srijeda, 10.10.2007.

Dva psića traže vlasnika

Image Hosted by ImageShack.us

Ova su dva šećera neki dan nađena na cesti. Radi se o dva muška šteneta, mješanca, stara oko dva mjeseca. Veseli su, razigrani, ali i mazni.
O osobi koja ih je ostavila - neću. Sada mi je na prvom mjestu njihova budućnost.

Ako psiće ne udomimo, njima se, zapravo, neće dogoditi ništa ružno.
Obitelj, kod koje su trenutno smješteni, živi u kući i ima komad ograđenoga vrta, voli životinje i pazit će ih i hraniti će ih i neće ih dati uspavati, ali..
Image Hosted by ImageShack.us Image Hosted by ImageShack.us Image Hosted by ImageShack.us

Ta ista obitelj već ima dva psa, ali i dvije mačke, pa psićima ne može pružiti pažnju koju oni trebaju. Ne mogu se svaki dan s njima igrati, ne mogu ih dovoljno paziti, ne mogu ih redovno šetati, a i kvaliteta ishrane bi se u neko vrijeme mogla pokvariti s obzirom na financijsku situaciju u toj obitelji.
Pas treba vlasnika koji će mu se posvetiti, a u domu u kojem psići trenutno borave to će biti teško izvedivo.
Molim vas, prihvatite jedno štene i budite mu najbolji prijatelj.

Zainteresirane lijepo molim da mi se jave mejlom na moshmislit123@gmal.com,
Također, ako mislite da bi ih rado uzeo netko od vaših prijatelja, znanaca, rodbine, proslijedite im ovu informaciju.

Životinja u kući je velika radost, osim, naravno, ako ste alergični ili patite od fobije. Ne volite životinje? Vjerujte, one znaju kako otopiti vaše srce.
Često sam čula izjavu "Pa, samo mi se on iskreno veseli kada dođem doma." Eto, to je pas.

Ali pas je i velika odgovornost - treba mu osigurati dovoljno hrane, vode, adekvatan smještaj, redovno ga šetati i igrati se s njim, treba ga odgajati i socijalizirati kako bi dobro funkcionirao u ovom društvu koje je ipak ljudsko. Veliki je problem i odlazak na godišnji kada priličan broj svoje ljubimce izbacuje na ulicu jer ih nemaju kome ostaviti na čuvanje, a hotel ne žele platiti.
I, životinja nije igračka - nemate pravo da vam dosadi. Prije nabave psa svakako treba dobro razmisliti, no, pas će vam svaki vaš trud višestruko vratiti.

I, svakako, za kraj, jedna prekrasna i tužna priča koju bi trebali pročitati svi vlasnici pasa ali i drugih životinja, a pogotovo oni koji životinju namjeravaju nabaviti.
Zbilja sam se pomučila tražeći ju, na kraju sam je dobila od Gaje, posredstvom moje drage, predrage Tedice. Veliko im hvala!

