16.06.2013., nedjelja

Pitanja za vježbu (2)

Stavovi koji se često ponavljaju u medijima obično prerastu u općeprihvaćene istine, u koje nitko ne sumnja, uglavnom zato što se ni ne potrudi da o njima zrelo razmisli. "What I tell you three times is true", rekli bi vam Britanci stihom Lewisa Carrolla - a ovo je sjajna ilustracija tog pravila. Nažalost, neupitne istine u medije najčešće plasiraju ljudi koji ni sami nemaju kapacitet za njihovo propitivanje, ili su direktno zainteresirani da se stvari ne propituju.


"Naše društvo", rekao je nekoć moj prijatelj i bivši školski drug govoreći o Hrvatskoj a pogotovo Splitu, "je jednostavno toliko primitivno i zaostalo, da će trebati sto godina dok ljudu evoluiraju do nekih kakvih - takvih demokratskih standarda". U tom sam mu se trenutku suprotstavio argumentom kako to ne može biti istina, jer su ti isti ljudi kadri normalno funkcionirati u drugačijem okruženju. Nije moguće da stvarno vjeruje u to, jer bi se inače odavno zajedno sa ženom i djecom odselio iz ovog šupka svijeta (za što imaju mogućnosti, jer su oboje visoko obrazovani inženjeri - specijalisti traženih tehničkih zanimanja). Nego kvalitetu države voljeli mi to ili ne određuje kvaliteta elite koja je na vlasti. Po meni, vladanje državom bi trebalo učiniti neatraktivnim, a vladajuće odgovornima za svoj rad. "Evo, kandidiraj se na izborima, i ja ću prvi glasati za tebe", reče tada moj prijatelj. "Ne radi se o tome da se ti ili ja kandidiramo, nego da one koje smo izabrali navedemo da rade ono što trebaju", rekoh ja.

Od tada je prošlo nekih 4 - 5 godina, i to ne običnih, nego Kerumovih, u kojima sam ne jednom posumnjao u svoje tada izrečene stavove. Kako je moguće da se ordinarna glupost, sirovi primitivizam i neprikriveni javašluk ne mogu učinkovito suzbiti, ili barem razotkriti, ismijati i izvrći preziru? Kao je moguće da zvijezde HDZ i SDP četiri godine otvoreno ili u rukavicama surađuju s takvim ljudima, dajući im legitimitet? Kako je moguće da ih uvaženi novinari četiri godine pozivaju u svoje emisije i onda uljudno slušaju kako se Braco i Seka uredno sapliću o elementarnu logiku umjesto da ih sasijeku i ogole u svoj njihovoj bijedi? Kako je moguće da nakon svega Kerumi dobiju 17% glasova?

Kerumov Split bio je zagušljiva, mračna provincija, u kome su se na ljude nabacivali gadostima, ili u gorem slučaju, kamenjem. Ne zavaravajmo se: da je nekim slučajem državna vlast bila u rukama nekog poput Tuđmana ili Šuška, ponovno bismo svjedočili uličnom teroru i likvidacijama. Još i danas su ostaci tog mračnog taloga oko nas, i prijete. Kako je onda moguće da se isti grad samo tjedan dana poslije smjene vlasti doima civiliziranije? Jednostavno, dovoljno je bilo pokazati malo odlučnosti da se šljam teroristički ponovo zavuče u mišje rupe. Jer se radi o kukavicama, psima od slame, nasilnicima koji postaju gori jedino ako na njihovo nasilje nema reakcije, ni sankcija.



Danas je očitije nego ikada da ne postoji ono što obično nazivamo duh vremena. Ne postoji prevladavajuća društvena klima. To je samo izlika za naš strah, apatiju i odsustvo djelovanja. Međutim prednost Hrvatske je što je mala, i razmjerno je lako svakome svoje stavove učiniti vidljivima. Ne treba se bojati glupana, lupeža, nasilnika, nego onoga u što se pretvara naš život kad im se ne suprotstavimo. Reći ću ovo brutalno jasno, riječima Rešada Kadića iz romana „Bašeskijin posljednji zapis“:

"Insani su podijeljeni u tri kauma. Prvi kaum su rahmani. To su oni koji su na pravom putu. Drugi kaum su šejtani. Ti su na šejtanskom putu. Treći kaum su hajvani, i njih je najviše. Ko su i kakvi su, samo him ime kaže. Prva dva kauma se među sobom jednako bore, a treći kaum stoji i čeka ko će bit' jači i pobijediti, pa da se uz njih prislone. Tako ti je to. Sad sam ti sve kaz'o..."


Nema dakle čekanja na mirnu evoluciju. Sve se svodi na to da pravi ljudi nadjačaju krive, a hajvani će, kao i uvijek, zapristati za pobjednikom. Što se onda čeka?

Oznake: seks, droga, nasilje i strah


- 07:55 - Komentari (6) - Isprintaj - #

08.06.2013., subota

U ime obitelji. Moje.

Danas se nose dugine boje.

Slika: Moja srednja mala (5 godina).
- 04:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

< lipanj, 2013 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Prosinac 2021 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (1)
Studeni 2018 (1)
Siječanj 2018 (1)
Prosinac 2017 (2)
Srpanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (1)
Srpanj 2016 (2)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (3)
Lipanj 2014 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (3)
Listopad 2012 (1)
Kolovoz 2012 (2)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (3)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Travanj 2011 (3)
Rujan 2010 (5)
Kolovoz 2010 (2)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (6)
Prosinac 2009 (4)
Listopad 2009 (10)

Komentari On/Off

Ako vam na vašem blogu smeta ono "Igrajte najbolje online igre i igrice", kao što je smetalo meni na mom, pronađite u HTML kodu predloška poruku: "Molimo da ne micete ovu varijablu jer ce se koristi za eventualne obavijesti. Hvala!" i odmah u slijedećem retku riječ Banner, omeđenu sa dva dolarska znaka, pa izbrišite riječ i dolare. Oni će meni reklame...

O meni i vama oko mene.


mosorov blog-brojač

blog counter
seedbox vpn norway

1. Ja mrzim puno pisati, a posebno mrzim voditi dnevnik. Ali zato volim puno blebetati i vrzmati se s ljudima.
2. S druge strane, blog je neka perverzna vrsta egzibicionističkog dnevnika, u kome svoju intimu ne skrivaš, nego se njome hvališ pred nepoznatim ljudima.
3. Od prije nekog vremena imam potrebu reći neke stvari, motam se po nekim forumima, i treba mi baza na koju bih pohranio neke tekstove, slike, muziku koji mi nešto znače.
4. Što bi rekli matematičari, pokušavam odrediti svoje područje definicije (a potom možda i područje vrijednosti). Pa, hajdemo.