti, da se takvo ponašanje kod nekih ljudi pojavljuje u epizodama, a kod nekih – skoro stalno (u problematičnoj za njih sferi, naravno). Kompenzacija? Možda. Adaptacija? Malo vjerojatno. Po mom osobnom mišljenu, sav taj teatar samo pogoršava takozvani problem.

Kakav je ishod? Ne znam. Shvatiti i pokušati se boriti? Baš i ne vjerujem. A drugih putova ne vidim.

A vi?

06.11.2006. u 13:38 • 1 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>