/*oglasi*/#FLASH_AD{display:none}[id^="banner"]{display:none} [id^="topl.inside"]{display:none}[id^="igre_toolbar"]{display:none}[id^="blog_slider_box_toolbar"]{display:none}/*kraj oglasa*/
... |
POVRATAKNije mogao znati da rijetko izlazi, još rjeđe se šminka, i da si njen i kad se ne pitaš otkuda sve to. Nije mogao znati da je sama, da bolje pjeva i ljepše se ljubi, nego želja njegova. Da je život zabranjen onima koji ne pitaju. A ti si zapamtio njezine muškarce, veznike. Ona će ti jednom reći: Vratio si se i pljunuti sve zlatnike koje je za povratak A ti ćeš pred sobom planuti na sve ceste koje su te odvele, na sve one koje su te zavele, i one koje su zatrudnjele od njezinih plodova. Odsvirat će ti: Sinoć si me izgubio, a ti ćeš tražiti datum među ljudima. |
Café au laitZašto sam bila Café au lait između tvojih snoviđenja. Zvao si me u prisnim trenucima: Odana! Sablasno inteligentan, pronicljivih vjeđa za nesanice. Dok si mirno spavao, kormilarila sam po brazdama koje su davno zakopane. Zlato moje, meni možeš reći naglas: Otiđi! Neću se buniti. Anđeoske posude imaju tako malo s izljevima koje pretvarate |
ON SPAVAKako je tužno što sad spava dok je trebao voljeti žene. Zaobići njegovo moćno koljeno. Možda je mislio da neću a ja sam znala. On spava. Dok moja blaga sućut pada na njegovo rame, rame Isusovo. Više se ne možeš obraniti. Čak te ni moja Rubensova bedra ne umiju skriti. A iskreno ni ne znam kud bih s tobom. Tek sam se jutros sjetila inozemstva i tvojih tajni. Pa, neka mi pričaju o telepatiji. On spava. I sad mi je posve svejedno. |
JA U TVOM KRILUsam tako mala, kao pahulja Sunca koje ti grebe obraz kad god pomisliš na prozirne princeze od žita koje gojiš u Ja sam u tvom krilu oganj koji će produžiti vrstu onih koji I ti tim saksofonskim žitnicama pripisuješ zahvalnost. Prinosiš žrtvu putopisa od kojeg se bježi i tumara bez Da ću te sresti. Oteti ti ono malo, ono malo što je sijalo budućnost. Sakriješ mi lice, nek raste u tvom krilu. |
BajkaOn hoće da ga žena uzme, i spusti ga među svoje uzde. Dosadan mu je tv- program. Dosadna mu je dijalektika meda. On želi da ga razapnem ovdje. Da namjestim bijes o podne. I svojim krotkim tijelom, pokažem da nema odijela koji će skriti ožiljke od borbe koja reče: Zapamti; Ako za tebe netko sanja, nikad se nećeš probuditi iz bajke. |
VELIKO SLOVO
a da ovu nedovršenu priču konačno započnemo
negdje između redaka da se ponovno skrijemo da opet dišemo nije li vrijeme da sliku koja pred očima nam odavno viori konačno doslikamo da nemirno potečemo da se uzburkamo nije li vrijeme da progledamo da se do gola ispišemo pod kožu si zaronimo uzmi to početno slovo napiši ga onako kako ti znaš Veliko Ina Mihanović |
...
Ponekad zapadnem u čudan san. Bivam omotana svetom svilom, i teče krv, sva krv koju sam prosula vjetru u nasljeđe. I rana se smanjuje, a glasovi stišavaju. Sve gasne, osim kiše. Uđem u nju gola i padam, padam u taj čudan san, zanos i svetogrđe. Taj tren gdje nema mjesta bolu, gdje me ne čeka iskupljenje, gdje mu se ne nadam, niti mu nalazim razloga. A onda se trgnem u postelji. Razmislim gdje sam. Da, ja sam Nataša i ne postojim u 2013- oj.
Ne, ovo sigurno nije prostor u kojem mogu opstati bez te brutalne borbe za svojim snom koji nikad ne dovršavam. |
Muza
Tvoje male ruke, ruke jabuke, ruke mesožderke.
Otkad znam tvoje ruke, ljut sam i neobrijan. One uhvate sjenku Otškrinu vrata Razvedre gosta Pljusnu sustanara Rane posvetu kojom sam poznavao ljude Trčao, bjažao, spoticao se o pupčanu nit dok me tvoje ruke nisu došle pogubiti. I bio sam zadovoljan tom smrću i krvnikom i zahvalan dok tvoje ruke nisu pokazale u svijetlo: Ne brij brijačeve ruke! |
Lutko moja
Zamisli brodove ispod potpetica,
skini im jedra. Jedra su za one koji ne znaju hodati. Ionako sam preplivao preko previše nišana da ne bih prepoznao tvoju besmrtnost. Lutko, ti pišeš o bogovima, a oni su odavno izgubljeni u violinama. Pa ipak u tebi je ono neizrecivo maslačka koji otvara ključeve podudarnosti, tjera me, goni i mimoilazi oluje. Znaš, one oluje koje pokretom pretvoriš u žuto nebo. Lutko, ti si ritam na minus 20, žena iza zavjese koja orgija s ciklamama. Lutko, nikako da zašutiš da se odmorim. Radujem se kad pišeš, utopim se sljedeći tren. Za tako lijepu ženu, čudo je da si preživjela. O tome nećemo naglas, kao ni o svim onim stvarima koje bi se desile kada bi obukla te potpetice i krenula gaziti, lutko moja. |
S tobom mogu potonutiS tobom mogu potonuti u boje, oblike i vjetar ognjišta. Mogu biti anđeo koji drugima podriva krila kriomice i bez stida. Mogu biti dama iznad oblaka. Proročica, divinska kiša na tvojim obrazima kojoj se vraćaš. Tebi mogu reći: Slike izblijede, ali zvukovi iz nas ne kopne. Mogu glumiti i djevojčicu koju usrećuju lutke, da mi nisu draže luke u pokretu. Jer s tobom mogu potonuti, a sidro ne bi izdržalo dva toreadora koji cijeli život u oazi uvale maštaju o tijelu koje je tijelo njihovo. Koje čuje iste one zvukove, zvonko salutiranje slobodi koju smo odriješili prisustva. Zato bolje ne pričaj o slobodi. Ona je ionako sklonište za one koji vole biti sami. Za nas koji ćemo tražiti. Potonuti za ljubav onih bića koji se razumijevanjem taknu i potonu. Sakriju sidro da ga nitko nikad ne nađe od onih koji su nas ostavili. I da ga nikad nitko ne nađe od onih koji nas traže. |
< | srpanj, 2012 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |