21.02.2010., nedjelja

Struka uzvraća udarac


Starija od moje dvije ide u 5.b razred O.Š. Mertojak u Splitu, baš onaj razred u kome se desio incident o kome ovih dana piše Slobodna Dalmacija. Ukratko, u petak, 12.02. popodne, desetak minuta prije kraja zadnjeg sata, hrvatskog, mali D. se digao baciti nešto u kantu i u prolazu se javio prijatelju iz susjedne klupe. Nastavnik je krivo procijenio situaciju, priskočio, uhvatio maloga za uho i zalijepio mu solidan šamar. Ovo su činjenice, nezavisno provjerene u nevezanom razgovoru s više djece iz razreda.

Na stranu što su djeca bila iznenađena i prestrašena iznenadnom i pretjeranom reakcijom, na stranu i to što je reakcija bila sasvim neprimjerena, na stranu i činjenica da je isti nastavnik i prije znao "neposlušnu" djecu u istom i susjednom razredu čupnuti za uho ili kvrcnuti po glavi, valjda ćemo se složiti da je glupo što je tema osvanula u Crnoj kronici. Kraj svih onih ubojica, lupeža i ministara, jedan potplaćeni, izrađeni i vjerojatno bolesni čovjek pred penzijom stvarno je sitna riba. I iako je na sličan način moglo fasovati i moje dijete, meni je tog čovjeka uistinu žao. Možda mu se ruka prejako omakla, možda se dijete krivo namjestilo, možda ga je baš taj dan izjedao nekakav gadni bol i jad - priznajte i sami - koliko vas je puta zasvrbio dlan kad bi vam vaša stoka mala doma digla živce? - pljuska je pala. Neovisno o 39 godina službe, ljubavi prema poslu, stručnosti i volji.

Nisam pobornik permisivnog odgoja: želim da nastavnici mom djetetu postave jasne granice dozvoljenog ponašanja, da od njega zahtijevaju i dobiju solidno znanje, marljivost i primjerno vladanje, i u tom smislu sam uvijek podržavao njihov autoritet - mi smo suradnici u istom poslu. Svjestan sam problema s kojima se prosvjetari susreću i smatram da trebaju razumijevanje i pomoć. Ali koliko se god trudio, ne mogu opravdati pljusku u razredu u kojem većina još nije navršila 11 godina. I to ne pljusku u samoobrani nekom ponavljačkom pubertetskom gelipteru, nego pljusku sitnom plavom dječačiću, manjem od pola curica u razredu.

No dobro, rekoh - stručne službe će već obaviti svoje. Dječakova majka je odmah otišla u školu, razgovarala s ravnateljem i nastavnikom, te nezadovoljna njihovom verzijom priče i nakon što su odbili sazivanje roditeljskog sastanka 5.b, podnijela prijavu školskoj inspekciji i policiji. "Znate, dite će to za par dana zaboravit, a profesor će živit s tim cili život", rekla joj je školska psihologinja*. "Tek da znate, sve će ovo proć, a vi ćete snositi posljedice", rekao joj je ravnatelj. "Ma pusti budalu, ne uzimaj to srcu - ti si obavila sve što je trebalo", rekli smo joj mi kolege roditelji.

Sve bi ovo bilo nevrijedno osvrta da juče u Slobodnoj nije izišao novi članak, u kome ravnatelj pokušava zbiti poljuljane redove i podići prašinu ne bi li zbunio javnost i protivnika. Čitav članak vrvi od neistina, i tako je tendenciozno sročen da kompletnu krivicu svali na dječaka "prijestupnika" i njegovu "labilnu" majku. Valja pročitati (anonimne) internetske komentare ispod članka - ne treba našoj rulji puno da nekoga razapne:

- "Ovo je čista realnost kuda ide školstvo na globalnoj razini. Ovo je primjer kuda ide demoracija!! Kada jedna glupa tupa lapačetina ( nažalost moram vrijeđat) može "dignit sistem" na noge!! Grozno je kome se daje medijski prostor..."
- "tako se radaju pederi ,samo ti njega pomiluj po guzici ,pa se pravdaj ,glupane sto mu mamicu ne pomilova po pizdurini ,niko ziv nebi znao."
- "Ocito ovdje vrijedi ona, kakva mama, takav sin. Ta straca je dobila 5 minuta u medijima... Ocito je cijeli zivot bila iskompleksirana i zapostavljana.... Odbila ispriku...smece jedno"
- "Sta se glupaca nije zalila,kad je u vrime socijalizma profesor koristija sibu,pa ispruzis dlanive a on svon jacinon po rukama,onda joj nije smetalo a sad je puno pametna.Prijatelj mi je profesor i kaze mi on,da je stanje u skolama nemoguce,da ucenici imaju velika prava,triba in to ukinit jer ih tako radimo debilima i nasilinicima"


A sada opet činjenice: ravnatelj laže kako je nakon hrvatskog bio sat engleskog, hrvatski je posljednji sat koji 5.b ima u rasporedu petkom - ali što ćemo kad tvrdnja kako je mali "sat vremena najnormalnije bio na engleskome, bez ikakve vidljive ozljede ili natečene glave" - tako dobro zvuči. Nadalje, sijeda glava nije “malo vanjskom stranom ruke od kose dotaknuo dječaka”. Radilo se o pravoj, muškoj pljusci, zašto da se lažemo? I neistina je da je prije toga istoga dječaka tri puta opomenuo, a da ovaj nije poslušao. Provjereno. Neki učenici su nasilni i neodgojeni, ali nije mali D. nastavnici hrvatskog jezika Lj. T. rekao “nabijem te na...”, ona tom malome ne predaje, ne poznaje ga i jedina svrha tog komentara u članku je smišljeno dolijevanje ulja na vatru.



