Moslavačka gora sa svojiom vrhom od 489 metara nije neki izazov za planinare no ima obilježene planinarske staze i pečate, ima brojne zaljubljenike koji vole doći i obići ovaj komad prirode, a ima i zaljubljenike koji svake godine simbolično otvaraju sezonu planinarenja. Tako se i ove godine okupilo stiotinjak ljudi željnih hodanja kroz prirodu od kojih nisu svi baš neki planinari.
Okupljanje pred pohod je uvijek uz jezero u Podgariću i često je na vagi pitanje ostati uz jezero ili krenuti šumskim stazama..
Željko i Štefica, službeni vodiči
Baš je veselo
Tjelohranitelji prate vodiče u stopu
Putem teče voda pa svatko bira svoj put
Predah, fotkanje,udah, ispuhivanje...
E takooo, ražanj je tu. Još samo da ulovim zeca...
Teren postaje sve ozbiljniji
Ovog vepra smo morali pustiti, prevelik je za naš ražanj!
Kolona se izdužila...
...pa na usponu opet skupila..
Zasluženi gablec na vrhu Moslavačke gore
Zamisli da imaš obješene kante sa svake strane pa da to moraš nositi..
Razgledavanje ostataka Pavlinskog samostana
Štefica se umorila pa smo ju morali nositi
Napokon predah
Fala ti bože kaj još ima gemišta, evo klečim i pijem!
"Vodič koji sjedi" čeka ostatak ekipe
Osvojili smo "Vis", još jedan od vrhova.
Nekad se na osvojenim vrhovima pio šampanjac...
A di je treća? Bile su tri unutra, vidio sam.
Sve same "skijašice"
Pogledali smo i Garić Grad
Evo nas na cilju, opet u Podgariću
Više o tome pročitajte na www.ivanje.hr