25.04.2011., ponedjeljak

Adio, prijatelju




(1.04.1953 - 23.04.2011)
- 01:26 - Komentari (11) - Isprintaj - #

21.04.2011., četvrtak

Grmljavina stada


Neki su me kritizirali na prošloj temi - kako sam vulgaran, prestrog i isključiv, te kako im vrijeđam nacionalne osjećaje, i donekle ih razumijem. Ružno me je slušati. Nažalost, ne mogu drugačije, i to iz sasvim prozaičnih i sebičnih razloga.

Idemo malo razmišljati logično, za promjenu. Koliko godina očekujete doživjeti? Uz sav napredak medicine, i dosta sreće, recimo, osamdeset. Od čega oduzmite prvih dvadeset (kad vam uglavnom ne može biti loše) i zadnjih deset godina (kad vam uglavnom ne može biti baš dobro). Ostane otprilike pedeset zrelih godina, u kojima možete raditi po svome i aktivno živjeti. Ako imate sreće, velim. I to je svo vrijeme koje imate na raspolaganju prije nego što zauvijek odete pod ledinu: vrijeme za jebavanje i za zajebavanje, vrijeme za ganjanje karijere, za ljubav i roditeljstvo, vrijeme za životnu štednju, za učenje, istraživanje, ostvarivanje snova, kreativnost, za investiranje, vrijeme u kojemu možete davati drugima i sebi i možda ostaviti nekakvog malog traga za sobom. A nama je stanje predraća, rata i poraća u ovakvoj Hrvatskoj pojelo već polovinu tog vremena. Bez naznaka da idemo nabolje. I to u doba vladavine mira i blagostanja, barem u Evropi.

I što nam je to sve trebalo? Neki od vas imaju spreman odgovor: zato da budemo svoji na svome, da nam se ispuni tisućljetni san, da ponosno razvijamo hrvatske trobojnice i u glas pjevamo domoljubne budnice. Međutim, živi se od sira, a ne od vojne muzike. Svo ovo sranje, patnje i žrtve koje smo podnijeli i prouzročili imali bi možda nekog smisla da smo u ovih dvadeset godina stvorili zemlju blagostanja, znanja i demokracije, sređenu zemlju u kojoj je ugodno živjeti i raditi. A nismo.

A sad bi nas neki još ovim generalskim gluparijama strojevim korakom vratili 15 godina unatrag, jebote! Natrag u doba Tuđmanovih fantazija i domoljubnih mahnitanja. Natrag u torove, da blejimo i smrdimo. Ja nemam godina za bacanje na te pizdarije. Zar ih vi imate? Čemu Hrvatska, ako nije kvalitetno mjesto za život? Kakva korist od vijorenja zastava i pjevanja pjesmica, ako ste u mentalnom i dužničkom ropstvu, za tuđi račun? Uostalom, ljudi koje danas nazivamo Hrvati su samo u zadnjih 100 godina s jednakim oduševljenjem ratovali pod barem pet različitih zastava, vjerujući da se bore za bolju budućnost. Pet zastava u sto godina - znači da su mijenjali zastavu u prosjeku svakih dvadeset godina. Koje će se boje nositi za još 20 - 30 godina?

Sad će se na zadnje noge dići dežurni domoljubi - oni koji mudrost i životno iskustvo upijaju iz novina i TV - i proglasiti me slabim Hrvatom, jugonostalgičarem, ili Srbinom. Oni koji bi sve to i više postali u svega godinu dana medijskog programiranja, i ne po prvi put. Oni kojima mozak služi tek da im ne zuji propuh među ušima. Definicija gluposti je - raditi istu stvar iznova i iznova i očekivati različite rezultate.

Mi smo kao nekulturni stanari u novom stanu. Svaki put kad promijenimo državu ili uređenje, nešto gadno zajebemo, i onda neke leševe pometemo pod tepih, i onda to tamo truli i zaudara, dok potpuno ne okuži zrak da se više ne može disati. Pa opet mijenjamo, i opet useremo, i opet sve iznova.

Hrvatska 1990. sama po sebi nije bila loša ideja, ali joj je izvedba bila katastrofalna. Valjda se nije moglo naći goru ekipu instalatera koji bi taj novi stan uredili. Većina dobrih stvari iz Jugoslavije je odbačena, najgora krama zadržana. Umjesto da sačuvamo ono što je vrijedilo - postignutu kakvu - takvu razinu vjerske i nacionalne snošljivosti, dijaloga, ekonomski i kulturni nivo, međunarodni ugled, očuvan okoliš, obalu, prostor i vode - i zatim ih unaprijedimo, vratili su nas najrigidnijem boljševičkom jednoumlju (kakvo je u Jugoslaviji napušteno još krajem pedesetih godina) - samo s nacionalnim predznakom, i to još u kombinaciji sa surovim predatorskim kapitalizmom podobnih i korupcijom. Umjesto da se gradi na tekovinama suživota i antifašizma, spremno su prihvaćeni i poticani (i izvana nametani) nacionalni animoziteti, koji su poslije prerasli u zločine koji su se mogli i morali pod svaku cijenu izbjeći.