Što se tiče podrške koju profesor ovih dana dobiva među učenicima, neki nastavnici su poslušali nalog ravnatelja i na brzu ruku organizirali potpisivanje peticije za njegov povratak, ali (kako se iz slike u članku lijepo ne vidi) ne i u razredu u kome je pao šamar. Na pitanje učenika 5.b hoće li i oni dobiti anketu za izjašnjavanje, jedna nastavnica im je odgovorila: "Nemojte me to pitati, nemojte uopće o tome pričati, neću da ravnatelj viče na mene".

I eto vam cijele istine o našem društvu, o školskom sustavu koji ne može suzbiti izgrednike, pa umjesto toga šamara desetogodišnjake, o djelatnicima koji ne znaju zaštititi svoj dignitet i struku pored ostalog i od politički instaliranih nestručnih ravnatelja, pa onda s tim ravnateljima pušu u isti rog, čuvajući im fotelje, o svim tim pravilnicima i hrabrim telefonima po kojima su djeca na papiru sigurni kao lički medvjedi, ali ih baš kao ličke medvjede svatko može i gaziti. I iskoristiti, i oblatiti kad mu zatreba. Koju poruku primaju ista ta djeca od nastavnika koji bi im trebali biti uzori? Da laž vlada, princip jačega pobjeđuje: šuti i slušaj, boj se, ne govori, ne misli.

Ispričat ću vam istinitu priču koja nažalost potvrđuje onu staru, da se povijest uvijek ponavlja. Jednom davno, 1975, kad sam ja bio u 5.b, u O.Š. Đordano Borovčić - Kurir na Plokitama, živčani nastavnik hrvatskog bez povoda je ošamario učenika u mom razredu, tako da su mu naočale pale na klupu. To je bio jedini put u mome školovanju da je neki nastavnik nekoga fizički kaznio. Razred je bio u šoku. Ali problem nisu rješavale mame i tate - nije to bilo ni potrebno. Naše curice iz razreda podigle su bunu, alarmirale razrednicu, pedagoga, direktora, i nastavnik se već idući sat morao ispričati malome i cijelom razredu, i ostatak godine je bio pod povećalom. Ali tada djeca nisu bila zaplašena, ni njihovi roditelji dezorijentirani, školske službe su radile svoj posao, a naša drugarica razrednica, draga Katja Kuzmanović imala je srca zaštititi svoje đake.

I zato je ona jedini nastavnik u ovom postu koji zaslužuje da mu spomenem ime.
_____________________________________________________________________________________________
*Ispravka - 22.02.2010, 00:32: U toku jučerašnjeg dana, zamolio sam mamu malog D. čije sam podatke koristio da provjeri što sam napisao - u tekstu mi se potkrala greška, zbog koje se ispričavam: riječi "Znate, dite će to za par dana zaboravit, a profesor će živit s tim cili život" nije naime izrekla školska psihologinja, već jedna od prisutnih nastavnica, profesorica engleskog T. Nastojao sam da tekst bude koliko je moguće hladan, precizan i objektivan, bez odsklizavanja u pretjerane emocije, jer ipak - nije moje dijete dobilo batine.
- 08:45 - Komentari (112) - Isprintaj - #

< veljača, 2010 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
             

Prosinac 2018 (1)
Srpanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (1)
Srpanj 2016 (2)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (3)
Lipanj 2014 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (3)
Listopad 2012 (1)
Kolovoz 2012 (2)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (3)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Travanj 2011 (3)
Rujan 2010 (5)
Kolovoz 2010 (3)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (6)
Prosinac 2009 (4)
Listopad 2009 (10)
Rujan 2009 (5)
Kolovoz 2009 (7)
Srpanj 2009 (19)
Lipanj 2009 (5)
Svibanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (2)

Komentari On/Off

Ako vam na vašem blogu smeta ono "Igrajte najbolje online igre i igrice", kao što je smetalo meni na mom, pronađite u HTML kodu predloška poruku: "Molimo da ne micete ovu varijablu jer ce se koristi za eventualne obavijesti. Hvala!" i odmah u slijedećem retku riječ Banner, omeđenu sa dva dolarska znaka, pa izbrišite riječ i dolare. Oni će meni reklame...

O meni i vama oko mene.

Free Counters
mosorov blog-brojač

1. Ja mrzim puno pisati, a posebno mrzim voditi dnevnik. Ali zato volim puno blebetati i vrzmati se s ljudima.
2. S druge strane, blog je neka perverzna vrsta egzibicionističkog dnevnika, u kome svoju intimu ne skrivaš, nego se njome hvališ pred nepoznatim ljudima.
3. Od prije nekog vremena imam potrebu reći neke stvari, motam se po nekim forumima, i treba mi baza na koju bih pohranio neke tekstove, slike, muziku koji mi nešto znače.
4. Što bi rekli matematičari, pokušavam odrediti svoje područje definicije (a potom možda i područje vrijednosti). Pa, hajdemo.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se