Biciklom kroz Moslavinu

Jutarnje okupljanje ispred trgovine Borova u Popovači odisalo je neizvjesnošću do samog polaska, najavio se lijepi broj vozača pa nas je čak osam trebalo krenuti u pohod na Chazmu. Brzo odustajanje jednog zbog tehn. razloga, drugog zbog kondicijskih, i trećeg iz nama neobjašnjivih razloga (rekao je da mora tecu voziti u crkvu) smanjilo je broj vozača na pet. Ludinska ekipa je potpuna, a ovoga puta pridružio nam se i Majstor iz Kutine. Ovo je na karti prikazan put koji smo provezli danas, brojčanik je na kraju pokazivao 87 km.



Lagano se krenulo iz Popovače u smjeru Slatine.


Pa smo kroz vinograde..


..uskoro stigli pred Slatinu


U Moslavačkoj Slatini se nalazi planinarski dom na najnižoj nadmorskoj visini u RH, svega 150m.


A ubrzo iza Slatine u smjeru Jelengrada započinju usponi, ne patimo se već čuvamo snagu za kasnije


Malo zatim put postaje još teži pa svi guraju


Uh, sad je već lakše


I evo nas, stolujemo na Jelengradu, do ove stare utvrde putovali smo točno jedan sat


Nastavljamo prema Pletercu


Dalje je išao spust za spustom i nije bili vremena za slikanje, jurilo se nizbrdo maksimalno, sad smo blizu Pleterca


Pleterac, a sasmo pol sata ranije bili smo na Jelengradu


Ovdje je nastala i ova rijetka fotka, pazite na pozu - kao s naslovnice Playboya


Pleterac je od poznatog izletišta postao sasvim negostoljubivo mjesto, svuda natpisi "Privatan posjed", a na cesti balvani. Već smo gledali hoće li nas zaskočiti kakva paravojna skupina. Zato odmah odlazimo.


Vozimo dalje po makadamu pokraj kamenoloma i dalje prema Mikloušu.


Na križanju se odmara i provjerava kamo dalje. Ali kamo, lijevo ili desno?


Odlučili smo krenuti desno, prema Gornjem Mikloušu


Tu je Majstor pokazao snagu i iskustvo koje je prikupio u svojim biciklističkim pohodima na more, ostavio nas je kao najgore amatere


Ovaj odmor kod crkve u G.Mikoušu nam je stvarno trebao


S druge strane ceste je autobusna stanica s vrlo dobrom klupom, čini se iz crkve


Na putu od G.Miklouša prema Martincu je lijep pogled na Čazmu


Tu srećemo jahače iz udruge Čazmanski Husari koji su isto tako na putu za Martinec


Konjanici nastavljaju poljskim putevima prema Martincu


I evo nas začas u Martincu, danas se ovdje slavi dan sela


Pri dolasku najavljuju nas na razglas kao atrakciju: "Evo stižu nam i biciklisti iz Popovače..."


Parkiramo bicikle kako bismo prisustvovali proslavi u Martincu, a nas pozdravljaju direktor TZ grada Čazme Franjo Jagatić, gradonačelnik grada Čazme, Darko Pirak, ravnateljica Centra za kulturu grada Čazme Jadranka Kruljac-Sever, vlasnik adrenalinskog parka "Alamo" Mladen Furmek, ali i naš član foruma HrM. Folklorni program izvodi KUD iz Čazme.




U orkestru svira i član Foruma Moslavine, HrM.


Ne, ovo nije HrM


Na cilj stižu i Čazmanski Husari


Njihove jahačice su prvakinje RH u daljinskom jahanju u juniorskoj konkurenciji


Husari su malo trgnuli konje i pokazali što mogu i znaju




A mi smo ih promatrali iz ugodne hladovine


A onda se sjelo za stol i krenulo s klopom, prvo odličan gulaš, pa odojak i još bolja janjetina


Nije nedostajalo ni gibanica, raznovrsnih kolača i piva. Samo je pristizalo na stol ..


Shvativši da smo zasjeli više od dva sata bili smo prisiljeni skočiti na bicikle i nastaviti, mahnuli smo martinčanima i odjurili prečicom u smjeru mjesta Bojane


Sad je malo teže voziti, dobro smo se napapali,a poslijepodnevno sunce malo ublažava krasna šuma oko nas


Putem kroz šumu negdje smo krivo skrenuli i nakon otprilike pola sata vožnje u daljini ugledali čini se.. Bjelovar?


Uskoro izlazimo na glavnu prometnicu Čazma - Bjelovar i nervozno gazimo u smjeru Čazme. Nervoza je nastala zbog neplaniranih dodatnih kilometara koje moramo napraviti po najjačem suncu.


Tu su i česta ograničenja brzine koja moramo poštovati


A sunce ne posustaje, tek je prošlo 14 sati


U Vagovini skrećemo prema Bojani kako bismo se maknuli s prometne ceste, i u Bojani nailazimo na potvrdu da smo na pravom putu. Ovaj znak je dio obilježene biciklističke rute grada Čazme i TZ BBŽ.


U središtu bojane prolazimo pokraj Galerije Matešin, doma poznatog akademskog slikara Franje Matešina. Nedjeljom ne radi.


Kad dođe uzbrdica, samo po gasu..


Savladali smo i ovo


Nakratko stajemo na aerodromu u Grabovnici i slikamo se ispred nekog starog aviona


Evo je, Čazma na vidiku.


Naša misija je izvršena, Čazmu smo osvojili u točno 15.05 h
Time je veći dio puta odvožen, sad se samo treba vratiti doma.


Sad se možemo prepustitit osvježenju


Kako ukrasti vozilo kojem više od pola toga nedostaje?


Nakon dužeg odmora i prikupljanja snage u hladovini kafića napuštamo Čazmu, pred nama je nešto manje od 30 km do kuće.


Malo je brdovit ovaj povratak


Ali je zato pogled prekrasan


Stigli smo u Pobjenik


Tu nam po prvi puta ponestaje snage, no ruka je još uvijek u zraku. Još se ne predajemo


Andigola je pred nama


Napokon u svojoj županiji, ulazimo u Sisačko-moslavačku županiju


Sve nam je teže, spas tražimo pod orahom u Mustafinoj Kladi


Jedan sat odmora i malo vožnje, u Veliku Ludinu stižemo u 18:00 sati


Dvadeset minuta kasnije dovukli smo se do Popovače koristeći zadnje atome snage.


Čazmu smo osvojili s teško prevaljenih 87 kilometara, a razlog u ovako teškoj vožnji možda leži u količini janjetine i piva koje smo konzumirali. Sada slijedi odmor, nema vožnje slijedećih tri tjedna.


Prikaži Biciklom u osvajanje Čazme na većoj karti