/*oglasi*/#FLASH_AD{display:none}[id^="banner"]{display:none} [id^="topl.inside"]{display:none}[id^="igre_toolbar"]{display:none}[id^="blog_slider_box_toolbar"]{display:none}/*kraj oglasa*/

morska osa

28.06.2012., četvrtak

DVA LICA ISTE MEDALJE, Golden age- u i Eduardu Prangeru koje veže moja nit

Dođe tako neki trenutak u životu kad umreš, pa se moraš sam othraniti nakon sahrane. Zatim shvatiš koliko vrijediš. Sve postane kristalno čisto. Svaka enigma pretvori se u igračku. Kupiš kartu za Nepoznato koje predobro poznaješ da bi te iznenadilo. Vratiš se početku koji je bio sve samo ne trnovit. Slijep lutaš do njega. Napipaš ljuljačku. I onda mjeriš ljude, pojave i situacije prema njemu. Trauma je tu najmanje važna. Potpuno benigna. Važan je onaj razlog zbog kojeg si odlučio graditi, iako je nebo sasvim legitimna granica za prosto oko. A tvoje oko, naizgled uvenulo, zapaža svaka vrata koja se otvore srcem. Srcem kojeg više nemaš, ali imaš spoznaju o njemu. Možeš je izreći naglas ili u sebi šutjeti.Važno je da si je sazidao kao besmrtni hram u čijim odajama se ne spava spokojno bez ključeva otrgnutog jutra. Ti si tu stranicu otrgnuo kao moćnu medalju svoje osobnosti.
Sasvim lagano ploviš niz stoljeća u knjigama, pitajući se kako ljudi dosada nisu prepoznali raspoznavanje.
Mimoilaženje među istima. Zato hodaš bojama duge da ih što više sretneš. Ptice, oluke, kišu, graju, nemir i razumijevanje onih koji su ljepoti zapečatili ime.
Kad posustaneš, shvatiš da si bio suviše njezin, njegov, njihov da bi ih olako ispustio s dlana. Kad ustukneš pred Mi, Oni i Vi, znaš da si nepobjediv. Umro, pa pogazio sve smrti koje su vodile tvoje puteve prema konačnosti.
Ovog puta oslobođen, pjevaš;
Krstite me u svojim krletkama!
Slobodan si u krilu mog versa, u mojoj službenoj molbi koja vrijedi više od molitve jer sam molila divljinu nepresušnog gejzira, poljubcem rečenice otkupila grijeh koji nisam bilježila kao grijeh, niti pamtila kao prolaz.
Na trapezu koji golica pete, odsjekla kičmu tvojim srušenim suparnicima.
Budi blag prema ljudima!- rekla sam snagom posljednjih kanibala. I znala da me nećeš iznevjeriti kao što život nikad nije iznevjerio repriznu smrt kojoj smo odmotali krila, pa se sad u haljama na tronu ne snalazi. A ti si se mrtav i živ u isti mah pitao: Koji to živi u tijelu ove žene?
- 19:43 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< lipanj, 2012 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Kolovoz 2012 (14)
Srpanj 2012 (11)
Lipanj 2012 (7)
Svibanj 2012 (3)
Ožujak 2012 (3)
Siječanj 2012 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (4)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (4)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (7)
Svibanj 2011 (5)
Veljača 2011 (7)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (4)
Rujan 2010 (2)
Srpanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (3)
Kolovoz 2009 (4)
Srpanj 2009 (5)

Opis bloga

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se