Kad sam bila štene, zabavljala sam te svojim trikovima i nasmijavale te.
Nazivao si me svojim djetetom i unatoč beskrajnim parima ižvakanih cipela i nekoliko uništenih jastuka, postala sam tvoj najbolji prijatelj.
Kad god sam bila 'zločesta', prijetio si mi prstom i pitao si me 'Kako si mogla?' - ali onda si odustao od svoje strogosti i svalio me na leđa te češkao moj trbuh. Moje razaranje kuće trajalo je nešto duže nego što se očekivalo, jer si ti bio strašno zaposlen, ali na tome smo radili skupa. Sjećam se noći kad smo se mazili u krevetu kad sam slušao sve tvoje ispovijesti i tajne snove, a ja sam vjerovala da život ne može biti savršeniji nego što jest. Išli smo u dugačke šetnje i trčali po parku, vozili se autom, išli na sladoled (ja sam dobivala samo kornet jer je 'sladoled štetan za pse', kako si ti to rekao), lješkarila beskrajno dugo na suncu, čekajući kraj dana i trenutak kad ćeš doći kući. Polako, počeo si sve više vremena posvećivati svome poslu i karijeri, a više vremena si provodio tražeći svog ljudskog partnera. Ja sam strpljivo čekala, tješila te svaki put kada ti je srce bilo slomljeno i kada si se razočarao, nikada nisam prigovarala tvojim lošim odlukama, skakala sam od radosti kad si dolazio kući ili kada si se zaljubio. Ona, sada tvoja žena, nije bila 'ljubitelj pasa' - ipak sam je srdačno primila u naš dom, pokušala joj pokazati da je volim i slušala sam je. Bila sam sretna jer si i ti bio sretan. Onda su došle ljudske bebe i ja sam s tobom dijelila tvoje ushićenje. Bila sam očarana njihovom roza bojom, njihovim mirisom i željela sam se brinuti za njih poput majke. Jedino ste se ti i ona bojali da ću ih povrijediti, tako da sam većinu vremena provodila protjerana u drugoj sobi ili u kućici za pse.
Oh, kako sam ih željela voljeti, postala sam 'zatočenik ljubavi'.
Kako su odrastali, ja sam postajala njihov prijatelj. Držali su se za moje krzno i podizali se na klimavim nogama, gurali svoje prste u moje oko, istraživali moje uši i ljubili me u nos. Voljela sam sve na njima kao i njihov dodir - jer je tvoj dodir postao tako rijedak - i bila bih dala svoj život da ih obranim, ako treba.
Ušuljala bih se u njihove krevete i slušala njihove brige i tajne snove, a zajedno bismo iščekivali zvuk tvog auta kako se parkira u dvorištu. Nekada, kada bi te ljudi pitali imaš li psa, vadio bi moju sliku iz novčanika i pričao priče o meni.
Ovih zadnjih par godina, tvoj odgovor bi bio potvrdan, nakon čega bi nastojao promijenili temu. Od 'tvog psa' postala sam 'samo pas', a ti si mi zamjerao sav novac koji se trošio na mene. Sada imaš priliku za novi posao u drugome gradu i ti i oni ćete se preseliti u stan u kojemu nije dozvoljeno držanje kućnih ljubimaca. Donio si pravu odluku za sebe i svoju 'obitelj', ali nekada sam i ja bila ta tvoja obitelj. Bila sam uzbuđena kad smo krenuli autom, ali uzbuđenje je splasnulo kad smo došli do azila za životinje. Zaudaralo je na pse i mačke, na strah i beznađe. Ispunio si sve obrasce i rekao 'znam da ćete joj pronaći krasan dom'. Napravili su grimasu i uputili ti bolan pogled. Oni razumiju kakve su šanse za sredovječnog psa, čak i onoga s papirima. Morao si otrgnuti ogrlicu iz ruku svog sina, dok je on viknuo 'Nemoj tata! Molim te nemoj im dati da odvedu mog psa!' A ja sam bila zabrinuta za njega, mislila sam kakvu je pouku od tebe izvukao o prijateljstvu i vjernosti, o ljubavi i odgovornosti i o poštovanju prema svemu što je živo. Potapšao si me po glavi za rastanak, izbjegavajući mi pogledati u oči, te pristojno odbio ponijeti sa sobom ogrlicu i povodac. Imao si rok koji si morao ispoštovati na poslu, a sada sam ja dobila rok. Nakon što si otišao, dvije ljubazne gospođe rekle su da si vjerojatno mjesecima znao da ćeš se preseliti, ali nisi učinio ništa da mi pronađeš drugi dom. Kimale su glavom u nevjerici i pitale se 'Kako je mogao?' U azilu nam pružaju onoliko nježnosti i pažnje koliko im dopuštaju njihove obveze. Naravno, hrane nas redovito, ali ja sam već odavno izgubila apetit. Isprva, kad god je neko prošao pored mog kaveza, ja sam potrčala naprijed, u nadi da si to ti - da si se predomislio - da je ovo sve samo ružan san... ili sam se nadala da će netko doći, netko komu je stalo, netko tko će me spasili. Kada sam shvatila da se ne mogu natjecati sa živahnošću štenaca koji su, nesvjesni svoje sudbine, plijenili svačiju pažnju, povukla sam se u dno kaveza i čekala. Čula sam njezine korake dok je dolazila po mene na kraju dana i kaskala sam duž hodnika za njom do izdvojene sobe. Zadivljujuće tihe sobe.
Stavila me na stol, počeškala po ušima i rekla da se ne brinem. Srce mi je snažno tuklo u iščekivanju onoga što će doći, ali obuzeo me i osjećaj olakšanja. Zatočeniku ljubavi istekli su dani. Kako je to u mojoj prirodi, više sam se brinula za nju. Teret koji nosi pretežak je za nju, to sam znala jednako kao što sam znala svaku tvoju promjenu raspoloženja. Nježno je stavila podvez oko moje prednje noge dok joj je suza klizila niz obraz. Polizala sam joj ruku onako kako sam tebe običavala tješiti prije nekoliko godina. Stručno je stavila iglu u moju venu. Kad sam osjetila ubod i hladnu tekućinu koja je kolala kroz moje tijelo, pospano sam legla, pogledala u njezine nježne oči i prošaptala 'Kako možeš?' Možda zato što razumije moj pseći govor, rekla mi je 'Oprosti'. Zagrlila me i žustro objasnila da je njezin posao pobrinuti se da odem na bolje mjesto, gdje me nitko neće ignorirati, zlostavljati ili napustiti i gdje neću biti prepuštena samoj sebi - mjesto ljubavi i svjetla, toliko različito od ovog zemaljskog. I sa posljednjom snagom, pokušala sam joj objasniti da moje 'Kako možeš?' nije bilo upućeno njoj. Mislila sam na tebe, svog Voljenog Gazdu. Na tebe ću misliti i čekati te zauvijek. Želim da ti i drugi u tvom životu nastave pokazivati ovoliko odanosti.
Napisao Jim Willis, 2001.