U isto vrijeme, u privredi, društvu i resursima uništeno je i raskrčmljeno gotovo sve što je vrijedilo. Još gore, građani su postali zasićeni, bezvoljni, bez empatije i svijesti o poželjnim pravcima razvoja, moralno umrtvljeni, idejno jalovi, dok društvenu klimu zagađuju ostaci ideologija u raspadanju, lišeni smisla i svrhe. Taoci isprazne retorike su oni slojevi društva koji bi u svojoj percepciji najviše izgubili promjenom - pasdarani šovinističke revolucije, i svi koji su se okoristili privilegijama ili korupcijom (od tranzicijske pljačke preko povlaštenih plaća i mirovina, do bespravne gradnje) - to zapravo i nije malobrojan sloj.

Na takvim temeljima izgleda nemoguće izgraditi državu za normalno življenje. Ali, s druge strane, više nemamo mogućnosti da opet iznova radimo neku drugu. Sarčili smo lovu, ne možemo si još jednom priuštiti novi stan. Jedina suvisla strategija je ona koju čitavo vrijeme uporno izbjegavamo - a ta je da se hrabro suočimo s demonima vlastite prošlosti, i jednom zauvijek obračunamo s njima. S 1918, 1941, 1945, 1971, 1991. i 1995. Da imamo povijest, a ne mitologiju. Da se služimo logikom, umjesto megafonima. Da otvoreno progovorimo o vlastitoj krivnji, umjesto da se u beskraj opravdavamo krivnjom drugih. Narodi koje je dotakao fašizam imaju posebnu odgovornost prema drugim narodima - i rijetku privilegiju da se od tog fašizma iskupe tako što će ga sami pobijediti. Hrvatski fašizam treba poraziti - ali ga mogu i trebaju poraziti sami Hrvati. Bez opravdavanja srpskim ili bilo kojim drugim fašizmom.

Je li to moguće? Nemam pojma. Znam jedino da na lažima i tuđoj nesreći dugoročno ništa ne uspijeva. Smrad raspadnutih leševa kad - tad će postati nepodnošljiv, i izbit će novo krvavo sranje. A prije ili kasnije trebat će počistiti tu rastuću kužnu hrpu ispod tepiha. Ako želimo biti civiliziran narod. A ne stado.



- 20:56 - Komentari (15) - Isprintaj - #

16.04.2011., subota

Jedini hrvatski heroji u toj priči


Jučer je popodnevno izdanje Slobodne Dalmacije izašlo sa crnim florom. Čitava Hrvatska, kažu - Predsjednik, Vlada, građani, crkveni i civilni dostojanstvenici, zgroženi su haaškom presudom trojici generala. Stav sviju komentatora je kako je Hrvatska zaboravila svoje heroje, koji su eto platili tuđi račun.

Znate li vi uopće tko su bili hrvatski heroji u Oluji? Najbolji i najodaniji građani Republike Hrvatske? Ono malo srpskih staraca koji su u ljeto 1995. ostali u svojim kućama dočekati oslobodioce. Unatoč svoj četverogodišnjoj krajiškoj propagandi, usprkos svim onim histeričnim srpskim medijima koji su ih plašili ustaškim kamama. Zbog svog poštenja, svijesti da nikome ništa nisu zgriješili, zbog ono malo krova nad glavom, radi one dvije kravice u štali. Zbog povjerenja u "demokratsku Hrvatsku, koja će ustavnim sredstvima uspostaviti red i mir na čitavom svom teritoriju".

Serem se ja na vaše kukavne general - bjegunce, glupani. Jebem vam vašu Hrvatsku obješenu. Onih 700 ubijenih staraca jedini su zavrijedili da im odar pokrijete hrvatskom zastavom. Serem vam se na nju.
- 04:57 - Komentari (31) - Isprintaj - #

< travanj, 2011 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Prosinac 2021 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (1)
Studeni 2018 (1)
Siječanj 2018 (1)
Prosinac 2017 (2)
Srpanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (1)
Srpanj 2016 (2)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (3)
Lipanj 2014 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (3)
Listopad 2012 (1)
Kolovoz 2012 (2)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (3)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Travanj 2011 (3)
Rujan 2010 (5)
Kolovoz 2010 (2)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (6)
Prosinac 2009 (4)
Listopad 2009 (10)

Komentari On/Off

Ako vam na vašem blogu smeta ono "Igrajte najbolje online igre i igrice", kao što je smetalo meni na mom, pronađite u HTML kodu predloška poruku: "Molimo da ne micete ovu varijablu jer ce se koristi za eventualne obavijesti. Hvala!" i odmah u slijedećem retku riječ Banner, omeđenu sa dva dolarska znaka, pa izbrišite riječ i dolare. Oni će meni reklame...

O meni i vama oko mene.


mosorov blog-brojač

blog counter
seedbox vpn norway

1. Ja mrzim puno pisati, a posebno mrzim voditi dnevnik. Ali zato volim puno blebetati i vrzmati se s ljudima.
2. S druge strane, blog je neka perverzna vrsta egzibicionističkog dnevnika, u kome svoju intimu ne skrivaš, nego se njome hvališ pred nepoznatim ljudima.
3. Od prije nekog vremena imam potrebu reći neke stvari, motam se po nekim forumima, i treba mi baza na koju bih pohranio neke tekstove, slike, muziku koji mi nešto znače.
4. Što bi rekli matematičari, pokušavam odrediti svoje područje definicije (a potom možda i područje vrijednosti). Pa, hajdemo.