/*oglasi*/#FLASH_AD{display:none}[id^="banner"]{display:none} [id^="topl.inside"]{display:none}[id^="igre_toolbar"]{display:none}[id^="blog_slider_box_toolbar"]{display:none}/*kraj oglasa*/

morska osa

11.08.2012., subota

MALO MAČE

Priče iz knjižnice


Ljudi su si često knjigama slali poruke. Tako su mnoge poruke stigle u ruke onih kojima nisu bile namjenjene, pa bi ih oni prisvojili kao misao vlastita srca. U knjižnicu je mogao svatko ući, nije bilo ograničenja u godinama, rasi, spolu, vjerskoj pripadnosti, a pogotovo ne u inteligenciji ili načinu na koji čovjek upija poruke iz knjiga ili načinu na koji ih ispljune. Svijet je uvijek muku mučio sa onima koji ne žele čitati, a gdje bi tek stigao kada bi na knjižnicu napisali obavijest velikim tiskanim slovima:- NIJE ZA ONE KOJI NE ZNAJU ČITATI. Možda bi se mnogi upitali, ne bi li bilo bolje da zaobiđu to mjesto. Možda bi se rodila pritajena sumnja prema znanju čitanja, a hrabrost odlazaka u knjižnicu, naočigled sigurne sramote, tj. pogleda od strane znalaca, postala jedna od vrlina. On je sad u našem u društvu, on je sad pametan. A ovaj hrabri bi stvarno pomislio. Ja sam sad u njihovom društvu. Ja sam sad pametan. A samo je bio dovoljno hrabar da se ponizi i prizna da ne zna čitati ili dovoljno hrabar da umisli da jako dobro čita. Tako je i moj susjed, slučajno i rođak kada bi mu se spustila razina alkohola u krvi govorio: Pišam vam se ja na Hoellbecka! Jel čujete? Sve je to malograđanska izmišljotina. Nikad nisam čitala Hoellbecka, pa nisam znala da li bi se vrijedilo na njega popišati, a sumnjam da je i on. Možda je rekao i: Pišam vam se ja na Coehla!, a ja sam krivo čula, ne bih dala ruku u vatru, ali to nije ni bilo važno za mog susjeda, slučajno i rođaka. Ono što je kod njega važilo kao pravilo jest da je malograđanština kriva za svako zlo na svijetu, kao i njena suprotnost- građanstvo, a kad bi mu ponestalo inspiracije onda bi uskliknuo: Treba živjeti, uživati, ne pripadat! Nazdravio bi potom svojim sugovornicima, iako mu je više od dvoje ljudi odjednom uvijek bilo previše, pa je višak građanstva u svom prisustvu ignorirao. Biti nomad u vrijeme SF- a zasigurno je bio ogroman poduhvat za jednog čovjeka od krvi i mesa. Potajno sam ga shvaćala, ali za razliku od njegovih povremenih kompanjona u kasnovečernjim kružocima, nikada mu nisam povjerovala ni riječ. Čak me žalostilo što ga gledaju često kao da govori velike i važne stvari i otkriva im špilje ljudske podsvijesti u kojima nikad nije nitko bio, iako ne postoji već neizrečeno, a pogotovo prihvatljivo pravilo u životu na svakog čovjeka. To bi bilo kao da vam je najdraža majica upravo ona tri broja manja i silno se pokušavate uvući u nju. Iako unikatna, vaše oči ju gledaju kao svoju. A nije za vas. Kao što ni malograđanština nije kriva za život baš svake budale kojoj se moj susjed, slučajno i rođak uvuče pod kožu. Iako ih je on spretno uvjerio u to. Pljujem ti ja na te budale!, i to bi govorio. Naglas i da ga čuju, pa je zato bio još uvjerljiviji. Mislili su da je mjerilo iskrenosti upravo ono što čovjek izrekne pred tobom o tebi. A nije i nikad nije bilo. Ono što prešuti je daleko bitnije.
***
Jednom zgodom se malo crno mače prikralo u kuću i sjelo pored mog susjeda, slučajno i rođaka. Njegovi gosti su bili pomalo šutljivi, gotovo rezignirani tu večer. On je gledao u mačka, mačak u njega. Onda mu je u sebi počeo tepati: Malo mače, malo mače... Da bi razvedrio ili bar ugrijao već pomalo komornu i ustajalu atmosferu započeo je dijalog s gostima. Isprva je to bio monolog: Pljujem ti ja na bogove, na državu, na crkvu, na kraljeve, na feudalce, na poslodavce, na grad, na vijećnike, na trgovkinju i bivše žene. Odjednom su svi živnuli. Biće kao da su jedan drugome predavali štafetu jer i oni su počeli pljuvati na sve redom i u nizu kako je koja kuća slijedila drugu u ulici. Uglavnom smo svi bili susjedi, pa smo se i mogli tako često družiti okupljeni oko olimpijske baklje, umalo popljuvane. Onda se netko sjetio da je žedan i otišao po alkohol na benzisku. O da, sad je već bilo puno opuštenije. Bivše žene su postale ružne, državnici krivci, kraljevi neplemeniti, bogovi nepostojeći, a bivše žene u sljedećoj rundi još ružnije. To je činilo se bilo sasvim dovoljno za atmosferu, pa je moj susjed, slučajno i rođak požalio što je pljuvao po nekim kraljevima, osobito božanstvima koje je duboko cijenio. Začudo, nitko nije pljunuo na malo mače, a mačak je bio ružan, brat bratu, kao da je odnekud pobjegao sa svojom slinavom gubicom i kao da ga je strah da će ga itko više ikada igdje primiti. Ovdje je bio prihvaćen isprve. Moj susjed mu je opet počeo tepati: Malo mače, malo mače. To je sad već bila kao neka mantra. Mačak je uto izletio iz kuće, trčao kao bijesan, ušao kroz rupu u hodniku, naciljao spavaću sobu, popeo se na krevet, liznuo vlasnici nogu i pljunuo: Mijauuu!!! Njezin suprug se okrenuo na bok: - Rano je počeo, dobro da nismo nabavili mačku. – Da, idem ga nahraniti! Onda se digla i krenuo je za njom u kuhinju. – Malo mače, malo mače, tko će tebe nahraniti, je li, švaleru? Mačak ju je gledao kao u Olimpijsku boginju. A možda je bio samo dobro raspoložen, onako kako samo životinje znaju kad ulove prvi put, a doma ga čeka gospodarica. Tu noć je zaspao na knjigama. Kod njih je uvijek bilo puno knjiga, puno malih skloništa. Moj susjed, slučajno i rođak je nakon što je mačak otišao samo promrmljao: Ma nije važno, budale, glavno da vas sve volim. A i tko bi se sjetio sutra mu dat jest. Malo mače, malo mače..

10.8.2012.

- 16:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< kolovoz, 2012  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Kolovoz 2012 (14)
Srpanj 2012 (11)
Lipanj 2012 (7)
Svibanj 2012 (3)
Ožujak 2012 (3)
Siječanj 2012 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (4)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (4)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (7)
Svibanj 2011 (5)
Veljača 2011 (7)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (4)
Rujan 2010 (2)
Srpanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (3)
Kolovoz 2009 (4)
Srpanj 2009 (5)

Opis bloga

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se