Iako je kiša, neopisivno mi se sviđa kad nema snijega =)

SOUNDTRACK: Soundtrack iz LOTR


''Laže te.''
Dvije riječi koje odzvanjaju u glavi.
Ljudi koje poznajem i ne poznajem.

Znate, usnula sam zbilja neobičan i uznemirujuć san, no jedna njegova krhotina me toliko potresla do te mjere da me počela ometati u mom radu.
Bilo je to neki dan, pa se ne sjećam svega u potpunosti.

Bili su tu ljudi iz mog razreda i neki ljudi koje ne poznajem, bilo je tu i nekih ljudi koje znam iz školskih hodnika, bio je moj dragi. I bila je tu jedna naša wannabe celebrity kao animatorica, ali to zbilja nije bitno. Slavili smo nešto, ili je to bila priprema za neko slavlje, ne sjećam se.
Trebali smo se podijeliti u parove. Tražila sam dragog, ali ga nikako nije bilo u sobi (koja je, btw, nalikovala školskoj svlačionici u dvorani), i samo najednom, pored mene se našao jedan dečko kojeg znam iz škole, koji također pozna i mog dragog. I skužio je da pogledom tražim njega, no nije mi rekao gdje je. Samo je stavio ruku oko mog ramena, počeo me dirati po ruci govoreći ''On te laže. Da, laže te! Lažljivac samo takav! Da si ga vidjela sad u autu kad smo se vozili ovamo...'' pritom misleći na mog dragog.

I više se ne sjećam. Ali malo sam se prepala. Znam da snovi nisu istiniti, ali što ako me on zbilja laže? I što bi mi prešućivao? I što taj prokleti san uopće znači jer me proganja!
Nisam to nikome ispričala, pa ni njemu, niti to ne želim.
A opet, ima li neke veze s tim činjenica da mi se dečko iz sna prije nekih godinu, godinu i pol sviđao? Bilo je to samo s moje strane, nisam bila toliko zagrijana, ali tad sam ga upoznala i nekako mi je prirastao srcu... Mislim, sada za njega ne osjećam apsolutno ništa.

Zbilja ne znam.


Obožavam slušati muziku iz Gospodara Prstenova. Kada nisam u stanju/prilici čitati knjigu ili gledati film, pustim si malo tu muziku i odmah mi približi cijeli taj svijet.



Želim na zapad. Ne u Ameriku.
Na Tolkienov zapad.
U Valinor.

Imam velike želje, jel da?
Ah, Beleriand i Valinor su ionako sto puta bolji od Međuzemlja kakvo poznajemo iz Gospodara Prstenova.
Silmarillion je moja furka. Oh yeah.

Nikad neću izbacit iz glave kako su se oni idioti u Operaciji Trijumf izkreveljili ko budale 'pjevajući' jednu tako dobru pjesmu kao White Wedding!

SOUNDTRACK: MGMT
(preodlični su, svakako preporučujem ukoliko ih već ne slušate)


Nekako mi je glupo svako malo mijenjat dizajn, ali ovo, ovo sam jednostavno morala stavit jer me tako užasno podsjeća na ono prelijepo mjesto gdje mi dragi živi.

Nikako se ne mogu oteti dojmu da je ovaj blog otišao u totalno krivom smjeru od prvotno planiranog. Ne znam što sam očekivala, ali ovo nisam.
Ne volim sebe i ne volim stvari koje radim i nonstop se grizem radi svega što sam napravila.
Tako, tu spada i ovaj blog.

Što sam zapravo htjela?
Ne znam.

Nemam dobrih iskustava s blogovima. Zapanjuje me činjenica da sam ovaj blog sačuvala od očiju ljudi koje poznajem već skoro punih godinu dana.

I mislila sam tu pisat neke svoje misli, neke tamne strane, neke sretne strane... ali nisam dugo ništa pisala. Inspiracija se presušila i pokušavala sam ju naći u tako ispraznim i prolaznim i bezveznim svakodnevnim stvarima.

Ja nisam biće za svakodnevicu.
No, osuđena sam na svakodnevno buđenje u 7, odlazak u školu i učenje, učenje, učenje do besvijesti. Navečer spavanje, sa tako blesavim i apsurdnim snovima da se cijeli proces spavanja nije uopće isplatio.
Vikend, izležavanje, subotom izlazak van, i divno prespavana nedjelja.

Ne želim takav život.
Nisam neki avanturist, ali želja mi je maknuti se iz ove dosade što je ovdje i otići negdje u veliki grad, negdje gdje je stalno žurba, negdje gdje ne moram svaki dan gledati iste stvari i iste ljude.

Hvala njemu što razbija tu monotoniju i što me vikendom odvede odavde. Čak je i mračna cesta nešto puno zanimljivije od života ovdje. Mrzim male sredine, mrzim.

Ali, i to je blizu. Završetak škole, odlazak nekud na fax... ali, ja ne vjerujem u svoje sposobnosti. Ma, ne vjerujem u sebe.
I možda će zvučati isprazno, ali zbilja moram popraviti sama svoje mišljenje o sebi. Želim si reći 'Da, dobro si to napravila!' umjesto 'Glupačo, zašto si to napravila?'...

Ah, svašta ja želim, samo se malo što toga ostvaruje. Da li bi mi veliki grad ispunio ove želje? Vjerujem da bi. Ne sve, ali malen dio bi bio sasvim dovoljan za promjenu.


Želim gledati nepoznata lica na ulici.