- 10:46 -

Molim, bez stida, srama i ustručavanja (10) - Pali printer! - Permalink

<< Arhiva >>

Moj prvi blog je otvoren za razgledavanje svaki dan od 0-24h. Ulaznica - 5 kn. A onda tih 5 kuna fino zemite nazad i kupite si kuglu sladoleda :)

Iako više volim ona prava pisma u pravom poštanskom sandučiću, veselit ću se ja i svakom vašem e-pismu u e-sandučiću. Zato pišite. Adresa je moshmislit123@gmail.com, kod trećeg drva lijevo, pa samo ravno prema suncu do grma kupina. Ma, naći ćete me.

Nego, spameri, 'bem vam svu živu silu!
Prvo bum vas tužila, pa obrisala!
I ne, nebum posjetila vaš blog.


Expedia Travel Coupons
Free Hit Counter



online
Online Casinos


ARHIVA
1. Dvije, tri kao Uvod
2. Toplinski udar - kako se nosim s njime
3. Ne daju mi auto :(
4. Nije bilo kako smo planirale, al nije bilo ni loše...
5. Do novog posta
6. Prilika za novi post, al ne onaj koji već danima primremam...
7. Mome Eri
8. Time out
9. 29
10. Hvala lijepo!
11. Njegovo prvo ljetovanje
12. Još jedan zubić!
13. Vijest
14. Učinila sam nešto za sebe. Napokon.
15. Zubek
16. Čestitka
17. Priznajem; virnula sam!
18. Prvi dojmovi s tečaja
19. Sretan rođendan, Gali!
20. Dva psića traže vlasnika
21. Nekad izgubiš, nekad dobiješ
22. Mom najdražem čudovištu na svijetu
23. Gospođa Knjigovođa

Mo'šmislit

JE;
- nezrela žena u zrelim godinama
- rođena Zagrepčanka, slavonskih gena
- udana za Hercegovca
- mama
- sklona PMSu
- uglavnom flegma
- skužila da o sebi piše u trećem licu jednine
- odlučila nastavit pisati o sebi u trećem licu jednine
- uglavnom optimistična
- lijevo orijentirana
- tolerantna
- ponekad zatucana, al bori se protiv toga
- lijepih plavih očiju
- naivna
- krivog nosa
- spora na jeziku
NIJE;
- zločesta, osim ako...
- pametna
- elokventna
- crvenokosa, jer je shvatila da joj ne stoji
- prištava
- visoka
- mršava
VOLI;
- mir i tišinu
- kavu s hladnim mlijekom
- piti sok iz veeeeelike čaše (min. 3 deci)
- sladolednu mafiju iz Trakošč/ćana
- Rockabilly muziku i tako te stare stvari
- i neke nove stvari
- narančasto
- fair-play
- sok od bazge
- čitati
- crtati
- plesati
- fiš paprikaš s domaćim rezancima
- CSI, onaj originalni
- biti glasna
- šumu
- ravnicu
- gledat zvijezde
- rotkvice i papriku
- životinje
- prirodu
- svoju veliku kutnu kadu
- svoju pidžamu s likom iz crtića
- crtiće
NE VOLI;
- društvene igre
- susjeda koji vježba bubnjeve oko ponoći
- narodnjake
- baš sve što vole mladi
- zatucane idiote
- začepljene soljenke
- paukove
- vanzamaljce (istih se boji od kad su pokušali s njom uspostaviti kontakt)
- sasušene mrvice kruha i sjemenke paprika svud po podu
- susjede koji truju životinje
- depilirat noge vrućim voskom
- nosit tange
ŽELI;
- mir u svijetu, a nije missica
- riješit se dugova na karticama
- kupit si skuter i tako stvorit nove dugove na karticama
- vidjeti Auroru Borealis, i dodat još malo dugova
- naći bolji posao, i plaću s kojom dugovi neće dugo biti dugovi
NE ŽELI;
- zauvijek ostati živjeti tu gdje je

Mo'šmislit piše blog jer voli tipkat po tipkovnici.


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se